Naslov
Masno tkivo kao inflamatorni rezervoar
(Adipose tissue as an inflammatory reservoir)

Autori
Baretić, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Najvažniji rezultati istraživanja iz alergologije i kliničke imunologije u 2011 godini : zbornik radova. / Prof dr sc Asja Stipić-Marković - Zagreb : Hrvatski liječnički zbor, Hrvatsko društvo za alergologiju i kliničku imunologiju,, 2012

ISBN
9789536451852

Skup
Najvažniji rezultati istraživanja iz alergologije i kliničke imunologije u 2011 godini

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 13.04.2012

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
adipose tissue; inflammation
(masno tkivo; upala)

Sažetak
Masno tkivo je oblik veznog tkiva koje se nalazi u mnogim dijelovima tijela, ispod kože, u i /ili na organima, tj. oko njih. Osim hormonskih promjena bijelo masno tkivo luči niz upalnih citokina koji imaju utjecaj na razvoj ateroskleroze. Patofiziološki upalni proces u masnom tkivu uključuje hipertrofiju adipocita, njihovu hiperplaziju, infiltraciju makrofaga, aktivaciju endotelnih stanica i fibrozu. Proces započinje kada masno tkivo luči kemotaktične faktore radi čega mononuklearne stanice migriraju iz cirkulacije u masno tkivo. U masnom tkivu nalaze se i male kapilare ne čijem endotelu postoji povećana ekspresija solubilnih adhezijskih molekula te uz adipogenezu dolazi paralelno i do angiogeneze. Monociti u masnom tkivu postaju aktivni makrofazi koji su glavni izvor lučenja citokina.Sama upala dovodi do daljnjeg privlačenja makrofaga, diferencijale masnih stanica, proliferacije endotela i fibroze. TNF-α je citokin koji je sastavni dio akutnu fazu reakcije u sistemskoj inflamaciji. Izražen je u adipoznih ljudi, a ekspresija mu je veća u visceralnom nego u subkutanom masnom tkivu. Teoretski, njegova velika produkcija u debljini mogla bi se objasniti posljednjim pokušajem organizma za obradu od debljine kroz lipolizu, slabiju diferenciraju preadipocita i pojačanu apoptozu adipocita. On smanjuje lučenje adiponektina. Jedan je od glavnih promotora ateroskleroze. IL 6- interleukin 6, može imati učinak kao pro-inflamatorni i anti-inflamatorni citokin. Masno tkivo sudjeluje u 15-35 % sekrecije u ljudi, a u debljini je njegova koncentracija povišena. On se izlučuje iz T stanica i makrofaga, jedan od najvažnijih posrednika akutne faze upalnog odgovora. Njegova infuzija povećava mišićnu inzulinsku osjetljivost što se pojačava u fizičkoj aktivnosti. Time se objašnjava utjecaj tjelovježbe ne smanjenje inzulinske osjetljivosti. MCP 1 monocyte chemotactic protein-1, je kemokin koji ima ulogu u usmjeravanju monocita na mjesta ozljede ili infekcije. On regrutira monocite/makrofaga prema masnom tkivu. Njegova je koncentracija povećana u debljini, a njegova je koncentracija povišena i u osoba sa srčanožilnom bolesti. Postoji niz ostalh upalnih citokina koji stimuliraju upalu, djeuju prokoagulantno, ketmoatkično a luči ih masno tkivo. Neki odnjih su IL 1 i 8, serumski amiloid A, RBP-4-retinol-binding protein-4 , PAI -plazminogenski aktivator inhibitora 1 itd. Dvije osnovne poveznice između podskupina stanica u masnom tkivu su njihova zajednička embrionalna osnova i jednaka receptorska stimulacija. Preadipociti, adipociti, monociti, makrofazi sinergistički djeluju u masnom tkivu i imaju mnoga slična svojstvaMasne se stanice razvijaju se od lipoblasta koji potječu od mezenhima. Sliče fibroblastima, ali imaju sposobnost nakupljanja masti u citoplazmi. Iako adipociti i makrofazi imaju različite funkcije u ranom embrionalnom razvoju potiču iz iste mezodermalni stanice. Zreli adipociti se diferenciraju od pluripotentne mezenhimalne matične stanice koja u nekim slučajevima može pre-adipocit usmjeriti u diferenciraju makrofaga ili tzv. stanice slične makrofazima. Preadipocit u nekim slučajevima može pokazati značajke makrofaga (npr. fagocitoza ili antimikrobnu aktivnost). Koje su novosti vezane uz njihovu stimulaciju? I preadipociti i adipociti pokazuju ekspresiju TLR -toll-like receptora koji su jedan od glavnih regulatora započinjanja imunološkog odgovora. TLR imaju veliku ulogu u prirođenim obrambenim mehanizu te u stečenom/specifičnom imunološkom odgovoru. Oni su evolucijski očuvani proteini koji omogućuju prepoznavanje velikog broja struktura bakterija, virusa, protozoa i sl, čime dolazi do aktivacije niza signalnih puteva koji rezultiraju akutnim odgovorom potrebnim za eliminaciju patogena. Nažalost, nekontrolirana aktivacija TLR-a povezuje s patogenezom autoimunih, kroničnih upalnih i infektivnih bolesti. Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu za 2011 godinu podijeljena je na pola: prvi dio dodijeljen je zajedno Bruce A. Beutleru i Julesu A. Hoffmannu za definiranje značaja Toll receptora, a drugi dio Ralphu M. Steinmanu za otkriće aktivnosti dendritičkih stanica u stečenoj imunosti. Jules Hoffmann je rođen 1941 u Echternachu u Luxembourg. Niz godina sudjelovao je u istraživanjima Drosophilae Melanogaster. 1996 istraživanje je pokazalo kako dolazi do infekcije voćne mušice. One mušice koje su imale mutiran Toll receptor umrle su nakon infekcije te je zaključeno da je upravo on ključan u signalizaciji upale. Do sličnih saznanja došao je i Bruce Beutler, rođen 1957 u Chicagu, SAD. On je u svojim istraživanjima tražio receptor za lipopolisaharid, produkt bakterija koji može izazvati septički šok i hiperstimulaciju imunog sistema. 1998 otkrio je da su miševi rezistentni na lipopolisaharid nosioci slične mutacije Toll gena.Najnovija ispitivanja pokazuju da su Toll-like receptori podskupine 4 direktno stimuliranim zasićenim masnim kiselinama čime se zatvara veza između stanica (preadipocita, adipocita, makrofaga), slobodnih masnih kiselina te adipokina. Parakirna petlja uključuje slobodne masne kiseline koje luče povećani adipociti, one stimuliraju makrofage preko TLR 4 signalnog puta, a makrofazi luče citokine (kao što je npr TNF-α). TNF-α pojačano aktivira NF-κB - nuclear factor- κB koji dodatno stimulira aktivaciju sekrecije citokina. Do danas ne postoji mnogo kliničkih studija koje pokazuju direktnu ekspresiju TLR u čovjeka sa upalom vezanom uz masno tkivo. U studiji objavljenoj 2008 g u biopsijama masnog tkiva adipoznih osoba potvrđena je je veća ekspresija TLR uz veću količinu IL4 i TNF-α te NF-κB. 2011 objavljena je studija u osoba s metaboličkim sindromom u kojih je nađeno statistički značajno više biomarkera upale i inzulinske rezistencije (ispitivani su hsCRP , IL-6, IL-1β, leptin, serumski amiloid A, RBP-4) nego u kontrolnih osoba bez elemenata metaboličkog sindroma. U kontroli je bio viši adiponektin. U samom masnom tkivu osobe koje su imale metabolički sindrom imale su višu koncentraciju leptin, RBP-4, CRP, serumskog amiloida , PAI-1, IL-1, IL-6, IL-8 i MCP-1 nego u masnom tkivu kontrola. 2011 studija sa dijabetičarima koji imaju tip1 pokazala je da oni sa mikrovaskularnim komplikacijama imaju veću ekspresiju TLR. Početkom 2012 objavljena je studija koja dokazala da je metabolički sindrom povezan s TLR. Ispitivan osobe s metaboličkim sindromom su imale veću vrijednost inflamatornih citokina nekog kontrole bez metaboličkog sindroma, no također i značajno pojačanu ekspresiju TLR2 i TLR4 n povišini monocita. Razina slobodnih masnih kiselina je korelirala s količinom receptora. TLR4 možemo nazvati molekularnom poveznicom između prehrane, hiperlipidemije i upale.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA