Naslov
Poredbena patologija tumora sjemenika psa i čovjeka u Republici Hrvatskoj
(Comparative pathology testicular tumours of the dog and man in Republic of Croatia)

Autori
Hohšteter, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Veterinarski Fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.02

Godina
2012

Stranica
182

Mentor
Artuković, Branka

Neposredni voditelj
Ćorić, Marijana

Ključne riječi
sjemenici; tumor; pas; čovjek; Hrvatska
(testis; tumor; dog; man; Croatia)

Sažetak
U ovom radu je istraživana pojavnost tumora testisa pasa u arhivskim uzorcima testisa dobivenih nakon obdukcije pasa (u razdoblju od 1. listopada 2009. do 31. prosinca 2010.) te u arhivskim uzorcima tumora koji su dostavljeni nakon operacija pasa (u razdoblju od 1. travnja 2007. do 31. siječnja 2011.) koji su analizirani na Zavodu za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Također su analizirani arhivski uzorci tumora sjemenika muškaraca sa Zavoda za opću patologiju i patološku anatomiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji su analizirani nakon operacije tumora u Kliničkom bolničkom centru „Rebro“ (u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. siječnja 2011.). U navedenim razdobljima je utvrđena učestalost tumora testisa kod obduciranih pasa od 51, 76% te incidencija tumora testisa u odnosu na ostale biopsirane tumore pasa od 7, 11%. Utvrđena je starost pacijenata koji su oboljevali od tumora testisa te je prosječna dob obduciranih pasa s utvrđenim tumorima testisa bila 10, 16 godina te 10, 24 godina za pse kod kojih su utvrđeni tumori u biopsiranim uzorcima testisa. Kod muškaraca sa tumorima testisa je prosječna dob bila 33, 35 godina. Glede pasminske dispozicije, pasmine kod kojih su se najučestalije javljali tumori testisa kod obduciranih pasa su križanac, labrador, pudl, zlatni retriver, aljaški malamut i mastif dok su se kod biopsiranih tetisa tumori najčešće javljali kod križanaca, zlatnih retrivera, njemačkih ovčara, pekinezera, jorkširskih terijera i labradora. Bilateralni tumori su se u obje skupine pasa najčešće javljali kod križanaca. Kod biopsiranih testisa u 9, 80% uzoraka su tumori dijagnosticirani u kriptorhidnim testisima, dok je kod testisa obduciranih pasa samo jedan testis bio kriptorhidan no u njemu nije bilo neoplastičnih promjena. Tumori su histološki klasificirani sukladno Klasifikaciji Svjetske zdravstvene organizacije za pse i ljude iz 1998. godine te je utvrđeno da su se u testisima obduciranih pasa najčešće javljali tumori Leydigovih stanica (33, 93%), seminomi (19, 64% ; intratubularni 12, 50% / difuzni 7, 14%), tumori Sertolijevih stanica (12, 50%), IGCNU (10, 71%) i mješoviti tumori (21, 43%) od čega su najčešći bili mješoviti tumori Leydigovih i Sertolijevih stanica, Leydigovih stanica i seminoma te Sertolijevih stanica i seminoma. Kod biopsiranih testisa pasa su najčešći bili seminomi (38, 59% ; difuzni 35, 08% / intratubularnih 3, 51%), tumori Sertolijevih stanica (28, 07%), tumori Leydigovih stanica (8, 77%), IGCNU (3, 51%) i mješoviti tumori (15, 79%) od kojih su najčešći bili mješoviti tumori Sertolijevih stanica i seminoma te Leydigovih stanica i seminoma. Embrionalni karcinomi nisu utvrđeni niti u jednom uzorku iz obje skupine pasa. IGCNU je kao dodatna neoplastična promjena utvrđena u 25, 00% tumorozno promijenjenih testisa obduciranih pasa te u 19, 30% neoplastično promijenjenih biopsiranih testisa pasa. Samo su kod dva obducirana psa utvrđene metastaze tumora testisa što je ove tumore svrstalo u skupinu zloćudnih dok su svi ostali tumori iz obje skupine klasificirani kao dobroćudni. Kod muškaraca su se najčešće javljali jednostavni seminomi (41, 18%), embrionalni karcinomi (9, 80%), teratomi (3, 92%) IGCNU (1, 96%), a od mješovitih tumora utvrđeno je 43, 14% mješovitih tumora zametnih stanica od kojih su najčešći bili mješoviti embrionalni karcinomi i teratomi, mješoviti embrionalni karcinomi i seminomi te mješoviti seminomi i teratomi. IGCNU je kao dodatna promjena dijagnosticirana u 64, 71% tumora testisa muškaraca. Analizirani su tumorski biljezi c-KIT, PLAP, citokeratin AE1/AE3 i CD 30 na uzorcima iz sve tri skupine. Ekspresija c-KIT se očitovala u ukupno u 16, 07% od tumorozno promjenjenih testisa obduciranih pasa te u 26, 32% biopsiranih tumora testisa pasa. Najčešće su c-KIT bili pozitivni seminomi i seminomatozne komponente u mješovitim tumorima iz obje skupine pasa, no postojao je i određeni broj seminoma čije stanice nisu pokazivale ekspresiju c-KIT. U testisima muškaraca pozitivna c-KIT reakcija se očitovala u 84, 31% uzoraka tumora testisa, a najčešće su c-KIT bili pozitivni seminomi i seminomatozne komponente u mješovitim tumorima zametnih stanica. Imunohistokemijska pretraga testisa obduciranih pasa pokazala je ekspresiju PLAP u 10, 59% uzoraka testisa te u 23, 21% tumorozno promijenjenih testisa, a u biopsiranim testisima ekspresija PLAP se očitovala u 26, 32% tumora testisa. Najčešće su PLAP pozitivne bile stanice koje su odgovarale IGCNU, dok je manji broj seminoma imao difuznu ekspersiju. U testisima muškaraca ekspresija PLAP se očitovala u 94, 12% tumorozno promijenjenih testisa. Najčešće su na PLAP bili pozitivni seminomi i seminomatozne komponente u mješovitim tumorima te IGCNU. Pretragom testisa obduciranih pasa ekspresija citokeratina se očitovala u 35, 71% tumorozno promijenjenih testisa dok se kod biopsiranih testisa očitovala u 33, 33% neoplastičnih testisa, a u obje skupine su najčešće na citokeratin bili pozitivni jednostavni i mješoviti tumori Sertolijevih stanica, a slabija je ekspresija bila u tumorima Leydigovih stanica. U testisima muškaraca se ekspresija citokeratina očitovala u ukupno 43, 14% uzoraka tumorozno promijenjenih testisa te su najčešće na citokeratin bili pozitivni mješoviti tumori zametnih stanica s komponentom embrionalnog karcinoma i tumora žumanjčane vrećice te jednostavni embrionalnoi karcinomi. Ekspresija CD 30 se očitovala u samo 7, 14% tumorozno promijenjenih testisa obduciranih pasa i u 8, 77% biopsiranih uzoraka neoplastičnih testisa pasa. U testisima muškaraca ekspresija CD 30 se očitovala u 56, 86% uzoraka tumorozno promijenjenih testisa. Najčešće su na CD 30 bili pozitivni mješoviti tumori zametnih stanica pri čemu je bilo pozitivno 95, 24% od mješovitih tumora s komponentom embrionalnog karcinoma te svi embrionalni karcinomi. Statistički značajne razlike u ekspresiji biljega u odnosu na histološke tipove tumora su utvrđene za sve tumorske biljege u tumorima testisa muškarca, dok su u obje skupine pasa utvrđene statistički značajne razlike u ekspresiji citokeratina u odnosu na tumore zametnih stanica, stromalne tumore i mješovite tumore. Obavljenom imunohistokemijskom analizom je utvrđeno da istraživani tumorski biljezi mogu poslužiti za diferencijaciju tumora testisa pasa, a također je potvrđena njihova svrhovitost pri diferencijaciji tumora testisa muškaraca. Osobito se dobrim kod pasa pokazao citokeratin AE1/AE3 koji pokazuje dobre rezultate u diferencijaciji stromalnih tumora testisa, posebice tumora Sertolijevih stanica, od tumora zametnih stanica. c-KIT i PLAP su pokazali veću ekspresiju u tumorima zametnih stanica, a PLAP je pokazao dobru ekspresiju u IGCNU. CD 30 je u tumorima testisa pasa pokazao slabu ekspresiju što je očekivani rezultat s obzirom na to da je njegova ekspresija izražena u embrionalnih karcinoma koji nisu dijagnosticirani niti u jednoj skupini pasa. Obavljenom histopatološkom analizom i upotrebom PLAP tumorskog biljega dokazano je postojanje IGCNU u testisima pasa dok je na temelju ekspresije c-KIT tumorskog biljega utvrđeno da se seminomi pasa mogu kao i kod muškaraca svrstati u dvije skupine: c-KIT pozitivne klasične seminome te c-KIT negativne spermatocitične seminome.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Veterinarska medicina

POVEZANOST RADA