ࡱ>  Oh+'0 ,8 T ` l x5 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE N  ARI DINOLTRINormalNEnnio Stipcevic4niMicrosoft Word 8.0D@G@Z/@y@\cFyTemplates@<@,@:i+00/C ՜.+,D՜.+,d  hp  HAZU >#  5 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE Title 6> _PID_GUIDAN{A7B337C0-E57D-11D4-883B-F8952FB73131}/C KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE Davno prije nego ato su Hrvati doselili u danaanju postojbinu na zapadnome dijelu balkanskoga poluotoka ~ivjeli su drevni narodi - Iliri, Tra ani, Kelti i drugi - o ijoj glazbenoj kulturi vrlo malo znamo. Oskudna su znanja takoer o tome koliko su i ato Hrvati baatinili iz svojih zakarpatskih postojbina. Pretpostavlja se da su poneki od relikata paleobalkanskoga glazbenog nasljea, kao i tragova viaestoljetne prisutnosti anti ke civilizacije, sa uvani sve do danas u folklornoj glazbi, u instrumentariju, plesovima i obi ajima. Neke neuobi ajene pojave u hrvatskom glazbenom folkloru (npr. istarska ljestvica ili ojkanje i njemu srodni rudimentalni vokalni polifoni Dalmatinske zagore) mogle bi se mo~da protuma iti upravo pre~itkom iz starih vremena. Unato  nedostatnim spoznajama o paleobalkanskom glazbenom ~ivotu, va~no je imati na umu da Hrvati nikako nisu doali na "pustu zemlju", ve da su naprotiv u svojoj novoj domovini naiali na tlo bremenito kulturnim nasljeem raznih naroda. Odatle i veliko bogatstvo hrvatskoga folkora, razvidno i u glazbi. Folklorna glazba u Hrvatskoj obi no se grupira prema zemljopisnim podru jima, u kojima dominiraju pojedini srodni tonski odnosi, na ini izvoenja i prihvaanja glazbe u svakodnevnom ~ivotu. Razlikujemo aest glazbeno-folklornih podru ja: Istra i Kvarner, zatim dinarsko podru je, pa Dalmacija (s oto jem), Slavonija i Baranja, Meimurje i gornja Podravina, te sjevernozapadna Hrvatska. U sklopu tako zactranoga zemljovida airoki je splet folklornih glazbenih stilova, od tzv. tijesnih intervala i oligotonskih nizova, do jednoglasnoga pjevanja aireg opsega i suvremenijih tonskih durskih i molskih na ina. U tome bogatstvu stilova ogleda se narodna baatina, iju vremensku dubinu ne mo~emo uvijek vrsto dokumentirati, no kulturni su utjecaji ipak prepoznatljivi. Na sjevernome podru ju prisutni su tragovi panonskih i airih srednjoeuropskih glazbenih kultura, dok je u ju~nim krajevima uz obalu evidentan utjecaj mediteranskoga ozra ja. No meu svim slavenskim narodima Hrvati su, nakon doseljenja u novu domovinu, bili jedini koji su baatinili anti ki mediteranski svijet. A nakon ato su u 9. st. prihvatili frana ki suverenitet uali su ravnopravno u zapadnoeuropsko kraansko kulturno i politi ko okru~je. I time je bio stvoren politi ki okvir od presudnoga zna enja za budui cjelokupni kulturni i duhovni ~ivot: anti ko naslijee, mediteranizam i zapadnoeuropsko kraanstvo, to su konstante u kulturnom ~ivotu Hrvata i postojane koordinate koje su odreivale glazbeni ~ivot tijekom stoljea. Prve pouzdanije informacije o hrvatskoj glazbi iz pisanih su izvora, iz dakle najstarijih notnih zapisa. Kod Hrvata se pismenost pojavila najprije na latinskome, tradicionalnom jeziku pismenosti na podru ju zapadnorimskoga politi koga i kulturnog utjecaja. Istom je osnivanje benediktinskih samostana i skriptorija po am od 9. st. (kako latinskih tako i glagoljskih), bilo od presudnog utjecaja i za razvoj glazbenog pisma i repertoara. Glazbeni se ~ivot ve od samih po etaka temeljio na jezi noj dvojnosti, latinskom i crkvenoslavenskom jeziku. Specifi an je bio i polo~aj ranosrednjovjekovne crkve u Hrvata, polo~aj na razmei triju jurisdikcija: Rima, Carigrada i Akvileje. Ovisnost o tim trima ishodiatima crkvene nadle~nosti ogledala se u raznolikim tipovima bogoslu~ja (koje je, dakako, uvijek ostajalo utemeljeno u bogoslu~ju zapadnoga tipa), te u glazbi koja je pratila liturgiju. Na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije, uz liturgijske knjige pisane glagoljicom za obrede zapadne rimske crkve, razvijalo se glagoljaako pjevanje. S vremenom, a posebice od 16. st. pa nadalje, u pojedinim ~upama ustalile su se hrvatske liturgijske knjige i na latinici, na narodnom jeziku (tzv. aavet), a glagoljaako se pjevanje sve viae obogaivalo sokovima ~ivoga narodnog izraza, no unato  vezanosti uz crkvu nije se, uz nekoliko iznimaka, notno fiksiralo svedo sredine 17. st. Kolektivno memoriranje melodijskih obrazaca i itavih opse~nijih glazbenih sklopova specifikum je glagoljaakog pjevanja sve do danas. Glagoljaako je pjevanje endemi an oblik crkvenog pjevanja u sklopu bogoslu~ja zapadnoga obreda u slavenskome svijetu. Specifi no je po jezi nom izri aju, arhai nim tonskim odnosima, raznovrsnosti folklornih utjecaja, na inu ~ivota i ~ivoj tradiciji kako u gradskim tako i ponekim zapuatenim seoskim ~upama. O svim je tim specifi nostima glagoljaakoga pjevanja meunarodna stru na i aira kulturna javnost isuviae malo upoznata. Jer - glagoljaako pjevanje ne samo da je ono najstarije nego po mnogo emu i najvrijednije ato je ostalo sa uvano od najstarijih slojeva crkvenoga muziciranja u Hrvatskoj. Ujedno, jasnije nego li bilo koji drugi crkveni napjevi na latinskom jeziku, glagoljaako pjevanje prenosilo je od davnine pa sve do danaanjih dana posebnosti hrvatskoga glazbenog izri aja. Od aireg je interesa injenica da su Hrvati njegovali liturgijsku glazbu na narodnom jeziku joa od ranoga srednjeg vijeka, dakle mnogo prije Lutherove reformacije i prije nego li u mnogim drugim zapadnoeuropskim liturgijskim tradicijama. Neato dragocjenih vijesti o crkvenome pjevanju nalazimo i kod starih kroni ara. Tako kardinal Boson, biograf i pratilac pape Aleksandra III. prilikom dolaska u Zadar 1177. godine, bilje~i da je papu do ekalo lokalno pu anstvo pjevajui laude i kantike "cum immensis laudibus et canticis altissime resonantibusin eorum sclavica lingua" (bezbrojnim popijevkama i pohvalnicama ato gromko odzvanjahu na njihovu slavenskom jeziku). A splitski kroni ar Toma Arhiakon zapisuje da je 1217. na putu u Svetu zemlju ugarskome kralju Andriji u splitskoj luci bio uprili en veli anstveni do ek, te da su se laude pjevale na latinskom jeziku. Pjevanje raznih "laudes" i "acclamationes" na hrvatskom i latinskom jeziku zadr~alo se i nakon srednjeg vijeka, a u nekim priobalnim mjestima ostalo je ~ivom praksom sve do danas. Dok stariji glagoljski rukopisi pru~aju oskudne naznake o glazbi, dotle su latinski srednjovjekovni rukopisi prave riznice glazbenog repertoara. Najstariji fragmentarski glazbeni zapisi, za koje se pretpostavlja da su nastali na tlu Dalmacije, u bevenetnanskom su pismu i potje u s konca 10. st. Ve tijekom 11. st., pratei duh reforme iz Clunya, na hrvatskom se podru ju osnivaju mnogobrojni novi samostani. Clunyevska reformatio in capite et in membris utjecala je na popunjavanje crkvenih knji~nih fondova i procvat latiniteta. To je razdoblje hrvatskih narodnih vladara, a podudara se s procesom oblikovanja regionalnih liturgijskih posebnosti u zapadnoj crkvi. Upravo to rano stoljee hrvatske glazbene proalosti obiluje raznim crkvenim lokalnim posebnostima, koje izviru iz domaega stvaralaatva i prakse i koje su kasnije, u 13. stoljeu, postepeno uzmicale u sveopoj te~nji za ato vraim unificiranjem zapadnih liturgijskih obreda. Srednjovjekovni skriptoriji, tj. pisarske radionice u kojima su se rukopisi pisali, prepisivali, te ukraaavali sitnoslikarijama i obogaivali notnim zapisima, po svome su ustrojstvu bili kaptolski (smjeateni uz katedralne crkve ili biskupska srediata) ili pak samostanski. Najza ajniji skriptoriji bili su smjeateni u Dubrovniku, Splitu, Trogiru, `ibeniku, Zadru, Osoru i Zagrebu. Naro ito va~no srediate ranosrednjovjekovne skriptorske aktivnosti bio je benediktinski samostan sv. Kraevana u Zadru. Rukopisi iz 11. st., primjerice Evanelistar sv. Marije (Veenegin), Evanelistar sv. `ime, ikin brevijar i Officia et Preces ( asoslov opatice ike), pripadaju najva~nijim spomenicima hrvatskoga glazbenog srednjovjekovlja, a sadr~e ve neke prepoznatljive specifi nosti u pogledu notnoga pisma i glazbenoga repertoara. U Evanelistaru sv. `ime zabilje~en je notni zapis pjevanih lauda u ast pape Paskala II, zatim kralja Kolomana i njegova sina Stjepana, te zadarskih odli nika ("salus et vita perpetua Colomano Ungariae, Dalmatiae et Chroatiae almifico regi.. Stephano clarissimo regi nostro vita et victoria"). Dugovje na je bila tradicija pjevanja tih lauda, u Zadru se zadr~ala sve do sredine 18. stoljea! Glazbenoliturgijske knjige sadr~e sjeanja na povijesne dogaaje i osobe. Primjerice, u napjevu Exulteta iz Veeneginog evanelistara spominju se zadarski prior i Veenega, nadstojnica i opatica ~enskog benediktinskog samostana sv. Marije, dok u melodijski vrlo srodnom napjevu Exulteta iz Osorskog evanelistara (Evangeliarium Absarense, oko 1071) postoji formula molitve za opata crkve sv. Nikole, zatim biskupa, pa bizantskoga cara te hrvatskog kralja Petra Kreaimira IV. Tako su se u tekstovima raznih napjeva, pribilje~enih u glazbenoliturgijskim priru nicima, uvale uspomene i prenosile buduim naraatajima. Osorski evanelistar sadr~i i naknadno prepisan navjeataj blagdana Uskrsa (iz 14. st.), koji je poslu~io kao uzor mnogim kasnijim navjeatajima Uskrsa na hrvatskom jeziku, zapisanima latinicom, glagoljicom i bosan icom. Poznat nam je joa jedan sli an primjer: Liber sequentiarium et sacramentarium, rukopis iz 11. st. pohranjen u samostanu sv. Frane u `ibeniku, za kojega se vjeruje da je napisan u znamenitom benediktinskom srediatu St. Gallen u `vicarskoj, sadr~i niz glazbeno zanimljivih sekvenci, meu kojima ih je nekoliko dospjelo kasnije u hrvatskoj verziji u prvotisak glagoljskog misala iz 1483. godine. Ve ta dva izdvojena primjera, a moglo bi ih se navesti joa u rukopisima od Dubrovnika preko Trogira do Zagreba, zorno predo uju kako su pjesniatvo i pjevanje u crkvi na hrvatskom jeziku stoljeima crpili iz starije latinske baatine. Pred kraj 11. st. u tijeku proairivanja dinasti ke vlasti Arpadovia na dalmatinsko-hrvatsko kraljevstvo osnovana je Zagreba ka biskupija i time je duboko u hrvatskom prostoru stvoreno novo ~ariate crkvenih, politi kih i kulturnih poticaja. Ubrzo je doalo do osnivanja posebnoga zagreba kog katedralnog bogoslu~ja, u kojemu je od samih po etaka znatnu funkciju imalo crkveno pjevanje, potvreno u brojnim zapisima u liturgijskim knjigama. Najprije se upravo na podru ju Zagreba ke biskupije u 14. st. u vrstio utjecaj novoga vala u umjetnosti, ars novae. Zaslugom tzv. prosja kih redova, franjevaca i dominikanaca, doalo je do reorganizacije akolstva i do uspostave prvih visokih akola na hrvatskom tlu. U tom akolskom sustavu, u sklopu nastavni koga programa "sedam slodobnih vjeatina" (septem artes liberales) podu avalo se i o glazbi, o emu nam svjedo e sa uvani zapisi s predavanja. No bitni kvalitaivni pomaci u glazbenoj umjetnosti kasnoga srednjeg vijeka doali su ipak iz svjetovnih sredina. Viteaka kultura "jeseni srednjega vijeka" zapisana je u kodeksima trubadurskoga uglazbljenog pjesniatva ponajviae francuske ili talijanske provenijencije, a dospjela je do najsitnijih elija druatva. Poznato je da su nove ideje humanizma, koje su vrlo brzo nailazile na plodno tlo u hrvatskim krejevima, imale sna~nih poticaja u glazbenome ~ivotu. Interes za glazbom airio se izvan samostanskih i crkvenih zidina, a humanisti i kasniji renesansni filozofi bili su ti koji su promicali nove glazbenoteorijske i esteti ke poglede. Dovoljno se spomenuti nekoliko imena - kao ato su Ilija Crijevi, Federik Grisogono Bartola i, Pavao Skali, Frane Petri - pa da bude jasno kako glazbenoteorijski fragmenti ili poglavlja ato ih nalazimo u njihovim djelima pripadaju veim cjelinama i aire zasnovanim pogledima. Tiskarstvo je joa jedan va~an segment europske renesanse u koji su Hrvati bili djelatno uklju eni. Kada se u nas piae o povijesti tiskane knjige, inkunabulama, po ecima hrvatske knjige - rijetko se kad spominju i glazbene knjige. A ipak su u najranijem razdoblju tiskane knjige, u 15. i po etkom 16. st., nekoliko tiskara rodom ili podrijetlom iz hrvatskih krajeva trajno obilje~ili po etke europskoga glazbenog tiskarstva. Glazbenim tiskarstvom usput su se bavili Dubrov anin Boninus de Boninis (Dobri Dobri evi) i Kotoranin Andrija Paltaai, no pravi tiskari muzikalija koji su ve u svoje doba do~ivjeli europsku reputaciju, a koje danas ne zaobilaze niti najsumarniji pregledi povijesti glazbene renesanse, bili su Motovunjanin Andrea Antico (Andrija Motovunjanin) i Buzeanin Jacques Moderne. Privilegije ato ih je Antico dobivao od pape Leona X. za tiskanje muzikalija na podru ju papinske dr~ave (kao ato su Liber quindecim missarum, 1516. ili Frottole intabulate per sonare organi, libro primo, 1517) omoguavale su mu da se nametne kao jedan od najzna ajnijih glazbenih tiskara svog doba. Moderne je, pak, bio istaknutim tiskarom u Lyonu, a njegove su antologije cirkulirale po svim ondaanjim zna ajnijim srediatima. Franciscus (Franjo) Niger, podrijetlom iz Senja, u gramatici latinskoga jezika (1480) objavio je najranije poznate primjerke tiskane bijele menzuralne notacije. Antico, Moderne i Niger u suvremenoj su znanosti prepoznati kao istaknuti pioniri europskoga glazbenoga tiskarstva. Cirkulacija glazbenih tiskovina, muzikalija i teoretskih traktata dinamizirala je glazbeni ~ivot u hrvatskim, u prvom redu primorskim krajevima. Po inje se notno zapisivati narodna i pu ka glazba. Tako Petar Hektorovi u spjevu Ribanje i ribarsko prigovaranje (1568) u narodnom pjevanju prepoznaje neoplatonisti ke ideale, te notno zapisuje dvije pjesme ato su ih pjevali hvarski ribari. I Petar Zorani u romanu-putopisu Planine (1569) prepuata pastirima ne samo da pjevaju narodne pjesme uz pratnju gusala i drugih narodnih instrumenata, ve njegovi pastiri o glazbi donose i estetske prosudbe. Takav humanizmom potaknut ideal o snazi i ulozi glazbe i poezije eksplicitno je istom razlo~io Dubrov anin Miho Monaldi u prvom hrvatskom cjelovitom filozofskoestetskom traktatu Irene, ovvero della bellezza (1599). Ta vertikala koju mo~emo pratiti od Hektorovia do Monaldija i kasnije duboko u barokno doba evidentirana je takoer u glazbenim zapisima. No poja ani inters za domaom, napose narodnom glazbom, korespondirao je prodiranju pu kih napjeva u bogoslu~je, ato je pak bilo jedno od programskih na ela protestantskog pokreta. Reformacija je, meutim, ostavila traga tek u rubnim sjevernozapadnim hrvatskim krajevima, u Istri, Meimurju, Turopolju, sasvim neznatno u ju~noj Hrvatskoj. Zanimljivo je svjedo anstvo o bogatoj tradiciji protestantskih pjesama u Gradiau opse~na dvosveaana pjesmarica bez nota Dusevne peszne psalmi (1609, 1611), ato ju je sastavio lokalni ~upnik Grgur Mekini-Pythareus. Pu ko i folklorno muziciranje njegovalo se u bratovatinama, prigodom javnih svetkovina, a nerijetko je bogatilo i kazaliane predstave (crkvena prikazanja Mavra Vetranovia, komedije Nikole Naljeakovia, Antuna Sanina, Marina Dr~ia, Marina Benetovia). O glazbi u svakodnevnom ~ivotu, napose o sna~noj tradiciji pjevanja uz lutnju, svjedo e nam renesansni pjesnici, pa tako itamo u Ranjininom zborniku: "leute moj mili, hou te moliti / mojojzi gospoji malo pozvoniti". A da se pjevalo uz lutnju i u sjevernoj Hrvatskoj nasluujemo iz zbirke Canzonette a tre di Alessandro Orologio (1596), u kojoj je lutnjisti ku pratnju napisao Francesco Sagabria, glazbenik rodom iz Udina, a podrijetlom iz Zagreba. Sredinom 16. st. ustaljuje se viaeglasno muziciranje, i to kako u crkvenim tako i svjetovnim ambijentima. S madrigalima Creaanina Andrije Patricija, tiskanima u Veneciji 1550, zapo inje jedno od najblistavijih razdoblja hrvatske glazbe od pribli~no stotinu godinu, u kojemu su brojni domai skladatelji publicirali svoje skladbe u tiskarama diljem Europe. Kao nikada prije toga, a i rijetko kada poslije, Hrvati su u to doba visoke renesanse i ranoga baroka bili djelatno i prepoznatljivo uklju eni u tokove europske glazbe. Spomenimo ovom prigodom barem dvojicu majstora, koji su ne samo obilje~ili glazbenu renesansu u Hrvatskoj, ve su njihove skladbe bile dobro poznate i izvan hrvatskoga podru ja. `iben anin Julije Skjaveti (Giulio Schiavetti) objavljivao je svjetovne madrigale i gregeske, a zbirkom Motetti a cinque et a sei voci, libro primo (1564) ostvario je djelo visoko razvijene polifonije, u najboljoj tradiciji kasne nizozemske akole duhovnoga vokalnog viaeglasja. U Dubrovniku su za profesionalizaciju glazbenoga ~ivota naro ito zaslu~na bila tri lana franko-flamanske obitelji Courtoys - Lambert st., sin mu Henrik i Henrikon sin Lambert ml. Njihovo djelovanje u stolnoj crkvi sv. Vlaha i u ansamblu Kne~eve kapele, kao i ~iva pedagoaka aktivnost, obilje~ili su glazbeni ~ivot u Dubrovniku tijekom gotovo stotinu godina. Posebno su zanimljivi Madrigali a 5 (1580), ato ih je Lambert Courtoys st. posvetio nekolicini dubrova kih plemia. Skjavetieve i Courtoysove skladbe jedinstveni su dokument o utjecaju tzv. nizozemske polifone akole na hrvatskom tlu. Vrlo utjecajna nizozemska akola na hrvatskoj je obali naala svoje najisto nije europsko uporiate te po tome joa i danas zaslu~uje najveu meunarodnu pozornost. Glazbeni barok po etkom 17. st. bio je potaknut ~ivim kontaktima s Italijom te valom isusova ke katoli ke obnove. U domae glazbeno prethodniatvo najlakae su se uklopile ideje o ranobaroknoj monodiji, tj. solisti kom pjevanju uz kakav pratei continuo instrument. Takva nova barokna praksa lako se mogla nadovezati na sna~nu stariju tradiciju leutskog spoja pjesniatva i glazbe, a vea razumljivost pjevanoga teksta negoli u renesansnom viaeglasju bila je zanimljiva i crkvenim krugovima. }ariata baroknih knji~evni kih, kazalianih i glazbenih dogaanja postaju u ena druatva, tzv. akademije. Dubrova ka Akademija slo~nih bila je srediatem diskusija o glazbi, razgovora ato ih pribilje~ene u obliku dijaloga nalazimo u djelima Nikole Vitova Gu etia i Mihe Monaldija. U Zadru su djelovale dvije akademije (Accademia degli Animosi i Accademia Cinica) u kojima su se takoer vodile glazbenoteorijske rasprave, dok je za promicanje svje~ih glazbenih strujanja u Istri bila naro ito zaslu~na Accademia Palladia. Kako se o glazbi diskutiralo u naaim u enim sredinama mo~da najbolje pokazuje traktat Dialogo per imparare con brevita a cantar canto figurato (1619) Splianina Jurja Albertija, uope prvi cjeloviti tiskani glazbenoteorijski traktat kojemu je autor jedan Hrvat. U toj nevelikoj knji~ici u obliku dijaloga donose se temeljna pravila i upute kako savladati tehniku viaeglasnoga pjevanja iz nota. O igledno da je potreba za takvim kratkim uputama u Hrvatskoj s po etka 17. st. bila vrlo aktualna. Za prvo prihvaanje baroknih inovacija bila su posebno zaslu~na dvojica Talijana. Tomaso Cecchini objavio je barem 27 tiskanih zbirki, a itav svoj radni vijek proveo je u Splitu i Hvaru, dok je Gabriello Puliti svoju je svestranu skladateljsku aktivnost (najmanje 36 tiskanih zbirki) razvio u Istri. No vrlo brzo su i domai skladatelji prihvatili barokni stil. Tako Ivan Luka i `iben anin 1620. tiska zbirku moteta Sacrae cantiones, koja se openito dr~i jednim od najzatnijih vrhunaca u cjelokupnoj povijesti hrvatske glazbe. Luka ievi suvremenici su Pore ani Francesco i Gabriel Sponga-Usper djelatni u Veneciji, zatim Puljanin Hieronimus Talonus, orguljaa u Albanu kraj Rima, pa Rije anin Vinko Jeli koji je radni vijek proveo u Strasbourgu, Hvaranin Damjan Nembri koji je skladao u Zadru i Veneciji, te Splianin Atanazije Jurjevi (Georgiceo), savjetnik na habsburakom dvoru Ferdinanda II., a tijekom druge polovice stoljea Ivan `iben anin (Giovanni Sebenico) bio je "Master of the Italian Music" na engleskom dvoru i kapelnik na savojskom dvoru u Torinu. Time nipoato nisu pobrojani svi istaknutiiji skladatelji i glazbenici. U doba baroka, meutim, u znatno veoj mjeri nego ikada prije u povijesti, mnogi su glazbenici - pjeva i, instrumentalisti, skladatelji, majstori orguljari - pritisnuti neimaatinom i teakim politi kim prilikama napuatali domovinu. Odlazak nadarenih glazbenika izvan Hrvatske ogledao se na cjelokupni glazbeni ~ivot. Za prvih nekoliko desetljea bila je joa nastavljena ~iva skladateljska produkcija visokih dometa iz prethodnog renesansnog razdoblja, no nakon sredine stoljea pa tijekom iduih zamalo stotinu godina nastaje prividno zatiaje u cjelokupnome glazbenom ~ivotu. U stvari, ve je od samih po etaka pojave baroknoga stila na hrvatskom tlu jedna od njegovih bitnih ozna nica redukcionizam. Sve ato nalazimo u djelima Pulitijevim, Cecchinijevim, Luka ievim, unato  neprijepornim i upravo prepoznatljivim baroknim sastavnicama svedeno je na mjerila, zahtjeve i mogunosti domae sredine. I madrigali i mise i instrumentalne sonate - svi ti i drugi glazbeni oblici u svojoj izvedbi kao da podlije~u pravilu umanjenoga mjerila. Ne udi stoga ato opera, dramma in opera, ta tipi na barokna glazbenoscenska vrsta u hrvatskim krajevima biva prihvaena reduktivno, prvenstveno kao poticaj ato ga je talijanska libretistika pru~ala razvoju domae tragikomedije. U europskim okvirima rani hrvatski prijevodi Rinuccinijevih libreta (Ivan Gunduli, Arijanda, 1615; Paskoje Primovi, Euridice, 1617) jasan su znak ~ive hrvatske prevoditeljske tradicije i senzibilizirane glazbene sredine. I premda je u hrvatskom baroknom kazaliatu glazba gdjekad bila va~nim elementom scenskog zbivanja, takve predstave, utemeljene na prijevodnoj libretisti koj literaturi, nikada nisu funkcionirale kao operni spektakli. Kada sredinom 17. st. posustaje svjetovno stvaralaatvo, crkva ponovno preuzima vodeu ulogu u formuliranju tekuih glazbenih potreba. Napori isusovaca, franjevaca i pavlina, triju najvrijednijih redova na promicanju crkvene glazbe, ogledaju se kroz tiskovine kao ato su Ritual rimski (1640) Bartola Kaaia ili veliki zbornik Cithara octochorda, koji je do~ivio ak tri izdanja (1701, 1723, 1757), dok je njegovanje duhovne popijevke na latinskom i narodnom jeziku najbolje evidentno u rukopisnom Pavlinskom zborniku (1644). U naizgled glazbeno nepretencioznim kantualima, pjesmaricama i liturgijskim priru nicima, nastalima u razdoblju od oko 1650. pa do oko 1750, zabilje~ena su nastojanja domaih crkvenih krugova za duhovnom rekonkvistom politi ki razjedinjenih hrvatskih reliquiae reliquiarum. U tom razmjero velikom rukopisnom korpusu crkvene glazbe, kojega su dosadaanji prou avatelji nerijetko cijenili estetskim parametrima, odri ui mu u tom smislu ikakvu vrijednost, sadr~ana su ustvari nastojanja izrazito duaebri~ni kih i kulturoloakih konotacija. Tu se susreemo s utilitarnom glazbom, koja je ve u svoje vrijeme nadrastala prvotnu crkvenu usmjerenost, kojoj je svjesna intencija bila u jedno povezivati ono ato je silom politi ke logike bilo razjedinjeno. Stoga ne treba uditi ato u kodeksima Ivana Leopolda `ebelia, Petra Kne~evia, Filipa Vlahovia Kapuavarca ili primjerice Josepha Marie Cordansa nailazimo na srodan glazbeni repertoar, ato su u jedno bili povezani Dalmatinska zagora, Primorje, zapadna Bosna, Slavonija i Baranja, sve donedavno u glazbenom pogledu gotovo posve pasivni krajevi. Taj jednostavni u izri aju, esto upravo pu ki sloj crkvene glazbe, bio je va~niji svojim djelovanjem nego dijelom, zna ajniji zbog ispunjenje crkvene i prosvjetiteljske zadae negoli skladateljske izvornosti. Simplificirani napjevi u franjeva kim rukopisima ( esto jednoglasni i bez orguljske pratnje) svojom funkcionalnoau srodni su knji~evnim "besteserima" Tome Babia, Jurja Muliha i Antuna Ka ia Mioaia, pu kim tiskovinama koje su bile namijenjene itanju u najairim narodnim slojevima. U skladu s organiziranim i marljivim pisarskim i prepisiva kim radom, u hrvatskim su se samostanima po eli prepisivati i prevoditi glazbenoteorijski spisi, ud~benici o teoriji, harmoniji, osnovama kompozicije. Zanimljiv je kratki traktat o gregorijanskome koralu kajkavskoga pisca Mihajla `ilobolda Bolaia, svojevrstan dokument o pjevanju u zagreba koj biskupiji. Slavonski franjevac Josip Paviaevi napisao je 1770. najstariji glazbenoteorijski ud~benik na hrvatskome. Bilo je to vrijeme kada je jedan od va~nijih zadataka bio pru~iti mlade~i u akoli osnovne informacije o glazbenoj teoriji, i to ne kao dotada na latinskome, talijanskome ili njema kome, nego i sve eae na hrvatskome jeziku. Po am od sredine 18. st. na sjeveru Hrvatske u glazbenoj je produkciji vidljiv trag srednjeeuropskoga klasicizma, dok su ju~ni krajevi u talijansko-mediteranskom ozra ju. Velik broj vrhunskih glazbenika emigranata (Ivan Jarnovi, Stjepan Spadina, Amando Ivan i, Josip Mihovil Stratik), istaknutih skladatelja i instrumentalista virtuoza na raznim europskim dvorovima, posvjedo uje kako je Hrvatska i u galantnom stoljeu popriatem ratnih pustoaenja. No istodobno to je doba kada se prvi put u veem obimu na hrvatskom tlu razvija graansko i plemi ko mecenatsvo. Privatne kapele dr~ali su porodice Pata i, Draakovi, Erdody, Prandau, Kulmer, Bathyany i Jankovi, a meu sveenicima kao glazbeni znalac i amatore isticao se biskup Maksimilijan Vrhovec. Barun Adam Pata i uzdr~avao je orkestar, kojemu su neko vrijeme na elu bio slavni skladatelji Johann Michael Haydn i Karl Ditters von Dittersdorf. Na Pata ievu dvoru postojalo je kazaliate, u kojemu su se izvodile opere, od kojih je neke skladao Dittersdorf, a ini se da se i sam barun okuaao u skladanju jedne opere. Erdodyevi su takoer na svojim imanjima u Ugarskoj i Hrvatskoj dr~ali kapele koje su vodili onodobni poznati glazbenici Jan Krtitel Vahnal i Ignaz Joseph Pleyel. Nema sumnje da je anga~man tih uglednih skladatelja jam io prisutnost suvremenih glazbenih tikova u hrvatskoj sredini. No malo je do danas sa uvano zbirki muzikalija i instrumenata, ato su bili u posjedu hrvatskih velikaakih obitelji. Mnogo toga je uniateno u ratovima i posljeratnoj pljenidbi, a ratnih pustoaenja nisu ostali poateeni hrvatski velikaaki posjedi niti u domovinskom ratu. Dragocjena je valpova ka glazbena zbirka obitelj Prandau, koju je stvaralo nekoliko naraataja u 18. i 19. st., a u kojoj je pohranjeno viae autografa onodobnih austrijskih i maarskih skladatelja, sve majstora ija su se djela izvodila u Valopu. Bilo je skupljanje muzikalija i hobijem. Tako je Kr anin don Nikola Udina Algarotti, sveenik i filozof, sakupio i u rodnom mjestu osnovao bogatu glazbenu zbirku glazbenih rukopisa, ranih tiskovina i instrumenata, jednu od najveih i najva~nijih privatnih zbirki muzikalija iz 18. st. u ovom dijelu Europe. Glazbeni potencijali i u ovome su razdoblju bili sna~niji u ju~noj nego u sjevernoj Hrvatskoj. Uz drevne katedrale u Dubrovniku, Splitu, Hvaru, Zadru i Rijeci djelovali su profesionalni ansambli, voeni profesionalnim zborovoama, koji su esto bili i vjeati skladatelji. U Dubrova koj republici, prije nego ato su ju dokinule francuske vojni ke trupe 1806., kulturni i glazbeni ~ivot dosegnuo je svoj apogej. U katedralnoj kapeli, Kne~evom orkestru i nizu manjih ansambala bio je anga~iran velik broj glazbenika, profesionalnih pjeva a, instrumentalista i skladatelja. Glazbena je aktivnost bila poticana odr~avanjem akademija, zabavnih domjenaka, plesova, kunim muziciranjem. U javnom kazaliatu Orsanu glazba je bila va~nom sastavnicom scenskih raznoraznih priredbi, a zahvaljujui slobodi Republike i razmjerno demokrati nom ustroju vlasti najaira je publika bila sudionikom bogatoga glazbenog kazalianog ~ivota. Nadarenoau se isticao Luka Sorko evi, vjeat diplomat i potomak drevne dubrova ke plemike porodice, koji se na putovanjima susretao s Albertom Fortisom, Pietrom Metastasijem, Johannom Haydnom i Christoforom Gluckom. Sorko evieve skladbe, koje je sve napisao u mladena kim godinama, neprolazne su vrijednosti i svje~ine, a sedam simfonija remek-djelo su predklasi noga stila. Izuzetna figura hrvatske kulture 18. st. bio je Splianin Julije Bajamonti, meu najobrazovanijim Hrvatima svog doba, autor zapa~enih rasprava o medicini, arheologiji, knji~evnosti, filologiji i etnologiji. U dalmatinskoj je sredini za ~ivota viae uspjeha imao kao glazbenik, skladatelj golema opusa, jednostavne fakture i vedrih galantnih gesta (oratorij La translatione di San Doimo iz 1770. i druga crkvena djela, simfonija, svjetovne arije). Bajamontijev interes za folklorne napjeve, ato ih je bio zabilje~io za svog prijatelja A. Fortisa, najavljuje herderovske pobude te romanti arsku orijentaciju Iliraca prema "narodnome blagu". Na prijelazu iz 18. u 19. st. te~iate glazbenih zbivanja polako se ali sigurno premjeata iz ju~nih hrvatskih krajeva na sjever. Po am od buenja hrvatskoga narodnog preporoda Zagreb postaje srediatem svekolikih kulturnih zbivanja. U pretpreporodnom razdoblju tu promjenu te~iata mo~da najbolje o ituju skladateljski opusi Leopolda Ebnera u Vara~dinu i Jakoba Petrusa Haibela u akovu. Uz Jana Krtitela Vanhala i Ivana Wernera, Ebner tijekom posljednjih godina 18. st. u Vara~dinu stvara ozra je intenzivnoga glazbenog ~ivota. Taj tzv. "vara~dinski skladateljski krug" po izri aju je blizak pretklasi nim stilskim tekovinama, a po dosezima nimalo ne zaostaje za austrijskim i drugim onodobnim srednjoeuropskim "malim majstorima". Ebner, najnadareniji meu njima, prenio je pretklasi ni stil i u 19. st., poput nekih skladatelja iz Dalmacije, primjerice Hvaranina Josipa Raffaelija, Dubrov anina Antuna Sorko evia i Tome Restija. Haibel je, pak, ina e ugledni be ki skladatelj opereta, doaao u akovo 1806. na nagovor biskupa Antuna Mandia i ondje proveo posljednjih dvadesetak godina ~ivota. Danas 16 sa uvanih misa koje je Haibel pisao za potrebe akova ke stolnice izvanredan su dokument o visokoj razini muziciranja u tom slavonskom gradiu. Po etak 19. st. obilje~en je osnivanjem glazbenih akola i institucija diljem Hrvatske, od Splita, Zadra, Rijeke, Zagreba, do Vara~dina, Kri~evaca, Donjeg Miholjca i niza manjih mjesta. Gostovanja stranih glazbenika, naj eae okupljenih uz putujue kazaliane dru~ine, bila su va~nim izvorom informacija o suvremenim nastojanjima. Njema ki glazbeni teatar razvijao se u Osijeku, a talijanske dru~ine donosile su u hrvatske obalne krajeve opere Donizettija, Bellinija, Rossinija, ali i Wagnera i Mayerbeera, dakle ne samo talijanski nego prakti ki sav va~niji recentni repertoar. Mnoge od tih opera, za ija su uprizorenja u Hrvatskoj bila posebno tiskana libreta, bile su postavljene na scene naaih domaih kazaliata nedugo nakon praizvedbi. Strani glazbenici muzicirali su nerijetko u zajedniatvu s domaima, pa su se tako stvarali vrsti profesionalni preduvijeti za uzlet glazbenih aktivnosti u doba preporoda. S druge strane, u ozra ju buenja nacionalne svijesti, pod utjecajem francuske revolucije i filozofske misli J. G. Herdera, osna~io je interes za skupljanjem narodnog blaga. Indikativna je u tom smislu aktivnost zagreba koga biskupa Maksimilijana Vrhovca. U broauri Poziv za sve duhovne pastire (1813) biskup Vrhovec inicirao je sakupljanje narodnih pjesama, dok se naprotiv u molitveniku-pjesmarici Molitve koje duhovni pastiri (1804) zalagao za inauguraciju njema kih crkvenih napjeva namjesto starih zagreba kih. Pozivanje na narodnu tradiciju te briga za skupljanjem i bilje~enjem narodnih pjesama bilo je za vrijeme naodnog preporoda preto eno u jasnu esteti ku odrednicu: narodno je stvaralaatvo postalo bitnim uporiatem u nastojanjima za odreivanjem hrvatskoga glazbenoga nacionalnog identiteta. No dok su Stanko Vraz, Karlo Katinelli, uro Arnold, Marijan Jai i drugi zapisivali narodne napjeve u hrvatskim krajevima, od Dalmacije do Slavonije i po airim "ju~noslavjanskim" prostorima, istodobno je ponestajalo ak najosnovnijih znanja o umjetni koj glazbenoj baatini, i to ne samo o najrecentnijim skladateljima, kakvi su bili Sorko evii u Dubrovniku ili Bajamonti u Splitu, nego i o cjelovitosti bogate povijesti hrvatske glazbe. Ilirci, koji su se pozivali na kulturno nasljee Dubrovnika, na tu "hrvatsku Atenu", o glazbi u tom istom starom Dubrovniku nisu znali prakti ki niata. Preporoditeljski kult o~ivljavanja Gundulieva i starog dalmatinskog pjesniatva, ovjekovje en na Bukov evom zastoru, naprosto nije mogao biti popraen srodnim spoznajama o hrvatskoj glazbenoj proalosti. I tako se, pomalo paradoksalno, doba hrvatskoga nacionalnog buenja, poklopilo s ve posvemaanjim zaboravom glazbene baatine. Reperkusije tog nepoznavanja bile su dalekose~ne. Interes za narodnom popijevkom doveo je ve na po etku Ilirizma do formiranja dvaju popularnih glazbenih oblika, zbornih pjesama budnica i davorija. Ljudevit Gaj i njegovi istomialjenici dobro su osjetili politi ki potencijal masovnih pjesama u narodnom duhu, pa je tako Gajeva i Livadieva Joa Hrvatska ni propala iz 1833. pokrenula lavinu skladanja sli nih rodoljubnih pjesama. Veinom su se budnice i davorije prenosile usmeno, a zapisivane su istom koncem stoljea, u pjesmaricama Klaievim, Kuha evim i Zaj evim, u doba dakle druk ijeg politi kog okru~ja. Zagreb se potvruje kao politi ko i kulturno srediate, tu je i naj~ivlja glazbena aktivnost, tu su osnovani Hrvatski glazbeni zavod (1827) i Hrvatsko narodno kazaliate (1840). Politi ki osvijeateno plemstvo i graanstvo pru~a nove poticaje: ~ariatima kunoga muziciranja (solo-pjesme, klavirske minijature, komorna djela) postaju saloni u Zagrebu, Va~ardinu, Osijeku, ali i manjim mjestima, u Samoboru, pa kasnije Trogiru, Senju. U tom ambijentu nostalgi nih romanti arskih salona nastao je Nocturno u fis-molu (1822) Ferde Lidavia, prekrasna minijatura arabeskne melodije, jedan od uope najranijih nokturna u europskoj glasovirskoj literaturi. Polako su se stjecali uvjeti za sna~enjem profesionalizma. Nakon 1848. jenjava prvotni entuzijazam ilirksoga pokreta, pa posustaju ideoloaki temelji ranije zacrtanim kulturnim projektima. Iz te nestabilne situacije izranja lik Vatroslava Lisinskog, vrsnog majstora solo-pjesme i orkestralnih partitura, nesumljivo najnadarenijega skladatelja svoga naraataja. No dok je opera Ljubav i zloba, "perva izvorna narodna opera u dva ina", bila s velikom medijskom pozornoau i uspjehom praizvedena 1846., dotle je "vite~ka opera" Porin, dovraena 1851., na sceni zagreba ke opere bila praizvedena istom etrdesetak godina nakon smrti Lisinskoga. Suvremenicima je Lisinski bio poeta vates ilirskoga pokreta, a prerana smrt i nerazumijevanje sredine priskrbili su mu auru romanti nog junaka. Postpreporodna dezorijentiranost trajala je prakti ki sve do po etka 70.-ih godina, do pojave Ivana Zajca, skladatelja, dirigenta zagreba ke Opere i nastavnika na akoli Glazbenog zavoda, te Franje Ksavera Kuha a, utemeljitelja suvremene etnomuzikologije i muzikologije u Hrvatskoj, autora brojnih stru nih rasprava, sakuplja a grae, beskompromisnog kritika. Tijekom iduih 40 godina, zahvaljujui svestranom i agilnom Zaj evom i Kuha evom radu, profesionalizam se, kao nikada prije, uvla i u sve pore glazbenog ~ivota. Koncem 19. i po etkom 20. st. stasa nekolicina hrvatskih virtuoza, koji stje u svjetsku slavu, tako "hrvatski slavuj" Irma Murska, pa nadareni i prerano preminuli violinist Franjo Kre~ma, te jedna od najslavnijih hrvatskih pjeva ica svih vremena Milka Trnina. Zaj evim operama (Mislav, 1870, Nikola `ubi-Zrinjski, 1876. i dr.) i operetama, Kuha evim publikacijama (Ju~no-slovjenske narodne popievke, 4 sv., 1878-81, Ilirski glazbenici, 1893. i dr.) i kasnije esteti kim i glazbenopedagoakim knjigama knji~evnika Vjenceslava Novaka, zatim operama i simfonijskim djelima ato ih potpisivahu uro Eisenhuth, Franjo Serafin Vilhar Kalski i Vladimir i Blagoje Bersa, pa djelatoau u ju~noj Hrvatskoj glazbenika kao ato su Nikola Strmi i Giovanni Salghetti-Drioli, svim je tim naporima stvorena aira publika ljubitelja i poznavatelja glazbe. Pred konac stoljea pojavljuju se ve solidne glazbene kritike (Julije Rorauer, Antun Gustav Matoa), otvaraju se perpektive novoga doba. Tako se godine 1916. koncertom naslovljenim "Mladi hrvatski umjetnici" u Zagrebu predstavlja novi naraataj skladatelja (Kreaimir Baranovi, Bo~idar `irola, Franjo Dugan, Svetislav Stan i, Dora Peja evi i Antun Dobroni), koji kona no i nepovratno hrvatsku glazbu uklapaju u suvremene tokove europske umjetnosti. `kolovavai se u Njema koj, Be u i Italiji, prihvatili su art nouveau, a stilski pluralizam kojim su obogatili glazbeni ~ivot bio je naznakom skladateljskih invididualizama naaega stoljea. Samo nekoliko godina prije, 1911., u Zagrebu su bile uprizorene opere ekspresionisti koga naboja Povratak Josipa Hatzea i Oganj Blagoja Berse, s kojima je definitivno prekinuta praksa domae sentimentalne diletantske operistike. Politi ke promjene nakon 1918. pogodovale su afirmaciji tzv. nacionalnog glazbenoj smjera, skladateljskog stila bliskoga postromanti noj poetici, s naglaaenim oponaaanjem folklornoga zvuka. Unato  zanatskoj perfekciji, djela Ivana Mateti a-Ronjgova, Antuna Dobronia, Jakova Gotovca i drugih skladatelja tzv. nacionalnog smjera bila su upuena ponajprije domaem senzibilitetu i potrebama. Tako popularnost Gotov eve opere Ero s onoga svijeta (1935), promicana svojedobno i iz posvema neglazbenih razloga, zamalo da je obrnuto proporcionalna sukladnosti suvremenim svjetskih trendovima. S druge strane, visokom razinom otvorenosti spram avangardnih stremljenja isticao se Josip tolcer Slavenski, "hrvatski Bartok", skladatelj koji je sugestivnu gestu temeljio ne toliko na istrgnutim citatima iz folklora, koliko prostorima modalnosti i atonalnosti (Balkanofonija, 1927; Simfonija Orijenta, 1934). Nakon drugog svjetskog rata, nakon prvih petnaestak godina socrealisti ke ksenofobije, utemeljuje se 1961. Zagreba ki muzi ki biennale, festival suvremene glazbe koji je zna io prozor u svijet mladim hrvatskim umjetnicima, no koji je ujedno, barem tijekom prvog desetljea, Zagreb u inio zna ajnim stjeciatem novih ideja i glazbenih isustava iz cijeloga svijeta. U susretu s izazovima avangarde neki su skladatelji ostali vjerniji tradicionalnom izri aju (Stjepan `ulek, Bruno Bjelinski, u manjoj mjeri Boris Papandopulo), dok su se drugi upuatali u avanturu traganja za osobnim iskazom u Novoj glazbi (Branimir Saka , Milo Cipra, Ruben Radica). Meu avangardnim skladateljima isti u se Milko Kelemen i Ivo Malec, oboje viaegodianji profesori na visokoakolskim ustanovama izvan domovine, skladatelji izra~enih individualnosti i znatne meunarodne reputacije. Skladatelji srednje generacije (Dubravko Detoni, Igor Kuljeri, Marko Ru~ak, Davorin Kempf, Frano Para) nisu joa zaokru~ili svoje opuse, nemogue ih je podvesti pod neki zajedni ki nazivnik, osim ako to ne bi bila njihova otvorenost najrazli itijim eksperimentiranjima te ponaj eaa usredoto enost komornom zvuku. Rat u Hrvatskoj, potaknut srpsko-crogorskom agresijom, uzrokovao je silna ljudska i materijalna stradanja. Uniatene su brojne akole, crkve, glazbene institucije. Sada se ponovno, mo~da viae i jasnije nego ikad prije, ukazuje potreba za sa~imanjem i njegovanjem svega onog najboljeg od kulturnih i duhovnih vrednota hrvatske glazbe, njezine bogate povijesti i sadaanjosti. Sa~etak Cjelokupni desetstoljetni korpus hrvatske glazbe u pojedinim je aspektima solidno prou en, netko bi mo~da rekao da je u nekim segmentima ak zadovoljavajue prezentiran u meunarodnoj javnosti. Stru na bi ekspertiza mogla pokazati kako je takoer podosta nepoznanica u povijesti hrvatske glazbe, kako starijoj, tako i najnovijoj. Zacijelo, tu se hoe joa dosta zajedni kih napora, specijalisti kih studija, najosnovnijega sreivanja grae u arhivima, privatnim i javnim glazbenim zbirkama, pozitivisti koga prezentiranja izvora. No viae nije dovoljno da znanost i struka ostanu zatvorene u sebe. Danas se ve osjea da kulturna javnost, ne samo domaa nego i inozemna, o ekuje veu propulzivnost ideja ato pokreu glazbeni ~ivot u Hrvatskoj, zahtijeva se jasnije artikuliranje potreba i o ekivanih ciljeva. Ukazuje se nu~no rjeaavanje itavog niza sasvim konkretnih zadataka. Hrvatska glazbena proalost i sadaanjost oskudijevaju notnim izdanjima, kvalitetnim audio i video zapisima, uporabljivim stru nim publikacijama na stranim jezicima. Te su potrebe upravo na listi prioriteta. Unato  neprijepornim kulturnim i duhovnim vrednotama, hrvatsku je glazbu danas teako inkorporirati u tokove i sustave najrecentnije svjetske glazbene informatike. Najnoviji oblici informati koga komuniciranja u naau glazbenu sredinu presporo prodiru. Tako mnoge od proklamiranih ili stvarnih vrednota hrvatske glazbe ostaju tek za domau uporabu, zamalo kao mrtvi kapital. S druge strane, nemala se sredstva ula~u u promociju baatine, no inicijativa se prepuata nedovoljno stru nim institucijama, festivalima, prigodni arskim potrebama. ak i kad se u tako postavljenim okvirima gdjekad postignu dobri rezultati, oni su rijetko adekvatno medijski popraeni. Stoga osjetljivi lanac raznih stru nih poslova, koji prate ~ivot glazbe od arhiva do suvremenog koncertnog podija u mnogome naprosto ne funkcionira. Nedovoljno je i koordinirane institucionalne brige oko promocije suvremenoga stvaralaatva. No domovinski nas je rat na tragi an na in podsjetio kako nema mjesta ravnoduaju. Uniatene su glazbene akole, crkve, spaljene knjige i muzikalije, devastiran golemi instrumentarij, naro ito brojne povijesne orgulje. Sve je to potaknulo na reakciju suvremene skladatelje, glazbenike, ali i nanovo senzibiliralo odnos prema baatini. U tom probuenom senzibilitetu kriju se dugo vremena zatomljivani resursi i potencijali koje treba istom u punoj mjeri osloboditi. STARIJA GLAZBA NA NOVOME TR}I`TU (neka promialjanja, neki prijedlozi) Cjelokupni desetstoljetni korpus hrvatske glazbe u pojedinim je aspektima solidno prou en, netko bi mo~da rekao da je u nekim segmentima ak zadovoljavajue prezentiran u meunarodnoj javnosti. Stru na bi ekspertiza mogla pokazati kako je takoer podosta nepoznanica u povijesti hrvatske glazbe, kako starijoj, tako i najnovijoj. Zacijelo, tu se hoe joa dosta zajedni kih napora, specijalisti kih studija, najosnovnijega sreivanja grae u arhivima, privatnim i javnim glazbenim zbirkama, pozitivisti koga prezentiranja izvora. No viae nije dovoljno da znanost i struka ostanu zatvorene u sebe. Danas se ve osjea da kulturna javnost, ne samo domaa nego i inozemna, o ekuje veu propulzivnost ideja ato pokreu glazbeni ~ivot u Hrvatskoj, zahtijeva se jasnije artikuliranje potreba i o ekivanih ciljeva. Ukazuje se nu~no rjeaavanje itavog niza sasvim konkretnih zadataka. Hrvatska glazbena proalost i sadaanjost oskudijevaju suvremenim kriti kim notnim izdanjima, kvalitetnim audio i video zapisima, uporabljivim stru nim publikacijama na stranim jezicima. Te su potrebe upravo prvi vrhu liste prioriteta. No nije rije  samo o nedostatku izdanja, kakvima bismo mogli biti prezentni i konkurentni na zahtjevnome meunarodnom tr~iatu. Joa se viae osjea problem neznanja kako plasirati one vrednote koje smo ve stvorili, prepoznali, te koje su i drugi prepoznali kao naae posebnosti. Pokuaajmo istaknuti nekoliko skupina problema i predlo~iti neka mogua rjeaenja. 1) Individualni glazbenici (bilo da su solisti ili okupljeni u manje komorne sastave) prepuateni su tr~iatu prakti ki sami, institucija managera kod nas se tek razvija. Nerijetko glazbenici tra~e usluge stranih managera i koliko god to moglo u odreenom trenutku biti dobro za njihovu umjetni ku karijeru, u krajnjoj je konzekvenci loae po cjelokupnu naau kulturu. Dogaa se da naae akolske intitucije ula~u silne napore i sredstva u odgoj mladih umjetnika, da bi se na koncu financijska dobit odljevala nepotrebno izvan kontrole naaih kulturnih i glazbenih institucija. Tako je s mladim umjetnicima, a s onima ve afirmiranima situacija je, na~alost, joa i gora. Iza njihove promocije na meunarodnome tr~iatu naj eae ne stoji nikakva domaa institucija. - Valjalo bi ulagati u stvaranje domaega managerskog kadra, organizirati te ajeve, na postojeim managerskim akolama pru~ati mogunost specijalizacije za glazbeni ku struku. 2) Glazbene institucije: 1) akole, Akademija; 2) orkestri, zborovi; 3) kazaliane kue - svi boluju od neadektavnoga na ina financiranja. `tedi se tamo gdje je to najmanje potrebno, u akolstvu, a sudei prema nekim prijedlozima, tu bi se htjelo atedjeti joa i viae. S druge strane, profesionalni orkestri i zborovi naj eae su financirani joa uvijek po starom sistemu, prema zahtjevima za godianjim dotiranjem, a ne prema prilo~enim pojedina nim projektima. Slabost tog sistema osjea se najviae u onome ato iziskuje najvea materijalna ulaganja - u nacionalnim kazalianim kuama, koje u operi i baletu nikako ne uspjevaju osiguravati kontinuitet kvalitetnih rezultata, koji bi u punoj mjeri opravdavali ulo~ena sredstva. - Financijskim injekcijama valjalo bi raditi na decentralizaciji kvalitetnoga glazbenog ~ivota. }upanijskim i mjesnim vlastima prepustiti inicijativu u financiranju, no za one projekte koji tra~e republi ku potporu zahtijevati najviae umjetni ke standarde. 3) Nakladnici nosa a zvuka, te nota, asopisa i knji~nih publikacija (tu se misli na tzv. ozbilju glazbu, na stru ne i znanstvene publikacije) uglavnom djeluju tako da su financijski dotirani od Ministarstava kulture i znanosti. Bez te dotacije oni ne bi mogli opstojati. Zbog neizdaanih i neredovitih dotacija cijela je hrvatska produkcija u tom smislu vrlo oskudna. Tu je jedan od razloga slabe konkurentnosti na meunarodnome tr~iatu, a itav niz publikacija ostaju slabo poznata ak i domaoj javnosti. Ministarstva koja dodjeljuju financijsku potporu imaju ustvari vrlo malo uvida u na ine i efekte distribucije izdanja za koja izdvajaju sredstva. A nakladnici to dobro znaju. Pa niti ne smatraju svojom obavezom da bi ono ato proizvode u svome, ali i opem interesu, valjalo i prodavati. Rezultat posvema pokidanoga distribucijkoga lanca, kako unutar tako i izvan Hrvatske (posebice pokidanoga tijekom domovinskog rata), jest da je unato  nekim neprijepornim kulturnim i duhovnim vrednotama hrvatsku glazbu danas teako inkorporirati u tokove i sustave najrecentnije svjetske glazbene informatike. Najnoviji oblici informati koga komuniciranja u naau glazbenu sredinu presporo prodiru. Joa smo daleko od toga da budu izraene baze podataka, kojima bi bio obuhvaen cjelokupni glazbeni ~ivot u Hrvatskoj, te da bi ti podaci bili upotrebljivi na stranim jezicima (prvenstveno engleskom). ak i oni podaci koji postoje nisu uba eni u computere, nisu umre~eni i nije ih mogue pretra~ivati. Stoga mnoge od proklamiranih ili stvarnih vrednota hrvatske glazbe ostaju tek za domau uporabu, zamalo kao mrtvi kapital. - Ministarstva bi trebala inicirati itav niz poticajnih mjera za one nakladnike koji poatuju dogovorene obveze, odnosno restriktivnih u slu ajevima nesavjesnog gospodarenja sa sredstvima i neispunjavanjima programa. Jedan od na ina da se domae nakladnike prisili na tr~iano razmialjanje jest da naaa Ministarstva - za one projekte koji budu ocijenjeni kao vrijedni za nacionalnu kulturu - anga~iraju i financiraju inozemne nakladnike. Velike inozemne nakladni ke glazbene kue - za nosa e zvuka, nota i knjiga - imaju uhodane distribucijske lance, ve samo ime nekog takvog nakladnika jamac je kvalitete. Bilo bi od nacionalnog interesa, a zacjelo i financijski opravdano, ulo~iti u prezentaciju onoga najkalitetnijega iz hrvatske glazbe kod takvih respektabilnih nakladnika. S druge strane, to bi one domae nakladnike koji tvrde da svoje proizvode prvenstveno plasiraju u inozemstvu prisililo na veu konkuretnost u sadr~ajnom i promid~bemom smislu.  4) Promocija baatine je neato za ato se olako osiguravaju (makar esto nedostatna) sredstva, no inicijativa u realizaciji projekata prepuata se nedovoljno stru nim institucijama, festivalima, prigodni arskim potrebama. U vijeima i upravnim odborima takvih festivala rijetko su anga~irani stru njaci koji bi imali ato za rei o tome ato i kako raditi na o~ivljavanju glazbene baatine. ak i kad se u tako postavljenim okvirima gdjekad postignu dobri umjetni ki rezultati, oni su rijetko adekvatno medijski popraeni. Stoga osjetljivi lanac raznih stru nih poslova, koji prate ~ivot glazbe od arhiva do suvremenog koncertnog podija u mnogome naprosto ne funkcionira. - Bilo bi dobro kada bi komisije, koje dodjeljuju sredstva za promociju h projekata iz baatine, bile upoznate s mialjenjima najviaih strukovnih i znanstvenih tijela. Ne bi ta mialjenja morala biti obvezujua, ali bi ih gdjekad ipak vrijedilo upoznati. Jedan od na ina da se ubrza i kvalitetom podigne revitalizacija glazbene baatine jest da se anga~iraju glazbenici meunarodne reputacije, za koje se pouzdano zna da bi bili voljni sudjelovati u takvim projektima. Takve bi, pak, nastupe ili studijska snimanja trebalo medijski dobro prezentirati i u financijskom smislu dobro iskoristiti. Tragi na ratna dogaanja u Hrvatskoj u proteklome desetljeu na bolan su na in podsjetila kako nema mjesta ravnoduaju. Uniatene su brojne glazbene akole, crkve, spaljene knjige i muzikalije, devastiran golemi instrumentarij, naro ito brojne povijesne orgulje. Domovinski rat potaknuo je na reakciju suvremene skladatelje, glazbenike, ali i nanovo senzibilirao odnos prema baatini. U tom probuenom senzibilitetu kriju se dugo vremena zatomljivani resursi i potencijali koje treba istom u punoj mjeri osloboditi. Kulturne i duhovne vrednoste hrvatske glazbe ne bi trebale biti mrtvi kapital, ve naprotiv jedan od motora cjelokupnoga gospodarskog razvitka. STARA GLAZBA NA NOVOME TR}I`TU (neka promialjanja, neki prijedlozi) Promocija starije hrvatske glazbene baatine danas je uglavnom prepuatena osobnim inicijativama. Znanstveno-istra~ivala kim projektima nije obuhvaen problem kako glazbu iz arhiva u initi prezentnom u suvremenom kulturnom ~ivotu. Nedostaju savjeti stru njaka za marketing, nedostaje osmialjene i dugoro ne strategije. Stoga osjetljivi lanac raznih stru nih poslova, koji prate ~ivot glazbe od arhiva do suvremenog koncertnog podija u mnogome vrlo slabo funkcionira. Ovaj referat nudi neka razmialjanja, utemeljenja na viaegodianjem iskustvu, i pru~a prijedloge interdisciplinarnim naporima. Ennio Stip evi Poat. gosp. 15.04.2000. Ivan Grabar Zavod za znanstveni rad HAZU Vladimira Nazora, 14 Vara~din 42000 Poatovani gospodine Grabar, aaljem Vam naposljetku sa~etak moga izlaganja. Molio bih da mi odogovorite (mo~e i telefonom: 01/3704.174) da li odgovara, kako ste bili zamislili. Uz srda ne pozdrave dr. Ennio Stip evi Odsjek za povijest hrvatske glazbe HAZU Opati ka, 18 kuna adresa: Ulica grada G. Tadino, 4  Podsjetimo na temeljne glazbenopovijesne priru nike. Starija je monografija B. `IROLA, Pregled povijesti hrvatske muzike, Zagreb, 1922; IDEM, Hrvatska umjetni ka glazba, Zagreb, 1942. Suvremenije su koncipirane: J. ANDREIS, Povijest hrvatske glazbe (Povijest glazbe, sv. 4), Zagreb, Sveu iliana naklada Liber, 1989, 3. izd. (engleski prijevod: Music in Croatia, Zagreb, Institute of Musicology - Academy of Music, 1974; 2. izd. 1982) te L. }UPANOVI, Stoljea hrvatske glazbe, Zagreb, `kolska knjiga, 1980 (od zamialjena tri sveska na engleskom jeziku, dosada su tiskana dva, u kojima je opisan povijesni slied do 20. st: Centurise of Croatian Music, sv. 1-2, Zagreb, Music Information Centre, 1984., 1989). Najnoviji su pregledi: E. STIP EVI, Hrvatska glazba, povijest hrvatske glazbe do po etka 20. stoljea, Zagreb, `kolska knjiga, 1997., te S. TUKSAR, Kratka povijest hrvatske glazbe, Zagreb, Matica hrvatska, 2000. Valja istaknuti da su Andreisova Music in Croatia i u neato manjoj mjeri }upanovieva Centuries of Croatian Music razmjerno dobro distribuirane, te se danas nalaze u prakti ki svim veim i bolje opskrbljenim knji~nicama u svijetu.  Jedan je od urgentnih nedostataka bibliografija notnih izdanja, audio i video zapisa te stru ne literature. Neuspio je pokuaaj popunjavanja tog neodstatka publikacija Croatian Music (ur. S. LIPOV AN), Zagreb, Music Infroation Centre, 1992. Ako je iata dobro, s tom publikacjom u vezi, onda je to da Muzi ki infromativni centar publikaciju Croatian Music slabo distribuira!  Viae o potrebi organiziranja domaega ozbiljnoglazbenoga manementa pisao sam u novinskom lanku "Tra~e se meneeri", Vjesnik, 17.07.2000., str. 15.  Posljednjih godina u injeni su neki ipak znatni pomaci. Usp. I. }IVANOVI, Quercus - stroj za putovanje kroz hrvatski glazbeni ~ivot, Arti musices, 29/2, 1998, str. 243-267; V. JURI I - S. BAKIJA, Conversation of Musical Data Sources from ISIS to PiKaDo, Arti musices, 29/1, 1988, str. 91-99. Oba ova computerska programa i projekta viae su, meutim, okrenuti glazbenom prezentu, negoli perfektu.  Izmeu brojnih negativnih primjera slabe propulzivnosti podataka i ideja o hrvatskoj glazbenoj baatini na meunarodnoj sceni, istaknuto bih ovom prigodom samo dva, od kojih je svaki znakovit na svoj na in. O fortuni slabog poznavanja meunarodne literature o Andrei Anticu (Andriji Motovunjaninu) u hrvatskom muzikologiji - o tome dakle jednom od najistaknutijih europskih renesansnih glazbenih tiskara, koji je rodom bio iz hrvatskih krajeva - usp. blok studija, popraenih mojim predgovorom, naslovljenih "Andrija od Motovuna", Istra, XXX, knj. 120, n.s., br. 1, 1993, str. 5-34. Izmeu brojnih autora koji su pisali o Anticu (A. Einstein, M. Picker, D. Plamenac, H. Mayer-Brown, F. Luisi), istaknuo bih notno izdanje Andrea Antico: Frottole intabulate da sonare organi, 1517 (ed. Chr. Hogwood), Zen-on Mucic, 1984. To izdanje - u naoj sredini posvema nepoznato - pripremio je jedan od danas najistaknutih dirigenata repertoara tzv. rane glazbe, objavljeno je u Japanu s instruktivnim predgovorom na engleskom i japanskom, a u pridodanoj literaturi Hogwood spominje i Andreisovu Music in Croatia iz 1974! Druk iji primjer sti~e iz Njema ke. Kua Arte Nova Musikproduktion objavila je 1995. dva CD-a s koncertima Ivana Jarnovia. U vrlo opse~nom i solidno napisanoj popratnoj studiji navodi se da je "Giovanni Mane Giornovichi" roen 1735. u Ragusi, u Italiji, a mogua Jarnovieva pripadnost hrvatskoj glazbenom povijesti ne spominje ne nigdje.  Usp. E. STIP EVI, O "lijepim kulisama" i "dosadi". Stara glazba na Dubrova kim ljetnim igrama, Kolo, IX, 1999, br. 2, str. 234-246. v"".R/00^66>8?qxx~Ȃʂ̂ ~e   4Zlx Pr>B    $ %'-'3'G'()44NHII^K`K0R2RnUU\\\]d&e8q:qxxxx y{{6rڗܗޗԘ4ҙԙh6CJCJ j0JU0JCJ6CJj0JCJUCJ5CJ56T@ *O'<1446484448;8@`D HHHHHIIINPdUfUT[$T[\\\bdd>qxx~Ȃʂ̂ ~$>@B"$&(*$>@B"$&(* ʖƗ̗ΗЗҗԗ֗ؗڗأ 0³Ƴ # ʖƗ̗ΗЗҗԗ֗ؗڗأ 0³ijƳ "$$:֞Vx:X֣أڣޣʤܤ  8,.028\jح&WhtƳ" j0JUCJ6CJ4/ =!"#$%  [4@4NormalCJOJQJkHmH <A@<Default Paragraph Font2@2 Footnote TextCJ8&@8Footnote ReferenceH*gA+ ehƳ@T[ƳƳ ARI DINOC:\WINWORD\GLAZBA1.DOCEnnio StipcevicC:\My Documents\glazbavbv.doc@HP LaserJet 6L PCLLPT1:PCL5EMS3HP LaserJet 6L PCLHP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d HP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d WW0sWWT!;UgwOOOOOOOOOOOOOPP"P0P6P>PFPzPPPPPPPL@P(PJP~PPPPPPPPPP\@PG:Times New Roman5Symbol3& :Arial"hCQ&CQ&|lAUc$04 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE ARI DINOEnnio Stipcevic  [4@4NormalCJOJQJkHmH <A@<Default Paragraph Font2@2 Footnote TextCJ8&@8Footnote ReferenceH*U U1+ eh1G#'r+!11@@@ @T[Ƴaefrtxy!"$%./67>@EFHINOTUWXZ]bcmnqr !"#$.08:<@DEHINOZ[acst{}"#)*36:<AEHIOPRS[\ceghlmstxyz{  *+2378>?IJRW_`hiqrst~dktu|}  ')89BFNOPQYZbcijst{|~  %&+,67@BEFHIPQZ[cdmotu!"$%-/34>?GHJKTW`acdkrz} $%&'129:HIQRY_aeopz{  "#/014@AGHMNYdlmrs| !#-.45CEMNTU^_fhrw  "#*+,-89=>CDILQRWXbdZ ^ _ k m q r | ! !!!!!!%!&!,!-!/!0!6!7!>!?!I!L!V!W!`!a!g!i!r!s!z!|!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!"" " " """"""#"-"."4"7">"?"C"D"I"J"U"W"["\"c"d"h"i"m"n"z"|""""""""""""""""""8#A#1aeoq6:SA$&~Y [ f h ac.047:?%'IKz|jl  Z ^ s!!" """G#U#W###$$$$E&h&m&s&`'e'''(((((()))*****++,,8-<-../"///// 0#000%1)1f1h11 ARI DINOC:\WINWORD\GLAZBA1.DOCEnnio StipcevicC:\My Documents\glazbavbv.doc@HP LaserJet 6L PCLLPT1:PCL5EMS3HP LaserJet 6L PCLHP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d HP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d 0sF#G#Z#Z$Z%Z(Z)Z./1110H0J0~000ij1ڗ110001\@000ijG:Times New Roman5Symbol3& :Arial"hCQ&CQ&|l>$20#4 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE ARI DINOEnnio StipcevicG $Ƴbjbjَ G#f](8 XXXl,lhPPPPPPPP5{$ XPPPPPXXPPPPXPXPllXXXXPXXP<mOylLRoot Entry F@ymOy1Table WordDocumentSummaryInformation(    DocumentSummaryInformation8CompObjj0Table   FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,d  hp  HAZU >#  5 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE Title 6/ =!"#$%  ʖƗ̗ΗЗҗԗ֗ؗڗأ 0³ijƳ "$$:֞Vx:X֣أڣޣʤܤ  8,.028\jح&WhtƳ" j0JUCJ6CJ3 [4@4NormalCJOJQJkHmH <A@<Default Paragraph Font2@2 Footnote TextCJ8&@8Footnote ReferenceH*U UK6+ ehK6''j,05L6@@@ "@T["Ƴaefrtxy!"$%./67>@EFHINOTUWXZ]bcmnqr !"#$.08:<@DEHINOZ[acst{}"#)*36:<AEHIOPRS[\ceghlmstxyz{  *+2378>?IJRW_`hiqrst~'L6aeoq6:SA$&~Y [ f h ac.047:?%'IKz|jl  Z ^ s!!" """Q#\#W$\$p%s%a&i&M'O''''(H6L6 ARI DINOC:\WINWORD\GLAZBA1.DOCEnnio StipcevicC:\My Documents\glazbavbv.doc@HP LaserJet 6L PCLLPT1:PCL5EMS3HP LaserJet 6L PCLHP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d HP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d 0s#%'''(),-2h4I6J6K60H0J0~00000ij1ڗ110001\@000ijG:Times New Roman5Symbol3& :Arial"hCQ&CQ&|l F$0d(4 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE ARI DINOEnnio Stipcevic 2b above). - Right-click on 'My Computer' > ProG Ƴbjbjَ 'f](8 XXXl    &,l`ffffffff| ~ ~ ~ 5 [ $  Xfffff XXfff fXfXf| llXXXXf| | XX| fR`Ayl | Root Entry F@y`Ay1TableWordDocumentSummaryInformation(     DocumentSummaryInformation8CompObjj0Table  > _PID_GUIDAN{A7B337C0-E57D-11D4-883B-F8952FB73131} Oh+'0 ,8 T ` l x5 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE N  ARI DINOLTRINormalNEnnio Stipcevic3niMicrosoft Word 8  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q ՜.+,D՜.+,d  hp  HAZU Fd(  5 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE Title 6.0D@F#@Z/@y@"y   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~> _PID_GUIDAN{A7B337C0-E57D-11D4-883B-F8952FB73131} Oh+'0 ,8 T ` l x5 KULTURNE I DUHOVNE VREDNOTE HRVATSKE GLAZBE N  ARI DINOLTRINormalNEnnio Stipcevic4niMicrosoft Word 8.0D@G@Z/@y@\cFy