Naslov
Podzemne vode kao resurs
(Modeling groundwater systems)

Autori
Đurović, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Građevinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
25.09

Godina
2012

Stranica
27

Mentor
Lončar, Goran

Ključne riječi
podzemne vode; resurs
(grondwater; resource)

Sažetak
Veliki udio podzemnih voda se koristi u različite svrhe - od vode koja se koristi za piće pa sve do vode koja se koristi za navodnjavanje. Koliki je točno taj udio? Česta je izjava da četvrtina ili čak trećina vode koja se koristi u svijetu zapravo potječe od podzemnih voda. Drugi tekstovi navode da se više od četvrtine ljudi u svijetu oslanja na podzemne vode prilikom dobijanja vode za piće. Unatoč tome, teško je odrediti što bi ove izjave mogle značiti u smislu koliko se zapravo svakodnevna uporaba vode oslanja na podzemne izvore. Razlog tome je što se od nekakve prosječne količine vode koju osoba dnevno potroši (37.5 litara), samo 7% te brojke odnosi na vodu za piće, dok se 26% vode potroši na pripremu i kuhanje hrane, a ostalih 67% na osobnu higijenu i rublje. Čak i kada bismo posegnuli za nacionalnim statistikama o uporabi vode, za koje bi se očekivalo da budu preciznije, naišli bismo na probleme vezane za različite definicije izvora vode. Na primjer, u izvješću objavljenom 1998. stoji da se javni izvori vode u Ujedinjenom Kraljevstvu sastoje od 28% podzemnih voda i 72% nadzemnih voda. Ove brojke zasigurno proizlaze iz izvješća vezana za dozvole za crpljenje podzemnih voda Agencije za zaštitu okoliša. Mnogi segmenti Agencije za zaštitu okoliša općenito definiraju crpljenje vode iz izvora kao crpljenje nadzemnih voda i na taj način pospješuju statistike vezane za crpljenje isključivo nadzemnih voda. Mnoge druge države u svojim izvješćima eksplicitno navode razliku između crpljenja izvora, ispumpanih podzemnih voda (bunara/bušotina) i nadzemnih voda. Unatoč tome, čak je i u tim slučajevima teško adekvatno procijeniti točan doprinos podzemnih voda sveukupnoj opskrbi vodom zbog komplikacija proizašlih iz interakcija riječnih vodonosnika. Na primjer, kao što smo to vidjeli u Poglavlju 5, prirodno istjecanje podzemnih voda zadržava se na području mnogih rijeka tijekom sušnih razdoblja, kada je potreba za vodom najveća. S druge strane, mnogi tzv. „izvori podzemne vode“ nalaze se u blizini većih rijeka tako da čine komponentu lokalizirane, neizravne nadopune samoj rijeci. Na taj način voda koja se pumpa iz bunara često podrazumijeva i značajnu nadzemnu komponentu (koja je proizašla iz prirodne, nadzemne nadopune u samu rijeku). Iz ovih je razloga teško razlučiti na koji način bi trebalo protumačiti statistike vezane za komponentu podzemnih voda kao udjela svjetske potrošnje vode. Štoviše, mnoge nerazvijene zemlje Afrike, Azije i Latinoamerike ne skupljaju statistike vezane za potrošnju vode. Unatoč svim prethodnim objašnjenima, Tablica 7.1 obuhvaća udio uporabe vode za koji se smatra da proizlazi iz podzemnih voda te je on organiziran po zemljama svijeta. U mnogim slučajevima, apsolutne vrijednosti crpljenja podzemnih voda i udjela organiziranog po čovjeku (podijeljen s brojem stanovnika zemlje) odaju puno preciznije podatke nego prethodno spomenuti podaci izraženi u postotcima. Čak i kratak pregled prikazan Tablicom 7.1 dovodi do alarmantnog zaključka da je najveća potreba za crpljenjem podzemnih voda u najtoplijim, najsušim zemljama (Saudijska Arabija, Libija i Iran), gdje je prirodna nadopuna riječnih korita najoskudnija. Budući da je količina vode za svaku osobu ograničena, te da se ljudi mogu kupati i prati odjeću samo tijekom nekoliko sati u danu, očigledno je da velika potreba za vodom po osobi utječe na ostale prioritete vezane za potrošnju vode (npr. navodnjavanje zemlje). U sljedećem ćemo dijelu razmotriti različite uporabe podzemnih voda.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Građevinarstvo

POVEZANOST RADA