Naslov
Kronične komplikacije dijabetesa
(Chronic complications of diabetes mellitus)

Autori
Baretić, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Neuromuskularne komplikacije šećerne bolesti / Bilić, Ervina ; Žagar, Marija - Zagreb : Medicinska naklada, 2012, 7-19

Skup
Neuromuskularne komplikacije šećerne bolesti

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 30.03.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
kronične komplikacije; dijabetes
(chronic complications; diabetes mellitus)

Sažetak
Dijabetes mellitus jest vjerojatno najčešća endokrinološka bolest koja ima implikaciju na niz metaboličkih procesa i organskih sustava. Svjetska zdravstvena a organizacija definira dijabetes kao „.. kroničnu bolest koja je javlja kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina, ili kada tijelo nije u mogućnosti učinkovito iskoristi proizvedeni inzulin Takvi događaji vode do povišene razine glukoze u krvi (hiperglikemije).“ Dijabetes mellitus se dijeli na tip 1 dijabetesa (uz preporuku za izbjegavanje naziva juvenilni, te za izbjegavanje naziva inzulin ovisni) i tip 2 dijabetesa (uz preporuku za izbjegavanje naziva adultni, te za izbjegavanje naziva inzulin ne ovisni dijabetes) te se navode i ostali tipovi dijabetesa: genetski defekti β -stanica ili inzulinskog djelovanja, genetski sindromi često vezani uz dijabetes (Turnerov sindrom, Prader Willi sindrom, porfirije), neki oblici imunološki uzrokovanog dijabetesa ( antitijela prema inzulinu ili inzulinskom receptoru), bolesti gušterače (pankreatitis, trauma, cistična fibroza, hemokromatoza), endokrinopatije (Cushingov sindrom/bolest, akromegalija, feokomocitom, hipertireoza, somatostatinom), lijekovima uzrokovan dijabetes (glukokoritkoidi, tijazidi, interferon, β blokatori) te gestacijski dijabetes. 1997 godine SZO donijela je nove podjele tako da se prepoznaje i stanje „preddijabetesa“ : pojam intolerancije glukoze i intolerancije glukoze natašte. Pitanje šećerne bolesti sigurno ne bi bilo toliko zanimljivo niti intrigantno da ne postoje epidemiološki podatci o njenoj učestalosti te podatci o opasnosti dugotrajnog djelovanja na niz organskih sustava koji dovode od kroničnih komplikacija. Naime, kada se u današnje vrijeme relativno lagano izliječe akutne komplikacije kao što je ketoacidoaz u tipu 1, sama povišena vrijednost glikemije nije direktno ugrožavajući za život, klinički ne izaziva nelagodu li bol koje bi zabrinule bolesnike. Upravo velika učestalost dijabetesa (pri čemu se u principu misli na tip 2) te razvoj kroničnih komplikacija koje direktno dovode do skraćenja životnog vijeka i smanjenja kvalitete života izdvajaju dijabetes kao jednu od najintrigantnijih bolesti današnjica. Smatra se da postoji „svjetska epidemija šećerne bolesti“ tj. broj oboljelih trajno raste. Svjetska zdravstvena organizacija uz procijenjen broj za 2000 godinu od 171, 000, 000 osoba koje imaju dijabetes predviđa porast do 2030 godine na 366, 000, 000 osoba, dok se za Hrvatsku procjenjuje da je 2000 godine bilo 155, 000 dijabetičara, a da će ih 2030 biti 180, 000. Preračunato procjenjuje se da će ih u svijetu 2030 godine biti oko 53% više dijabetičara, a u Hrvatskoj oko 13% više što ukazuje da se porast očekuje i u našoj zemlji, no ne u obimu kao i u svijetu. Kronične komplikacije dijabetesa sa svojim mulitirajućim završnim stupnjevima sve više zauzimanju vodeća mjesta u neurološkim, oftalmološkim i nefrološkim odjelima, a osobe sa generaliziranom aterosklerozom te srčanim i cerebrovaskularnim komplikacijama često boluju od dijabetesa. Povoljna terapija šećerne bolesti koja uspješno liječi akutne komplikacije i smanjuje smrtnost dovodi do toga da sve veći broj dijabetičara ipak doživi neki od oblika kroničnih komplikacija. Kronične komplikacije se dijele na mikrovaskularne što uključuje oštećenja retine, glomerula i perifernih živca i makrovaskularne koje uključuju oštećenja organa čije aterosklerotski promijenjene arterije dovode do ishemije (srca, mozga i donjih ekstremiteta). Osim vaskularnih postoje i one „nevaskularne“ kao što su promjene kože, infekcije i gastropareza. Povezanost mikrovaskularnih komplikacija sa kroničnim hiperglikemijom je potvrđenom priznatim studijama kod osoba sa tipom 1 i tipom 2 dijabetesa. DCCT i UKPDS studije su pokazale proporcionalno smanjenje razvoja mikrovaskularnih komplikacija sa smanjenjem vrijednosti acetilirnog hemoglobina su baza današnjih saznanja. One su i pridonijele definiranju strožih terapijskih ciljeva regulacije glikemije. Makrovaskularne komplikacije su slične aterosklerotskim komplikacijama koje se dešavaju i u osoba koje nisu dijabetičari, a znade se da uz hiperglikemiju i ostali uzroci kao što je hipertenzija, hiperlipidemija itd. imaju utjecaja na njihov razvoj. Postoji niz različitih teorija nastanka kroničnih komplikacija koje opisuju različite patofiziološke mehanizmima. 2004 Michael Brownlee dao je tzv. jedinstvenu teoriju u kojoj se povezuje niz različitih aspekata koji mogu objasniti nastanak i mikrovaskularnih i makrovaskularnih komplikacija. Osnova je pojačana produkcija reaktivnih metabolita kisika uzrokovana hiperglikemijom Prema navedenome povećana produkcija superoksida mitohondrijskim elektronskim transportom je zajednički nazivnik koji ujedinjuje i heksozaminski put, i pojačanu aktivnost protein kinaze C i poliolski put, pojačanu sintezu krajnjih produkata neenzimskih glikacija koji su detaljnije opisani u tekstu. Objašnjava mikrovaskularne komplikacije, a makrovaskularne nastaju radi inzulinske rezistencije uz pojačan ulaz slobodnih masnih kiselina koje beta oksidacijom ponovno potiču stvaranje superoksida te imaju slične patofiziološke putove kao i u mikrovaskularnih komplikacija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA