ࡱ>  5@~{bjbj22.XX;v0 p6668n: D|4, e!! !2222222$5R7R52#e!e!##52 64s.s.s.#  2s.#2s.0s... ~ [G6'&.2L40|4.L9*"L9.L9.l!L!6s.",A"!!!5252D .jJadran Kale, Muzej grada `ibenika i Sveu iliate u Zadru Kamo idu hrvatske zvijezde? Predstavljeni su i ukratko opisani trendovi u domaim istra~ivanjima koji se doti u etnoastronomskih i najbli~ih arheoastronomskih tema. lanak po inje interpretacijskim okvirom iz povijesti astronomije, te preko predajne spone koja takve obrasce pribli~ava folkloru nastavlja s obradom domaeg gradiva. Naglaaavaju se va~nosti dosljednog metodoloakog postupka, te znatna uloga koju je u razumijevanju baatine odigrala interakcija s bliskim znanostima. lanak se zaklju uje vraanjem na polazni interpretacijski okvir, po kojem se i akademska baratanja sa zna enjima vezanima za nebeske objekte mogu sagledati kao odraz druatvenog trenutka i potreba zajednice. Kao i druga tuma enja kulture, ona stoga sadr~e i podatak viae. Kad sam na redovitom godianjem skupu Hrvatskog etnoloakog druatva, tog puta pod naslovom "Stanje i tendencije mitoloakih istra~ivanja u hrvatskoj znanosti", prijavio izlaganje "Kamo idu hrvatske zvijezde?", pretpostavljao sam da e to u matici izvjeaa o modernim preoblicima biti distanciran arhajski zakutak. Na moje iznenaenje, slu ilo se da je po asno predavanje, kojeg je na samom po etku skupa 31. svibnja 2007. godine odr~ao laureat dodijeljene nagrade za ~ivotno djelo, izlo~ilo otkrie prepoznatljivo hrvatskog traga koji su u krajoliku ostavila prastara opa~anja jedne zvijezde, Sunca. Rije i "hrvatska" i "zvijezda" iz naslova ve su bile tu, i kad je doaao red na mene viae je mjesta ostalo za sam njegov po etak: kamo one idu? Kamo zvijezde, osim svojim predvidivim gibanjima po nebeskome svodu, uope mogu ii? Predod~bu o takvom kulturnom gibanju zvijezda sam otprilike ve imao kad sam, za provjeru svojih misli, pred zaklju enje teza za izlaganje na godianjem skupu 9. svibnja 2007. godine na raspraviatu The History of Astronomy Discussion Group na eo novu temu. U tucetu tih i kasnijih odgovora naaao se i naputak k nedavnom podlistku jednog od najistaknutijih autora u polju, ravnatelja zvjezdarnice Griffith u Los Angelesu Edwina C. Kruppa koji je u sije anjskom broju najpoznatijeg popularno-astronomskog asopisa na svijetu Sky and Telescope objavio lanak posveen astronomskim imenovanjima po njihovim mecenama, patronima ili uope suverenima. Pod naslovom "Nebeska nagrada" ko io se idui podnaslov: "Astronomi su ve odavno nau ili da si mogu zaraditi za ~ivot obeavajui ljudima zvijezde" (Krupp 2007:55). OBEAVANJA VJE NOSTI: KATASTERIZACIJA VLADARA I IDEOLOGIJA Iz klasi ne su izobrazbe svakome poznate pri e o katasterizmima poput kose egipatske kraljice Berenike. }ena faraona Ptolemeja III. Eurgeta iz 3. st. pr. Kr. u znak zahvalnosti za njegov povratak iz rata u Afroditinom je hramu ~rtvovala uvojak svoje kose, kojega iduega dana viae nije bilo. }elei ugoditi kralju, kako piae Higin, dvorski astronom Konon sa Samosa je ovaj dogaaj protuma io zadovoljnoau boginje koja je pramen smjestila meu zvijezde, na mjestu gdje je prije bio prepoznavan rep Lava. Na drugom mjestu je nepredvidiva pojava repatice (sidus Iulium) koncem srpnja 43. godine prije Krista upravo za vrijeme odr~avanja novouvedene sve anosti Venus Genetrix mnoatvu Rimljana s nebesa usred dana potvrdila bo~ansku narav umrloga Gaja Julija Cezara. A svatko tko poznaje i stariji naziv zvije~a `tit mo~e biti znati~eljan s kakvim ga uvstvima danas rabe Turci, jer se pod ovim slu~benim meunarodnim nazivom propisanim 1922. godine krije "`tit Sobjeskog", to nije Ivana III. Sobjeskog koji je 1683. godine zaatitio Be  od otomanske vojske. Zvijezda kojoj je ime preostatak zvije~a ovakve po asne vrste je "Karlovo srce" (Cor Caroli), najsjajnija sastavnica danaanjeg zvije~a Lova kih Pasa. Puno ime ovog svojedobnog zvije~a sastavljenog od te jedne zvijezde bilo je "Srce Karla mu eni kog kralja", a 1673. godine ga je postavio dvorski lije nik kralja Karla II. u ast kralja Karla I. kojega su 1649. ubili Cromwellovi puritanci. Kako je pojaanjeno pri predstavljanju novog zvjezdanog naziva, ova je zvijezda bila osobito sjajna pri obnavljanju monarhije pod vlaau sina ubijenoga kralja i aktualnog avladara kad se svibnja 1660. godine vratio u London. Istom je vladaru Edmund Halley 1678. posvetio zvije~e ju~nog neba "Karlov hrast" pod kakvim se 1651. u Worcesteru skrio Cromwellovim pristaaama. Kralj mu je zahvalio zapovjedivai Sveu iliatu u Oxfordu da mu dodijeli magistarsku ast. Ovakva neodr~ana imenovanja zvije~a joa su i Brandeburako ~ezlo, Frederikova slava i Bik Ponjatovskog (Krupp 2007:56). Era astronomije koja se opti ki razja ala preko ograni enja obi nog vida iznjedrila je mnoge sli ne prilike, ve od Galilejeva prvog teleskopskog vienja etiri najvea Jupiterova satelita koje je na naslovnici svoje knjige okrstio "Medi ejskim zvijezdama" poimence za svakog od etvero kne~evske brae, a takoer i "Cosimovim zvijezdama", time od velikog toskanskog kneza Cosima Medici 1610. godine zavrjedivai redoviti godianji honorar u iznosu od jedne tisue fjorina. Ipak, danas ih poznajemo kao "galilejske satelite". Kad je William Herschel 1781. godine otkrio kasnije imenovani planet Uran, Kraljevskom je druatvu predlo~io nazvati ga po aktualnom kralju Georgu III. Jurjevom zvijezdom (Georgium Sidus), kao "zvijezdom koja je zasjala pod njegovom pokroviteljskom vladavinom". Kralj ga je za otkrie nagradio redovitim godianjim honorarom i kuom u Windsoru, omoguujui mu posve se posvetiti astronomskom radu. Otkriva ev prijedlog se u tablicama slu~benih izdanja Kraljevskog ureda nauti kog almanaha zadr~ao do sredine 19. st. (Krupp, ibid., i Montgomery 1999:210). Belgijski astronom Michael Florent Van Langren je 1645. objavio kartu Mjeseca na kojoj je pod likom Zemljinog suputnika vlastitim rije ima pojasnio da je "ohrabren ovim dekretom [o korisnosti karte i kraljevom financiranju njenog objavljivanja, op. a.], po eo s publikacijom Filipovog punog Mjeseca s pripadnim imenima. Ona pripadaju kraljevima i prin evima koji danas vladaju u Europi, kao patronima, promotorima i podr~avateljima matemati kih znanosti& " (Montgomery 1999:165). Bitke tog vremena prepoznaju se i na njegovoj karti Mjeseca. U vremenu ja anja protestantskih sila njegov je Mjesec pod imenskim suverenitetom katoli kih vladara. To ato je na njegovoj karti Mjeseca Austrijsko more dijelom Filipovog oceana odraz je dinasti kih nastojanja apanjolskog i austrijskog ogranka Habsburga da zajedno nadvladaju njema ke, nizozemske, avedske i druge protestantske vladare. Ime apanjolskog kralja Filipa se na ovoj karti pojavljuje ni manje ni viae ve pet puta, uz koje se nadovezuje ime apanjolske princeze Izabele (Montgomery 1999:167). Van Langren je od ranih 1630-ih godina bio u Madridu i kraljevskom dvoru prikazao potrebu objavljivanja karte Mjeseca koja e pretei mogua druga izdanja, ponajprije od atienika francuskog kralja Johannesa Heveliusa u Gdanjsku. Imenujui mjesta na karti prakti no je bio u manjku odgovarajuih imena, pa je odlu io posegnuti i za sveta kima  za nekima i nakon izri itih molbi iz Madrida (Whitaker 1999:38). U prepisci prije objavljivanja karte mo~e se pro itati i konzultirano odobravanje uvratavanja imena onodobnih nekatoli kih znanstvenika: "To se mora u initi na takav na in da naai neprijatelji nemaju izlike za objavljivanje druge karte Mjeseca oblikovane po njihovoj volji" (Montgomery 1999:168). Sadr~aj autorovog latinski pisanog objaanjenja na karti, koji se zaklju uje kraljevskom prijetnjom konfiskacije dobara i kaznom od tri fjorina za one koji krenu mijenjati navedena imena i kopirati kartu, danaanji ocjenitelj opisuje "dijelom kao ispovijed, dijelom kao osobnu povijest, dijelom kao paranoju i dijelom kao propagandu  ukratko, nenamjerno iskren portret autorovih namjera i slabosti" (Montgomery 1999:163). Zadnja aristokratska katasterizacija se zbila 1787. godine. Ta je nebeska dogaajnica, dakle, kucala posve prepoznatljivim ritmom ovozemaljskih previranja. Iako je doslovnih imenovanja po vladarima bilo i kasnije, poput asteroida koji je 1850. nazvan po kraljici Viktoriji, u novom dobu srce u enih imenovatelja znalo je udarati u taktu s bubnjem novih nacionalnih zanosa. U Zeissovu planetariju u Jeni je 17. o~ujka 1939. dr. Otto Sigfrid Reuter odr~ao predavanje o germanskom zvjezdanom nebu, koje je iste godine otisnuto i u asopisu (Keil 1939: 210). Istom je autoru iz knjige o germanskom neboznanstvu 1934. krau broauru pod naslovom "Nebo Germana" u mjese nom nizu publikacija "nacionalsocijalisti ke znanosti" objavio Sredianji nakladni ki zavod Nacional-socijalisti ke radni ke partije (ibid.). lanak iz 1939. godine opremljen je crte~om situacijskog pregleda zvije~a i njihovih zasebnih likova, na na in prakti an za popularno sro enu nastavu u osnovnim akolama ili za ve ernju poduku starijih. Kraanski nazivi su izostavljeni, a klasi ni slu~e kao opisni reper za pozicioniranje imena iz poganske starine (ibid., 211-214). Jasno, u meuvremenu su mnogi drugi planetariji, kao i mnoge druge obi ne predavaonice, pru~ali regularnije poduke. No u tom upe atljivom tehni kom sredstvu novog doba zanimljivo je naii na zrnca karakteristi na za svoje vrijeme. Kad sam i sm Tehni kom muzeju u Zagrebu koncem proalog stoljea za projekciju "Hrvatsko predajno nebo" predlo~io joa neprikazanu etnoastronomiju, prirodno je bilo pretpostaviti da bi hrvatske predaje o likovima zvjezdanog neba gledateljima mogle biti zanimljivije od openitog globalnog pregleda ovakvih tradicija, ili uvenih orijentacijskih predod~bi poput onih kod beduinskih nomada ili mikronezijskih pomoraca. A s druge strane, upravo u vrijeme godianjeg skupa HED-a o istra~ivanju mitologije u novinama su osvanule vijesti o otvaranju Kreacionisti kog muzeja u Cincinnatiju u SAD kojem je sastavni dio i planetarij s pripremljenom projekcijom o svemiru starome svega aest tisua godina. Dok su u muzejskom postavu, sastavljenom uglavnom od diorama, po sli nostima usporeeni zub medvjeda i zub dinosaura, planetarijskom predavanju zapalo je u zadatak objasniti kako nas svjetlost iz najudaljenijih dijelova svemira dosti~e za vrijeme koje nije dulje od nedavnog nastanka itave Zemlje. Kada bi danas Van Langren htio doznati radi kakvih se ideoloakih borbi upire prstom na nono nebo, ini se da bi mu dostajalo pregledati broaure kakve prate programe planetarijskih projekcija. To da su znanstvenici i kasniji popularizatori voljeli znakove vladara ili vladarima milih ideja predstaviti kao dijelom nebeskog poretka naau kratku vo~nju meu zvijezdama ubrzava uemo li u nebeska Kola. Takvo je imenovanje zvije~a Velikog Medvjeda poznato i u naaoj asteronimiji. Sma Kola znala su biti tuma ena simbolom nekadaanjih narodnih vladara, poput Sedmorice ("Na Hiku") s Havaja koji poimence uvaju uspomenu na sedam domaih kraljeva. U Europi je vozar ovih kola nominalno bio i sam vladar, sa airoko rasprostranjenim nazivom "Karlova kola" kakav je ciljao na Karla Velikog. U Engleskoj se potom tuma ilo i da se radi o engleskom kralju Karlu I., uvodila se i poveznica s kraljom Arturom, a u osnovi je vjerojatni predlo~ak bio homonimijski naziv u zna enju "Siromahova kola". U izdanju Nacional-socijalisti ke partije (Kiel 1939: 212) meu svim narodnim ina icama to su isklju ivo "Wotanova kola". Na to su vozarsko sjedalo u sukcesiji znali sjedati kraljevi i nanovo respektirana bo~anstva, no privilegij vo~nje uz kraljevskog ko ijaaa takvih kola Krupp raspoznaje do u mezopotamsku starinu (Krupp 1991:231). Ova nas vo~nja odvodi dalje od pukog Kononovog, Halleyevog ili ve ijeg udvorniatva. Vladarske su predispozicije na nekim mjestima ovakvih predaja prakti no samorazumljive. Kada su u eni imenovatelji industrijskog doba polo~ili ruke na nova, monija tehni ka pomagala ovi su obrasci su postali popriatima blatantnih pretjerivanja. Krupna je promjena nastupila konvencionaliziranjem nazivlja u vremenu izmeu dva svjetska rata. Nominirajue aspiracije se viae nisu mogle ostvarivati na na in iz epohe Galileja ili Heveliusa. KATASTERIZACIJA NARODA Najopse~niju asteronimijsku hipotezu u nas postavio je Andrija-}eljko Lovri. Na mnogim mjestima je predstavljao u fragmentima, a aire u suautorstvu s Mihovilom Lovriem u lanku iz 1998. godine. Autor je ujedno i objavio dvije knjige usredoto ene na predaje ju~nog dijela otoka Krka. Odatle se konstatira postojanje 107 asteronima, "bogatstvom podjednakih Grcima sa stotinjak vlastitih asteronima, dok je raznolikost naaih naziva za svemirske galaksije i detalje Mjeseca najbogatija u svijetu" (Lovri i Lovri 1998:227). lanak sadr~i popis 31 naziva zvije~a s Krka, sravnjen s nazivljem sa srednjodalmatinskih otoka (ibid.:228-229). Ponavljajui metodoloaku greaku ranih i danaanjih diletantskih zanimatelja za mitologiju, ovi se asteronimi ni~u po popisu zvije~a Meunarodne astronomske unije i odgovaraju na krivo postavljeno pitanje "koje je hrvatsko zvije~e na mjestu klasi nog zvije~a N." sli no kao ato se prije filoloakih istra~ivanja iz 1980-tih godina pitalo "tko je poganski parnjak klasi nom gr kom bo~anstvu N.". Autori predla~u i jezi ne rekonstrukcije. Jedna od njih je naziv zvije~a "Zarje-Harvtye", prepoznatog u obrisu spojenih zvije~a Andromede i Pegaza. Kao u havajskom primjeru, zvije~e je uspomena na narodne vladare: "*Zarje-Harvtye ("Oltari"): ime iz kr kih legenda (Poveda od kruola Zminivera tar Zarjah Harvatjeh) zna i Hrvatsko kockovlje, tj. naa grb zbog etvrtastog poretka zvijezda. U tom su zvije~u imenovani Zminiver ([zvijezda konvencionalnog imena] Alferaz), Belova (Algenib), Kunyelabor (Markab), Zarnyk (`eat) i Miamatja (Andromedina maglica)." (Lovri i Lovri 1998:229) Pojedina na se zvijezda nalazi i u popisu 57 naziva individualnih zvijezda iz predaja s Krka: "Zminivr (}vanimir): ovim imenom iz kr kih legenda (Poveda od kruola Zminivera tar Zarjah Harvatjeh) uznesen je na nebo u liku te zvijezde i predzadnji hrvatski kralj Zvonimir." (Lovri i Lovri 1998:233) Konstatirano je da su ovdaanji "rano akavski Hrvati" prvi razlu ili planete od zvijezda (ibid.:233), a nazivlje se po elo oblikovati prije 5-7 tisuljea (ibid.:235). Kontrastno nazivlje je jasno okarakterizirano, to su "bijedni ijekavski nazivi" (ibid.:237) iz "primitivnije polukulture balkanskih Vlaha" (ibid.:238). U prvom odlomku zaklju ka se isti e: "Tek u ovom pregledu je starohrvatsko zvizdoslovje po prvi puta prikazano bez tih veleu enih ideopoliti kih predrasuda, onakvim kakvo je u naaoj terenskoj stvarnosti hrvatskog pu anstva, a ne kako bi tobo~e to trebalo biti prema unaprijed zadanim, pseudoznanstvenim dogmama o naaem bezuvjetnom slavenstvu iz zakarpatskih mo vara." (Lovri i Lovri 1998:237) Odakle je crpljena ova ~ivopisna asteronimija? "Veinu ovih arhai nih asteronima na Krku prikupio je pokojni Fabijan Tomaai iz zaselka `uraye" (ibid.:227). Graa je, dakle, neprovjeriva. Kao i iz analiza izumljenih obi aja, jasno je emu ovakva asteronimija te~i a emu se uklanja. Po pojedinim je odlikama prikazana kao najranija, najbogatija i dostojna usporedbe s respektiranim klasi nim reperom  kao da se pred nama rasklopio "Vestiarium Scoticum" iz 1842. godine gdje je kulturu akotskih Brana pod latinskim naslovom dostojno usporeivati jedino s kulturom anti kih Grka. U ovakvim se situacijama ne nalazimo pred etnografski zasnovanim zaklju cima, ve pred arbitrarnim rekodifikacijskim programom. Rije ima suvremenikovog opisa zanesenog ruskog romanti arskog knji~evnika, on "nosi noanju toliko nacionalnu da ga seljaci na ulici dr~e za Perzijanca" (Zamoyski 1999:321). Konstatiranjem spektakularnog i neprepoznatog zabaatinjenog bogatstva svojem se narodu osigurava primat pred "bijednim" i "polukulturnim" potomcima stanovnika planina ili mo vara, svejedno. Ne usporeuje se sa stvarnim taksonomijskim prvacima iz povijesnih ili etnografskih vrela, poput Gota, Mikronezijaca ili Maora (Kale 1995: 116-118), ve se na ljestvici u enih uzora prepoznatljivo romanti arskim potezom pose~e za Grcima ili eventualno za Arapima iz korijena danaanjeg meunarodnog konvencionalnog nazivlja (Lovri i Lovri 1998: 227). Rasprava je unaprijed zaklju ena polaznim i zavranim diskvalifikacijama zastupnika "veleu enih ideopoliti kih predrasuda". Dvije su zanimljive astronomske rekonstrukcije u Hrvatskoj izvedene na osnovi materijalnih ostataka. Prva je striktno arheoastronomska. Radi se o tuma enju ukrasa s terine iz vu edolske kulture (Durman 1999). Interpretacijom se pokuaalo dokazati da se prou eni ornament u obliku klepsidre i lik adoranta odnose na isti motiv, da je on u ovoj kulturi klju an, i da se mo~e poistovjetiti s poretkom zvijezda koji danas poznajemo kao zvije~e Orion. Takva je interpretacija osnovom pretpostavke da je artefakt, u stvari, zapis najstarijeg europskog kalendara (Durman 2000). Otkrie je popraeno izlo~bom koja je pri postavljanjima bila ambijentom za izvoenje originalno skladanog glazbenog djela, predstavljanje tkanja nadahnutog vu edolskom kulturom itd. Drugi je prinos ove vrste djelo histori ara (Ku~i 2002.). Dva arhivska svjedo anstva iz 18. st. protuma ena su kao klju  razumijevanja ukrasa u obliku slova "C", "T" ili "H" na etiri kamika (steka) iz Dalmatinske zagore s konca 14. ili iz prve polovice 15. st. Po pretpostavci autora, tim se ukrasima zabilje~ilo opa~anja polarne svjetlosti. Pretpostavka nema parnjaka u ostatku ornamentalnog inventara ove airoko zastupljene vrste spomenika a ni meu drugim kulturama, uklju ivo s onima poznatima po razraenom kultu kamenih spomenika poput Laponaca ili Malgaaana (Madagaskaraca). METODIKA I METODOLOGIJA ASTRONOMSKE REKONSTRUKCIJE Ovaj kratki pregled joa ostaje upotpuniti istra~ivanjem ijim simpozijskim spomenom je i zapo et. Radi se o novim prepostavkama izlo~enim u zaklju nom poglavlju "Mit u prostoru" u drugom dopunjenom izdanju knjige prof. emeritusa Vitomira Belaja Hod kroz godinu: pokuaaj rekonstrukcije prahrvatskoga mitskoga svjetonazora. Interpretacijski okvir se zasniva na strukturalisti koj analizi temeljnoga praindoeuropskoga mita plodnosti koji je akademik Radoslav Kati i na sadr~aju pjesmama iz ophoda turopoljskoga Zelenog Jurja proveo po uzoru na djela i slijedei interes za Zelenog Jurja kod ruskog filoloakog dvojca Vja eslava V. Ivanova i Vladimira N. Toporova (1974: 197-198), usvaja orijentacijski model interpretacije krajolika od Andreja Pleterskog i u odreenoj mjeri je potaknut astronomskom rekonstrukcijom orijentacije predromani kih crkava koju je postavio Mladen Pejakovi. Belaj je donio osam trodjelnih poredaka u prostorima uo enih u razli itim dijelovima Hrvatske, kojima je viai dio Perunovo ishodiate trokuta s istim kutem pod kojim ekliptika sije e nebeski ekvator. Od ostala se dva ishodiata trokuta jedan, uz dulju osnovicu, odnosi na Velesa, a drugi na Mokoa. Ova dva mjesta dijeli voda. Meu iznesenim primjerima drugi trokut iz }rnovnice ne odgovara zadanom modelu, jer je njegova osnovica protegnuta izmeu Perunovog i Mokoainog mjesta a ne izmeu Perunovog i Velesovog. Takvim se modelom ne mo~e protuma iti ni lepoglavski trokut, kojeg istra~iva  donosi pod znakom upita. Nizanjem lokaliteta se usvaja i konfiguracijski klju  u perspektivi visova, koji je va~an u primjeru iz Gra iaa ali nas ostavlja van zadanog trodjelnog modela. Da li etiri primjera dokazuju autorovu pretpostavku o prepoznatljivoj spacijalizaciji poganskog kulta? Autor ne daje odgovor ato s postavljenim modelom u initi tamo gdje su kultna mjesta, neka i kao vrlo prepoznatljiva, prepoznata otprije (Kati i 1998:308-310). Da li je model postojan, i mo~e li njegova kozmoloaka narav uope trpjeti izuzetke? Primjer s Gore kod Ivanca daje naslutiti da bi va~ne pokazatelje mogla dati historijska tuma enja lokalnih seoskih "opina". S druge strane, o ito je kako bi zamialjena perspektiva obrednog sudionika u ovakvim prostornim reaktualizacijama poganskog mita mogla biti isklju ivo u perunovskom vraku trokuta, jer je to o iate iz kojeg se ponavlja kozmoloaki predlo~ak: "Posebice je va~an kut od 23 stupnja koji predstavlja otklon izmeu zamialjenih eklipsa (Sun evih putanja) u dane ekvinocija i solsticija, a iznosi u naaim krajevima 23 27'." (Belaj 2007:424) Iako rije  "eklipsa" meu pomr inama ozna ava one Sun eve, pa se na ovom mjestu o ito nalazi umjesto "ekliptike" ijom se vrpcom po nebu kreu Sunce, Mjesec i planeti, a njena je nagnutost nad nebeskim ekvatorom pod takvim kutem ista u naaim krajevima kao i svagdje na svijetu, razumljivo je da jedino glediate iz vraka tog kuta mo~e biti analogija promatra evom iskustvu pred postojanim kretanjem nebeskih tijela. Stoga, ako je negdje bilo kultnih aktivnosti iji bi se ostatci mogli arheoloaki utvrditi, takvi bi se mogli o ekivati na tim mjestima. Za razliku od isto nih i zapadnih Slavena, meu ju~noslavenskim narodima nema utvrenih ostataka pretkraanskih svetiata. Pretpostavka spacijalizacije mita slijedila je toponimijski trag teonima. S ekliptikom valja uo iti da hrvatske narodne predaje ne poznaju planete osim same Venere (Danice, odnosno Ve ernice). Imena poput Prijehodnica, Prethodnica, Priodnica i sl. bi se mogla odnositi na Veneru, manje vjerojatno na Merkur, a s dozom rezerve i na planete uope. Stoga na ekliptici ostaju tek tri nebeska tijela nerazmjerno razli itog sjaja s kojima bi se mogla povezati Mokoa, pa mnogo ovisi o tuma enju njene solarne naravi. KadaBnpr> z ( h VX\^ <>Xd,.>jnxzڽ|||x|t|x|p|t|t|txh~h,thh$ hGQhGQhrhGQhSHh ,hh  CJaJhh ,CJaJheCJaJhcCJaJhh)CJaJh5CJaJh)5CJaJh)h5CJaJhqhq5CJaJhqh)5CJaJ,prXZ\^*,,.0++33DD $dha$gdl$ $dha$gdtO$dh^a$gd $dha$gd $dha$gdjb{|{(*2@H`2*,.0\ &(4Ҽjh@0JUh@h;hDhsAhhchxkhMhh6hhyLhNtjhB~0JUhB~hhB~6hhtOhpjh,t0JUh,th~h$646<>vDb@~2  : !6!h!x!!!!!`"l"#########>$շh/h=hQjh@0JUh0CTh0CT6hh8 6h8 h0CThV4 hyLhBhl$hBh5+h Wh@hDhsA@>$B$H$L$Z$f$h$%%%&&&l&&&@'&(((P(R((((((*^+++++>,L,,V-X----(.*.,.........////////000륚hH8h" hyLh%Bh%Bh WhrhlhtO h=h=h=h5+ hyLh4@4`4777.8L8889.:>:;;;;;;<T<Z<h<=R=n====ؿܻܳ hyLhrhrhgh>N?ABBDDDDE8E>ELEVEfEFF`GrG|GGGGG>HHHNHRH^H`H$I,I@INIHJJJJJ$K4KXKfKdLLLMMMNN̽hyhh|hXCA h#;h#; h#;hkihkihs~h5+hBhw hz hzhIhIhMjhg0JUhrh?hPnPpPPPPQ QQQ Q.Q0QfQQRRRRRFSRSTTTTTTHNp6ZdҀ*0^jl|~ |2ȅʅ̅΅ZrtλλλδʴʴʴʻδhhS\ hee\ hR\ h \ hEhhh \ hEhSh h\hhS\ h\h-h hShRhhrh h-@Bđԑ(BRnTt,”ĔùǵDZDZ˱ױ{hhqhq6hJbhG$6\hqhvX6hqhhhvXhlyhbhc3hjh!WV0JUh!WVh2hhw"qh hS hh-hhY_\hhS\ hEh h$ah0zĆƆ@BD<>¥>@ $dha$gd:( $dha$gda"$d^a$gd $dha$gd $dha$gdly $dha$gd $da$gd (RFԖ J(*:>Hj Z4jrtxtvxŸ`v$0<^ִִָh{h]8hRphq,NhyrKjhG90JUhTh?h h?h,tjhI.]0JUh4he]chD hShc3jhJ0JUhG#h| hJhvXh9^`bС &6ʢ̢ޢ>\:>¥(ҦԦަRTdhjpz|(֩ة \n¾º¶Ү h{h{hNh{h<h(hhh6:he]ch]8hhhE h?h?h?h:(hJbhyrKhq,Njh 0JU@ 6nX l4j<$ <@FRThj~ޭԭhlyh|uhY]Fhhh9# hAhAhAhe]chch{hh:(h\#6Uh vh(hjhA0JUhJbh{hNha"A se ovakav eklipti ki model usporedi s istan anim mitrai kim zna enjima pridanima raznovrsnim zvjezdanim likovima ekliptike i samog nebeskog ekvatora (Mileti 1995.), pred takvim se kripti nim istan anostima uske intelektualne elite ini dovoljno robustnim da bi mogao biti dijelom dugotrajne i konzervativne narodne predaje. No, takav bi onda imao biti utkan i u mnoge usmene predaje. Ako se filoloakom raa lambom pjesama, poslovica, uzre ica i toponima moglo rasvijetliti kozmoloake osnove poput naravi Gromovnikovog sina koji kao konj predstavlja ureeni svijet u svojem hodu vegetacijskom godinom, teako je vjerovati da je klju na sastavnica mita poput eklipti kog uzdizanja i poniranja oli enja ~enskog bo~anstva mogla ostati bez mnogostrukih i raznolikih pripovjednih refleksija. Za razliku od tuma enja baatine isto nih Slavena (Rybakov 1974: 511), Mokoa kao prepoznatljivi ~enski lik ostaje neistaknut i u ornamentici. U narodnom poznavanju zvijezda nebeski ekvator je bio va~niji od ekliptike. Prakti ni promatra  je znao da e u istoj visini kronometrijski korisnog orijentira i nakon njegova zalaza biti na raspolaganju nasuprotni parnjak (kod nas su to likovi iz konvencionalnih zvije~a Bika i Labuda). Najslo~eniji poredak na narodnom nebu Hrvata ne slijedi ni ekliptiku ni ekvator, on operacionalizira nebesku topografiju u kronometrijsku povorku (Kale 1996., taj prakti ni aspekt isti e i Rut 1974: 51). S druge strane, vjerojatno e se va~nim pokazati moment metodi ki jasno propozicioniranog ateriranja mita na provjeriva zemljiata. U sa~etom ud~beniku arheoastronomije, sastavljenom od 55 stranica esencijalnih naputaka za studente arheologije, kojeg je Ivanu `prajcu 1991. u Ljubljani objavilo Arheoloako druatvo, uvod zavraava iduom re enicom: "(& ) Velja posebej poudariti, da je pri arheoastronomskih interpretacijah upoatevanje riguroznih metodoloakih na el neobhodno, saj lahko sicer kmalu zajdemo v neutemeljene spekulacije." " (...) Potrebno je posebno naglasiti kako je pri arheoastronomskim tuma enjima neophodno poativanje rigoroznih metodoloakih na ela, ina e bi ubrzo lako zaali u neutemeljene spekulacije." (`prajc 1991:5, isticanje je izvorno.) Drugo va~no metodoloako mjesto je interdisciplinarno. Moglo bi se rei da je uprtost povjesni arsko-umjetni kih i, manje, arheoloakih pogleda put iranskog istoka u djelima poput Josefa Strzygowskog ili `ime Ljubia u vremenu oko Prvog svjetskog rata istra~iva e senzibilizirala za Peiskerova dualisti ka o itovanja u prostoru. Ipak, nedostajalo je djelotvorno metodoloako orue. Pola stoljea kasnije sna~niji je pe at u razja aloj nacionalnoj disciplini etnologije udarila Kati ieva primjena metoda semioloake akole okupljene oko asopisa iz Tartua. Blok-predavanja koja je, kao sa~etak svojih be kih semestara, u Zagrebu na poziv Odjela za indologiju krenuo redovito dr~ati u ljetnim semestrima otpo evai s o~ujkom 1986., sna~no su utjecala na analiti ke nazore kako studenata tako i nastavnika. Iako takve raa lambe nismo bili sposobni sami provoditi, svatko je od njegovih sluaatelja sobom ponio poneko pomagalo iz kov ega s alatom ovog eruditskog filologa. U najmanju ruku, tim vei respekt za jednostavne ili banalne usmene forme u rasponu od pripjeva do dje jih razbrajalica. Za razliku od folkloristi ke obnove etnologije u Hrvatskoj iz 1970-tih, paradoksalna je narav renesanse interesa za folklorne tekstove u Hrvatskoj od druge polovice 1980-tih bila u nemogunosti striktno etnoloakog slijeenja iskazane metode istra~ivanja folkora. U struci kakvu sve eae znaju karakterizirati kao sociologiziranu ostaje nejasno hoe li budui istra~iva i obi aja morati biti najprije potkovani u filologiji, onomastici, etimologiji, indologiji ili komparativnoj lingvistici. Kati ieva ocjena starijeg prou avatelja mitologije posve pristaje zaklju enju ovog pregleda. Nodilo je svojim djelom jasno pripadao vlastitom vremenu, ili, preformulirajui istu ocjenu, pratio je "u stopu europski kulturni razvoj" (Kati i 2005:81). itajui pod sigurnom u iteljskom rukom danaanjeg filologa Nodilov prikaz Pojezde i Prijezde prakti no se viae d doznati o Nodilovom vremenu i stremljenjima nego o temi koja mu je nominalno pod perom. Po klasi nom predloaku, zvijezde o ljudima zbore kroz ideoloake trube i pri tomu utje u na maatu itatelja iduih naraataja. Predlo~ak ni u naae vrijeme nije samo pjesni ki ili akademski. Piaui o prikazivanjima srednjovjekovne povijesti u igranim filmovima, medievist John Aberth citira opore rije i filmskog povjesni ara Pierrea Sorlina da nam "filmovi govore sve ato trebamo znati o stavovima njihovih proizvoa a, i niata viae" (Aberth 2003:X). Na koncu naae kratke nebeske aetnje doima se kako bi se isti klju  mogao primijeniti i na put kojim idu i filmske i hrvatske, kao uostalom i mnoge druge zvijezde. Legende ilustracija mitologija-kale1.jpeg Zvije~e `tita Sobjeskog (Johann Elert Bode: "Uranographia sive Astrorum Descriptio" iz 1801. godine). mitologija-kale2.jpeg Nebo i Mjesec iz predaja otoka Krka po Lovriu i Lovriu 1998: 241. Navedena literatura Aberth, John. 2003. A Knight at the Movies: Medieval History on Film. New York i London: Routledge. Aveni, Anthony. 1980. Skywatchers of Ancient Mexico. Austin: University of Texas Press. Belaj, Vitomir. 2007. Hod kroz godinu: pokuaaj rekonstrukcije prahrvatskoga miskoga svjetonazora." Drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Golden marketing i Tehni ka knjiga. Durman, Aleksandar. 1999. "Vu edolska terina i Orion." Opuscula archaeologica 23-24, str. 1-9. Durman, Aleksandar. 2000. Vu edolski Orion i najstariji europski kalendar. Zagreb, Vinkovci i Vukovar: Arheoloaki muzej u Zagrebu, Gradski muzej Vinkovci i Gradski muzej Vukovar. Green, Peter. 2004. From Ikaria to the stars: classical mythification, ancient and modern. Austin: University of Texas Press. Ivanov, V. V., i V. N. Toporov. 1974. Issledovaniya v oblasti slavyanskih drevnostej. Leksi eskie i frazeologi eskie vopros'i rekonstrukcii tekstov. Moskva: Nauka. Kale, Jadran. 1995. "Izvori za etnoastronomiju." U: Ku erin zbornik. Miroslav Beri i Vilijam Laki, ur. `ibenik: Gradska knji~nica "Juraj `i~gori" i Astronomsko druatvo "Faust Vran i", str. 103-120. Kale, Jadran. 1996. "Multiple features in the Orion constellation as recognized in Croatian folklore". Narodna umjetnost 33/1, 209-222. Kati i, Radoslav. 1998. Litterarum studia: Knji~evnost i naobrazba ranoga hrvatskog srednjovjekovlja. Zagreb: Matica hrvatska. Kati i, Radoslav. 2005. "Mitovi naae poganske starine i Natko Nodilo." Filologija, 44, str. 63-84. (pretisnuto u: Kati i 2008: 11-37) Kati i, Radoslav. 2008. Bo~anski boj. Tragovima svetih pjesama naae pretkraanske starine. Zagreb i Moaeni ka Draga: Ibis grafika, Katedra akavskog sabora Opine Moaeni ka Draga i Odjel za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveu iliata u Zagrebu. Keil, Gnther. 1939. "Der germanische Sternbilderhimmel. Entwrfe fr das Zei-Planetarium." Germanen-Erbe 7: 210-214. Kronk, Gary W. 1999. Cometography. A catalog of comets, vol. 1: Ancient-1799. Cambridge: Cambridge University Press. Krupp, Edwin C. 1991. Beyond the Blue Horizon: Myths and Legends of the Sun, Moon, Stars, and Planets. New York i Oxford: Oxford University Press. Krupp, Edwin C. 2007. "Heavenly Reward." Sky and Telescope, 110 (1), str. 55-56. Ku~i, Kreaimir. 2002. "Zabilje~be polarnog svjetla na zagorskim kamicima." Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 44, str. 1-8. Lovri, Andrija-}eljko, i Mihovil Lovri. 1998. "Astralna kultura i bogatstvo starohrvatskog zwyzdoslvja." Ognjiate, 9: 224-243. Mileti, }eljko. 1995. "Astronomija i astrologija u mitraizmu." U: Ku erin zbornik. Miroslav Beri i Vilijam Laki, ur. `ibenik: Gradska knji~nica "Juraj `i~gori" i Astronomsko druatvo "Faust Vran i", str. 83-102. Mulaomerovi, Jasminko. 1983. "Building in time." Journal For The History Of Astronomy Vol. 13: 213-214. Mulaomerovi, Jasminko. 1984. "Archaeoastronomy in Medieval Croatian Sacral Architecture." Archaeoastronomy Vol. 6: 172. Montgomery, Scott L. 1999. The Moon and the Western Imagination. Tucson: University of Arizona Press. Rut, M. E. 1974. "K voprosu o russkoj narodnoj astronimike." Vopros'i onomastiki 8-9: 51-56. Rybakov, B. A. 1987. Jazy estvo drevnej Rusi. Moskva: Nauka. `prajc, Ivan. 1991. Arheoastronomija. Ljubljana: Arheoloako druatvo. `ulek, Bogoslav. 1990. [1875.] Hrvatsko-njema ko-talijanski rje nik znanstvenog nazivlja. Zagreb: Globus. Urton, Gary. 1981. At the Crossroads of the Earth and the Sky: An Andean Cosmology. Austin: University of Texas Press. Whitaker, Ewen A. 1999. Mapping and Naming the Moon: A History of Lunar Cartography and Nomenclature. Cambridge: Cambridge University Press. Zamoyski, Adam. 2001. Holy Madness: Romantics, Patriots, and Revolutionaries, 1776-1871. London: Penguin.  Razred za filoloake znanosti HAZU uprili io je 14. svibnja 2007. godine znanstveni kolokvij Na tragovima slavenskog poganskog kulta u Hrvatskoj kad je i prof. dr. sc. Vitomir Belaj odr~ao predavanje Otisak mita u prostoru, no osim kratke najave iz HED-ove okru~nice od 11. svibnja prije godianjeg skupa nisam znao preciznu temu tog istra~ivanja. Prinos je potom objavljen kao zaklju no poglavlje u Belaj 2007.  Tema "Query: nationalist skies" od 9. svibnja 2007. i nadovezujua tema "Nationalist Skies and the Prerogatives of Kings" od 19. svibnja 2007., HAstro-L; pohrana poruka nalazi se na poslu~itelju listserv.wvu.edu s datumom zadnje posjete 27. lipnja 2008. godine.  Katasterizacija je zvjezdana apoteoza, u gr koj mitologiji trenutak junakove smrti u kojem se njegov lik prenosi meu zvijezde.  Dogaaj opisuje Plinije Stariji u "Naturalis Historia", 77. Podrobno u: Kronk 1999: 22-24.  Kad mu je izgorjela zvjezdarnica, pomo kraljevskog zaatitnika je zatra~io najavom svojeg nebeskog atlasa s viae stotina ucrtanih zvijezda, meu kojima je neke nazvao po njemu (Krupp 2007:56).  Od 325 imena na njegovoj karti danas ih se rabi joa 68, ali su samo etiri ostala na mjestima gdje ih je odredio Van Langren: krateri Endimion i Pitagora, krater kojeg je (uz doti ue "more" istog imena) nazvao sam po sebi, kao i otprije ustaljeni Sredianji zaljev  Sinus Medii (Whitaker 1999:46). Selenografsko udvaranje vladarima prekinuo je 1651. godine isusovac Giovanni Battista Riccioli, uspostavivai nomenklaturu zasnovanu ponajviae na imenima zaslu~nih znanstvenika, uklju ivo i arapskih. Za razliku od istaknutog Van Langrenovog kratera, po sebi je nazvao minorni krater na rubu vidljivog dijela Mjeseca (Montgomery 1999:201 i Whitaker 1999:62).  Ipak je uvodni dio projekcije, koja je odr~ana 7. prosinca 2000., uz naae narodne tradicije morao predstaviti i usporedne osnove za razumijevanje nekih imenovanja poput onih za zvijezdu Polaris ili Mlije ni put. Osobitost je ovakvih izlaganja njihova posebna priprema i prilagodba slajdova za projektor, pa se u ovom slu aju zvije~a netipi na za konvencionalni raspored evociralo uz standardne likove iz klasi ne mitologije. Predava u je kao uspomena na nesvakodnevnu predavaonicu ostao beskorisni podsjetnik od kakvog u akiljavom svjetlu planetarijske projekcije nije moglo biti nikakve koristi. Autorov popratni lanak je u muzejski bilten uvraten sije nja 2001.  Muzej se imenom udruge zove "Answers in Genesis" i otvoren je 28. svibnja 2007. Diorame je priredio Patrick Marsh, dizajner kulisa za filmove Ralje i King Kong u studijima Universal na Floridi. Pred otvaranje je 800 znanstvenika iz ovog dijela SAD objavilo proglas kojim upozorava da studenti tim na inom argumentacije ne mogu o ekivati razumijevanje vokacija kojima su se krenuli posvetiti. Podrobnije usp.: National Center for Science Education, www.ncseweb.org.  Podatak zabilje~en ljubaznoau Marthe Noyes u navedenoj temi s raspraviata HAstro-L 19. svibnja 2007. godine.  Obnovljeni krai prinos nalazi se u njegovom podlistku "Rambling through the skies" pod naslovom "Riding with the king", Sky and Telescope, 2004; 107 (4), str. 87-89.  Ovaj su posao zasebna povjerenstva Meunarodne astronomske unije dokon ala 1922. za zvije~a i 1935. godine za Mjesec (Whitaker 1999:164).  S tim dalje v. Kati i 2008: 13.  Tim putem su drugi ukrasi protuma eni kao likovi zvije~a Blizanci, Pegaz, Kasiopeje, Labuda i asterizma Plejada, s datacijom u sredinu 3. tisuljea pr. Kr. (Durman 2000:96 i 104). Terina je datirana u konac 3. i po . 4. tisuljea prije Kr. (ibid.:56). U periodici je od vremena ovog otkria nanovo raspravljano o "zodijaku iz Karanova" u Bugarskoj, datiranog u 4800. pr. Kr., o prepoznavanju znakova lunarnog kalendara na peinskim slikarijama iz Lascauxa starih 17 tisua godina, te nakon 2002. naairoko o bron anom disku iz Nebre starom 3600 godina (mjesto njegova nalaza ima veze i s kalendarnim narodnim obi ajima). Epitet "najstarijeg europskog kalendara" o ito pripada ~ivoj akademskoj kompeticiji.  Pejakovi je jedini hrvatski autor ije su studije recenzirane u jednom od dva svjetska arheoastronomska asopisa, Archaeoastronomy: Supplement to Journal for the History of Astronomy koji izlazi u Engleskoj (Mulaomerovi 1982. i 1983.). Njegovo je istra~ivanje potaknuto interesom za astronomske orijentacije prethistorijskih spomenika, razbujalima nakon "dekodiranja" Stonehengea iz 1960-tih. Prof. emeritusu Vitomiru Belaju zahvaljujem na podatku o njihovim kontaktima iz osobne e-prepiske od 1. listopada 2007. godine. U hrvatskoj povijesti umjetnosti mogunosti koje su pretpostavke prof. Pejakovia nudile u istra~ivanju sakralne arhitekture nisu koriatene. S arheoloakih polaziata je u susjednoj Sloveniji provedena determinacija astronomske orijentacije 186 romani kih crkava, od toga njih 86 unutar arheoloakih lokaliteta (iz izlaganja kolegice Saae aval na arheoastronomskoj sesiji kongresa Europske udruge arheologa koja se od 18. do 23. rujna 2007. odr~ala na Sveu iliatu u Zadru).  U raspravi referata na znanstvenom skupu "Pag u praskozorje hrvatskog kraanstva" koji je rujna 2008. godine odr~an u Pagu, te na kasnijem terenskom izvidu, datacijski je opovrgnuta mogunost pripadanja Sv. Vida ostatku trokuta sa Sv. Jurjem i crkvom sv. Marije u Pagu. Na ovoj obavijesti tijekom zajedni kog obilaska terena radi lanka o suhozidima za paaki svezak Centra za jadranska onomasti ka istra~ivanja 5. rujna 2009. godine zahvaljujem kolegi Ivi Oatariu iz Kolana.  Kad je dugogodianji urednik spomenutog engleskog asopisa Archaeoastronomy Michael Hoskin 2001. godine objavio knjigu s konzistentnim rezultatima mjerenja orijentacije tri tisue zapadnosredozemnih prethistorijskih graevina, profesor historije astronomije sa Sveu iliata zapadne Virginije u SAD Steve McCluskey je ocijenio: "On je veliku ulogu odigrao napose u preobrazbi arheoastronomije iz opsesivne potrage za vrlo preciznim orijentacijskim upravljenostima u spremnost za razmatranje airih, statisti ki zna ajnih obrazaca astronomskih orijentacija" (HAstro-L, tema "Bron anodobni spomenici od 3. travnja 2004. godine), a profesor astronomije i astrofizike Bradley Schaefer sa Dr~avnog sveu iliata Louisiane u SAD ( lan uredniatava dva spomenuta asopisa) je uvjerljivost njegovog i Rugglesovog na ina rada opisao rije ima: "Sr~ njihova rada je u tome ato za dokazivanje namjernih orijentacijskih povezanosti koriste analizu stotina lokaliteta, unato  tomu ato gotovo ne ulaze u 'etnografiju' ili 'povijest'. I te namjere povezuju s astronomijom na jedini na in kakav mo~e odr~ati te znakovite orijentacije na airem prostoru. (& ) Uvijek sam kriti an pred, nazivimo ih tako, neskepti nim analizama, a raspola~em s mnogo znanja o astronomiji i statistici orijentacija. Proveo sam mnogo vremena nad Hoskinovim podatcima, uklju ujui i neke duge simulacije da provjerim razli ite tvrdnje, tra~ei i sitne propuste. U njegovoj knjizi takav nisam naaao" (HAstro-L, tema "Hoskinov rad pripada najviaoj kvaliteti", 4. travnja 2004. godine). Broj megalitskih arheoloakih spomenika zasigurno nije najbolja usporedba s domaim krajobraznim kultnim prizoriatima, no u krilu takvih orijentacijskih rekonstrukcija uope je za et interpretacijski trend koji je kroz tridesetak godina do~ivio mnoga ~ivopisna prakticiranja. Za ilustraciju takvih sam na skupu spomenuo knjigu Henryja Lincolna Holy Place (1991). Lako je mogue da e rehabilitacija orijentacijskih rekonstrukcija slijediti nove akademske uzore iz istog polja.  Otvara se i pitanje prisutnosti postavljenog trodjelnog prostornog poretka u baatinama susjednih i srodnih naroda koji dijele nasljee istog temeljnog mita plodnosti, uklju ivo s onima gdje postoje arheoloaki istra~ena poganska svetiata. Na najbolje prou enome meu takvima, novgorodskom brdu Peryn, kristijanizacija je na rje it na in izravno komunicirala s poganskim obrascem oborivai Perunov kip u podno~nu vodenu domenu njegovog mitskog arhineprijatelja Velesa (kronika meu vrelima u Ivanov i Toporov 1974: 27 i dr.). Na naaem terenu Pejakoviev model predromani ke astronomske orijentacije hrvatskih crkava simboli ki ne potire nijedan aspekt pretpostavljene trodjelne dispozicije u krajoliku. Iako su Pejakovievi graditelji crkava imali ~ivjeti u istom narodu i u isto doba sa ~ivim pamtiteljima Belajevih krajobraznih trokuta, prvi u svojem djelu nisu ostavili traga poznavanju nebeskog ekvatora dok su drugi znali za njegovu nagnutost prema ekliptici s to noau kakva zahtijeva koriatenje mjernih pomagala (jedan lanak prstiju na ispru~enoj ruci je mjera kutne duljine od dva stupnja i sva manja mjerenja iziskuju pomaganje prilagoenim predmetima).  `ulek je iz ove osnove predlo~io pohrvaivanje internacionalizma "asteroid"  prijehodni ica, dok bi planeti mogli biti odmijenjeni prijehodnicama (1990: 857).  U dijelu svijeta odakle je prije tridesetak godina krenula inicijativa o institucionalnoj zaatiti kolektivno obdr~avanih lokalnih znanja da bi 2003. meu prvim rjeaenjima se do ekalo uvratavanje lokalne kozmovizije meu svjetski vrijedna nematerijalna kulturna dobra, Gary Urton je poglavlje svoje knjige o andskoj kozmologiji u kojem je raa lanio organizaciju i strukturu prostora po eo prepri avanjem zgode s po etka svojeg terenskog istra~ivanja. Hodajui zajedno sa starcem kojeg je ve dobro znao je u stanci putovanja na eo razgovor o svojem radu. Starac ga je pitao kako napreduje sa svojim astronomskim istra~ivanjem, na ato mu je Urton odgovorio da se joa uvijek osjea posve neupuen. Nakon dulje stanke, starac je rukom pokazao pred njih i pitao ga razumije li zemlju i zajednicu. Odgovor je bio nije an. "Kako je onda mogue o ekivati da se razumije nebo?" (Urton 1981:37)  Metodoloaka va~nost ovakvog ud~beni kog ativa jasna je u Avenijevoj arheoastronomskoj knjizi o Meksiku: poglavlje s opim pojaanjenjima pozicijske (sferne) astronomije obasi~e dovoljan broj stranica za zasebnu knjigu (Aveni 1980.).  Ivan `prajc je diplomirani etnolog i arheolog, dugogodianji istra~iva  srednjoameri ke arheoastronomske baatine. Ovaj njegov svezak je jedini sveu iliani arheoastronomski ud~benik koji mi je poznat. Zahvaljujui `prajcovom nastavnom radu viae arheologa Sveu iliata u Ljubljani danas prakticira i objavljuje metodoloaki rigorozna arheoastronomska istra~ivanja.  Prvu primjenu analiziranih semanti kih opozicija u tekstu kolege studenta primijetio sam netom nakon naaeg okon anja studija, u radu Retorika arhitekture na primjeru otoka Hvara Silvija Braice sa skupa "Interakcije kultura" odr~anog koncem 1990. u Etnografskom muzeju u Splitu i kasnije uvratenom u prvi broj njihovog asopisa Ethnologica Dalmatica.  S tih predavanja sjeam se nastavnikove anegdote kad je, nakon ve viae odr~anih blokova, prepri ao da se etnologinja koja je prikupila objavljenu grau na kojoj je zasnovao svoju analizu u razgovoru s njim naaalila (ili mo~da nije?) ato je to napravio s njenim obi ajem. Ostalo mu je podvui da s time nije napravio niata doli onoga ato je u njemu ve bilo.  U debati ato je prepoznatljivo etnologijski posao neizostavan dio opisa problema ini i interdisciplinarni moment. Kao ato je u XX. st. etnologija sa sestrinskim znanostima socijalne antropologije i kulturne antropologije svojom okrenutoau prema istra~ivanju obi nijih kulturnih sadr~aja poput svakodnevnih ili pu kih praksi utjecala na niz bliskih znanosti poput historije, lingvistike, arheologije, sociologije, ekonomije (etnografija zajedni kih resursa, commons) i dr., ona u isto vrijeme nije zamisliva bez doprinosa npr. lingvista Petra Bogatyreva, etnografskih razrada od socioloakih sljednika ikaake akole, izravnih prinosa ili povratnih refleksija brojnih historijskih akola itd. U tom su smislu Kati ieva istra~ivanja folklora sastavni dio boljeg dijela tradicije humanisti kih i druatvenih znanosti. U svakom se od tih slu ajeva stvarni utjecaj prepoznaje kroz mjeru disciplinarno primjenjivih istra~iva kih postupaka, uklju ivo i u mijenjajuim obzorima praksi pojedinih znanosti.  U tom smislu usp. mitsko i obredno "legitimiranje zakonitih posjednika" Domovine, zaklju nu re enicu novog poglavlja i predgovora dopunjenog izdanja knjige Hod kroz godinu (Belaj 2007:454 i 8).  Cezarovom katasterizacijom zavraavaju Ovidijeve "Metamorfoze". Sam je Ciceron u djelu "De re publica" ustvrdio da se velikani uzdi~u meu zvijezde zbog njihovih zasluga za dr~avu; o katasterizmima kao estom dijelu ideoloakih programa anti kih vladara v. Green 2004: 234-249.     `b r\j ""BH\TVht $*튆hjhI.]0JUhf<hNh vh\#6h\#66]h\#6h\#6h]86 h\#6h]8jhf<0JUhJhSHjhRp0JUhchY]FhRph9#he]ch]8h{ h|uh|uh|u4@JLpr" $dha$gdjN $dha$gdY]F $dha$gdN$d^a$gd v$d^a$gd $dha$gd $dha$gdJ|~ $RffpTVb V`t(lnprɻɷhe]cjh,t0JUh,th|?hf<hhNh8rhXh"jh0JUhjh50JUh};h5h:(h hw"qhw"q hw"qh#7h*,V h#7h#7 h9#h9# h9#h#7h#71*.B\|z @RT`2<`@LnRjV|~h  hjNhjNhjNhjNhjN5h]8h vhf<h h8 h<%jh|?0JUhh|?h77jh8r0JUhhRphu(hhh"hY]F7Lv"     $;zdh^;`za$gd$;zdh^;`za$gdB$8|dh^8`|a$gd $dha$gd`JLx &Rt & "JLVj󸰸h  he]c6 h  he]c hR6 h  hRhR h| h| h| 6h| hh6h h),6hDP hDP6h Zh Z6 h Zh Z h Z6h Zh),hBh  6 h  6h  hh  50                      N p 6@^hj(8:<zĽԪԞԕ hG#hG#hG#hG#6]hG# h  6h  hhkhw"q h),6 hw"qhq hw"qhw"q hw"qh), h8 h8 h8 6h8 h), hDP6 h#;6hDP *hhh#; h#;h#; h#;h),4j<.0|jp !'$a$gd$;zdh^;`za$gd$;zdh^;`za$gdN$;zdh^;`za$gdh$;zdh^;`za$gdG#$;zdh^;`za$gdB $*,.dt0Xxl4zHFhjl&ÿîણxpdhwnh 6CJaJh CJaJhh CJaJ!jhh 0JCJUaJ hB~hgh Zh Z6 h Zh Zh6: h  6 hAhA hA6hAh  hh h9#h9# h9#6h9# h),6h), hG#hG# hG#6]hG#hG#6]hG#'(lN0 n p r !!$$$$''**R,T,p-r-~---B////^0000|hwnh CJaJhzh CJaJh  h CJh@h CJjh@h 0JCJUh@h CJaJ!jh@h 0JCJUaJ!jhh 0JCJUaJhwnh 6CJaJh CJaJhh CJaJ0'R,/0*2D339@D\Tr]^exgLj mow4y`{b{f{h{gd_gdD$a$gdAgd86$a$gd:(gd?$a$gdG#$a$gd00011*2,223D3F3333X4444n55|6~67D799`99::::::;><P<=0=@@@8A:AA@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisaP+P$Tekst krajnje biljeakeCJaJP*P $Referenca krajnje biljeakeH*>@>,t Tekst fusnoteCJaJ>&@!> ,tReferenca fusnoteH*Rg@1R G9HTML pisai strojCJOJPJQJ^JaJ2OB2  ladd7$8$uj uo%'6*,. 3AIHIKLRYZ\0_j_b?bjfkflffffffgYgZg[gogpgg,hhAiisjkkillrmnnqopUppcq;rrssstcttDuu;vwxayyz}(KՋ?XB u[ 679<?BF00p0p0p0000p00p000000p00p00p00p00p0 0p0(0p0p0(0p00p0p000000p0p0p0000p0p080@0000p0@0@0p0p0H0H0P0H00p0P0p0X0p0X0p0`0X0`0`0`0`0`00`0`0p0p0p000p0p000`00p0p0p0`0`0000000p0h0h0p00p00000p@0p@0p@0@0@0p@0p@0 @0@0@0@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0@0@0@0p@001@0@0@0@00|D wxt(...//33\5NQQ%W&WoZ,[\\>b?bjflffffffgZg,hhAiisjkUppcq;rrsst;vwxayz}(Ջ?B u[ 6FM900J)M900M900M900M900O900M900xM900M900O900O900|`G'M900M900M900M900O900M900O900O900|`G'O900M900T3T3T3M90 0|'O90 0M90 00M900O900M900N)M900M900M900M90"M90"Oy00O900M900;)M900M900M900@0O900O900M900O900000M90#00 0FOy00My00Oy00Oy00Oy00Oy00'My00Oy00E5(My00My0 0My0 0Oy0 0My0 0O3My0 0My0 0My0 0Oy0 0D5 @0 0 + 4>$00=NxZezt^0DNj`{~{X[\]^_`bcdeghiDz@'h{~{Yaf|{Z8@0(  B S  ? OLE_LINK1Y3Fg3F^<!^<"^<TN#^<#^<!d BWC~gFi B]CgFC*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsmetricconverter 15. st18. st19. st2003. A3. st ProductID         EL!!r>>EEXO[OjOoO[[&d&d0d0d5d6dddddkfZgnqo:v;vxy{{{|}}(K".،ٌ}Ύ??AAGGb oѥޥ  67799::<=?@BCF79TW+/ F^vxs(u(..//33[5]5556677U9W9a?c?UBWBDDDDJHLHNNNNQQ$W&WnZpZ*[,[\\=b?biflfffffffggXg[gngpggg+h,hhh@iAiiirjsjkkkkhlilllqmrmnnnnpoqoppTpUpppbqcq:r;rrrssssssttbtctttCuDuuu:v;v=vwwxx`ycyyyzz}}'*JMԋ׋>AWZAD twZ]"567799::<=?@BCF         EL!!r>>EEXO[OjOoO[[&d&d0d0d5d6dddddkfYgnqo:v;vxy{{{|}}(K@L".،ٌ}Ύ??AAGGb oѥޥ  67799::<=?@BCFFL:v;v7799::<=?@BCF Jadran KaleJADRAN ByxUhk|  7v w "#htOb#7@@ /cc8r2S8 a"9#G#$G$<%& ':( S(u( ,),;,-//%2F2\#686H8]86:#;};f<??|?XCAsAY]Fw=GSHyrK0Lc&M[YZ[I.]$amae]ce\f(hkixkwnRppw"q,tNtet$z, {tH||}B~/!|u=M;?Jb$f/eyL5+^<7_<-I5 &|lXG^v@%B\_NcX,t"V4B,]nv <r.DPs~{LE)l$ cJ SB v?4zq77Nyh JC-G9JD c3DIQ'#Auc-u5 m ~rY_ee7%vXg{lyTDUu@W,2RWW %&'),./4:;<=>@FHILMPQRSSE```````` `&`.`0`2`4`8`:`<`D`F`R`T`V`Z```d`f`p`|`~``````````````UnknownUz Times New Roman TimesGSymbolSymbolPSI& z Arial helvetica?5 z Courier New"1"g"gd<BU/4du2QHX ?h~Kad sam na redovitom godianjem skupu Hrvatskog etnoloakog druatva, ovog puta pod naslovom "Stanje i tendencije mitoloakih istr Jadran Kale Jadran KaleOh+'0 ,@LXh |   Kad sam na redovitom godinjem skupu Hrvatskog etnolokog drutva, ovog puta pod naslovom "Stanje i tendencije mitolokih istrad  Jadran KaleadradrNormalK Jadran Kale2drMicrosoft Word 10.0@@<νG@<νGd՜.+,0h hp|  Ga<uA Kad sam na redovitom godinjem skupu Hrvatskog etnolokog drutva, ovog puta pod naslovom "Stanje i tendencije mitolokih istr Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FG Data 1TableL9WordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjk  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q