Naslov
Način procjene visine štete i davanja odštete za usmrćene, zaklane ili uginule životinje te uništene predmete pri suzbijanju zaraznih bolesti životinja kroz povijest
(The manner of assessing damage compensation and the means of providing compensation for killed, slaughtered or dead animals and for facilities damaged or destroyed in the course of control of infectious diseases of animals through history)

Autori
Džaja, Petar ; Severin, Krešimir ; Agičić, Damir ; Vranješ, Ivo ; Grabarević, Željko

Izvornik
Veterinarska stanica (0350-7149) 43 (2012); 349-356

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
procjena vrijednosti usmrćenih; zaklanih ili uginulih životinja; Zarazne bolesti
(assessment of the value of killed; slaughtered or dead animals; Infectious diseases)

Sažetak
Procjena vrijednosti usmrćenih, zaklanih ili uginulih životinja kad je god bilo moguće obavljala se za vrijeme života istih, a prosudbu vrijednosti štete za usmrćene životinje i uništene predmete kroz ove godine radilo je povjerenstvo kojeg su krajem 19. st. sačinjavala dva, a kasnije tri člana. Jedan od ta dva člana povjerenstva bila je dotična stranka, a drugog člana je imenovala kotarska oblast uz napomenu da ako je bio prisutan kotarski ili županijski veterinar i on je bio članom procjembenog povjerenstva. Kasnije će povjerenstvo imati tri člana, od kojih je jedan morao biti veterinar, kasnije veterinarski inspektor. Na ovim prostorima države različita imena i društvenopolitičkog uređenja nadoknađivale su nastalu štetu djelomično ili u potpunosti. Od 1888. g. bio je različit pristup prosudbi veličine štete za usmrćene životinje oboljele od zarazne bolesti tako se nekada isplaćivala sva procijenjena vrijednost, u drugim slučajevima ta vrijednost ovisila je o vrsti ustanovljene zarazne bolesti. Ovisno o tome zbog čega je životinja uginula ili zaklana iznos štete se nadoknađivao od 1/2 do 2/3, odnosno u nekim slučajevima nije se plaćalo ništa. Isto se nastavlja i 1928. g. kada država sudjeluje u isplaćivanju obične štete u potpunosti te ovisno koja je zarazna bolest dijagnosticirana od 70 do 90% od procijenjene vrijednosti uginule, zaklane ili usmrćene životinje. Ovo će se nastaviti i 1954. g. kada država u nekim slučajevima ne pristaje platiti nikakvu odštetu, plaća cijeli procijenjeni iznos, odnosno u nekim slučajevima samo 50%. Rješenje o pravu za naknadu štete donosio je načelnik sekreterijata za privredu narodnog odbora sreza (grada) na čijem je području životinja zaklana ili usmrćena. Ovo tijelo bilo je dužno isplatiti naknadu u roku od 30 dana od dana podnijetog zahtjeva za isplatu, a od 1967. g. naknada štete morala se isplatiti u roku od 30 dana od dana izvršene procjene. Od 1979. g. na osnovu komisijskog zapisnika o procjeni štete donosilo se Rješenje koje je trebalo dostaviti vlasniku u roku od 30 dana od dana nakon izvršena procjene. Republička zajednica bila je dužna utvrđenu naknadu isplatiti korisniku, odnosno vlasniku u roku od 30 dana od dana donošenja Rješenja o naknadi. Od 1997. g. procjenu vrijednosti utvrđivalo je povjerenstvo koje je imenovao ravnatelj u čijem je sastavu obvezno morao biti nadležni veterinarski inspektor. Rješenje je donosio ravnatelj na prijedlog povjerenstva u roku od 60 dana od dana izvršenja mjere, a 2007. g. Rješenje o pravu na naknadu štete i visini štete donosio je ravnatelj na prijedlog povjerenstva, u roku od 60 dana, a isplata je morala uslijediti najkasnije u roku od 90 dana od dana provedene mjere.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Veterinarska medicina, Povijest

POVEZANOST RADA