Pregled bibliografske jedinice broj: 579270
Antisocijalni poremećaj ličnosti i psihopatija – pregled suvremenih spoznaja
Antisocijalni poremećaj ličnosti i psihopatija – pregled suvremenih spoznaja // Socijalna psihijatrija, 3 (2012), 40; 57-68 (međunarodna recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 579270 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Antisocijalni poremećaj ličnosti i psihopatija – pregled suvremenih spoznaja
(Antisocial personality disorder & psychopathy - a review)
Autori
Jakšić, Nenad ; Čuržik Doris ; Jakovljević Miro
Izvornik
Socijalna psihijatrija (0303-7908) 3
(2012), 40;
57-68
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
antisocijalni poremećaj ličnosti; psihopatija; afektivno-interpersonalna dimenzija; socijalno-devijantna dimenzija; forenzička populacija; DSM-IV
(antisocial personality disorder; psychopathy; affective-interpersonal dimension; social-deviant dimension; forensic population; DSM-IV)
Sažetak
Antisocijalni poremećaj ličnosti i psihopatija se često smatraju sinonimima, no riječ je o dva povezana, ali ne istovjetna klinička entiteta. Dok je antisocijalni poremećaj formalna dijagnoza u DSM – IV, psihopatija je empirijski konstrukt s afektivno-interpersonalnom i socijalno-devijantnom dimenzijom, a svaka od njih prediktivna je za različite oblike ponašanja, uključujući vrste agresije. Njihove nejednakosti uključuju fokusiranost na objektivne bihevioralne kriterije u slučaju antisocijalnog poremećaja, njegovu veću zastupljenost u forenzičkoj populaciji te činjenicu da psihopatija bolje predviđa devijantne radnje i kriminalni recidivizam. Najveće dijagnostičko preklapanje postoji s ovisnosti o psihoaktivnim tvarima i narcisoidnim poremećajem ličnosti pri čemu antisocijalni poremećaj pokazuje veći komorbiditet s ostalim psihijatrijskim dijagnozama. Epidemiološke studije sugeriraju veću prevalenciju antisocijalnog poremećaja u općoj populaciji, a uočene su rodne razlike u intenzitetu psihopatskih što je očekivano iz perspektive psihologije ličnosti. Etiologijska istraživanja imaju bogatiju empirijsku tradiciju u slučaju psihopatije, a uključuju nalaze o širim genetskim predispozicijama u interakciji s okolinskim stresorima, specifičnim deficitima u afektivnom i kognitivnom funkcioniranju, neuroanatomskim i neurofiziološkim abnormalnostima te širim kulturalnim faktorima. Iako postoje određene naznake o pozitivnim promjenama u antisocijalnih i psihopatskih pacijenata, psihoterapijski i farmakološki tretmani nisu dovoljno sustavno proučavani te uglavnom ne rezultiraju dugoročnim kliničkim napretkom. Naposlijetku, čini se da će buduće dijagnostičke klasifikacije poremećaja ličnosti uključivati obje dimenzije psihopatije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Psihologija
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- PsychINFO
- Excerpta Medica