ࡱ> 03861G Xbjbjَ hZ(]RRRfffff<\f6""""""""5$ *yR""""""RR"""""""R"R"ffRRRR"""RR"$-yff" O GLAZBI U PO}EGI DO NARODNOG PREPORODA Prije to no stotinu godina u divot izdanju Spomen-cviee, iz hrvatskih i slovenskih dubrava, zborniku raznovrsnih knji~evnih i kulturoloakih tekstova posveenih "narodnomu dobrotvoru biskupu Josipu Jurju Strossmayeru u spomen aezdesetgodianjice njegova biskupovanja", Franjo Kuha  objavio je lanak "Glazba u djakova koj biskupiji". U tom nevelikom lanku Kuha  je prvi put u zemljovid starije glazbene povijesti uvrstio Slavoniju, tu su prvi put spomenuti i makar skicozno predo eni neki od starijih skladatelja, glazbenika profesionalaca i amatera, sakuplja a narodnih i varoakih pjesama (Jakob Petrus Haibel, Ivan Velikanovi, Ferdo Matakovi, barun Karlo Prandau, Grgur evapovi, Pajo Kolari, Hinko Hlada ek, Vilim Just). Djelatnost nekih slavonskih "glazbara", koje Kuha  navodi na temelju uvida u arhive i notne izvore, ne poznajemo pobli~e niti danas. Danas doduae temeljna Kuha eva postavka, izre ena u uvodnim stranicama, o nekompatibilnosti umjetni ke glazbe (osobito one iz "drugih krajeva") te domae "pu ke popievke" odjekuje nezgrapno svojom ksenofobi noau. Trebalo je proi punih osamdeset godina dok se nisu pojavile metodoloaki suvremenije koncipirane studije posveene starijoj glazbi u Slavoniji, utemeljene na iscrpnim arhivskim istra~ivanjima. `aban i Bla~ekovi pru~ili su sveobuhvatni prikaz glazbenog ~ivota u franjeva kim samostanima, a }upanovieva je studija nezaobilazan analiti ki uvid u najstariju glazbenu proalost Po~ege. U novije vrijeme objavljena je joa pokoja studija ili usputna biljeaka o starijoj glazbenoj sclavonici. Glazbeni ~ivot Po~ege teako je pratiti prije 18. stoljea. Tek je ustvari bulom pape Benedikta XIV. crkva po ela sustavno brinuti o uvanju muzikalija. Uo eno je da i u hrvatskim samostanima, a oni su ipak naae najvee pismohrane glazbenih rukopisa i starih tiskovina, muzikalije u veem broju nalazimo istom od sredine 18. st. Generalni definitor franjeva koga reda Josip Jankovi (oko 1708 - 1757) godine 1750. u Veneciji je dao izraditi identi ne kantuale za slavonske i srijemske franjeva ke samostane (poznato ih je sveukupno deset, sa uvanih u samostanima Hrvatske provincije sv. irila i Metoda, te joa dva u Budimpeati); uz pojedine kantuale bile su predviene i zasebne orguljaake knjige (poznato ih je sveukupno tri). Tako su kantuale dobili franjeva ki samostani u Po~egi, Slavonskom Brodu, Ba u, Staroj Gradiaci, Osijeku, Vukovaru, `arengradu, Iloku i Velikoj, a kao pisari se naj eae navode Joseph Maria Cordans, redovnik samostana San Francesco della Vigna u Veneciji, te Costantin i Bartolomeo Cordans. U Slavoniji tijekom 18. st. razlikujemo dva stilska razdoblja u franjeva kog glazbi: do 1757. samostani su pripadali provinciji Bosni Srebrenoj, a nakon toga do 1900. Kapistranskoj provinciji sa srediatem u Budimu. Tako je do sredine 18. st. razvidan utjecaj dalmatinskoga i zapadnobosanskoga zalea, a kasnije ugarskih i austirjskih samostana. Po etkom stoljea dalmatinski su franjevci prednja ili u njegovanju nabo~ne pu ke popijevke, a njihove tiskane pjesmarice, posebice Cvit mirisa duhovnoga (Venecija, 1726. i brojna kasnija izd.) Tome Babia - u narodu popularna "Babuaa" - izravno su utjecale na stvaranje nabo~nih popijevki u Slavoniji. Odjeke Babieve popularne pjesmarice nalazimo i u kantualima Filipa Vlahovia Kapuavarca (prije 1700-1755), vodee figure franjeva kih glazbenih nastojanja u Slavoniji. Marljiv prepisiva  i vjeat iluminator nekoliko kantuala (Veli koga iz 1719, Po~eakoga iz 1720, Vukovarskoga iz 1730. i Naai koga iz 1737), okuaao se i kao skladatelj. Njegova Messa di Pastorella del Sanctissimo Natale (zabilje~ena u kantualu Matije Jakobovia iz 1725, pohranjenom u franjeva kom samostanu u Naaicma) svojevrsna je misa parodija, u svakom stakvu viae se puta citira i varira u narodu poznati bo~i ni napjev U se vrime godiaa. Osobito su, meutim, zanimljive monodije uz orguljski continuo u Naai kom kantualu, sveukupno deset moteta. Nije joa posve istra~eno u kojoj mjeri se Kapuavarac tu predstavlja kao prepisiva , a koliki je njegov autorski, skladatelji udio. Svakako neke tekstove i melodije, makar u poneato druk ijim pjesni kim i glazbenim varijantama, nalazimo i u drugim sjevernohrvatskim kantualima i pjesmaricama. U monodijama iz Naai koga kantuala sa uvana je pu ka varijanta glazbenoga baroka, autenti an oblik muziciranja u naaim sjevernohrvatskim crkvama, kakav poznajemo i s po etka 17. stoljea iz pjesmarice Pisni za najpoglavitije, najsvetije i najvelesije dni Atanazija Jurjevia (Be , 1635). Glavna ishodiata glazbenoga ~ivota bili su franjeva ki samostani u Po~egi te u Velikoj. O glazbenom fundusu tih samostana, napose o glazbenoterotetskim priru nicima uglavnom talijanskih baroknih autora, ve je dokumentirano pisano. Vrijedi istaknuti da po am od sredine 18. st. hrvatski jezik sve viae postaje jezikom glazbene teorije. Upravo najraniji poznati takav priru nik (na~alost nesa uvan) jest Doctrina cantus figuralis (...) ad cantum figuralem ex fundamento inventutem introducendi lingua illyrica (Osijek, 1770) Josipa Paviaevia, franjevca koji je pu ku akolu i gimnaziju zavraio u Po~egi i koji je, osobito u doba dok je bio provincijalom (1783-1791), stekao zasluge za proairenje po~eake biblioteke. I drugi kronoloaki po redu glazbenoteorijski zapis na hrvatskom jeziku potje e iz Slavonije, rije  je o dvama poglavljima iz knjige Upuenja katoli anska u razgovore slo~ena (Osijek, 1788) Ivana Velikanovia, djelu prevedenome s francuskoga. Isusova ki Kolegij drugo je zna ajno glazbeno srediate u Po~egi. U Slavoniji, pa tako i u Po~egi, isusova ka glazbena djelatnost o itovala se u novom osjeaju za monumentalnost, ali i u brizi za njegovanjem pu ke popijevke. Iz glazbenoga Inventara, na injenoga prilikom primopredaje imovine Kolegija pavlinima 1776., prije ukinua reda, razabire se sastav orkestra, uobi ajenoga klasicisti kog sastava. Glazbala koja se u Inventaru spominju danas viae nisu sa uvana, a podjednako nije jasno tko su bili autori danas zagubljenih "symphoniae". Imena, pak, raznih dirigenata ("praefectus chori et musicorum"), poznata od god. 1734. do 1772., upuuju na zaklju ak kako su tu va~nu funkciju obavljali naj eae domai ljudi. Viae je poznato o isusova kom djelovanju na pu koj nabo~noj popijevci. Dva su isusovca svojim misionarskim radom zadu~ila po~eaki kraj, Juraj Mulih (1694-1754) i Antun Kani~li (1699-1777). Svojedobno je Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti uvao rukopis pod naslovom Laudes Dei ac Sanctorum Eius. Peragendae in Choro Franciscano Almae Provinciae Ladislajanae (1749), u kojemu je Mulih bio zastupljen s dvije pjesme, pribilje~ene uz basso continuo. Posebno za slavonski kraj Mulih je na atokavskoj ikavici objavio Bogoljubne pisni (Trnava, 1736), tu je ostvario (prema njema kome izvorniku) oblik hrvatske nabo~ne popijevke koja odgovara pojedinom sastavnom dijelu mise. Time je upostavio hrvatski oblik tzv. Singmesse, s tekstom koji se oslanja na Red i in mise. Sli no kao Nikola Kraja evi i Juraj Habdeli u 17. st., tako je i Mulih kontrafakturu upotrebljavao ne toliko svjetovnim, nego radije na pu kim crkvenim i gregorijanskim ("dija kim") napjevima. Kani~li nastavlja na Mulihov misionarski i himnodijski rad; u molitveniku Bogoljubnost molitvena (Trnava, 1736) ima himni kih parafraza, dok priru nik Uto iate Bla~enoj Divici Mariji ugodno je i prijetno (Venecija, 1759) sadr~i poglavlje "pisme duhovne". Kani~li, jedna od sredianjih figura slavonske knji~evnosti 18. st., svoj njegovani i razvedeni barokni izri aj, nerijetko ve galantnoga prizvuka, obogauje evokacijama iz narodnoga stvaralaatva, te utjecanjem u domae himnodi ko nasljee u Slavoniji, ali i Dalmaciji i Bosni. Na isusova ka bilje~enja i kontrafakturna prilagoavanja narodnih napjeva crkvenim i misonarskim potrebama nastavila su se predpreporodna nastojanja. Do kakve je korijenite promjene u poimanju narodne glazbe, i to unutar crkvenih redova, doalo tijekom samo nekoliko desetljea, mo~da najbolje posvjedo uje Josip sin Jakoba patriarke (Budim, 1820) franjevca i rodom Po~e~anina Grgura evapovia. Ova "narodna igra", napisana za izvoenje studentima bogoslovije u Vukovaru, posjeduje nekoliko notnih zapisa melodija, od kojih su neke melodije klasicisti kih karakteristika, a druge folklornih. evapoviu su podjedano vrijedne i va~ne i jedne i druge melodije, prema narodnim svjetovnim napjevima on se ne odnosi pejorativno. `toviae, narodni e napjevi tijekom hrvatskoga narodnog preporoda zadobiti istaknuto mjesto kao promotori druatvenih i politi kih ideja. Kad je Valpov anin Karlo Katinelli-Obradovi objavio o svom troaku prvi od nekoliko zamialjenih svezaka narodnih napjeva u ediciji Ju~no slavjanske pu ke pesme za pianoforte, priredjene i svim prijateljem narodnih napivah posvetljene (Be , 1849), tada dakako nije mogao zaobii niti Slavoniju. `toviae, taj prvi i jedini ostvareni svezak Katinelli je bio zabilje~io upravo u Po~egi. Danas je Katinellijeva notna edicija, sa uvana u malom broju primjeraka, poznata tek rijetkim stru njacima. Ne bi li tu ediciju, prvu va~niju hrvatsku tiskanu melografsku zbirku, a koja svoje postanje uvelike duguje Po~egi, valjalo objaviti u reprintu? Bacimo li pogled unatrag, od Katinellijevih Ju~no slavjanskih pu kih pesmi pa do najranijih spomena muziciranja u Po~egi, uvidjet emo kako se susreemo s glazbom koja je naj eae va~nija svojim djelovanjem negoli po kakvim estetskim parametrima, zna ajnija je zbog ispunjene pastoralne ili prosvjetiteljske funkcije nego ato bi to bila po skladateljskoj izvornosti. ini se da je tijekom predpreporodnoga razdoblja u Slavoniji domaim glazbenicima, naj eae sveenicima, bilo ote~ano pratiti suvremena umjetni ka zbivanja. Poticali su ipak kulturna nastojanja, pa je tako zamah knji~evnoga rada i pojava knji~evnih "bestsellera" - kakvi su na svoj na in bile pjesmarice i molitvenici Tome Babia i Jurja Muliha - uporiate nalazili upravo u glazbenoliturgijskim kodeksima, poput onih Petra Kne~evia u Dalmaciji, Filipa Kapuavarca ili Cordansovih u Slavoniji. A u toj transmisiji glazbenoga repertoara jedno je od klju nih lokacija bilo u srcu Slavonije, u Po~egi. Ennio Stip evi 3) Veliki biografski lanak ANTICO DA MONTONA, ANDREA (Andrija Motovunjanin, Anticho, Antigo, Antiquo, Antiquus) (Motovun, oko 1480 - ?, nakon 1539), glazbeni nakladnik, tiskar, sastavlja  antologija, intabulator i skladatelj. U privilegijama pape Leona X. (1513, 1516, 1517) potpisan je i kao "chierico da Parenzo", premda nije sigurno da je bio sveenikom, niti da je pripadao kakvom redu. Djelovao u Rimu (1510-18) i Veneciji (1520-21, 1533-39), bio najraniji konkurent tiskaru muzikalija O. Petrucciju, koji je prvi tiskao polifonu glazbu u Veneciji. Anticu pripada taj primat u Rimu. Suraivao je s raznim tiskarima, bilo kao sunakladnik ili reza  drvenih blokova, meu kojima su najzna ajnije firme Scotto i Giunta. Osobito je zanimljiva njegova suradnja na izdavanju po dviju knjiga moteta i misa 1521. s A. Torresanijem iz Asola, tiskarom u ijoj su oficini objavljene neke od najstarijih tiskanih hrvatskoglagoljskih knjiga. Sam ili u sunakladniatvu i suradnji tiskao je i sudjelovao u tiskanju oko 30 glazbenih knjiga. Uveo je nekoliko va~nih inovacija u glazbeno tiskarstvo. U drvenim blokovima, koje je naj eae sam urezivao, tiskao je itavu stranicu nota i pripadajueg teksta zajedno. Inaugurirao je praksu tiskanja muzikalija u manjim profitabilnijim kvarto formatima. S druge strane, njegova antologija Liber quindecim missarum (Rim, 1516), koja sadr~i skladbe Josquina, Fevina, Moutona i dr., uope je prva muzikalija tiskana u velikom folio formatu. Istaknuo se kao promotor francuskih majstora (La couronne et fleur des chansons a troys, Venecija 1539). Zbirka Frottole intabulate da sonar organi, libro primo (Venecija, 1517) prva je tiskana zbirka intabulinarih (preraenih za orgulje) vokalnih frottola. U zbirci Frottole de misser Bartolomio Trombocino & de misser Marcheto Carra (Venecija, 1520) Antico se o ituje i kao intabulator za lutnju. Sigurno je skladatelj dviju frottola, ato ih je uvrstio u svoju antologijsku zbirku Canzoni, strambotti, et frottole, libro tertio (Rim, 1513), dok za drugih 15 frottola, ato ih je potpisao "A. de Antiquis (Venetus)" u Petrucijevim izdanjima, nije sigurno da ih valja atribuirati Motovunjaninu (tu distinkciju ne priznaju neki autori, npr. }upanovi i Luisi). U~ivao je ugled meu suvremenicima, privilegijama pape Leona X. osigurao je prvenstvo meu glazbenim tiskarima svog doba u Rimu, a znatno je utjecao na tiskare u Italiji i Francuskoj. Isticao se ne samo kao vjeat tiskar muzikalija, nego i glazbenik, upueni skladatelj, pa je u svoje tiskovine znao ugraivati atraktivan glazbeni repertoar, solidno kriti ki pripremljen. Neka su djela poznatih europskih skladatelja sa uvana samo u Anticovim izdanjima. Najistaknutiji je glazbeni tiskar rodom iz hrvatskih krajeva. LIT: D. P. Tomasin - G. Piber: Andrea Antico chierico di Montona nell'Istria, primo calcografo musicale, Trieste 1880; A. Einstein: Canzoni, sonetti, strambotti et frottole, Libro tertio (1517) (Smith College Music Archives, IV), Northampton, Mass. 1941; C. W. Chapman: Andrea Antico, 1-2 (rkp. disertacija, Harvard Univ., 1964); L. }upanovi (ur.): Andrija Motovunjanin (Andrea Antico de Montona), Sedamnaest frottola (Spomenici hrvatske glazbene prolosti, 3), Zagreb 1972; F. Luisi: Il Secondo Libro di Frottole di A. Antico, Roma 1975-76, 1-2; C. Hogwood (ur.): Frottole intabulate da sonare organi, Andrea Antico 1517, Tokyo 1984; L. Bernstein (ur.): La Couronne et fleur des chansons a troys (Masters and Monuments of the Renaissance, III), New York, 1984, 1-2; M. Picker (ur.): The Motet Books of Andrea Antico (Monuments of Renaissance Music, VIII), Chicago 1987; E. Stip evi: Hrvatska glazba, povijest hrvatske glazbe do 20. stoljea, Zagreb 1997. Ennio Stip evi LIT: L. }upanovi (ur.): Andrija Motovunjanin (Andrea Antico de Montona), Sedamnaest frottola (Spomenici hrvatske glazbene prolosti, 3), Zagreb 1972; M. Picker (ur.): The Motet Books of Andrea Antico (Monuments of Renaissance Music, VIII), Chicago 1987. 43 retka - 10 r. iz Hrv. leksikona (4:1) 1) Veliki pregledni lanak Humanizam i renesansa; tijekom 15. i 16. st., u razdoblju obilje~enom humanizmom i renesansom, zanimanje za glazbu stalo se airiti izvan samostanskih zidina. }ariatima novih svjetonazora (a divinis ad humana) postaju drevni gradovi uz obalu, ali glazbene inovacije dolaze u manjoj mjeri i u sjevernije krajeve. Blizina kulturnih srediata s druge obale Jadrana te iz Korvinova dvora osiguravala su dobru informiranost. Glazbeni je ~ivot bio u znaku dvojne naravi humanizma i renesanse: latinskoga internacionalizma, utemeljena na anti kim uzorima, te u buenju narodne kulture. U kaptolskim, samostanskim i gradskim akolama humanizam je nalazio uporiate u sklopu nastavnoga programa "sedam slobodnih vjeatina". Humanisti i renesansni filozofi promicali su nove glazbenoteorijske i estetske poglede. P. P. Vergerije u djelu De ingenuis moribus et liberalibus studiis adulescentiae (1472/3; do 1600. viae od 4o izd.) raspravlja o odnosu glazbe i odgoja u staroj Gr koj te iskazuje uvjerenje da glazbu valja obavezno prou avati u sklopu humanisti koga akolskog programa. O glazbi u sklopu obrazovnoga curriculuma pisao je i N. V. Gu eti (=). Uz rimski humanisti ki krug bili su vezani Ilija Crijevi (Aelius Lampridius Cerva), koji u pjesmi De musica ad Marianum pjeva o jedinstvanoj snazi gl. izri aja, te F. Niger (=), u ijoj se gramatici latinskoga jezika (1. izd. 1480), u poglavlju o metrici, nalaze uope najraniji primjeri tiskane bijele menzuralne notacije. Lije nik, kozmograf i matemati ar F. Grisogono Bartola i (=) u djelu Speculum astronomicum (Venecija, 1507) zasebno je poglavlje De musica integritate posvetio glazbenoj teoriji. Polihistor P. Skali (=) u Enciclopediae (Basel, 1559), prvoj novovjekovnoj enciklopediji, glazbi i harmoniji sfera posveuje natuknicu Discursus Harmonicus. F. Petri (=), vjerojatno najpoznatiji renesansni filozof hrvatskoga podrijetla, svojim je pouzdanim filoloakim interpretacijama gr kih izvora (pregledno razlo~enim u Della poetica, Ferrara, 1586) aktivno sudjelovao u diskusijama o anti koj drami i glazbi. Lit: D. Plamenac: Music in the 16th and 17th Centuries in Dalmatia, Papers read by members of the American Musicological Society 1939, New York, 1944, 21-51; M. Demovi: Glazba i glazbenici u Dubrova koj Republici od po etka XI. do polovine XVII. stoljea, Zagreb, 1978 (prijev. na njem: Musik und Musiker in der Republik Dubrovnik vom Anfgang des 11. Hajrhunderts bis zur Miztte des 17. Jahrhunderts, Zagreb, 1981); S. Tuksar: Hrvatski renesansni teoreti ari glazbe, Zagreb, 1978 (prijev. na engl.: Croatian Renaissance Music Theorists, Zagreb, 1981); K. Kos: Style and Sociological Background of Renaissance Music, "IRASM" 13/1, 1982, 55-82; L. }upanovi: Centuries of Croatian Music, I, Zagreb, 1984; I. Cavallini: Musica, cultura e spettacolo in Istria tra '500 e '600, Firenze, 1990 (ES). Lit: D. Plamenac: Music in the 16th and 17th Centuries in Dalmatia, Papers read by members of the American Musicological Society 1939, New York, 1944, 21-51; K. Kos: Style and Sociological Background of Renaissance Music, "IRASM", 13/1, 1982, 55-82. ATTAIGNANT, PIERRE (Douai?, oko 1494 - Paris, 1551/52), francuski tiskar muzikalija, nakladnik, knji~ar. U~ivao je monopol kao slu~beni tiskar muzikalija na dvoru kralja Francoisa I. Isticao se kao tiskar s razvijenim osjeajem za tr~iate, bio je uope prvi europski tiskar muzikalija s doista masovnom produkcijom. Tiskao je 36 knjiga, mnoge u po nekoliko izdanja, esto u za ono doba ogromnim nakladama od 1000 sv. Njegova obilna tiskarska djelatnost (ra una se s oko 174.000 sv.) sretno je korespondirala s rastuom popularnoau francuske renesansne aansone (C. de Sermisy, C. Janequin, P. Certon). Tiskao je i zbirke duhovnih skladbi, naro ito skladatelja tzv. nizozemske akole. Ennio Stip evi BARTL, Matheus (Banjalu anin, Mato), orguljaa (druga pol. 17. st.). Djelovao kao u itelj orguljanja po samostanima u Bosni. U biblioteci samostana u Kraljevoj Sutjesci nalazio se njegov rukopisni priru nik za poduku u pjevanju i orguljanju na talijanskom jeziku. Rukopis je naslovljen Regulae cant. plani pro incipientibus, kao autor je potpisan "Fr. Mattheus Bartli a Felsii Dios, vel a Bagnaluca, scribebat 1687", a sastoji se od dva djela. Prvih 36 str. sadr~e osnovne podatke iz glazbene teorije, upute za svirku na orguljama u bogoslu~ju i nekoliko napjeva na latinskom jeziku. U drugom dijelu, koji obasi~e 26 str., nalaze se molitve te liturgijski napjevi sa i bez nota. Na samome kraju pridodana su i dva napjeva na hrvatskom jeziku. To je djelo godinama bilo u upotrebi u sutjeskom samostanu. Nije poznato je li rukopis ostao sa uvan nakon ratnih stradanja u BiH. Ennio Stip evi IZ STARIJE GLAZBENE PRO`LOSTI KRAPINE Glazbenoj proalosti Krapine valjalo bi istom posvetiti ozbiljne studije. Narodna glazba krapinskoga kraja razmjerno je dobro prou ena, Institut za folkloristiku i etnologiju iz Zagreba posjeduje vei broj zvu nih i video snimaka. No povijesti tzv. "umjetni ke" glazbe posveena je tek jedna ambicioznija studija, prigodni ogled pok. prof. Ladislava `abana. Taj nadahuto napisani ogled obiluje mnoatvom novih podataka, utemeljenih na arhivskim vrelima, ato `aban na~alost nije popratio pripadajuim kriti kim aparatom. Na ovom mjestu nije nam namjera raspravljati o cjelovitosti glazbenoga ~ivota, zanemarit emo foklornu dimenziju, a i suvremenost emo dotaknuti tek u najosnovnijim crtama. Zadr~at emo se neato viae na pretpreporodnom razdoblju, upravo na onom razdoblju koje olako izmi e pogledu povranoga promatranja glazbene kulture na kajkavskom tlu. Jer, tek je poneato bolje istra~ena glazba na kajkavskome narje ju, nastala po am od Ilirskoga pokreta pa do u naae dane. Sve ono ato je bilo prije zastrto je velom nepoznanica, nedoumica, ak nekriti kih prosudbi. A ono ato slabo poznajemo esto nedostatno cijenimo. Tako i najstarije doba glazbenoga ~ivota na kajkavskome narje ju krije vrijednosti koje, ako i nisu u prvi mah jasno prepoznatljive, nose ipak neke autohtone posebnosti, utemeljene u svem kasnijem povijesnom tijeku. Dva strara glazbena rukopisa potje u iz krapinskoga kraja. Krapinski ~upnik Stjepan Vukovinski 1898. na kroviatu kapele Bl. Djevice Marije na Trakom vrhu pronalazi dva kantuala, a 1913. predaje ih na uvanje u Knji~nicu Metroplitanu u Zagrebu. Liber Antiphonarius O. S. P. I. E. MR 8 (u stru noj literaturi poznat kao "Goti ki antifonarij") vrlo je opse~an, obasi~e u svemu 410 folija (34x54 cm), sadr~i antifone i responzoria za asoslov s crnim romboidnim notama na etiri crvene crte, a svojedobno je pripadao nekom samostanu pavlinskoga reda, kako proizlazi iz bilje~aka za blagdan sv. Pavla pustinjaka (str. 405, 417, 720), mo~da pavlinskom samostanu u Lepoglavi, iz kojeg je sa uvano viae glazbenoliturgijskih rukopisa. Ovaj antifonarij mogao bi potjecati s konca 16. ili prve polovice 17. st. Drugi rukopis Graduale MR 177 manjeg je opsega, ima 188 folija (34x50 cm) i neato je stariji, po svemu sudei iz sredine 16. st. Notno je pismo sli no antifonariju (Hufnagelschrift), no ini se da je gradual nastao izvan Hrvatske, mo~da u njema kim krajevima. U zapisnicima vizitacija Zagorskog arhiakonata (danas u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu) spominju se takoer stari kantuali, mo~da ak i starijih od ovih sa uvanih. Iz 1665. postoje podaci za kantuale u Krapini, Radoboju i Konobi (Petrovskom), a 1666. u Bednji i Kamenici. Nedugo kasnije, 1708. godine zabilje~ena su dva graduala u Belcu, od kojih je jedan bio na ko~i, pa je postanjem sezao vjerojatno u 16. st., ako ne i ranije. Iz druge polovice 17. st. joa se spominju glazbeni rukopisi u Za retju i Zajezdi. A da je glazbovanje u crkvama ponegdje sezalo u duboku starinu potvruje nalaz iz Zajezde, izresci iz nekog rukopisa iz 13. st., kojima se po etkom 19. st. poslu~io orguljar zalijepivai ih na svirale orguljica. Kada se u vizitacijama iz 18. st. spominju pjesmarice i kantuali, tada se obi no misli na veliki zbornik Cithara octochorda. Nedavno objavljena monografija o ovom zna ajnom spomeniku hrvatskoga baroka dopuata da pretpostavimo kako je Cithara octochorda bila u uporabi i u krapinskome kraju. Valja napomenuti da dokumentacija o glazbenim rukopisima, ma koliko bila dragocjena, mo~e biti i problemati na. Nije uvijek jasno iz zapisa kako odrediti postanje rukopisa, poneki put glazbene rukopise teako je ubicirati i kada su sa uvani. Druk ije je sa zapisima o orguljama. Gradnja orgulja oduvijek je bila povezana s velikim financijskim izdacima, koje je bilo tim te~e osigurati u manjim mjestima. Na podru ju obuhvaenom vizitacijama Zagorskog arhiakonata orgulje se u veem broju spominju istom u 18. st. Od onih ranijih, kvalitetom izrade isticale su se orgulje u pavlinskom samostanu u Lepoglavi (1649), u franjeva kom samostanu u Krapini (1658) i ~upnoj crkvi u Bednji (1676). Krapinski franjevci svoje prve orgulje poklonici su svome samostanu u Hrastovici 1730, a za Krapinu su nabavili 1896. godine novi manji instrument s mehani kim sustavom. Te orgulje izradio je Josip Brandl (1867-1938), "posljednji i svakako najzna ajniji graditelj orgulja iz mariborskoga kruga" , majstor koji je po etkom 20. st. bio meu najzaposlenijima u Hrvatskoj (izmeu 1900. i 1915. izgradio je ak 20 instrumenata). ini se da je franjeva ki samostan u Krapini tijekom 17. i 18. st. bio glavnim ~ariatem glazbenoga ~ivota. Ve 1658. navodi se prvi prguljaa u franjeva koj crkvi, stanoviti Petar Otto. Danas je u samostanskoj knji~nici pohranjeno desetak notnih svezaka i to mora da je tek manji ostatak negdaanje bogatije glazbene zbirke. Svakako je najva~niji glazbeni rukopis onaj najstariji, Kantual Konrada Poto nika iz oko 1730. godine. Poto nik (Leibnitz, 4.10.1683-Ormo~, 2.8.1737) slu~bovao je kao orguljaa i pisar (scriptor choralium) u Vara~dinu i Ormo~u. ini se da je imao namjeru za svaki samostan u Ladislavskoj provinciji napisati po jedan kantual. Danas je sa uvano sveukupno pet Poto nikovih kantuala, dva koja je napisao za Vara~din, te po jedan za Krapinu, akovec i Zagreb. Krapinski kantual obasi~e 266 stranica (114x30 cm) i prava je riznica crkvenih napjeva - misa, sekvenci, moteta - za koje ne znamo pouzdano je li ih Poto nik skladao ili samo prepisao. Poto nikove kantuale mo~da bi se moglo dr~ati nepotpunim orguljaakim partiturama, jer su skladbe zabilje~ene isklju ivo jednoglasno uz aifrirani orguljski continuo. Takvog je mialjenja bio Dugan, kada je iz krapinskoga kantuala u etveroglasnoj verziji objavio Kri~eva ku misu (Sacrum Crisiense). Unato  skromnom vanjskom izgledu rukopisa, glazbena izri ajnost pokazuje oznake tzv. franjeva kog glazbenog baroka. Zamjetan je razmjerno raznovrstan repertoar mjera, diferenciranije oznake tempa, a ponekad se susreu oznake tutti-solo i dvoglasje. Srodni kantuali sa zabilje~enim prete~ito jednoglasnim napjevima uz orguljsku aifriranu pratnju nastajali su u franjeva kim samostanima diljem Hrvatske tijekom 18. st. i izdanak su ne samo onoga najstarijega, nego i najvrijednijega ato je sa uvano iz sjevernohrvatskoga glazbenoga baroka. U korpusu franjeva kih baroknih rukopisa teako razlu iti je ato je autorski, a ato prepisiva ki rad. Franjeva ki glazbeni barok, makar nevelikih estetskih pretenzija, tijekom 18. st. u glazbenom i kulturnom smislu povezivao je u jedno hrvatske krajeve, kao ato su Hrvatsko zagorje, Slavonija, Zapadna Bosna i Dalmacija, koji su bili pod razli itim politi kim jurisdikcijama. Zna enje franjeva kih nastojanja u sklopu hrvatskoga glazbenog baroka ne valja potcjenjivati. Kriteriji po kojima bi vrijednost muzikalija ovisila o mogunostima da se usvrdi autorstvo, ili pak o estetskome naboju, ne odgovaraju zahtjevima suvremene muzikologije. Da bi se shvatilo na koji su na in funkcionirali pojedini relikti glazbenoga ~ivota - rukopisi, tiskovine, sekundarni zapisi - kriteriji autorstva i estetskih dosega nisu uvijek od presudne va~nosti. U glazbenom ~ivotu Krapine se nije osjeala samo djelatnost franjevaca i pavlina. Isusovci su takoer ostavili traga. Dovoljno je spomenuti Zercalo Marijansko kipa jeruzalemskoga vu Krapine iz 1768. anonimnoga autora, knji~icu u kojoj je sadr~ano, meu ostalim, osam marijanskih popijevki. Te pjesme mogle su biti itane i recitirane u krugu obitelji, no prvotna im je bila namjena da budu pjevane tijekom procesija. Komparativni studij tih marijanskih popijevki zadatak je naae znanosti, no ve se sada mo~e rei kako cjelokupna koncepcija Zercala podosta duguje knjizi Zercalo Marijansko (Graz, 1662) Jurja Habdelia, mo~da najboljeg domaeg isusova kog pisca. Krapinski je kraj bogat orguljama. U ~upnoj crkvi Presvetog Trojstva u Krapinskim Toplicama nalaze se orgulje sa 17 registara mariborskoga graditelje Leonharda Ebnera, sagraene oko 1860. Ebner je sagradio dvadesetak orgulja u Sloveniji i samo dvoje u Hrvatskoj. Tamnosmee neogoti ko kuiate i karakteristi an sna~ni zvuk romanti nog stila odlike su ovoga izuzetno vrijednoga instrumenta. U zavjetnoj crkvi Marije Jeruzalemske na Trakom vrhu sa uvane su orgulje Antona Roemera iz 1761, takoer visokokvalitetno glazbalo s dvanaest registara, mehani kim sustavom s povla nicama, s dva izuzetno raskoana trodijelna barokno komponirana prospekta. Roemer je bio ugledni majstor iz Graza, gradio je ponajviae u Austriji, no s vremenom su tijekom ceclijanskoga pokreta svi njegove instrumenti poruaeni ili temeljito preureeni. U Hrvatskoj je Roemer sagradio samo dvoje orgulja, na Trakom vrhu i u Vara~dinskim toplicama i obje su orgulje, zahvaljujui financijskim nemogunostima, do danas sa uvane. Tako se pokazuje kako u povijesti glazbe neimaatina ima i svojih prednosti. Kao znakoviti spomenik skromnoga baroknog graditeljstva neka bude spomenut pozitiv u Humu Koa inskom, u kapeli sv. Magdalene, djelo Karla Mitterreitera iz 1763. Uz Roemera, Mitterreiter je bio najpoznatiji grada ki graditelj orgulja. Glazbalo je danas izvan upotrebe. Po svoj prilici takvi i sli ni pozitivi bili su u uporabi u velikaakim obiteljima u Hrvatskom zagorju, o emu na~alost nemamo pouzdanih podataka. No orgulje nisu samo pokazatelj svojedobne aire druatvene brige za njegovanjem glazbe. Uz orgulje uvijek je u crkvama bio uposlen orguljaa, a on se pak brinuo ne samo o glazbeno repertoaru, nego i o uvje~bavanju pjeva a i glazbenoj izobrazbi. Tijekom 17. i 18. st. u sjevernoj Hrvatskoj glazbena je poduka naj eae bila u rukama akolnika (ludimagistres), skromnih ~upskih u itelja koji su podu avali dje ake u crkvenom pjevanju. Tek su u doba hrvatskoga narodnog preporoda domai velikaai, potaknuti reformama Josipa II., po eli izdaanije finanficati opinsko akolstvo. Dobro je poznato kako je Krapina postala va~nim ~ariatem kulturnoga i politi koga ~ivota tijekom hrvatskoga narodnog preporoda, mo~da najviae zahvaljujui agilnosti Ljudevita Gaja. I koliko god nastanak Gajeve i Livadieve budnice "Joa Horvatska ni propala" bio svojedobno obavijen maglom nesigurnih kazivanja, upravo ta rodoljubna pjesma svjedo i kako su jednostavni, airem puku lako razumljivi napjevi, nastajali iz novih politi kih pobuda u prvim desetljeima 19. st., u glazbenom smislu crpili izri ajnost iz starine, iz crkvenoga pjevanja koje je koncem 18. st. ve bilo obuzeto stilom klasike i ranoga romantizma. No paradoksalno, tijekom 19. i na po etku 20. st. skladatelji koji su bili privr~eni tzv. "nacionalnom stilu", domau su baatinu do~ivljavali kao folklor, a ne kao povijest. Vidljivo je to i u misteriju Na Trakom vrhu (1933) Bo~idara `irole (tekst Velimir De~eli), u neizvedenoj operi Krapinski sudec Miroslava Magdalenia (libreto Tomislav Prpi), naposljetku ak i u zabavnoglazbenoj produkciji ina e vrlo dobro profesionalno postavljenoga Krapinskoga festivala (Kajkavske popevke), utemeljenoga 1966. Stoga se glazbena povijest Krapine i krapinskoga kraja ukazuje kao neistra~eno podru je, kao kulturno blago koje ne valja pustiti da potone u posvemaanji zaborav. Ennio Stip evi Franz Hoseph Haydn: Mala orguljaaka misa u F-duru Jan Krtitel Vanhal: Koncert za orgulje, 2 violine i kontrabas Wolfgang Amadeus Mozart: Missa brevis u F-duru Ve eras se Hrvatski barokni orkestar predstavlja prvim cjelove ernjim koncertom. Na ovom inaugurativnom koncertu zastupljena su djela klasike, ne baroka, i to ne treba zbunjivati. Hrvatski barokni orkestar, poput drugih srodnih orkestara za "ranu glazbu" u svijetu, istra~ivanje stilske svirke rasprostire do duboko u 18. stoljee, sve do praga rane romantike. Franz Joseph Haydn (1732 - 1809) jedna je od emblematskih figura glazbe klasicizma. Haydn je bio uzorom itavim naraatajima glazbenika, plodan autor duhovnih i svjetovnih djela, napose majstor instrumentalnoga sloga. U klasicisti ke forme uklapao je novi osjeaj galantnoga stila. Mo~da je najsna~niji trag ostavio oratorijima, guda kim kvartetima i simfonijama. Zna se da je bio vrstan instrumentalist na glazbalima s tipkama, nerijetko je svirao continuo, istodobno ravnajui izvedbama svojih simfonija. Mala orguljaaka misa svjedo i o Haydnovom poznavanju baoknoga nasljea. Da je gdjekad teako odrediti to nu granicu izmeu kasnobaroknoga i klasicisti koga sloga pokazuje se upravo u djelima nekolicine srednjoeuropskih skladatelja, koje su koncem 18. stoljea u hrvatske krajeve privukle mecenatske usluge domaih plemi kih obitelji. Na poziv grofova Edrody u Vara~dinu koncem 70.-ih godina 18. stoljea dolazi Jan Krtitel Vanhal (1739 - 1813), autor duhovnih skladbi, dviju uspjeanih simfonija i viae manjih komornih djela, uz Ivana Wernera i Leopolda Ebnera nositelj visoke profesionalne razine glazbenoga ~ivota u Vara~dinu. Vanhalov Koncert za orgulje, 2 violine i kontrabas izrazitih je klasicisti kih formalnih obilje~ja. Neobi ni guda ki sastav daje naslutiti da je Vanhal bio prisiljen voditi ra una o specifi nim vara~dinskim potrebama i mogunostima. Wolfgang Amadeus Mozart (1756-1791) proaao je kroz viae skladateljskih "faza" nego njegovi mnogi dugovje niji suvremenici. Missa brevis "kratka" je u smislu ne da joj nedostaju neki stavci, nego je naprosto kraeg trajanja (primjerice, istu oznaku nalazimo u baroknim misama Tomasa Cecchinija). Treba takoer znati kako itati Mozartove oznake. To ato u partituri stoji "fur zwei violinen" ozna ava doista dvije violine, a ne grupacije prvih i drugih violina; s druge strane, oznake "solo" u vokalnim dionicama mogue je interpretirati kao da su ti pasusi namijenjeni cijelim dionicama. Ennio Stip evi Mo~da niti jedan barokni skladatelj nije toliko usavraio violinisti ku tehniku svirke kao Arcangelo Corelli (1653-1713). U mladena koj dobi postao je lanom bolonjske Accademia filarmonica, da bi nakon 1681. proboravio uglavom u Rimu, prihva ajui razne svjetovne i crkvene slu~be. Kardinal Pietro Ottoboni bio je zahvalnim i izdaanim mecenom, omogu ivai Correliju da vodi za ono doba posve neobi no veliki orkestar (koji je brojao i do preko stotinu lanova!), te pru~ivai mu priliku da se usavrai kao skladatelj trio-sonata, violinskih solo-koncerata u concerta grossa. Rimska violinisti ka akola Correlijevim organizacijskim i intenzivnim skladateljskim anga~manom do~ivljava svoj apogej. Zamjerna virtuoznost violinisti ke tehnike, no prije svega prepoznatljiva jednostavnost i svojevrsna sjetnost melodike, napose u polaganim stavcima, sve je to u inilo Correlija jednim od rijetkih baroknih majstora ija su djela bila trajno upamena i u kasnijim vremenima. Vjerojatno ne postoji barokni skladatelj koji je u nasljedstvo ostavio toliko nedoumica, toliko incerta oko autorstva svojih skladbi kao Giovanni Battista Pergolesi (710-1736). U kratkom ~ivotu taj "Raffael glazbe" ostvario je upravo golemi i raznovrsni opus, bio je osobito inovativan u operistici (La serva padrona, Olimpiade), ali i kao autor opse~nijih crkvenih djela. Stabat mater, jedno od najpopularnijih Pergolesijevih djela, zorno predo uje dvije konstante njegova skladateljskoga rukopisa: pratavu, laganu, gotovo galantnu melodijsku strukturu i stanovitu suzdr~anost, zamalo askezu harmonijskoga izri aja. Girolamo Frescobaldi (1583-1643) majstor je talijanskoga ranobaroknoga instrumentalnog stila. Napose je revolucionirao orguljaaku glazbu, obogatio je slobodnim ritmovima, smionim harmonijama, izri ajem novog stila seconda prattica, te utjecajima flandrijskih majstora virginalisti ke literature. Ennio Stip evi STEFANELO DE PETRIS' GHIRLANDE (1588) The only copy of a booklet Chirlande conteste al Clarissimo Signor Sebastiano Quirini (Padua, 1588) has been identifies some ten years ago by Italian researches in the Biblioteca Marciana in Venice. This small book contains description of the interludes performed in honour of "conte-capitano"Sebastiano Quirini in Osor between the years 1587 and 1588. Description was made by Stefanelo de Petris - descent of the Cres family from which also came Andrea Patrizio (Andrija Patricij / Petri), the composer of firs croatian madrigals, published in Venice in 1550, and better known Renaissance philosopher and scholar Frane Petri. De Petris collected eight different texts (eight ghirlandas), all of which extol Quirini's administration of Cres. It is apparent from de Petris's introductory note that Ghirlande was dedicated primarily to a narrow circle of readers, that is to people who might have been interested in the efficiency of Quirini's administration and have wanted to have a written, even printed proof ot the carefully prepared and well organized interludes. Therefore de Petris does not list in his introduction the names of the protagonists of these interludes, for they are, as he says "know (to Quirini) anyway". Although the book is a rich fund of the theatrological and musicological informations, the original intention d Ghirlande was to extol Quirini's two year office, and his wisdom, enlightment and fondness for the arts. The Ghirlande give us very restricted and imprecise information on who the performers of the Osor interludes were, how many actors and musicians were engaged in specific performances or who were the set designers, poets,writers and authors of the series of public festivities. The first ghirlanda deals with a performance which is described as comedy, wtih no mention of its title. The second interlude was richer and more interesting in terms of stage setting, but the function of music was negligible. The third interlude, however, was sung in its entirely. The main town square in Osor, described gere as imitating St Mark's Squere in Venice, served as luxurious stage setting. There were Apollo's solos, sung to the accompaniment of lute, Calliops's text was sung by four voice chorus, and the final hymn by all nine Muses "a nove voci". This rich music repertoire, od qhicg we find no music shhet, obviously included late 16th century monody and polyphony. What fascinated the Osor audiences most of all were extremely rich stage sets: an imitation of the Quirini family coat of arms served as a background for a number of light and stage effects, and the function of music in the whole spectacular event was of utmost importance. In fourth ghirlanda the comedy was staged on st Sebastian's day is described. The stage setings was static, and pesonifications of the towns of Osor and Loinj, together with Rijeka, wew dressed as shepards and nymphs. At the end, a hymn dedicated to the "rector" Quirini was sung by all the actors. In all probality the singing was polyphonic, but again the Ghirlande book does not supply and music score. The last interlude to be staged, and in which music was again one of the basic elements, was performed in early 1588. It was a sung dialogue of Apollo and a Shepard, with accompmainiment od cembalo, in which they extolled the virtues os Sebastiano Quirini and his wife Francesca. The sixtht, the seventh and the eight ghirlanda are texts which were not performed, and consequently there is no mention of any music in them. To these recitations, poems and speeches - all eulogies on Quirini's administration in Cres - solemn Oratione recitata (Padua, 1588) was added in a separately printed book. Of the eight ghirlandas, the first five are texts which were performed either as comedies or interludes. Four of them (excpet the first) contain to various extent remarks on music. The third ghiranda is particularly rich in theatrical content: it is also an intelude in which music plays an important part in structuring the entire theatrical event. In fact, these interludes were sung in their entirely, and the function of music was therefore dominant. The period of the Ghirlande was marked in Italian theatre, particularly in Toscana and Veneto, by theoretical and practical attempts to merge musical and theatrical idiom, toachieve a symbiosis and consequently a new expresiveness. Reference to classical drama - along with already established theatrical adequacy of some Renaissance musical forms - at the end of Cinquecento finaly resulted with new genre, with first operas ("dramma in musica", ""favola in musica"). Some of important preconditions for growth of baroque opera and other musical-dramatic forms (oratorio, passion) were already present and established during the second half of the 16th century in the eastern coast of Adriatic. The verses of Aminta (1581) by Torquato Tasso, and Pastor fido (1590) by Giovanni Battista Guarini influenced many European baroque composers. It was in Dubrovnik, however, that these pastorals found their first translations. Dominko Zlatari translated Aminta from the manuscript and published it under the title Ljubmir in Padua 1580. So the Croatian version of Tasso's famous pastoral was published before the italian original. Franjo Lukarevi Burina translated the pastoral Pastor fido in 1582, that is, only two years after the first printing. Is hould be pointed out that neither Zlatari's neither Lukarevi's texts were literal translations: rather they were adaptations which fitted their own theatrical tradition. These Dubrovnik writers paved their way for various "pastorale" and "musica" on Croatian stages during the 17th century. Apart from the pastoral, the Croatian theatre in the 16th and eraly 17th century knew also the interlude, the drama and the melodrama, and publis secular or church ceremonies were all established in the coastal region. Laudas and acclamations were known in Istria and Dalmatia as early as Middle Ages, and one of the oldest textual record of a lauda is contained in the Evageliarium Absarense, a beneventan manuscript which originated in the Osor area in the 11th century. Osor therefore was familiar with public ceremonies long before the interludes in S. Quiri's honour.  Usp. F. Kuha , Glazba u djakova koj biskupiji, Spomen-cviee, iz hrvatskih i slovenskih dubrava, Zagreb, Matica hrvatska, 1900, str. 298-309.  L. `aban - Z. Bla~ekovi, Izvjeataj o dvogodianjem sreivanju trigu glazbenih zbirki u Osijeku i o pregledu glazbenih rukopisa i knjiga u franjeva kim samostanima u Slavoniji i Srijemu, Arti musices, 11/1, 1980, str. 47-98. Ovaj izvjeataj o terenskom muzikoloakom radu, jedan od uope najobimnijih i najtemeljitijih objavljenih u Arti musices, na injen je nakon soldnih priprema, nakon uvida u stru nu literaturu, koja je nakon Kuha eva pionirskog rada, uglavnom bila objavljivana na stranicama asopisa Sv. Cecilija.  L. }upanovi, Razvoj glazbenog ~ivota u Po~egi od najranijeg vremena do osnivanja HPD "Vijenac", Sv. Cecilija, LI, 1981, br. 2, str. 42-44; br. 3, str. 62-65; br. 4, str. 87.89; LII, 1982, br. 1, str. 7-9. Trei odlomak ove obimne studije objavljen je u dotjetanoj verziji u zborniku Glazbeni barok u Hrvatskoj (ur. E. Stip evi), Osor, Osorske glazbene ve eri, 1989, str. 155-166. }upanovieva studija crpi podatke iz starije stru ne literature, napose studija J. Barlea, T. Matia i J. Kempfa. Usp. takoer L. }upanovi, Stoljea hrvatske glazbe, Zagreb, `kolska knjiga, 1980.  Usp. L. `aban, Glazba u slavonskim samostanima u Lanosovievo vrijeme, u: Zbornik radova o Marijanu Lanosoviu, Osijek, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, str. 113-122. O kantualima iz pisarske radionice porodice Cordans v. takoer Josip Ante Soldo, Glazbena ostavatina 17. i 18. stoljea u franjeva kim samostanima Splitske provincije, u: Glazbeni barok u Hrvatskoj, cit., str. 130-144. Neato novih podataka o starijoj glazbi u Slavoniji ima kod Petar Antun Kinderi - Marija Riman, Glazba u franjeva kim samostanima u kontinentalnoj Hrvatskoj, u: Mir i dobro, Umjetni ko i kulturno nasljee Hrvatske franjeva ke provincije sv. irila i Metoda (Katalog izlo~be), Zagreb, Galerija Klovievi dvori, 2000, str. 119-129.  Na tu stilsku diferencijaciju prvi je upozorio L. `aban, Glazba u slavonskim samostanima, cit. Usp. takoer E. Stip evi, Hrvatska glazba, povijest hrvatske glazbe do po etka 20. stoljea, Zagreb, `kolska knjiga, 1997, str. 125 i dalje.  Usp. D. `vagelj, Filip Kapuavarac, Radovi centra za znanstveni rad - Vinkovci, knj. V, Vinkovci 1984, str. 175-219. O Kapuavar evim monodijama prvi put sam pisao u lanku Iz starih hrvatskih pjesmarica, Sv. Cecilija, LVIII, 1988, br. 1, str. 9 (v. glazbeni prilog, gdje su transkribirane dvije Kapuavar eve skladbe, "Salve Deus" i "Poslan bi Andjeo Gabriel"). T. Matasovi u ina e solidno napisanom lanku Naai ki kantual Filipa Vlahovia iz Kapuavara, Arti musices, 29/2, 1998, str. 223-230., donosi na kraju transkripciju skladbe "Salve Deus", ne poznavajui, ini se, spomenuti lanak iz Sv. Cecilije. Neki moteti iz Kapuavar eva Naai kog kantuala dospjeli su sredinom 18. st. u rukopis Cantilenae Chorales pro Conventu Varasdiensi. O tom vrijednom rukopisu, pohranjenom u vara~dinskom franjeva kom samostanu, usp. kod I. `pralja, Cithara octochorda, glazbeni zbornik zagreba ke crkve (Be  1701. i 1723.; Zagreb 1757.) s posebnim osvrtom na glazbene oblike pokazatelje glazbenih razdoblja, Zagreb, Hrvatsko druatvo crkvenih glazbenika, 1998., str. 81 i dalje. O Kapuavar evoj monodiji i pjesmarici Cantilenae chorales v. takoer u notnom izdanju Barokna monodija (u seriji "Renesansna i barokna glazba u Hrvatskoj / Renaissance and Baroque Music in Croatia"; prir. E. Stip evi), Zagreb, HUOKU, 1999.  L. }upanovi, Glazbeni ~ivot Slavonske Po~ege..., cit.  Usp. Vladoje Dukat, Paviaevi O. Josip, Znameniti i zaslu~ni Hrvati, Zagreb, 1925, str. 209. Openito o Paviaeviu upueno piae T. Mati, Prosvjetni i knji~evni rad u Slavoniji prije preporoda, Zagreb, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, 1945. V. takoer L. `aban - Z. Bla~ekovi, Izvjeataj..., cit., str. 73-74.  Usp. J. Barle, Glazbeni naaastar po~eakih Isusovaca od god. 1776., Sv. Cecilija, II, 1908, br. 1., str. 9-10; isti, Neato o crkvenoj glazbi kod po~eakih Isusovaca, Sv. Cecilija, VI, 1912, br. 5-6, str. 79-80; E. Laszowski, Crkvena glazba u isusova kim crkvama, Sv. Cecilija, XVI, 1922, br. 1, str. 14-16; T. Mati, Muzika i pjevanje u isusova kom kolegiju i gimnaziji u Po~egi, Sv. Cecilija, XXX, 1936, br. 3, str. 77-80. Od novije literature usp. E. Stip evi, Protureformacija, isusovci i glazbena kultura 17. i 18. stoljea u Hrvatskoj, u: The Musical Baroque, Western Slavs, and the Spirit of the European Cultural Communion / Glazbeni barok i zapadni Slaveni u kontekstu europskog kulturnog zajedniatva (ur. S. Tuksar), Zagreb, HMD, 1993, str. 235-240 (engl. verzija na str. 85-90), te M. Steiner - L. }upanovi, The Jesuits contribution to Croatian musical culture, with particular emphasis on the 17th and 18th centuries, Jesuits among the Croats, Zagreb, 2000, str. 457-479.  Usp. L. }upanovi, Glazbeni ~ivot Slavonske Po~ege..., cit., str. 162-163.  Usp. E. Stip evi, Juraj Mulih - koncept isusova kog doprinosa glazbenoj kulturi, Vrela i prinosi, 21, 1996./97., str. 135-140 (+ 304-305) i ondje navedenu stariju literaturu.  Usp. H. Mihanovi-Salopek, Himnodija Jurja Muliha, Vrela i prinosi, 21, 1996./97., str. 109-120.  O Kani~lievoj himnodiji vrlo instruktivno piae H. Mihanovi-Salopek, Prinos isusovaca razvojnome tijeku starije hrvatske himnodije, u: Isusovci u Hrvata, Zagreb, 1992, str. 368 i dalje. Nedavno je objavljena temeljna monografija H. Mihanovi-Salopek, Hrvatska crkvena himnodija 19. stoljea, Zagreb, Alfa, 2000., s novim kriti kim prosudbama himnodijskog opusa, meu ostalima Kapuavarca, Muliha, Kani~lia.  Usp. L. }upanovi, Grga (Grgur) evapovi (1786-1830): na tragu domae spjevoigre (Sigspiela), Hrvatski pisci izmeu rije i i tona, Zagreb, SNL, 1989, str. 59-86.  Usp. Lovro }upanovi, Narodni melos kajkavske Hrvatske i njegov odraz u tzv. umjetni koj glazbi, u: Jezi ni i umjetni ki izraz na kajkavskom tlu, Krapina, 1975, str. 57-74; Isti, Neke zna ajke dosadaanjeg odraza kajkavske knji~evnosti u glazbi, Kaj, XXIV, 1991, 1, str. 25-29. i u tim studijama navedenu literaturu.  Usp. Ladislav `aban, O minuloj glazbi i glazbenicima u Krapini i krapinskom kraju, Po dragome kraju - Krapina (Kaj), XIII, 1982, 1, str. 143-162.  O tome da je `aban seriozno pristupio istra~ivanju glazbene proalosti Krapine posvedo uju fascikli u njegovoj ostavatini, pohranjeni u Odsjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU (Zagreb, Opati ka 18); v. napose fascikl "Vizitacije". Usp. takoer Ladislav `aban, Glazbena kultura u vara~dinskoj okolici u 17. i 18. stoljeu / Musical Culture in the Environs of Vara~din in the 17th and 18th Centuries, u: Glazbena Baatina / The Musical Heritage (ur. Sreko Lipov an), Zagreb, Muzi ki informativni centar, 1980, str. 23-50; 141-169. U toj studiji ekscerptirani su i citirani brojni vizitacijski i drugi arhivski spisi. U dokumentaciji Odsjeka sa uvan je takoer `abanov popis "Muzikalije u Knji~nici franjeva kog samostana u Krapini" iz 1982. Taj je popis nastao u okviru viaegodianjega projekta istra~ivanja, popisivanja i katalogiziranja muzikalija u glazbenim arhivima i zbirkama u Hrvatskoj; viae o tom projektu, u sklopu kojega se kao lokalitet s evidentirarinim fundusom muzikalija spominje i Franjeva ki samostan u Krapini, v. kod Stanislav Tuksar, Glazbeni arhivi i zbirke u Hrvatskoj, Arti musices, 21/1, 1993, str. 3-26.  Viae o najranijem razdoblju glazbovanja na kajkavskom narje ju usp. kod Ennio Stip evi, Hrvatskokajkavska glazbena baatina, u: Kajkaviana Croatica / Hrvatska kajkavska rije , Zagreb, Dru~ba Braa hrvatskoga zmaja - Muzej za umjetnost i obrt (katalog), Zagreb, 1996, str. 317-328 (pretiskano kao "Glazba u rukopisima i tiskovinama na kajkavskom narje ju", u mojoj knjizi Glazba iz arhiva, studije i zapisi o staroj hrvatskoj glazbi, Zagreb, Matica hrvatska, 1997, str. 106-121).  Za Liber antiphonarius usp. Bo~idar `irola, Pregled povijesti hrvatske muzike, Zagreb, 1922, str. 19-20; Josip Andreis, Povijest glazbe (Povijest hrvatske glazbe), knj. 4, Zagreb, 1989, SNL, 66. Pecizne bibliografske opise krapinskoga antifonarija i graduala nudi Dragutin Kniewald, Iluminacija i notacija zagreba kih liturgijskih rukopisa, Rad HAZU, 279, Zagreb, 1944, str. 94-95;97-99.  Usp. Ladislav `aban, Glazbena kultura u vara~dinskoj okolici..., cit., str. 26., gdje se iscrpno navode podaci prema vizitacijama za spomenuta mjesta.  Usp. Ladislav `aban, O minuloj glazbi i glazbenicima u Krapini..., cit., str. 144.  Usp. Izak `pralja, Cithara octochorda, glazbeni zbornik zagreba ke crkve iz 18. stoljea (Be , 1701. i 1723.; Zagreb 1757.) s posebnim osvrtom na glazbene oblike pokazatelje glazbenih razdobja, Zagreb, Hrvatsko druatvo crkvenih glazbenika, 1998.  Ladislav `aban, Orgulje slovenskih graditelja u Hrvatskoj, Rad JAZU, 385, Zagreb, 1980, str. 50.  Usp. Ladislav `aban, O minuloj glazbi i glazbenicima u Krapini..., cit., 146.  Usp. Ladislav `aban, Glazba u franjeva kom samostanu u Vara~dinu, u: Vara~dinski zbornik 1181-1981, Vara~din, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti - Skupatina opine Vara~din, 1983, str. 323-329. `aban na str. 325-326. analizira Poto nikove kantuale.  Usp. Franjo Dugan, O naaem glazbenom prilogu, Sv. Cecilija, 11, 1917, str. 72.  Viae o franjeva kom baroku raspravljam u knjizi Hrvatska glazba, povijest hrvatske glazbe do 20. stoljea, Zagreb, `kolska knjiga, 1997 (napose poglavlje "Novi glazbeni zemljovid: promicanje franjeva ke glazbe", str. 125-129).  O isusova kim nastojanjima i o J. Habdeliu piaem opairnije u knjizi Hrvatska glazbena kultura 17. stoljea, Split, 1992. Usp. reprintno i kriti ko izdanje Zercalo Marijansko kipa jeruzalemskoga vu Krapine pod bratova inom sv. `kapulara podignjenoga, vu Zagrebu 1768. (prir. Alojz Jembrih), Krapina, Narodno sveu iliate Krapine, 1996, sv. 1-2.  Usp. Jagoda Meder, Orgulje u Hrvatskoj (fotografije Nino Vrani), Zagreb, Globus nakladni zavod - Zavod za zaatitu spomenika kulture Republike Hrvatske, 1992, str. 184.  Usp. Jagoda Meder, Orgulje u Hrvatskoj, cit., str. 73.  Usp. Nikaa Stan i, Gajeva "Joa Horvatska ni propala" iz 1823-33- Ideologija Ljudevita Gaja u pripremnom razdoblju hrvatskog narodnog preporoda, Zagreb, 1989. rxz|Z\rt02  ( B X l !""d##$$"&H&'(@(B(**p+D,--.>/H0J0447P89999 ;";z;|;==8>>2A4ACCNDPDIIPMMUUUjV_ `\aaaDbdbfbccj0JCJU6CJCJ55CJ\ F(/j5=8AGLTTT^U`UbUdUfUhUjUlUnUpUrUtUvU$ F(/j5=8AGLTTT^U`UbUdUfUhUjUlUnUpUrUtUvUxUzU|U~UUUUUUjjppqqqqrrrrrrrrrrrrrrssss2t4tLNPRTVXZ\^`bdfhjlnprUVQRSTUVWXYZ[\]evUxUzU|U~UUUUUUjjppqqqqrrrrrrrrrrrr$cd&ek:kkllmmmmmZndnnnnnno~ooppplqqqqqqqarkrrt4tbtuuz{} ~0\ԀB^H|ƅʇĈԈTV|OQTV[h݊=>P`4":655CJ6CJCJ_rrrssss2t4tLNPRTVXZ\^`bdfhjlnprU$UVQRSTUVWXYZ[\]^_`68:$&(*,.024$]^_`68:$&(*,.02468:<>@BDFHJLNPRTVXZ\^`bdfhjFHJ<>@BDFHJLNPRTVXZ\^`bdfhjlnprtvxz|be468:<>@BDFHJLNPRTVXZ\^`bdfhjFH$HJ<>@BDFHJLNPRTVXZ\^`bdfhjlnpr$rtvxz|b$  $:|؜ڜ؝ڝҧLNnp "pFRfZ\ BDFd &| 2p Lr0ZL(6CJj0JCJUCJ5CJ5\ pNP04(rtRTVXZ\^`bdf^3"%')+466666666666777777777 792=A~G`IS TVL^^T`"a^de(hVi.ruy>zz|}V~h܂f c pNP04(rtR$  :l0 %   !*!>"H"%&\'f'(())))**++-&-..2/J/00@1P122(6@6 7 78^8899 9$9::;;=0=2=4=8==>p??NAAAAAA\BB6CJCJ j0JU 56CJ5CJ6CJCJYRTVXZ\^`bdf^3"%')+46666666666$66777777777 792=A~G`IS TVL^^T`"a^de(hVi.r$$BDD*FF|G~GGG8HBHxHH^I`IbIfIIJJKL MN NXNjNN&OO(QR(R`RRjSlSSSSST T TTTbTT&UUlVxVVVVV Wz@zFzzzzzzz{z|||||b}v}}}}}>~J~T~V~X~\~~&fhjnʀ j0JCJU6CJCJ j0JU\.ruy>zz|}V~h܂fVWX$$tڂ܂ނlFdfhlGUWXCJ j0JU6CJCJfVX / =!"#$% [4@4NormalCJOJQJkHmH <A@<Default Paragraph Font2@2 Footnote TextCJ8&@8Footnote ReferenceH*~  $' MKNN&RQVX+YOZ.^o_ cc ik:m:nu  M)y-2 "!{!u"".#7$$q%&{''Y(\(c:B^dXvUrU4HrR6.rX]fX ARI DINOC:\WINWORD\HAZU.DOCEnnio StipcevicC:\My Documents\pozega.doc@HP LaserJet 6L PCLLPT1:PCL5EMS3HP LaserJet 6L PCLHP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d HP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d gg0sggt)./145678;=C_E_H_L_U_[___k_w_y_{_}________kkkkkkkkkkkkkkkPP P&P*P,P8PVP`PbPfPlP@PpP@PtPzP~P@PPPPPPPPPPPPP PPPP<@P.Ph@P8P>PHPJPRPTP\P^P`PhPrPvPzP~P@G:Times New Roman5Symbol3& :Arial"hCQ&CQ& 8|,E!$0zhUprava HAZU 23.06.1997. ARI DINOEnnio Stipcevic Oh+'0 ,8H `l    iUprava HAZU 23.06.1997. pra ARI DINOU RINormalNEnnio Stipcevic2niMicrosoft Word 8.0 @F#@i]/@y@y ՜.+,D՜.+,T hp  5HAZUH!Ez  iUprava HAZU 23.06.1997. Title 6> _PID_GUIDAN{AD8B9B20-E57C-11D4-883B-F8952FB73131}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F ys5y1TableWordDocumentSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjj  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0 ,8H `l    iUprava HAZU 23.06.1997. pra ARI DINOU RINormalNEnnio Stipcevic3niMicrosoft Word 8.0 @ @i]/@y@oy! ՜.+,D՜.+,T hp  5HAZUHG1)  iUprava HAZU 23.06.1997. Title 6> _PID_GUIDAN{AD8B9B20-E57C-11D4-883B-F8952FB73131}.ruy>zz|}V~h܂fVWX "$$tڂ܂ނlFdfhlGUWX "CJ j0JU6CJCJ!/ =!"#$%  [4@4NormalCJOJQJkHmH <A@<Default Paragraph Font2@2 Footnote TextCJ8&@8Footnote ReferenceH*~  $' ?  M)y-2?(A)?@ c:B^d"vUrU4HrR6.r"]fXafglmtu{   &',-9<BCUV]^jmstyz!*+,-23;<EFJKMNVWbdno}~ "#+-2:DEJKUW_bfglmstvw~  *+13:?ACIJQTVW]_demowx  (*4578@AJKY[`abcmnuvxy"#*+5689<=CDKLOPWX`ckluv"#%&()*-67BFIJLMQRVW^_ijst|}~#+,./23;<EFNOQR[\]^ghst}     ! " # * + 5 6 < > E F H I K L U V Y \ ` a c d l m s t     ! # + , 5 D I J O R Z \ ^ _ h i j k u v }        ) 6 7 A B D E N Q W Y ] ^ ` d k p s t | }     ! ( ) . / 8 < C D K L V X ` a e f l m v x      % & 0 1 9 : ; > H I O P Y Z d f k x ~     !#*+,568@FJKLOPZ\cdijlmwx{| #'+,2345;>DELMTU[afgnpwxz| !$%/39:<=CDLNYZ^`ghlmuvwx #$,-/056?@JKQS]^cdorwx  $*+45?@FGKLNOZ[dgmnpsz~  !"'(*+27:;CDIJMNRSZ[bcklsu{|!#)178BDMNRSUV[\abcdmnux~  #$&'0178?@BCLNSTVY^_jkmntu}~ #(16:;<?EGQRZ[efouz{"'(/046>BHIQS_`novx  !$./48AELMOelmopyz~   !&'/078<>CDIVWX]^ft~  '289;<AFPSXY_amnpqv&'0156>?HIRSYZ^eghqrz{#$&'-.8:>?EFHIOPXYZ[iltw $%-.45;<BCEFGHPRZbhirtyz !"-.01:;GIKLVY_`jksv&'16;<>?IJRU]^eflnosyz        & . 5 6 : = E F H I R S ] ^ i l t v  !!!!!!!!!!!! !!!&!'!/!1!6!7!?!@!J!K!T![!]!^!d!e!p!r!y!{!!!!{$|$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$$%%% %%%%%#%$%&%'%/%0%7%8%>%?%J%K%Q%R%T%U%[%\%e%f%q%s%}%~%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%%&&&&&&'&(&/&0&<&>&F&G&R&T&X&Y&`&a&h&i&r&s&}&~&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&&''' ''''''('.'4'5'6'7'<'='C'F'N'O'W'X'^'a'u'v'''''''''''''''''''''''''''(((( ( ( ((((( ($('(+(,(5(9(?(((?9tvZ\`LODE!" B D p s   _$&np %'7:u$&$!57[]!&h3 s!w!%#)####y$|$%%%&' ( (((())}++,,,,>-B-C-G---....//00t0000'1-1e1i1n1t111P3R334 4 4E44446677783858?8A89:: :;; <<+</<<<<<< =>`>a>g>>>??? ARI DINOC:\WINWORD\HAZU.DOCEnnio StipcevicC:\My Documents\pozega.doc@HP LaserJet 6L PCLLPT1:PCL5EMS3HP LaserJet 6L PCLHP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d HP LaserJet 6L PCL@gXX @MSUDHP LaserJet 6L PCL&d ((0s(((((+0156:;<???01 0&1*0,080\U 1n@080>0H1J0R0T1\0^0`00\U G:Times New Roman5Symbol3& :Arial"hCQ&CQ& 8|,!G$201)hUprava HAZU 23.06.1997. ARI DINOEnnio StipcevicG Xbjbjَ (]Xh@<>\?<<<<5M<!==$?A*>>~;~;~;~;H4<<~;~;<<$ WsyF7x<Root Entry F y Wsy51TableWordDocument.SummaryInformation(   !"#$%&'()*+,-/274DocumentSummaryInformation8 0CompObjj0Table B Ennio Stipcevic3niMicrosoft Word 8.0 @ @i]/@y@oy! ՜.+,D՜.+,T hp  5HAZUHG1)  iUprava HAZU   FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q Oh+'0 ,8H `l    iUprava HAZU 23.06.1997. pra ARI DINOU RINormalN   23.06.1997. Title 6> _PID_GUIDAN{AD8B9B20-E57C-11D4-883B-F8952FB73131}  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~