{\rtf1\ansi\ansicpg1250\uc1\deff0\stshfdbch0\stshfloch0\stshfhich0\stshfbi0\deflang1050\deflangfe1050{\fonttbl{\f0\froman\fcharset238\fprq2{\*\panose 02020603050405020304}Times New Roman{\*\falt  Times};}
{\f2\fmodern\fcharset238\fprq1{\*\panose 02070309020205020404}Courier New;}{\f216\froman\fcharset0\fprq2 Times New Roman{\*\falt  Times};}{\f215\froman\fcharset204\fprq2 Times New Roman Cyr{\*\falt  Times};}
{\f217\froman\fcharset161\fprq2 Times New Roman Greek{\*\falt  Times};}{\f218\froman\fcharset162\fprq2 Times New Roman Tur{\*\falt  Times};}{\f219\froman\fcharset177\fprq2 Times New Roman (Hebrew){\*\falt  Times};}
{\f220\froman\fcharset178\fprq2 Times New Roman (Arabic){\*\falt  Times};}{\f221\froman\fcharset186\fprq2 Times New Roman Baltic{\*\falt  Times};}{\f222\froman\fcharset163\fprq2 Times New Roman (Vietnamese){\*\falt  Times};}
{\f236\fmodern\fcharset0\fprq1 Courier New;}{\f235\fmodern\fcharset204\fprq1 Courier New Cyr;}{\f237\fmodern\fcharset161\fprq1 Courier New Greek;}{\f238\fmodern\fcharset162\fprq1 Courier New Tur;}{\f239\fmodern\fcharset177\fprq1 Courier New (Hebrew);}
{\f240\fmodern\fcharset178\fprq1 Courier New (Arabic);}{\f241\fmodern\fcharset186\fprq1 Courier New Baltic;}{\f242\fmodern\fcharset163\fprq1 Courier New (Vietnamese);}}{\colortbl;\red0\green0\blue0;\red0\green0\blue255;\red0\green255\blue255;
\red0\green255\blue0;\red255\green0\blue255;\red255\green0\blue0;\red255\green255\blue0;\red255\green255\blue255;\red0\green0\blue128;\red0\green128\blue128;\red0\green128\blue0;\red128\green0\blue128;\red128\green0\blue0;\red128\green128\blue0;
\red128\green128\blue128;\red192\green192\blue192;}{\stylesheet{\ql \li0\ri0\widctlpar\aspalpha\aspnum\faauto\adjustright\rin0\lin0\itap0 \fs24\lang2057\langfe1050\cgrid\langnp2057\langfenp1050 \snext0 Normal;}{\*\cs10 \additive \ssemihidden 
Default Paragraph Font;}{\*\ts11\tsrowd\trftsWidthB3\trpaddl108\trpaddr108\trpaddfl3\trpaddft3\trpaddfb3\trpaddfr3\tscellwidthfts0\tsvertalt\tsbrdrt\tsbrdrl\tsbrdrb\tsbrdrr\tsbrdrdgl\tsbrdrdgr\tsbrdrh\tsbrdrv 
\ql \li0\ri0\widctlpar\aspalpha\aspnum\faauto\adjustright\rin0\lin0\itap0 \fs20\lang1024\langfe1024\cgrid\langnp1024\langfenp1024 \snext11 \ssemihidden Normal Table;}{\s15\ql \li0\ri0\widctlpar\aspalpha\aspnum\faauto\adjustright\rin0\lin0\itap0 
\f2\fs20\lang2057\langfe1050\cgrid\langnp2057\langfenp1050 \sbasedon0 \snext15 Plain Text;}}{\*\rsidtbl \rsid1530593}{\*\generator Microsoft Word 10.0.2627;}{\info
{\title Da li vase istrazivanje u muzeju pocinje pitanjem: "Po cemu su ova dva predmeta slicna}{\author Jadran}{\operator Jadran Kale}{\creatim\yr2012\mo4\dy3\hr15\min11}{\revtim\yr2012\mo4\dy3\hr15\min11}{\version2}{\edmins1}{\nofpages3}{\nofwords1346}
{\nofchars7674}{\*\company  }{\nofcharsws9002}{\vern16437}}\paperw11906\paperh16838\margl1152\margr1152 \widowctrl\ftnbj\aenddoc\noxlattoyen\expshrtn\noultrlspc\dntblnsbdb\nospaceforul\formshade\horzdoc\dghspace180\dgvspace180\dghorigin1701\dgvorigin1984
\dghshow0\dgvshow0\jexpand\viewkind4\viewscale100\pgbrdrhead\pgbrdrfoot\htmautsp\nolnhtadjtbl\rsidroot1530593 \fet0\sectd \linex0\endnhere\sectdefaultcl\sftnbj {\*\pnseclvl1\pnucrm\pnstart1\pnindent720\pnhang {\pntxta .}}{\*\pnseclvl2
\pnucltr\pnstart1\pnindent720\pnhang {\pntxta .}}{\*\pnseclvl3\pndec\pnstart1\pnindent720\pnhang {\pntxta .}}{\*\pnseclvl4\pnlcltr\pnstart1\pnindent720\pnhang {\pntxta )}}{\*\pnseclvl5\pndec\pnstart1\pnindent720\pnhang {\pntxtb (}{\pntxta )}}{\*\pnseclvl6
\pnlcltr\pnstart1\pnindent720\pnhang {\pntxtb (}{\pntxta )}}{\*\pnseclvl7\pnlcrm\pnstart1\pnindent720\pnhang {\pntxtb (}{\pntxta )}}{\*\pnseclvl8\pnlcltr\pnstart1\pnindent720\pnhang {\pntxtb (}{\pntxta )}}{\*\pnseclvl9\pnlcrm\pnstart1\pnindent720\pnhang 
{\pntxtb (}{\pntxta )}}\pard\plain \s15\ql \li0\ri0\widctlpar\aspalpha\aspnum\faauto\adjustright\rin0\lin0\itap0 \f2\fs20\lang2057\langfe1050\cgrid\langnp2057\langfenp1050 {\insrsid1530593 Jadran Kale
\par \'8eupanijski muzej, \'8aibenik
\par 
\par Gospo\'f0o, trebam va\'9au tetova\'9eu za muzejski fundus
\par 
\par Kojim je od ovih pitanja danas zapo\'e8elo va\'9ae istra\'9eivanje u muzeju: "da li je ovaj predmet vrijedan pribavljanja za zbirku koju vodim?", "po \'e8emu su ova dva predmeta sli\'e8na?", "kakvom \'e6u konzervacijom najbolje sa\'e8
uvati ovaj muzejski predmet?", "kakvim bih ga izlaganjem najbolje prikazao?" ili mi\'9alju "\'9ato znam o posjetiteljima ove izlo\'9ebe?" Ve\'e6i dio ovog \'e8lanka u osnovi pretpostavlja da je istra\'9eivanje dio muzejskog posla neizdvojiv na onaj na\'e8
in na koji je za disanje inhalacija neodvojiva od apsorpcije, ina\'e8e bi svatko od nas imao velikih pote\'9ako\'e6a pri ikakvom kretanju. Pi\'9au\'e6i o istra\'9eivanju u muzejima, bit \'e6
e ipak da pri tome uglavnom podrazumijevamo prijeplet postupaka iz na\'9aih mati\'e8nih struka s karakteristi\'e8no muzejskim dvojbama, a tako\'f0er i probleme ustanova za takva \'e8injenja. Nema kustosa, konzervatora ili restauratora koji se nije na\'9a
ao pred utvr\'f0ivaju\'e6im dvojbama o naravi, vrijednosti, zna\'e8enju ili izlo\'9eivosti nekog muzejskog predmeta. No, uvr\'9atenost u popis znanstvenika i istra\'9eiva\'e8a pri nadle\'9enom ministarstvu, ili pri \'e8elu istra\'9eiva\'e8
kog projekta, posve je drugo pitanje. Premi\'9aljaju\'e6i taj aspekt institucionalne ostvarivosti istra\'9eiva\'e8kog na\'e8ela u muzejskom radu, s pi\'9a\'e8evog etnolo\'9akog polazi\'9ata kustosa u vi\'9aestrukovnom muzeju male gradske sredine, dr\'9e
im zanimljivim iznijeti par pretpostavki.
\par 
\par Za jednu od njih uzmimo krajnji primjer. Koliko sam pridonio fundusu svojeg muzeja, primjerice,  podrobno provjeriv\'9ai danasnje stanje sicanja, tj. tetoviranja u gradskoj okolici? Iako s ljubazno\'9a\'e6
u svojeg ravnatelja nikad nisam imao problema, dvojim da je kao muzealac mogao biti zadovoljan vi\'9a
ednevnim obilascima 17 zagorskih sela da bi popis priskrbivog tradicijskog inventara ove navade dopro ponajdalje do drvene iglice, ugljenog praha, poveza za stezanje, i, ako jo\'9a i\'e8eg, odlomka drvene kore. Na rukama su se starica ne mla\'f0
ih od 60 godina izbijedjeli sicani oblici jo\'9a dali nejasno fotografirati, no djevoja\'e8ki je kontekst za mogu\'e6e ponavljanje postupka pri video snimanju izmaknuo ve\'e6 prije pola stolje\'e6a. Ukratko, sicanje se po uskom odre\'f0
enju muzejskog posla pokazalo oli\'e8enjem nezahvalnog poduzimanja. Mogao bi to biti primjer istra\'9eivanja gotovo bez pribavljivog predmeta, da ne spominjemo bud\'9eetsku nepodobnost tro\'9aenja benzina ustanove poduprte najve\'e6
im dijelom od gradske uprave na udaljenijem vangradskom podru\'e8ju. 
\par 
\par Naravno da egzemplarni okvir ne zavr\'9aava s opisom pripadnih predmeta. Nastavljaju\'e6i sa spomenutim primjerom, ve\'e6 su od seoskog bilje\'9eenja bile nagla\'9aene rasprostrtosti njegovih prenesenih zna\'e8enja. Naj\'e8e\'9a\'e6i i sredi\'9a
nji sicani oblik, kri\'9e, o\'e8ito nije ostavljao mjesta nejasno\'e6ama. Nabijen simbolikom, pobu\'f0ivao je reakcije od lakog verbalnog odgonetavanja pitanog obi\'e8aja do uklanjanja u zazoru i nevjerici pred tako presna\'9enim likom. Raspitivanja me
\'f0u poznavateljima tog kraja nisu pro\'9ala bez \'9eivih prisje\'e6anja, a preliminarni je \'e8lanak u lokalnom tjedniku sa\'9eet za dnevnu agencijsku ponudu vijesti. Na koncu nije propustio biti podstrekom za frekventnu elektroni\'e8
ku prepisku o etnogenetskim prijeporima, iz kraja gdje sicanje danas postoji me\'f0u razli\'e8itom narodima. Istovremeno, konzervativni dru\'9atveni kontekst ovog obi\'e8aja, vezivanog samo za dru\'9eenja starijih djevoj\'e8ica i djevojaka, \'e8
emu imamo zahvaliti i njegovo odr\'9eavanje od doba anti\'e8kih opisa do drugog svjetskog rata, klju\'e8 je k jeziku identiteta i kohezije njihovih zajednica, uklju\'e8ivo s razumijevanjem nadomje\'9a\'e6uju\'e6ih preoblika. Nije zanemariv ni onaj u\'e8
inak koji pred stereotipnim "nevrijednostima" lokalno o\'e8itih predaja ostavljaju istra\'9eiva\'e8ka zanimanja i kasnija obrazlaganja. U okviru tuma\'e8enja najjednostavnijih oblika u prete\'9enom dijelu zbirke, sa\'e8injene ponajvi\'9a
e od tekstilnih i ukrasnih predmeta, ocrtavanje sicanja je tako\'f0er imalo svojih razloga. Jo\'9a i povrh, primjer se zbiva u muzeju koji po obilje\'9ejima svoje sredine, fundusa, kadra i poduke zna poprimiti i koju od crta arhivske, 
institutske i nastavne ku\'e6e. 
\par 
\par Nije li u ovom primjeru komunikacijsko zna\'e8enje (dru\'9atveno, simboli\'e8ko) jednog kulturnog ulomka posve zasjenilo muzejsku usmjerenost k pripadnom predmetu? Me\'f0u etnografskim bi se temama lako mogli prisjetiti i materijalno osk
udnijih tradicija, poput predajnih predod\'9ebi i ravnanja, npr. po zvjezdanom nebu. Ipak bi mogli pretpostaviti da obrada ove teme ima svoje mjesto u cjelovitom tuma\'e8enju muzejskog fundusa ili pri predlaganju \'9eivljih podsje\'e6
anja na narav njenih distinktivnih i prepoznatljivih crta, u ovom slu\'e8aju povijesno doseljeni odvjetak prastare navade ukra\'9aavanja i prepoznavanja koji je za novog vijeka u velikoj mjeri osoben na\'9a
em narodu. Kad bi kustosa na ovom mjestu i podvojili na "odr\'9eavatelja zbirke" i "programskog istra\'9eiva\'e8a", sa svojim usmjerenostima k predmetu ili k informaciji, doima se da ne bi dosizali sva zna\'e8enja koja tema sadr\'9ei. Cjelovito obja\'9a
njenje izbora sicanih ukrasa ne bi se, primjerice, moglo polu\'e8iti bez poznavanja ornamentalnog inventara iz zbirke. 
\par 
\par Kao \'9ato je narav djelovanja muzealca u svojoj sredini ovisna o njenim povezanostima i postojanju srodnih ustanova i kompetencija, tako niti sav taj prijeplet po\'9eeljnosti ili pozvanosti nije li\'9aen odraza svojeg vremena. U devedesetima su neki pe
\'e8ati na istra\'9eiva\'e8koj iskaznici muzealca napose jarki. \'c8itava njegova djelatnost, prije svakog drugog polazi\'9ata, radi pod istim poreznim mjerilom kao i svako ispla\'e6uju\'e6e poduzimanje. On \'e6e ubudu\'e6e te\'9ee ostati formalno upu\'e6
en u informacijski prostor oko svojih muzejskih predmeta, jer na putu do pretpostavljenih zvanja le\'9ee obveze objavljenosti ne samo stru\'e8nih prinosa. Zatvaranje tra\'9eenih projektnih kompetencija unutar zidova znanstveno-istra\'9eiva\'e8
kih i znanstveno-nastavnih ustanova u doglednom \'e6e razdoblju o\'9atrije razlu\'e8iti "odr\'9eavatelje zbirki" od "programskih istra\'9eiva\'e8a", koje jo\'9a danas zbirno nazivamo kustosima. Ho\'e6e li oni prvi, mo\'9e
da promaknuti u muzeologe, kodificirati svoju metodologiju i iskoristiti tuma\'e8ivost svojih fundusa na novi na\'e8in? Druga polovica devedesetih posvema\'9anjom se umre\'9eivo\'9a\'e6u obavijesti mo\'9e
e shvatiti i kao upiranje prstom u kontekstualni prostor koji kustosa jo\'9a uvijek razlikuje od odr\'9eavatelja zbirke. Informacijska sfera, koja se sada lako da privesti do muzejskog predmeta i od njega nadalj
e, od kustosa u njegovim svakodnevnim i raznolikim gledi\'9atima istra\'9eivanja mo\'9ee napraviti rizni\'e8ara i prometnika raznovrsnih lica pam\'e6enih obavijesti. Ako je knji\'9eni\'e8
ar uloga bez koje smo u obavijesnom prostoru slijepi i izgubljeni, bez kustosa mu mo\'9eda niti ne bi vrijedilo prilaziti. U tome se smislu, uspore\'f0ene s materijalnostima znanih procjenjivosti iz na\'9aih zbirki, slike izblijedjelih sicanja sa stara
\'e8kih podlaktica doimaju poput internetskih duhova koji o\'9eivljavaju ra\'e8unalne kutije polo\'9eene na na\'9aim stolovima.
\par 
\par Dozvolite mi jo\'9a okon\'e8ati ovaj diskurs kratkom usporedbom. Magnituda promjena i umno\'9eavanja lica pri odre\'f0ivanju muzejskih poslova opravdava odvagivanje i sa samim zasadima s po\'e8etaka grana u kojima smo obrazovani. U slu\'e8
aju etnologije, za dva bi se utemeljiteljska lika mo\'9eda ponajprije mogli upitati kako bi radili danas. U svojim su sredinama i Franz Boas i Milovan Gavazzi bili muzealci (prvi u njujor\'9akom Ameri\'e8
kom prirodoslovnom muzeju, 1901.-1905., a drugi u zagreba\'e8kom Etnografskom muzeju 1923.-1927.), da bi potom ustanovili visoke nastave etnologije. Obojica su svojim disciplinama dali trajan pe\'e8at, tra\'9ee\'e6i u svojih u\'e8
enika svestranu zanimanost za kakvu su dr\'9eali da je jedini istra\'9eiteljev stav dorastao slo\'9eenosti ba\'9atinjenih naslje\'f0a. Obojica su i kao nekonvencionalni terenski istra\'9eiva\'e8i i prikuplja\'e8i svojim muzejima (otiskuju\'e6
i se i na sjeverni Pacifik 1897.-1903., odn. niz Kupu 1923.) uo\'e8ili da im novi medij, film, mo\'9ee poslu\'9eiti za vjerniji posrednik za promatrana kretanja. Boas je 1930. filmski snimao Kwakiutl, koje je neposredno poznavao ve\'e6 gotovo pola stolje
\'e6a. Gavazzi je filmski snimio posavsku svadbu ve\'e6 1922., ostaviv\'9ai i niz pionirskih teorijskih promi\'9aljanja o tom novom vidu etnolo\'9akog rada. Ve\'e6 s ovih nekoliko podudarnosti ostajemo znati\'9eeljni domi\'9aljaju\'e6i se na koji bi na
\'e8in ova dva utemeljitelja, "papa Franz" i "starac Milovan" za svoje prisnije u\'e8enike, prigrlili nove tehni\'e8ke premise za svoje sinteze, ili nova doli\'e8avanja u svojim zbirkama. Istra\'9eivanje bi zasigurno bilo jedan
 od nazivnika njihovih stremljenja.
\par 
\par Literatura:
\par Jadran Kale: "Prikaz ICOM-ovog izvje\'9a\'e6a 'Uvod u multimediju u muzejima'", Bilten o informatizaciji muzejske djelatnosti 8 (1997.) 1-4: 30-33.
\par 
\par Peter van Mensch: "Museological research", poglavlje u disertaciji "Towards a methodology of museology", Zagreb 1992., Internet: http://www.xs4all.nl/~rwa/research.htm 
\par 
\par Aleksandra Muraj, Nerina Eckhel i Vesna Zori\'e6: "Pokupska sje\'e6anja. Etnografska ekspedicija 1923." Zagreb: Etnografski muzej, 1993. (izlo\'9ebeni katalog)
\par 
\par Jay Ruby: "Franz Boas and Early Camera Study of Behavior", Kinesics Report, 1980., preneseno na Internetu: http://www.temple.edu/anthro/ruby/boas.html 
\par }}