Naslov
Naziv, izgled i značenje Svjedodžbe o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje kroz povijest
(The Name, Appearance and Significance of the Certificate of Animal Health Condition and Place of Origin Through History)

Autori
Džaja, Petar ; Severin, Krešimir ; Agičić, Damir ; Vranješ, Ivica ; Grabarević, Željko

Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 43 (2012), 5; 423-435

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
Svjedodžba o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje
(Certificate of Animal Health Condition and Place of Origin Through History)

Sažetak
Iako se pojavljivala pod različitim imenima: marvinska putnica, stočna putnica, stočni pasoš, uvjerenje o zdravstvenom stanju stoke, svjedodžba o zdravstvenom stanju životinja, svjedodžba o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje, uvijek je imala snagu javne isprave bez obzira što je vlasnik životinje svjedočio za istinitost podataka u njoj. U početku svojega postojanja primarna joj je zadaća bila sprječavanje pojave i širenja zaraznih bolesti životinja u smislu kontrole unutarnjeg i međunarodnog transporta, zdravlja životinja (da u mjestu boravka vlasnika ne vlada nikakva zarazna bolest /da su zdrave/ koja se može prenijeti životinjama u transportu ili kupoprodaji i klanju), uz točnost podataka o vlasniku i identifikaciji životinja služila je kao potvrda o vlasništvu godinu dana. Kasnije će svjedodžba jamčiti da su na životinjama provedene sve naređene mjere, da životinje za klanje nisu tretirane nikakvim sredstvima koja mogu ugroziti zdravlje i život ljudi ili ako su tretirane da je prošlo vrijeme karencije za ta sredstva kao i da životinjama nije ugrožena dobrobit. Ovo je nekada jamčio veterinar, a danas ovo potpisuje vlasnik životinje. Svjedodžbom se danas ne dokazuje vlasništvo životinje. Kroz povijest se taksa za izdavanje ove isprave naplaćivala u forintima, starim dinarima, kunama, dinarima, hrdima i današnjim kunama. Skupljanjem novca od prikupljenih taksi za izdavanje svjedodžbi prilijevala se su prilična sredstva koja su se koristila za sprječavanja pojave i širenja neke zarazne bolesti. Kroz povijest su ih izdavali općinski bilježnici i općinski načelnici, općinski, odnosno gradski narodni odbor, odbor općine, veterinarska stanica i ovlašteni veterinar. Nekada je u smislu zdravstvenog stanja vrijedila 10 dana, a danas 72 sata, osim za pčele 90 dana. Kao potvrda vlasništva vrijedila je godinu dana. Danas se njome ne dokazuje vlasništvo.

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA