Naslov
Primjena blokatora receptora za interleukin-2 u transplantaciji bubrega
(Usage of interleukin-2 receptor inhibitors for renal transplantation)

Autori
Orlić, Petar ; Živčić-Ćosić, Stela ; Orlić, Lidija ; Sladoje-Martinović, Branka ; Prodan-Merlak Željka ; Vuksanović-Mikuličić, Sretenka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Acta medica croatica 59(2) / - , 2005, 118-118

Skup
4. Hrvatski kongres nefrologije, dijalize i transplantacije

Mjesto i datum
Rovinj, Hrvatska, 07.10.2005. - 10.10.2005

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
transplantacija bubrega; blokatori interleukin-2 receptora; daklizumab; baziliksimab
(renal transplantation; interleukin-2 receptor inhibitors; daclizumab; basiliximab)

Sažetak
Monoklonska protutijela, blokatori receptora za interleukin-2 (CD25), se u KBC Rijeka koriste od 1997.g. u indukcijskoj imunosupresivnoj terapiji kod transplantacije bubrega. Od prosinca 1997.g. do travnja 2005.g učinjeno je 150 transplantacija bubrega, 122 (81, 3%) od umrle osobe i 28 (18, 7%) od živog darivatelja. Blokatori receptora za interleukin-2 primijenjeni su u 57 bolesnika, od toga u 39 kod transplantacije s kadaveričnog i u 18 sa živog darivatelja. Daklizumab je korišten u 48 bolesnika, baziliksimab u 9. Oba lijeka su davana uz trojnu imunosupresivnu terapiju koja je obuhvaćala kortikosteroid, mikofenolat-mofetil ili azatioprin te odgođeno uvođenje ciklosporina. U četiri bolesnika nisu korišteni kortikosteroidi. Prosječna dob bolesnika bila je 43, 6 g., raspon dobi od 18 do 70 g. Terminalno bubrežno zatajenje najčešće je uzrokovano glomerulonefritisom, tubulointersticijskim nefritisom i policističnom bolesti bubrega. Aktuarsko preživljavanje bolesnika s transplantatom od živog darivatelja je 100%, a transplantata 94% nakon 1 i 7 g. Preživljavanje bolesnika s kadaveričnim transplantatom je 96%, a transplantata 86% nakon 1 i 7 g. U 11 (19, 3%) bolesnika se javila akutna kriza odbacivanja, većinom u prva dva tjedna po transplantaciji. Postoperativnim praćenjem pp65 antigenemije dokazana je reaktivacija CMV infekcije u 10 (17, 5%) bolesnika, a u jedne bolesnice se razvila CMV bolest. U ovih bolesnika je uspješno primjenjen ganciklovir. Infekcije su se klinički manifestirale u 14 (24, 6%) bolesnika, većinom su bile respiratorne i reaktivacija herpes virusa. Blokatori receptora za interleukin-2, za razliku od poliklonskih protutijela, ne uzrokuju depleciju T limfocita, nego moduliraju njihov odgovor na antigeni podražaj. Iz tog razloga ne izazivaju značajne neželjene pojave. Njihova primjena smanjuje učestalost akutnog odbacivanja presatka, omogućuje sekvencijalno uvođenje ciklosporina A te modifikaciju imunosupresivnog protokola radi smanjenja doze i time toksičnosti drugih imunosupresiva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA