Pregled bibliografske jedinice broj: 597950
Hrvatska psihijatrijska arhitektura: građevina i mjesto liječenja, stanovanja i življenja
Hrvatska psihijatrijska arhitektura: građevina i mjesto liječenja, stanovanja i življenja // XV. international scientific conference:Society and technology 2008 / XV. međunarodni znanstveni skup:Društvo i tehnologija 2008 / Plenković, Mario (ur.).
Zagreb: Hrvatsko komunikološko društvo, 2008. str. 50-50 (predavanje, međunarodna recenzija, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 597950 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Hrvatska psihijatrijska arhitektura: građevina i mjesto liječenja, stanovanja i življenja
(Croatian psychiatric architecture: psychiatric building as architectural product and place for medical treatment, housing and living)
Autori
Pavlović, Eduard ; Debeuc, Kristian
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
XV. international scientific conference:Society and technology 2008 / XV. međunarodni znanstveni skup:Društvo i tehnologija 2008
/ Plenković, Mario - Zagreb : Hrvatsko komunikološko društvo, 2008, 50-50
ISBN
978-953-6226-18-4
Skup
XV. international scientific conference:Society and technology 2008 / XV. međunarodni znanstveni skup:Društvo i tehnologija 2008
Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 26-28 June 2008/26.-28. lipnja, 2008
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
psihijatrija; arhitektura; Hrvatska
(psychiatry; architecture; Croatia)
Sažetak
Prema hreiologiji (znanost o ljudskim potrebama) jedna od ljudskih potreba je potreba u stanovanju. Prema Kennethu Clarku arhitektura više kaže o civilizaciji negoli išta drugo što se sačuvalo. Prema Radovanu Ivančeviću izuzetnom hrvatskom povjesničaru likovnih umjetnosti vrijednost stanovanja i ljepota življenja temelji se na načelu da prostor mora služiti čovjeku, a ne čovjek njemu. A prema velikom Le Corbusieru čovjek i društvo su osnovna mjerila svake arhitekture. Bolnice su ustanove namijenjene smještaju, liječenju i njezi bolesnika. Bolnice su bile poznate u Indiji već u III. st. pr. K. U našim krajevima prvi javni hospital osnovan je 550. godine u Zadru (koji je tada bio pod bizantskom vlašću) i održao se gotovo tisuću godina. Tek 875. godine Arapi grade prvu psihijatrijsku bolnicu dok je prva psihijatrijska bolnica u europskom kršćanskom krugu formirana puno kasnije u Španjolskoj i to opet pod utjecajem Arapa. Cilj ovog rada je vidjeti koliko je arhitektura u Hrvatskoj pratila ili servisirala potrebe hrvatske psihijatrijske službe. Pretraživali su se povijesni podaci o značajnijim hrvatskim psihijatrijskim ustanovama. Isti su prezentirani kronološkim redom u kraćem pisanom obliku uz odgovarajuće slikovne priloge. Ipak je ustvrditi da iako se rekonstrukcijama i adaptacijama ( a radilo se osim PB Vrapče o nekadašnjim logorima /Ugljan i Rab i poljoprivrednom dobru-ekonomiji /Jankomir) nije mogao smanjiti broj kreveta da se je ipak uspjelo još više istaknuti njihov arhitektonski paviljonski stil što ih čini još pristupačnijim za vanjske kontakte i primjerenijim za stvaranje atmosfere terapijske zajednice i prikladnijim za bolnice terapijske radne zajednice gdje se uspješno mogu provoditi rekreacijska, okupacijska i radna terapija. Nadalje ustvrditi je da se je i stručnim rekonstrukcijama i primjerenim adaptacijama adekvatnoj (psihijatrijskoj) svrsi privelo i nekoliko starih dvoraca ili plemićkih posjeda (Banski dvori/Varaždin, Popovača, Lopača). Ipak, umjesto zaključka vrijedilo bi se priupitati zar će i u buduće hrvatska psihijatrija morati računati samo (ili uglavnom ) na neka napuštena zdanja ili nečije napuštene prostore ili će primjereno XXI. stoljeću rizničiti zasade «psihijatrije u zajednici» i «anti-stigma» programa u samo svojim novim objektima ili ih širiti i još više razvijati iz njih samih.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Povijest umjetnosti
Napomena
U Zborniku je objavljen sažetak na engleskom jeziku.
