ࡱ> 57234ybjbj.{{Y,y`8%LqLtjrlrlrlrlrlrlr$vyrryt,<,<,<Bjr,<jr,<,<e0`i0JMC6bf$Vrt0t g@zh;zH`i`i zjj,<rr,<tz% :SOCIJALNA SOLIDARNOST U EUROPSKOJ UNIJI Zaboravljena pretpostavka pravednog druatva Sa~etak U Europi se za ela ideja o nacionalnoj dr~avi, ideale slobode, jednakosti i bratstva iznjedrila je Francuska revolucija, a danas se Europa pokuaava ujediniti i tako stabilizirati odnose meu svojim lanicama. O originalnosti projekta koji je poznat po nazivom Europska unija nema potrebe govoriti. Jedinstven je to pokuaaj u svijetu da se pod zajedni ke politi ke i ekonomske institucije podvedu razli iti narodi i nacije, a da se pritom ne umanji njihova snaga i suverenost. U emu se sastoji snaga nacionalne dr~ave i koliki je danas manevarski prostor njene suverenosti samo su neka od pitanja koja se nadaju unutar EU, ali i openito u globalno definiranom svijetu. Dok tr~iani mehanizmi ne poznaju granice, jer one zapravo za kapital i ne postoje, mehanizmi npr. socijalnih sustava bivaju zaustavljeni kod joa uvijek postojeih, ali odavno, radi interesa, nadienih granica. S takvom pretpostavkom pokuaavam uvidjeti kakav je polo~aj i do~ivljaj ideje (socijalne) solidarnosti u okvirima dvostrukih mjerila Europske unije. Klju ne rije i: Europska unija, nacija, narod, pravednost, solidarnost, tr~iate. Uvod Misao koja je inspirirala osniva e European Coal and Steel Community bila je obilje~ena nadom u mirniju budunost europskih zemalja i europskih naroda zatrovanih jedva zavraenim ratom. Zajedni ka vizija budunosti trebala je oprostiti gubitke i osloboditi se sramote uzrokovane nacionalisti kim i faaisti kim idejama. Tako nekako glasi pri a o samim za ecima uspostavljanja Evropske unije (EU) koja je trebala nadii nacionalne granice i uspostaviti nove i vrae veze meu u ratu sukobljenim stranama. Potaknuta idealisti ki, realizirana prvenstveno interesno, za ela se ideje o ujedinjenoj Europi. Na samom po etku formirana je ekonomska i trgovinska unija izmeu Njema ke i Francuske, a onda su se u projekt uklju ile i ostale dr~ave. Danas Europska unija broji 27 stalnih lanica i nekoliko onih koje ekaju svoj ulazak. Formirane su European Free Trade Association, European Monetary Union, EU internal market, European parliament, European commission, .... Postoji jedinstvena valuta, sredianja banka, integrirano tr~iate rada, europsko pravo i pokuaaj formiranja Europskog ustava. Na tom pokuaaju lome se koplja europarlamentaraca. Dok se tr~iana i monetarna integracija Unije 'odradila' bez trunke otpora euroskeptika, dotle se dimenzija dublje povezanosti i formiranja jedinstvenog politi kog modela odbija u ime svete suverenosti. Paradoksalnost dvostrukih mjerila dominira europskom sustavom. Isti europarlamentarci, u interesno-ekonomskom pogledu podr~avaju i ja aju transnacionalnu zajednicu, ali i dalje ostaju dosljedni tradiciji nacionalne dr~ave. U emu se sastoji snaga nacionalne dr~ave i koliki je danas manevarski prostor njene suverenosti samo su neka od pitanja koja se nadaju unutar EU, ali i openito u globalno definiranom svijetu. Dok tr~iani mehanizmi ne poznaju granice, jer one zapravo za kapital i ne postoje, mehanizmi npr. socijalnih sustava bivaju zaustavljeni kod joa uvijek postojeih, ali odavno, radi interesa, nadienih granica. S takvom pretpostavkom pokuaavam uvidjeti kakav je polo~aj i do~ivljaj ideje (socijalne) solidarnosti u okvirima dvostrukih mjerila Europske unije. Solidarnost Solidarnost je neupitno evropski proizvod. Bilo da je rije  o fenomenu koji se pojavljuje joa od anti kih vremena ili o teorijskom oblikovanju koje se dogodilo nakon Francuske revolucije, solidarnosti stalno potvruje svoje izvoriate u latinskom pojmu solidus koji se odnosi na neato vrsto i postojano. Kao ato vrstoa (solidity) fizi kog tijela jest ono ato dr~i entitet na okupu da se ne raspadne, solidarnost je shvaena kao socijalna snaga koja pripoma~e u odr~avanju stabilnosti zajednice (Marasovi, 2004.). No, i prije teorijskog oblikovanja krajem 18. stoljea, odbljeske fenomena solidarnosti mogue je pronai i u filozofiji Aristotela. Hauke Brunkhorst u svom djelu Solidarnost;Od graanskog prijateljstva do globalne pravne zajednice navodi kako se u Aristotelovom vienju graanskog prijateljstva mo~e prepoznati prvi stupanj u razvoju fenomena solidarnosti.  Dakle, svatko pojedini voli ono ato je dobro njemu samomu, te uzvraaju jednako i u ~elji i u ugodi. Jer ka~e se 'prijateljstvo je jednakost', ato se najviae nalazi u prijateljstvu dobrih& & .Kad su ljudi prijatelji, ne treba im pravednosti; do im kad su pravedni treba im prijateljstvo (Aristotel, 1988.; 1157b35, 1155a25). Prijateljstvo za Aristotela igra va~nu ulogu u osiguravanju i izgradnji pravedne i stabilne politi ke zajednice. }ivot u zajednici i usmjerenost graana-prijatelja jednih na druge rezultira pravednim odnosom, a samo takav odnos osigurava stabilnost zajednice. Povijesnim razvojem, graansko prijateljstvo iz anti kog polisa biva postepeno (posebice razvojem kraanstva) proaireno na ideju bratstva. Kraansko vjerovanje o stvaranju ovjeka na sliku Bo~ju udarilo je temelj toj ideji. Bratstvo shvaeno na taj na in pretpostavljalo je u sebi uzajamnu bri~nost i ljubav prema svekolikom ovje anstvu koja se temeljila na ideji jednakosti svih ljudi pred Bogom. Tako shvaenu ideju bratstva 'iskoristili' su francuski revolucionari kao sredstvo uspostavljanja kohezije i jedinstva meu svojim pristaaama. Ideja bratstva, fraternit zatvara s libert i egalit trijadu ideala koji su sa za etkom u Francuskoj revoluciji otpo eli proces demokratizacije koji je kasnije omoguio politi ko oblikovanje solidarnosti.  Normativni horizont dr~avljanstva je od 1789. status graanina svijeta koji stare ideje graanske solidarnosti i ljubavi prema bli~njima pretvara u prakti ni projekt egalitaristi ke i samoodreene solidarnosti meu neznancima (Brunkhorst, 2002.;100). Kao politi ki pojam, solidarnost se pojavljuje uz pojam bratstava da bi nakon revolucije 1848. zauzeo mjesto bratstvu (prvo u radni kom pokretu, a zatim u sociologiji, jurisprudenciji itd.). To je bilo vrijeme poznato u povijesti i kao Spring of nations. Dok je ideja bratstva sadr~avala, navodi Brunkhorst, kraansku konotaciju slobode i jednakosti za sve ljude, ideja solidarnosti, nadopunjena rimsko-pravnom konotacijom, nadovezala se na formiranje nacionalnih dr~ava. Upravo su promijene koje su nastupile uspostavljanjem novih politi kih poredaka nakon revolucija otvorile put teorijskom oblikovanju (politi ke) koncepcije solidarnosti. Ta teorijska koncepcija nije bila posve nova. Ona je bila rezultat povijesnog razvoja znanstvenih ideja 18. stoljea i podr~ana od strane revolucionarnih strujanja u Europi. Sociolozi A. Fouille, E. Durkheim, C. Bougl, teoreti ari L. Duguit i L. Bourgeois redefinirali su republikanski pojam bratstvo (fraternit) u pojam solidarnost (solidarit). Smatralo se da je pojam solidarnost suvremeniji i primjereniji novonastalim okolnostima u druatvu (Dobuzinskis, 2008.; 287). Razlikovanjem mehani ke i organske solidarnosti, Emile Durkheim je pokazao kako su se promijene u druatvenoj strukturi odrazile na shvaanje solidarnosti. Mehani ka solidarnost, karakteristi na za male, tradicionalne zajednice i utemeljena u kolektivnoj svijesti (jednoobrazni moral!), nema viae mogunost osiguravanja stabilnosti i pravednosti u suvremenom kompleksnom druatvu. Takvom druatvu, koje je obilje~eno dijalekti kom tenzijom izmeu individualizma i funkcionalne meuovisnosti, prema Durkheimu viae odgovara organska solidarnost (Dobuzinskis, 2008; 7; 287). Organska solidarnost utemeljena na druatvenoj podijeli rada posti~e stabilnost i pravednost druatva poativanjem dostojanstvo svake osobe i poticanjem individualnosti. Solidarnost, shvaena na taj na in, za razliku od bratstva nadilazi puko 'prizivanje' na osjeaj supripadnosti. Unato  pokuaaju teorijskog pro iaavanja pojma solidarnosti on se i dalje povezivao uz elementi nje~nosti i osjeanja za koje je nerealisti no o ekivati da postoje meu lanovima aireg druatva (Rawls,1971.;106). Iskazivanje jednog takvog sentimentalnog odnosa koji je naglaaen osjeajem bliskosti i dobrohotnosti onemoguuje konkretizaciju solidarnosti u stvarnom svijetu. U tome se krije razlog, navodi Johnn Rawls, zaato je ideja solidarnosti, u odnosu na ideje slobode i jednakosti, imala (i joa uvijek ima) nezahvalniju poziciju u demokratskoj teoriji.  Solidarnost je prema tome zanimljiv stav jer le~i na pola puta izmeu neposredovanog osjeaja ljubavi ili suosjeanja, i Kantovog isto racionalnog prepoznavanja moralnih stavova ljudskih bia koja posjeduju dostojanstvo i prava  ( Heyd, 2007.;120). Solidarnost i pravednost  Solidarnost nije osjeaj neke neodreene suuti ili povranog ganua zbog patnji tolikog broja ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je vrsta i postojana odlu nost zauzeti se za ope dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer smo mi uistinu za sve odgovorni (Sollicitudo Rei Socialis, 1987.; 606.). Jedan takav univerzalisti ki pristup solidarnosti, shvaen joa i kao benevolentnost i(li) dobrohotnost pretpostavlja realizaciju naddu~nosnih (supererogation) akata. Naddu~nosni akti, pretjerano fluidni i metafizi ki nastrojeni, pripadaju prvenstveno sferi individualnog/osobnog djelovanja. S druge strane, ja kao graanin pristajem uz sferu du~nosti koja biva politi ki institucionalizirana i obvezna za sve su-ugovaratelje su-graane. Ta dvoslojnost statusa biti graanin/biti ovjek u jednom te istom pojedincu prati nas od anti kih vremena. Uska navezanost etike i politike u Aristotelovoj filozofiji, optimisti no nam otvara vidik spajanja, razdvojenog  biti dobara ovjek i  biti dobar graanin . U idealnoj zajednici, gdje se opa i posebna pravednost poklapaju u svakoj svojoj dimenziji, imamo apsolutno preklapanje dobrog ovjeka i dobrog graanina. U realnoj zajednici dominira razdvojenost, ali i ustrajavanje na dokidanju te razdvojenosti. Meusobna igra politike i etike za(po) eta kod Platona i Aristotela, prenijela se preko klasi nih ugovornih teorija, Immanuela Kanta sve do suvremenih teoreti ara kao ato je John Rawls. Upravo je Rawlsova teorija pravednosti izlo~ena u Politi kom liberalizmu najzna ajniji prikaz forme liberalizma koja odbija svekolike metafizi ke konotacije. Prema toj teoriji pravednost nije stvar metafizi kog do~ivljaja stvarnosti nego viae stvar konstrukcije koja se posti~e kroz kooperacijski dogovor su-graana. Prema Emilu Durkheimu organska solidarnost izvodi moderno druatvo iz stanja anomije, ali kako je nejednakosti velika opasnost za stabilnost zajednice, realizacija solidarnosti mogua je jedino uz realizacija pravednosti. Ta povezanosti i meusobna ovisnost pravednosti i solidarnosti nu~no implicira vezu s (politi kom) zajednicom. Da ne postoji (institucionalno definirana politi ka) zajednica, pravednost bi bila, navodi Michael Walzer, stvar dobre volje zasnovane na unutarnjim principima. Prema Walzeru (distributivna) pravednost zapo inje s pravom lanstva jer upravo lanstvo osigurava put do druatvenih dobara. Oblik jednakosti koji je po Albertu Wealu potreban za realizaciju pravednosti sastoji se u osiguravanju jednakosti u pogledu sredstava, a ne ~ivotnih aansi. Ljudi posjeduju jednake aanse kada su im u istim okolnostima osigurana jednaka, a u razli itim razli ita sredstva.  Ako ~elimo da svatko dobije jednak dio torte, trebamo tortu razdijeliti na nejednak na in, u suprotnome emo se uplesti u nejednakost ( Weale, 1990.; 479). Sli nu poziciju zagovara i Rawls na elom razlike. To na elo, koje se realizira nakon ato je realizirano na elo jednakih sloboda i na elo jednakih mogunosti, tra~i da se druatvene i ekonomske nejednakosti trebaju tako urediti da budu na najveu korist najloaije stojeim lanovima druatva. Prema Rawlsu upravo na elo razlike izra~ava temeljno zna enje solidarnosti jer druatvene institucije osiguravaju pravednost samo ukoliko dopuataju one nejednakosti koje doprinose blagostanju onih u loaijem polo~aju (Rawls, 1971.; 106). Za razliku od benevolentnosti kao altruisti nog zalaganja za neato, solidarnost se, navodi Jrgen Habermas, shvaa kao princip koji podrazumijeva recipro nu zabrinutost za druge. Ideja recipro nosti le~i izmeu ideje nepristranosti koja je altruisti na (potaknuta opim dobrom) i ideje uzajamne koristi koja se shvaa kao injenica da svaka osoba izvla i korist s obzirom na svoju sadaanju ili o ekivanu buduu situaciju (Rawls, 2000.; 15). Reciprocitet u solidarnom odnosu osigurava razlikovanje solidarnosti od benevolentnosti, ali ujedno ukazuje na usku vezu izmeu solidarnosti i (politi ki institucionalizirane) pravednosti. Na taj se na in, navodi Rawls, isklju uje pretpostavka da se solidarnost zasniva na osjeajima i sentimentalnim vezama za koje je nerealisti no o ekivati da e ih prihvatiti lanovi aireg druatva. Europska solidarnost  unutar-nacionalna solidarnost injenica je da su okolnosti esto puta bili izvori solidarnosti i da ak sama solidarnost zna biti isforsirana meu ljudima. Dijeljenje zajedni kog teritorija s narodima (ljudima) razli itih kultura i nacionalnosti stvara moni oblik ekonomske i psiholoake ovisnosti koja pru~a osjeaj solidarnosti ili mo~e stvoriti normativni razlog za promicanje solidarnosti (Heyd, 2007.; 119).  Solidarnost je izvorno ozna avala uzajamnu ovisnost koja je bila vidljiva u stabilnosti lokalnih zajednica i osjeaja pripadnosti 'zajednici vjere' naciji (Giddens, 2007.; 117). Europa je uspostavljanjem nacionalne dr~ave zapravo razvila ideju druatva (dr~ave) blagostanja koja kao glavno obilje~je ima brigu za promicanje (socijalne) solidarnosti i socijalne kohezije. U okviru europske nacionalne dr~ave, prema Jrgenu Habermasu nastala je apstraktna, pravno prenesena solidarnost. Taj politi ki oblik solidarnosti, 'solidarnost meu strancima', okarakteriziran je zajedni kim nacionalnim identitetom. Nacionalni identitet je, kao izvorni europski proizvod, bio i ostao bitno obilje~je europskih naroda. Europska je nacionalna dr~ava, navodi Ralf Dahrendorf, jedno od najveih dostignua civilizacije jer takvo politi ko ureenje osigurava prostor za demokraciju i vladavinu zakona. To je kontekst u kojem pojam graanstva zadobiva zna enje i realnost (Dahrendorf, 2004.). Kada se raspravlja o solidarnosti onda se naj eae promialja o socijalnom polo~aju ljudi u druatvu. Socijalna solidarnost se politi ki ostvaruje kada je dr~ava (politi ka zajednica) spreman preuzeti odgovornost na sebe prilikom osiguravanja boljeg ~ivota za sve svoje graane koji su dospjeli u teaku socijalnu situaciju zbog nesree, slu ajnosti ili starije dobi. Socijalne reforme koje su proveli 1883. Otto von Bismarck i 1940. William Beveridge nisu te~ile tome da se postigne vea socijalna ili ekonomska jednakost nego dokidanje slu ajnosti koje su (s moralnog stajaliata) proizvoljne (Stjern, 2004.). H. Brunkhorst navodi kako je upravo s republikanskom nacionalnom dr~avom po prvi put u povijesti postalo politi ki mogue organizirati egalitaristi ki oblik solidarnosti koji je sezao daleko preko granica urbanog graanskog druatva i dvorova. Socijalna dr~ava blagostanja uspjela je nakon Drugog svjetskog rata upravljati ekonomsko-tehni ki kreativnim kao i sociokulturno katastrofalnim kriznim ciklusima modernog kapitalizma. Meutim, to nije pretpostavljalo samo nacionalnu dr~avu ve i nacionalnu ekonomiju, nacionalnu privredu s vanjskim odnosima koji se daju kontrolirati, vanjsku trgovinu s itavim svijetom itd., koja se mogla uklopiti u nacionalni okvir, demokratski kontrolirati, podvrgnuti vladavini suverenog parlamentarnog prava. (Brunkhorst, 2004.; 151). Danas EU zastupa i organizacijsko na elo slobodnog tr~iata i politi ku regulaciju gospodarskog kapitalizma. Iako viae retori ki nego realno ipak se razlikuje od ameri kog i azijskog modela time ato uva ostatke ostataka socijalne dr~ave. Paradoksalnost i jest u tome ato su socijalni sustavi joa uvijek u nadle~nosti nacionalnih dr~ava, a ekonomija koja bi trebala (financijski) podr~avati i osiguravati stabilnost socijalnih sustava davno je prerasla granice nacionale dr~ave. S po etka silovitog buma globalnih tr~iata kapitala u sedamdesetim godinama kejnzijanska intervencionisti ka politika je doslovno postala bespredmetna. Pod pritiskom globalizacije i neoliberalne episteme raspadaju se nacionalne solidarnosti, ali se i dalje ne odustaje od ideje nacionalne dr~ave (Brunkhorst, 2004.; 151). Janusovo lice nacije o ituje se upravo u tome ato je u bliskoj proalosti omoguila unutraanju realizaciju (republikanskih) sloboda i prava, a danas se zatvara izvana i na taj na in ukazuje na ambivalenciju slobode (Habermas, 1998.; 131). Europska unija  ne-dr~avna dr~ava? U suvremenom druatvu, navodi Anthony Giddens, mo~emo razlikovati tri dimenzije socijalne solidarnosti: psiholoaku (briga za druge unutar druatva, nacionalne ili transnacionalne zajednice), bihevioralnu (uljudnost kao sastavni dio javnog ~ivota) i strukturalnu dimenziju (integracija grupe, zajednice i druatva na razli itim razinama). Sukladno tim dimenzijama razlikuju se i socijalne grupe unutar kojih se solidarnost mo~e uspostaviti: nacionalna dr~ava, lokalne i regionalne zajednice te druatvene mre~e (lokalne, regionalne i transnacionalne). Giddens, 2007.; 112-116). Unato  kompleksnosti druatva i globalnim oblicima, i dalje je, navodi Giddens, nacionalna razina dominantna za uspostavljanje solidarnih odnosa. Za neki se dio ovje anstva, ka~e John Stuart Mill, mo~e rei da tvori naciju ako su ljudi meusobno povezani simpatijama meu sobom ato upuuje na njihovu ~elju da meusobno surauju i da budu pod istim vladarom. Nacionalni identitet mo~e biti posljedica iste rase i podrijetla, zajedni kog jezika i religije, zajedni ke politi ke proalosti, nacionalne povijesti, kolektivnog osjeaja ponosa ili poni~enja no, navodi Mill, nijedna ta stvar ni okolnost nije nu~na ni neophodna da bi se dio ovje anstva nazvao nacijom (Mill, 1988.; 163). Sam pojam nacija je dvosmislen. S jedne strane zna enje se odnosi na grupe iji osjeaj identiteta proizlazi iz zajedni kog jezika i kulture, ili iz zajedni kog etniciteta pa se stoga jasno razlikuje od druge nacije ak i prije nego ato se nacija institucionalizirala. S druge strane pojam nacija se odnosi na narod koji posjeduje zajedni ku nacionalnost na temelju svojstva graanstva nekog organiziranog politi kog entiteta ili dr~ave (Dahrendorf, 2004.). Za naciju, Will Kymlicka ka~e da je tu rije  o povijesnoj zajednici manje ili viae institucionalno dovraenoj koja dijeli odreeni teritorij, jezik, kulturu i osjeaj pripadnosti i povezanosti. S druge pak strane upravo narod, shvaen kao nositelj suvereniteta, pretpostavlja udru~enje radi zajedni kog ~ivota i o uvanja zajedni kog identiteta. U politi koj se teoriji prihvatilo da nacija i narod zauzimaju isti prostor. Ali prema slu~benoj definiciji pojam nacija odgovara politi koj zajednici koja ima zajedni ko porijeklo, ili barem zajedni ki jezik, kulturu i povijest. Narod tako postaje nacija upravo u tom povijesnom smislu i to samo u konkretnoj pojedina noj formi ~ivota (Habermas, 1998.; 107). Privr~enost nacionalno oblikovanim dr~avama djeluje kao temeljni faktor nesuglasja u politici Europske unije. Ideja Europskog ustava je, navodi Habermas, naiala na emocionalno odbijanje i kod euroskeptika i kod integracionsta. Dok tzv. integracionisti pokazuju sklonost za  produbljivanjem Unije institucionalnim formiranjem joa sna~nijeg jedinstva i zajedni ke politike, euroskeptici u Uniji vide prednost zajedni kog tr~iata s neovisnoau nacionalne dr~ave (Habermas, 2008.). Jrgen Habermas navodi kako stvaranje novih politi kih institucija u EU (Bruxelleskih upravnih tijela, Europskog suda, Europske sredianje banke) nipoato ne zna i ja anje politike ve stvaranje tr~iata izmeu vlada. Zapravo, Europska unija u ovom globaliziranom svijetu i postaje mjesto prednosti za interese koje nacije same za sebe ne bi mogle ostvariti bilo na tr~iatu, pravosuu, zaatiti okoliaa, sigurnosti itd. (Giddens, 2007.; 232). Danas je EU suo ena s krizom reprezentativne demokracije. Ona nema narod koji bi reprezentirala, a nekoga ipak reprezentira. Europska politika djeluje u okolini s previae razlika koje nisu demokratski proizvedene i koje je stoga teako integrirati u  kolektivno obvezujue politi ke odluke . U EU ne funkcionira ni tradicionalni pojam narodne reprezentacije ni njegovi surogati, poput kulturnog identiteta, ali ak ni ekonomski interesi ne uspijevaju stvoriti koheziju u Uniji. Europska unija je, navodi Giddens, eksperiment vladanja bez dr~ave i kao takav u sebi sadr~i brojne paradokse. Pravni subjekti Unije nisu samo dr~ave- lanice nego i njezini graani. Uvoenjem graanstva u Uniju, navodi Brunkhorst, dolazi se do dvostruke legitimacije. Prva legitimacija se ostvaruje posredstvom nacionalnog dr~avljanstva i nacionalnih parlamenata, a druga ili tzv. neposredna legitimacija Evropskog prava preko europskih institucija i parlamentaraca. Situacija je zapravo paradoksalna jer EU nije dr~ava, ali donosi zakone. Ona razvlaauje nacionalne parlamente lanica i u dosadaanjoj povijesti neke unije nije nikada toliko mnogo prava preneseno kao na EU (Ottmann, 2004.; 40). Henning Ottman u svom radu Quo vadis, Europa? postavlja pitanje je li EU savez dr~ava, savezna dr~ava ili posebna mjeaavina oba elementa? O ito je da Europska unija nije ni super-state ni asocijacija suverenih nacija. Rije  je prije o nekoj vrsti meganacionalnog zajedniatva koje stoji pred (neutopijskim) zadatkom da po drugi put, i to ovaj put preko granica nacionalne dr~ave, ozbilji ideju prosvjetiteljskog kontraktualizma Francuske revolucije da strance okupi 'u pravnim zakonima i zajedni kim politi kim procedurama i djelovanjima' (Brunkhorst, 2004.; 214). Ugovorne teorije izlo~ene kod Thomasa Hobbesa, Johna Lockea, J.J. Rousseaua ili kod Immanuela Kanta imale su jedinstveni cilj, a on se sastojao u stabiliziranju odnosa meu pojedincima koji zadobivaju status graanina i uspostavljanja na ela jednakosti i slobode za sve pripadnike politi ke zajednice. Kakav pak zadatak ima sporazum koji bi se trebao realizirati izmeu aktera EU? Tko su akteri? Graani ili nacionalne dr~ave? Je li kona an cilj formiranje euronaroda?! Rasprava o mogunosti uspostavljanja politi ke konstRTp b x >NP0:<>PRlrtv|u hh hh5 h(h h6h(h6hh6 hbhh hhh h 5 h 5hghms5h<hms5CJaJ h<5hghg5jh)0J6Uh<5CJaJh)5CJaJ+Vz tv4""*"4&)+-h5 $dha$gd> $dha$gdl6 $dha$gdw $dha$gdF}` $dha$gd $dha$gd/:$a$gdg$hdh^ha$gd<v~&f:@TǶugYKY=h^QB*PJnHph333tHhq B*PJnHph333tHhF%7B*PJnHph333tHhlB*PJnHph333tH!hbhB*PJnHph333tH!hbh<B*PJnHph333tHh<B*PJnHph333tH!hbhj/3B*PJnHph333tH!hbhKB*PJnHph333tH$hhK6B*PJnHph333tH hbhi hbhI~ hbhKhGhK5hGhG5.0Lj|~ln4DFH`pr|uqmqiehh3ht*hghB*PJnHph333tH!hbhF}`B*PJnHph333tHh>h( hbhi hbh hbhF}`h hCd hbhj/3h^Q!hbhj/3B*PJnHph333tHh^QB*PJnHph333tHht*B*PJnHph333tHhCdB*PJnHph333tH'Rbdtv`",24\X0DFHLNϼϡ{ hbhh hhLJ hc'hh< hbhF}`hg,hh6B*PJmH nHph333sH tH$hh6B*PJnHph333tH!hbhB*PJnHph333tHhB*PJnHph333tH!hhB*PJnHph333tH.NRn(4@L  * , R Z !J!t!~!!!!!!!!! """"("*""흖vh!B*PJnHph333tH hF}`5hGhG5 hg5 h(hM[ hbhGh(hF}`6h(hc'6 h6h(h(6hhhF}`6hghc'h>huhhh^Qh hbhF}`hLJ hLp/h,""##"$0$2$$$$j%%%&.&0&2&4&8&:&&&' 'z'²㡎〡rdrVrVrHrh}zB*PJnHph333tHhlB*PJnHph333tHhJEB*PJnHph333tHhuaB*PJnHph333tHh(B*PJnHph333tH$huah!6B*PJnHph333tH!hbh!B*PJnHph333tHh!6B*PJnHph333tH$h!h!6B*PJnHph333tHh>B*PJnHph333tHh!B*PJnHph333tHhB*PJnHph333tHz'(()))^)*<+>+B+X+f+++++n,,,,f-v-ò~z~l^lMl:lM$hl6hl66B*PJnHph333tH!hbhl6B*PJnHph333tHhB*PJnHph333tHhl6B*PJnHph333tHhp8)h(h(B*PJnHph333tH!h(hB*PJnHph333tH!h(h B*PJnHph333tH!h(hkB*PJnHph333tHh^B*PJnHph333tHh~5B*PJnHph333tHhuaB*PJnHph333tH$hhua6B*PJnHph333tHv--------..2.4.l.n.p......./T////l00000000011112222(2.2>2233$3&3l3ļļШШаФФ̘hlhy hbh hl66hbh6h8O=h&qh(hh_/<h([hJEhLJ huah^h<hhl6h2hhCdhd!hbhl6B*PJnHph333tHhl6B*PJnHph333tH3l3n3x334254585L5\5f5h5555566@7d7f7r7t7777@8L8b8d8f88888899999xx!h5AxhyB*PJnHph333tH!h5AxhB*PJnHph333tHht*h h5Axh&qh5Axh&q6h5Axh8O=6 h5Axh P h5Axh8O= h5Axh2) h5AxhM h5Axh2h h>h8O=h]` h Ph> h>hCd h>hh>(999 :N:P:R:l:::: ;<;J;l;;;;;̻̜rdVHr:rhgB*PJnHph333tHh]`B*PJnHph333tHh>B*PJnHph333tHhB*PJnHph333tHh5AxB*PJnHph333tHhAQB*PJnHph333tHhB*PJnHph333tHhB*PJnHph333tH!h5Axh&qB*PJnHph333tH!h5AxhJEB*PJnHph333tH!h5AxhyB*PJnHph333tH!h5Axh>B*PJnHph333tH!h5Axh8O=B*PJnHph333tH;;<F<X<^<t<<<<<<<<<===&=(=\=r=== >񶣓xeWD$hBhB6B*PJnHphtHhBB*PJnHphtH$ht*ht*6B*PJnHphtH$hBh5Ax6B*PJnHphtHhbht*6hB6B*PJnHphtH$hBht*6B*PJnHphtHht*B*PJnHphtH!h5Axh5AxB*PJnHphtHh>B*PJnHphtHhgB*PJnHphtHh5AxB*PJnHphtH >>>">$>&>>>>>>Z?\?p?@ AA8A:AAAAAB\B`BzBBBBBC0CxCCD˺ugggch OhB*PJnHph333tHh~1h OPJnHtHh OB*PJnHphtHhPB*PJnHph333tHhkB*PJnHph333tHh OB*PJnHph333tH!h Oh OB*PJnHph333tHh OPJnHtHhnCPJnHtHh~1h5AxPJnHtHh>PJnHtHh]`PJnHtH#h5D$IK KRKY]rekk\lZopw$ vdha$gd + $dha$gdVBU $dha$gd :T $dha$gd^$  @ dha$gd :T $dha$gd< $dha$gd$6 $dha$gdP$  @ vdha$gd]` $dha$gdnCDDDE$EEtEvEEHFlFnFpFrFRGpGGGG HHHH"I$I&IJŞqcUNJhP h|bhPh(B*PJnHph333tHh]`B*PJnHph333tHhnCB*PJnHph333tHhxB*PJnHph333tH!hbhsB*PJnHph333tHhsB*PJnHph333tH(jh^0JB*PJUnHph333tHhT0Kh, hPB*PJnHph333tHhB*PJnHph333tHh OB*PJnHph333tHh Oh<PJnHtHJJJJKKKK KPKRK$MfMMMMMMNNNPPT,UVVW2W8[t[[\]]^"^(^F^R^V^^^^^^^ÿÿÿ|uuuuuu hbh< hTqh<hHh<6h9h/h<6jh<0JUhx h<6hmsh<6jhFtnh<0JUh< hFtnh< hb/5 h :T5h hPhP h|bhPh|bhPCJaJhPjhP0JU.^ _\_f__```` a"a@aNaaaa,bccccnepereefHfhhh&iHiibjjkkkkkklXlZlҽҽҽҡҡ|w|w h5 h 5hBjh :T0JUh :ThBB*PJnHph333tHh :TB*PJnHph333tHhAQB*PJnHph333tH(jh<0JB*PJUnHph333tHh<B*PJnHph333tHjh<0JU hSih<h< hbh<h9+Zl\ltlmmZo\otpppppppJqqqqqqDrrr,s0sjssssssss ttttttu"u\u^u`uu۹͝▂{t{{{ h|m.h^~ h|m.hjh|m.hVv0JU h|m.hn%S h|m.hVv h|m.hf h|m.hL h|m.h + h|m.h  h|m.h mjh|m.hVBU0JU h|m.h h|m.h+; h|m.hVBU h|m.hfL h|m.hN h|m.h :Th :Th :T5,uuuww.zPzz{X{{{{{{{}}}LZ\lāȁʁځԇևlȉ0»»릻됋| h 25 hE5 h{5 h4h5h h|m.hfLmH sH  h|m.hH h|m.h h|m.hrp h|m.h h|m.h  h|m.hn h|m.h +jh|m.h 0JU h|m.h^~ h|m.h  h|m.hfL h|m.h h|m.h>>0wʁ6ԏ(V*}} $dha$gd E$ vdha$gdM8 $dha$gdrp $dha$gdo.$ vdha$gdo. $dha$gd'z$ vdha$gd_n $dha$gd^$ vdha$gdfL$ vdha$gd +0246ЌҌzNΏЏԏ(,j|ĒԒ֒̓Γ(LXԖ 4rtv$&TĸijȯįȯhhjZhG h>>hyh>>hy6h>>hQ16h+fq h>>6h h>>6h h>>h$hQ1hhy h|m.h h|m.hZ h|m.h'zhF%7hF%75 h4h5 hE57ƚ8DF"$&(* <zRzT:VVüÄÄ}}vv} h|m.h h|m.h( h|m.ho. h|m.h|} h|m.h/ h|m.hn%S h|m.hZ?, h|m.hZ h|m.h;^ h|m.h h|m.hJ h|m.h h|m.hb h|m.h h !hhyh h !6h !h !6h !h>>h;^.|~ڭF02nDFP̳z<&ոձխթբ򢙢zs h|m.hsr h|m.h Eh}hrp56 h|m.h( h|m.hrp h|m.hBU h|m.hy;hBh(T hsrhrphYhrp6 hrp6hsrhrp6hhrp6hrph#\K h|m.h, h|m.ho. h|m.hZ?, h|m.h h|m.h#\K,rukcije koja bi se nazivala europskim narodom i bila obilje~ena jednim zajedni kim (politi kim) identitetom biva esto puta zaustavljena na razini dubokih povijesnih, kulturoloakih, etni kih, religioznih i nacionalnih razlika koje se prisutne kako u samoj Europskoj uniji, ali joa viae u podru jima koja planiraju postati dio Unije. Jedna od rijetkih injenica, navodi Dahrendorf, oko koje se sla~u sve lanice EU jest upravo ta da Europa ne te~i tome da formira neki narod ili pak super-naciju.  I ato bi na okupu trebalo dr~ati regiju koja se poput nijedne druge odlikuje stalnim rivalstvom meu nacijama s razvijenom samosvijesti? (Habermas, 2004.; 126).  (K)ako je mogue da tijekom vremena postoji pravedno i stabilno druatvo slobodnih i jednakih graana koji ostaju duboko podijeljeni razlo~nim vjerskim, filozofskim i moralnim doktrinama? (Rawls, 2000.; 3). Preklapajui konsenzus  jednakost je mjesto susreta razli itosti? Kao ato je nacionalna dr~ava izgradila solidarnost meu strancima tako bi se, navodi Habermas, trebala izgraditi i europska solidarnost, ali dakako u slabijem obliku nego u nacionalnoj dr~avi. U toj bi se situaciji europski identitet trebao orijentirati prvenstveno na zajedni ki ustav. Pitanje je ipak mo~e li ustavom isforsirani identitet dovesti do uspostavljanja meusobne politi ke odgovornosti? U ovoj bi situaciji narod dobio svoj identitet tek iz ustava. Prirodni slijed je ipak obratan jer je identitet neato pretkonstitucionalno (Ottmann, 2004.). Ako se tra~i mogunost uspostave europskog identiteta onda on mo~e biti shvaen, ako nikako druga ije onda barem kao jedinstvo s nacionalnom raznolikoau (Habermas, 1998.; 161). R. Dahrendorf navodi kako je inter-nacionalnost bitno obilje~je liberalnog poretka jer sloboda ne mo~e biti realizirana ako nije rije  o slobodi sviju. Upravo se s te pozicije trebaju razvijati institucije koje e se brinuti o slobodi koja nadilazi granice nacionale dr~ave. Najvei problem koji se tu pokazuje upozorava na injenicu da se joa nije iznaaao adekvatan model koji bi imao sve ato i nacionalna dr~ava, ali da nema naciju. Giddens nas ipak upozorava da ne zamialjamo EU kao nedovraenu naciju ili kao nepotpunu federaciju nego radije kao novu vrstu kozmopolitskog projekta. Prema tom projektu jedinstvo nije isto ato i uniformiranost. EU treba nastojati o uvati bogatstvo razli itosti u sebi jer je to ono ato je ini posebnom zajednicom. S kozmopolitskog stajaliata razli itost nije problem ono je zapravo rjeaenje (Giddens, 2007.; 233). U politi kom liberalizmu, teoriji kojom se nastoji pronai parametre stabilnosti za pluralno druatvo, Rawls navodi kako se pluralizam ne treba shvaati kao nesreu nego kao bogatstvo koje je proizaalo iz primjene uma pod uvjetima same slobode. Mnoatvo razlo~nih obuhvatnih doktrina predstavljaju normalno stanje demokratske kulture pod pretpostavkom njezinih slobodnih institucija. Stabilnost i pravednost u druatvu koje je obilje~eno (takvim) pluralizmom posti~e se, navodi Rawls, institucionalizacijom sporazumno prihvaenih na ela pravednosti. Stabilnost druatva osigurava politi ka koncepcija pravednosti koja se shvaa kao ~ariate preklapajueg konsenzusa. Takvom koncepcijom pravednosti mi nudimo razloge za svoje politi ko djelovanje koje mogu prihvatiti i drugi graani i na taj na in ostvarujemo liberalno na elo legitimnosti. Politi ka koncepcija pravednosti mo~da u ovom trenutku najviae odgovara graanima Unije jer oni na odreen na in ~ive u potencijalno 'dobro ureenom druatvu koje je podijeljeno obuhvatnim razlo~nim doktrinama. Stvaranje postnacionalnog druatva prema Habermasu ne ovisi o supstratu nekog 'europskog narod' nego o komunikacijskoj mre~i javnog politi kog prostora EU. Druatva obilje~ena svekolikim kulturnim pluralizmom mogu se dr~ati na okupu isklju ivo kroz politi ku kulturu. Samo takva kultura omoguuje da svaki demokratski graanin posjeduje (liberalna) individualna prava, prava politi ke participacije, socijalna prava, ali da ujedno u~iva priznanje jednakosti u svojoj razli itosti. Demokratski graani uzajamno priznaju razli itosti i na temelju toga omoguuju realizaciju graanske solidarnosti kao one solidarnosti koja se realizira meu domaim strancima.  Onoliko jedinstva koliko je nu~no, a onoliko raznolikosti koliko je mogue (Ottmann, 2004.; 40). Ideju o tome kako bi Europska unija ujedinjena i pomou ustava trebala izgledati iskazana je u odbijanju davanja prvenstva jednoj obuhvatnoj religijskoj doktrini (kraanstvo) u Europskom ustavu. To je zapravo dobar po etak gdje se pokazalo kako su graani Europske unije ponosni na svoju raznolikost koja se mo~e shvatiti samo kao bogatstvo, a nikako kao poteakoa. Kako do solidarnosti u EU? Europska unija, ustrojena na demokratsko-liberalnim idejama promi e koncept jednakih sloboda, jednakih mogunosti, a kroz svoju tradiciju dr~ave blagostanja na neki na in i Rawlsovo na elo razlike. To na elo tra~i da se druatvene i ekonomske nejednakosti imaju tako urediti da trebaju biti od najvee koristi za najloaije lanove druatva. Pitanje koje se u kontekstu analiziranja EU postavlja jeste tko su lanovi kojeg druatva? Iako su nacionalne dr~ave joa uvijek dominantni subjekti unutar EU, s druge pak strane izravno djelovanje evropskog prava, navodi Brunkhorst, obvezuje svakog europskog graanina neovisno o njegovom dr~avljanstvu. U takvom jednom prelaznom periodu, za koji se ne zna gdje e zavraiti i kamo smjera, o it je teret proalosti, ali i teret joa nestvorene budunosti. Igra kolektivizma i individualizma uvijek sjenovito prisutna u europskoj tradiciji joa jednom pokazuje njihovu blizinu i daljinu. Prelijevajui ih mijeaajui, povijest ukazuju na mogunost ostvarenja preklapajueg konsenzus izmeu tih koncepcija. On je poradi realizacije solidarnosti itekako potreban.  Ako se ~eli da legitimacijski lanci demokratskog sudjelovanja graana u takvim velikim unijama ne popucaju, solidarnost graana se mora proairiti preko nacionalnih granica dr~ava lanica (Habermas, 2004. ; 213). J. Habermas u Justification and Application navodi kako Max Horkheimer ne uvia da se opasnost nacionalisti ke promijene identifikacijskih veza s nacijom poveava i raste to no u trenutku kada la~na solidarnost dopusti da individua bude uvu ena u kolektiv. Mogunost solidarnosti je prisutna jedino onda kada individue ostaju individualne. Europska unija zapravo i treba poi s tog polaziata. U smislu zagovaranja graanstva Unije, taj status bi pravno gledano treba biti definiran putem ustava i legitimno gledano trebao bi nadii idealiziranu viziju nacionalnih dr~ava. Takvoj viziji EU, shvaene kao kozmopolis, oatro se suprotstavlja H. Ottmann. On navodi kako su nacionalne dr~ave va~ne i da e takvima ostati mnogo dulje nego ato to daju naslutiti globalizacijske teorije ili lijevi europeizam. injenica je da ukoliko se ~eli zadr~ati nacija kao izvorni europski proizvod potrebno ju je preoblikovati i prilagoditi novim globalizacijskim kretanjima u svijetu. Prema Habermasu solidarnost u institucionalnom diskursu demokratske pravne zajednice gubi 'onaj karakter iznuenog po~rtvovanja za neki kolektivni sistem samopotvrivanja koji je uvijek negdje prisutan u predmodernim oblicima solidarnosti'. Ispravno postavljeni, ovi elementi stoje jedan uz drugoga jer se i solidarnost shvaa individualisti ki, ali u uskoj vezi s onim kolektivnim. Prema A. Giddensu solidarnost zato i predstavlja most izmeu individualne autonomije i duboke zajedni arske meuovisnosti.  I danas ve prili no apstraktna graanska solidarnost, koja se ograni ava na pripadnike vlastite nacije, ubudue se mora protegnuti na europske graane drugih nacija (Habermas, 2008.; 125). Graanska socijalna solidarnost, do sada ograni ena na nacionalnu dr~avu, trebala bi se protegnuti na graane Unije tako da npr. `veani i Portugalci budu spremniji poduprijeti jedni druge. Tek tada se mo~e ra unati na otprilike podjednake minimalne dohotke, na iste uvjete pojedina ne, no i dalje nacionalno obilje~ene ~ivotne koncepte. Za to je potrebno razviti ono ato A. Giddens naziva active trust. To je vrsta povjerenja koja se treba osvojiti od drugih; gdje postoji dvosmjernost u pregovaranju, a ne ovisnost; i gdje se povjerenje treba stalno svjesno i voljno obnavljati (Giddens, 2007.; 116).  Zbog toga pitanje ne glasi postoji li europski identitet, nego mogu li se nacionalne arene otvoriti tako da se iznad nacionalnih granica mo~e razviti vlastita dinamika stvaranja zajedni ke volje i mialjenja o europskim temama (Habermas, 2008.; 147). Institucionalizacija socijalne politike omoguuje da se ideja solidarnosti uope realizira i dovede do rezultata. Nijedna politika ne mo~e se institucionalizirati u nekoj zajednici bez legitimacijske podrake svojih lanova. Upravo su graani EU oni koji se trebaju sami sebi otkriti kao graani Unije. Pritom ne zapostaviti svoju nacionalnu pripadnost, ali poatovati i pozitivno vrednovati svoj europski habitus. Mo~da se na tim temeljima uspije razviti ideja o Europskoj graanskoj naciji. Tako shvaena nacija zapravo je politi ka konstrukcija koja bi nadilazila, ali i atitila tradicionalnu ideju nacije.  Dakle, umjesto da naae doba smatramo dobom moralnog rasapa, smisleno je razumjeti ga kao doba moralne tranzicije. Ako institucionalni individualizam nije isto ato i egoizam, manja je prijetnja druatvenoj solidarnosti, ali implicitno moramo tra~iti nove na ine proizvodnje te solidarnosti (Giddens, 1999.; 43). Jednom kada EU sebe definira kao zajednicu blagostanja, onda e njeni lanovi, bili to graani ili nacionalne dr~ave, joa viae uzajamno potvrditi va~nost realizacije socijalne solidarnosti.  (D)r~ava blagostanja prije je izvor rizika nego sredstava. Solidarnost socijalne politike oblikovalo je to ato su  ina e privilegirane grupe shvatile da imaju isti interes kao i neprivilegirani  relociranje rizika (Giddens, 1999.; 114). Na kraju po etka  Solidarnost se ne iscrpljuje niti u adornovskom 'osjeaju solidarnosti s, kako Brecht ka~e, mu ivim tijelima', niti u Deweyevom pojmu demokratski ekspandirajueg 'Great Community' koji on  ne bez sli nosti s Tnniesom  koncipira kao protupojam kapitalisti ko-birokratskom 'Great Society', niti na njega nadovezanom Rortyjevom odreenju solidarnosti kao 'fleksibilnog' osjeaja 'simpatije jednih za druge' koji se da 'proairiti' na 'bilo koju (& ) komunikacijsku zajednicu' (Brunkhorst, 2002.; 14). Solidarnost se uope ne iscrpljuje. Ona je trajna te~nja koja svojom realizacijom osigurava lanovima zajednice realizaciju pravednosti i osjeaj sigurnosti. Njena institucionalizacija kroz socijalnu politiku i dr~avu blagostanja pokuaaj je dokidanja slu ajnosti koje su s moralnog stajaliata proizvoljne. Tu je o ita snaga slobode koja mo~e i hoe osigurati jednakost drugih uklanjajui slu ajne nejednakosti kao one koje ne smije biti odlu ujui moment. Sloboda i jednakost zdru~eni preko ideala solidarnosti grade europsku graansku demokraciju. Upravo se (graanska) solidarnost nadaje kao to ka u kojoj se ono individualno i ono kolektivno stapa u nadi da je mogua realizacija pravednijeg demokratskog druatva. Solidarnost e pronai put za svoju realizaciju unutar EU ukoliko europski narodi i graani ostanu dosljedni svojoj solidaristic culture. Ekonomski interesi realizirani kroz tr~iate, razmjenu dobara ili monetarnu uniju joa uvijek dr~e prednost u odnosu na politi ku volju formiranja jedinstvene socijalne paradigme. Europska unija joa uvijek vrsto stoji uz parolu  Za jedinstveno tr~iate spremni , ali odbija parolu  Solidarnoau do socijalne jednakosti . LITERATURA Aristotel (1988) Nikomahova etika, Globus, Zagreb. Brunkhorst, Hauke (2002) Solidarnost;Od graanskog prijateljstva do globalne pravne zajednice, Suhrkamp, Frankfurt na Majni. Dahrendorf, Ralf (2004) The Nation-State in a Europe With Cosmpolitan Intent (Polish Constitutional Tribunal, Warsaw, 3.5.2004) Dobuzinskis, Laurent (2008) Defenders of Liberal Individualism, Republican Virtues and Solidarity: The Forgotten Intellectual Founding Fathers of the French Third Republic, European Journal of Political Theory, 7, 287. Giddens, Anthony (1999) Trei put; Obnova socijaldemokracije. Politi ka kultura, Zagreb. Giddens, Anthony (2007) Europe in the Global age, Polity Press. Habermas, Jrgen (1998) The inclusion of the other, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts. Habermas, Jrgen (2001) Justification and Application, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts and London, England. Habermas, Jrgen (2008) Eseji o Europi, Predgovor, `kolska knjiga Zagreb. Heyd, David, (2007) Justice and Solidarity: The Contractarian Case against Global Justice,  HYPERLINK "http://www3.interscience.wiley.com/journal/118503577/home" Journal of Social Philosophy, Vol 38, No.1, str. 112-130. Kymlicka, Will (2003) Multikulturalno graanstvo. Liberalna teorija manjinskih prava, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb Marasovi, `piro (2004) Porijeklo i sdar~aj pojma 'solidarnost', Bogoslovna smotra, 74 br.2: str.353-376. Mill, John Start (1988) Izabrani politi ki spisi, Informator, Zagreb. Morin, Edgar (2006) Europska kultura i europsko barbarstvo, AGM Zagreb. Ottmann, Henning (2004) Quo vadis, Europa?, Politi ka misao, Vol XLI, br.4 str.35-41. Rawls, John (1971) A Theory of Justice, The Belknap press of Harvard University Press Cambridge, Massachusetts London, England. Rawls, John (2000) Politi ki liberalizam, Kruzak, Zagreb. Rawls, John (2004) Pravo naroda i 'Preispitivanje ideje javnog uma'. Kruzak, Zagreb Rawls, John i Van Parijs, Philippe (2003) Three letters on The Law of Peoples and the European Union, published in Autour de Rawls, special issue of Revue de philosophie conomique 7, 7-20. Seymour, Michel (1997) National solidarity and social solidarity, Cahiers du department de Sociologie, Universite de Montreal, no 97-02. Stjern, Steinar (2004) Solidarity in Europe, The History of an Idea, Cambridge University Press. Walzer, Michael (1983) Spheres of Justice: A Defense of Pluralism and Equality, Basic Books, United States of America. Weale, Albert (1990) Equality, social solidarity, and the Welfare State, Ethics, Vol.100, No.3 pp.473-488, The University of Chicago Press. Young, Iris Marion (2007) Global Challenges-War, Self-Determination and Responsibility for Justice, Polity Press, Cambridge. SOCIAL SOLIDARITY IN THE EUROPEAN UNION Forgotten assumption of just society Abstract Idea of nation-state was conceived in Europe, ideals of freedom, equality and fraternity (solidarity) are result of the French Revolution. Today Europe is trying to unite its nation-state on those ideals. European Union is unique and original project because it is an attempt to build a union through political and economic institutions between different peoples and nations and that without having to diminish their power and their sovereignty. How can a nation state keep its sovereignty and power in European Union or in the global world? Market mechanisms have no limits, because borders for capital do not exist. Mechanisms of social systems are still stopped at the existing, but long ago, because of the interests, outgrow borders. European Union wants to make union but also wants to keep nation state. With this assumption, I will try to see the status of ideas and experience of (social) solidarity within the EU. Keywords: European Union, justice, market, nations, the peoples, solidarity.  Seymour, Michel, 1997.:  Kad naglaaavam socijalna solidarnost onda naglaaavam da rije  nee biti o nekoj politi koj ideologiji kao ato je socijalizam, komunizam itd. nego isklju ivo o analizi moguih politi kih mjera koje bi trebale pomoi najloaijim lanovima (dr~avama ili graanima) Europske unije.  Potrebno je naglasiti da J. Rawls ( A Theory of Justice, 1971.) u svojoj teoriji ne koristi pojam solidarity nego prvenstveno pojam fraternity. Pojam solidarity je prisutniji kod njema kih i francuskih nego kod ameri kih autora.  Solidarity, accordingly, is an interesting attitude, since it lies halfway between unmediated feelinga like love or compasion and a pure rational Kantian recognition of the moral standing of fellow human beings who have dignity and rights .  Citat je preuzet iz Marasovi, `piro, 2004.  Michel Seymour analizirajui odnos izmeu nacionalne i socijalne solidarnosti navodi kako je i sam J. Rawls oblikovao svoja na ela pravednosti upravo za dobro ureeno (zatvoreno) druatvo koje se zapravo mo~e usporediti s pojednostavljenim modelom nacionale dr~ave. Tu je naravno rije  o liberalnom nacionalizmu koji zagovara egalitarno liberalnu politi ku teoriju (Seymour, 1997.). Iako sam Rawls nikada nije jasno potvrdio, ali ni zanijekao, analogiju izmeu njegovog dobro ureenog druatva i nacionalne dr~ave ona je postala uo ljivija kod proairenja ideje druatvenog ugovora na druatvo naroda. Ono ato je iz perspektive solidarnosti zanimljivo jest to ato Rawls ne dopuata primjenu na ela razlike za osiguravanje pravednost u strukturi druatva naroda. Umjesto na ela razlike, za koje pretpostavlja da najbolje izra~ava smisao solidarnosti, on u Pravu naroda nudi tranzicijsko na elo ili na elo pomaganja koje traje dok narodi ne ostvare pravedne i pristojne druatvene institucije (Rawls, 2004.; 136).  (I)f we want everyone to have roughly equal amount of cake, we must hand out unequal portions; otherwise, we shall at best be tampering with the fringes of inequality .  Prema leksi kom prioritetu prvo je potrebno realizirati prvo na elo (na elo jednakih sloboda), da bi se realiziralo drugo (na elo jednakih mogunosti) i tek onda kada je i drugo realizirano mogua je realizacija treeg tj. na ela razlike.  Prema J. Rawlsu, (Politi ki liberalizam, str. 5) na elo razlike  Druatvene i ekonomske nejednakosti trebaju zadovoljiti dva uvjeta:& .; drugo, trebaju biti od najvee koristi za najloaije lanove druatva.  J. Rawls je joa u svojoj A Theory of Justice naveo da princip razlike odgovara prirodnom zna enju fraternity te da je gledano iz te pozicije savraeno izvediv standard.  Rawls u foosnoti 18 navodi kako je tu misao izrazio Alan Gibbard u svojoj recenziji knjige Briana Barryja Theories of Justice (Berkeley: University of California Press).   Solidarity originally meant bonds of common dependence, visible in stable local communities and a sense of being part of a 'community of fate', the nation .  Nacija je, navodi Edgar Morin (u Europska kultura i europsko barbarstvo, AGM Zagreb, 2006.) europski izum nastao na temelju vjerskog iaenja i s takvim zaletom bio i joa uvijek jest kriterij razli itosti.  John Rawls u svojoj teoriji pravednosti navodi kako na ela pravednosti trebaju biti izabrana iza vela neznanja u izvornom polo~aju da bi se tako osigurala jednakost, a sprije ile slu ajnosti koje su s moralnog stajaliata proizvoljne i kao takve ne bi trebale ometati realizaciju pravednosti.  Razlo~ne obuhvatne doktrine su one doktrine koje su spojive s liberalnom (politi kom) koncepcijom pravednosti i kao takve trebaju zadovoljiti kriterij recipro nosti i teret suenja. Obuhvatne doktrine su nespojive upravo zato jer se odnose na ljudski ~ivot u cijelosti.  Viae o tome u J. Rawls, Politi ki liberalizam, Uvod. p. XXXI foosnota 3.  Ibid. Politi ka je koncepcija modul  bitan sastavni dio koji odgovara razli itim razlo~nim obuhvatnim doktrinama koje postoje u druatvu koje je njome regulirano te mo~e njome biti poduprta.  Ibid. Preklapajui konsenzus koji je klju an u politi kom liberalizmu J. Rawlsa iz razloga ato ovaj konsenzus ne te~i istini nego razlo~nosti, i dopuata se svakom graaninu da on sa svog stajaliata odredi ono ato je za njega istinito. Ustavni konsenzus za razliku od preklapajueg konsenzusa je konsenzus oko odreenih ustavnih na ela koja jam e razli ite slobode.  Potrebno je napomenuti da John Rawls u svojoj teoriji nigdje izrijekom ne spominje Europsku uniju, osim u pismima koje je izmjenjivao s Phillippe Van Parijsom 1998. Nakon Rawlsove smrti pisma su objavljena pod naslovom Three letters on The Law of Peoples and the European Union , published in Autour de Rawls, special issue of Revue de philosophie conomique 7, 2003, pp. 7-20. Tu John Rawls nastupa kao euroskeptik koji se boji za europske narode ukoliko EU krene putem federacije kao ato je USA. Njegov strah je , kako sam navodi u drugom pismu, u tome da e dugoro no gledano u Europi, baa kao i u USA civilno druatvo zamrijeti pod konzumerizmom.  Ibid. Pod obuhvatnim doktrinama J. Rawls podrazumijeva moralne, filozofske i religijske doktrine. U Europskoj tradiciji nesumnjivo je prisutna veza izmeu obuhvatnih doktrina i nacionalne pripadnosti. Takva veza je prisutna i danas, ali je pitanje u kojoj mjeri.  Pravednost je kod Rawlsa institucionalizirana vrlina pa se druatvo smatra pravednim kada je njegova osnovna struktura (politi ke, ekonomske i druatvene institucije) regulirana politi kom koncepcijom pravednosti tj. na elima izabranim u izvornom polo~aju iza vela neznanja. Ustav demokratskog druatva koji se izabire od strane predstavnika na ustavotvornoj skupatini biva zapravo determiniran na elima pravednosti usvojenim u izvornom polo~aju. Meutim, na elo razlike, kao i na elo pravi ne mogunosti, u politi kom liberalizmu ne treba ubrojiti u bitne elemente ustava upravo iz razloga, navodi Rawls, ato se u pluralnom druatvu mo~e o ekivati viae slaganja oko toga jesu li ostvarena na ela osnovnih prava i sloboda nego oko toga jesu li ostvarena na ela za druatvenu i ekonomsku pravednost (Rawls, 2000.:206).  A. Giddens, Europe in the global age, p. xi  Active trust: Trust based on monitoring the integrity of the other ina an open and continuous way.  Viae o tome vidjeti kod Iris Marion Young, Global Challenges-War, self-determination and resposnsability for justice. Str. 144.      PAGE \* MERGEFORMAT 15 &(*PR$&0fjt46@4 &46>>rvĽ˽˶˶˯˽˯˯ˡˡ˚˚ h|m.h1|8 h|m.h h|m.h(T h|m.hD h|m.hwN h|m.h$ h|m.how h|m.hy; h|m.hFW h|m.h( h|m.h48h|m.h485h|m.hZ5h|m.h )5hsrh E h|m.h E h|m.h5`4Rz(. $&+ $dha$gd%$ vdha$gd ? $dha$gdT $dha$gdB $dha$gd6 : $dha$gd4X $dha$gdB $dha$gdf$ vdha$gd{v:ZbrZ|~FnxzٸìÈ}r}j}rhBCJaJh\hwNCJaJh\h 2CJaJ!jh\hps0JCJUaJ$jh\hps0J6CJUaJh\hps6CJaJh\h )CJaJh\hpsCJaJh\howCJaJh\hLCJaJ h|m.h+fq h|m.h( h|m.how h|m.hL& 68xz DFtòסϋve]ϖQ>$jh\h 20J6CJUaJh\h 26CJaJhBCJaJ!jh\hB0JCJUaJh\h+6CJaJh(6CJaJh\h`CJaJh\h 2CJaJ!jh\h 20JCJUaJ!jh\h+0JCJUaJh(h+6CJaJh(CJaJh\h+CJaJh$CJaJh\hpsCJaJh\hy;CJaJ$&2H^N( f  .  $ & ԾɳxsxsokogoghjZhTh6 : h )5h )h )5 howh1"hhBhBCJaJh|m.hBCJaJh|m.howCJaJh|m.h1"hCJaJh|m.hPOCJaJh|m.hy;CJaJh|m.h6 :CJaJh|m.h*CJaJh|m.hrCJaJh|m.h{CJaJhfhfCJaJ(& V d v x       * 6 H |    @B  xz&(P.lt h|m.hr h|m.hx] h|m.hB h|m.hjZ h|m.hT h|m.hW)hW) hW)hThFWhrhThBh`h`6h`jh )h )0JU h )h )hjZh6 :h+fqh{6* . @ V l n   ""R#T##$$$$$p&&&&&&'''''((())2)L)))*+---...\....ִݦϘϘϦ h|m.hT0K h|m.hp8) h|m.h{ h|m.hPO h|m.hFW h|m.h\ h|m.hfjh|m.h1"h0JU h|m.h1"h h|m.h% h|m.hr h|m.h5` h|m.hw{ h|m.h ? h|m.hT9+./11150;>>>P?J@JACC4D $dha$gdJ $dha$gdJ $dha$gd/:$ vdha$gd]$ vdha$gd_n $dha$gd% $dha$gd4X$ vdha$gd ? $dha$gd1"h..///////201P1R1~1111133335\5^5`555555d6627v777778:8b8888þ|xtt|pphT0KhhZh\h"5hh@h%hk}6 hp8)6 hp8)hp8) h\h\hp8)hG3hr hp8)h,4hMhM5 hM5 h%6 h|m.h ) h|m.hp8) h|m.h h|m.h ? h|m.h1"h h|m.hT0K h|m.hPO h|m.hw{,8888 9~9999999v::.;0;v;;;;;;;<<0<@<B<.=f===>*>j>>>>>>?? ? ?,?0?L?N?P?h?r?ȼ촸नhw{CJaJh>CJaJ hp8)6hp8)hp8)6hw{h~5h]hjAYhh@jhG30J6UhG3hG36hG3h\6hG3h\hp8)hCh"5h\hh@hT0Khfhr2r?t??? @@8@H@J@x@JAAABBBBBμ崬𬚅s_M?. h>h>CJPJaJnHtHhoCJPJaJnHtH#hohoCJPJ]aJnHtH&h>h>6CJPJ]aJnHtH#h>h>CJPJ\aJnHtH)h>h>B*CJPJaJnHphtH#hoB*CJPJaJnHphtHh+fqCJaJh>CJaJ#h>B*CJPJaJnHph333tH,h>h>6B*CJPJaJnHph333tHh>h>CJaJhw{CJaJh|bCJaJBBC"C$C,C.C0CxCCCCCCCCCD"D.D0D2D4DFDXD`DdDDDDDDEE"EŽٶymyyeh, CJaJhSihSi6CJaJhSiCJaJhSihSiCJaJh~5 hjZhk2hjZh~56hjZh|b6h|bho hjZh|b hjZh~5hp8)CJaJhp8)hp8)6CJaJhoCJaJhp8)hp8)CJaJh +CJPJaJnHtHhoCJPJaJnHtH"4DDEtF2H IIJKKL2MMXOjP.QR4S.T0T $dha$gd/: $dha$gdy $dha$gdjZ $dha$gd@dhgdJ $dha$gdJ $dha$gdJ"E\E^E`E|EEEEE FFFFFF*F,F.F@FFFRFTF`FbFnFpFtFFF&G*G,GĹϹ{ndVjh`&h`&6U\h`&B*\ph333h`&h`&B*\ph333h`&hohohoCJaJhsrhsrCJaJmH sH hsrhsr6CJaJhsrhsr6CJaJmH sH hsrhsrCJaJh, hW)CJaJhoCJaJhSih, CJaJh, CJaJh, 6CJaJhW)hW)6CJaJ,GGGGGG.H0H2HNHPHRH\H^HHHH INIIIII"JTJ|J~JJJJJJJ Kʼytlhha]Ua]hwhVv6hVv hbhVvhQ1hQ1hQ16 hy6hFtnhy6hyhohVvhVvCJaJhVvhVv6CJaJhVvCJaJhoCJaJhVvhVvCJ\aJhoCJ\aJ ho\ h`&\ h`&6\"h`&h`&0J6>*B*\phjh`&h`&6U\h`&h`&6\! KKK K"K0K>K@KfKhKKKKKKKKKKLLLLLLLLLM.M0M2MHMJMLMTMXMMMMM국̭̊̊~̭̊̊rjhyCJaJhyh\@{6CJaJh\@{h\@{6CJaJh\@{CJaJh|bh|b6CJaJhJhJCJaJhJh|bCJaJh(h486CJaJh(h48CJaJhoCJaJhjZh|bCJaJh|bh|bCJaJhjZh48CJaJ h`&hVvho(MMMMM NN N.N0NfNNNNOLOTOVOXOO(PhPjPzP|PPPPPP*Q.Q:QQZQ\QQQППp&hjZhy56B*OJQJ\phhjZhy6hyh|bhy6 h|bhy hjZhyhjZhyCJaJhyCJaJhoCJaJ h@h@hp8)h@6ho hp8)h@hoPJ\nHtHh@PJ\nHtHh@h@PJ\nHtH&QQQQRR6RDRFRRRRR4SfShSSSSSSSSSST*T,T.T0T~TTTTTĸīħ{eXhlhc[0JmH sH +hc[0JCJaJfHmH q sH %hc[hc[fHmH q sH 1hc[hc[0JCJaJfHmH q sH h>hG3hG36mH sH hG3hG36mH sH  hG3hG3h|bhy6 h|bhyhohy hjZhyhjZhy6hjZhy6B*\ph"0TT\\\_`b&ck`lDno:qrsruwy$a$gdwNgd gdVvgdVBU$a$gd :T$a$gdAQ$a$gd<$a$gdP$a$gd^$a$gd) $dha$gdc[ $dha$gdc[TTTtVVXXXYY\&\\\\\\]0]___Z_јxnj_S_IE:h1 h^CJaJh^jh^0JUhc.h)6CJaJhc.h)CJaJh)jh)0JUhc[hc[mH sH )hlhc[0JfHmH q sH ,hlhc[0J5fHmH q sH )hhc[0JfHmH q sH hhc[0JmH sH )hhc[0JfHmH q sH hhc[CJaJmH sH hlhc[mH sH Z_^_`_____ `4``````bbbbb&c(c*cggiijkļ|q`qTqLhAQCJaJh~Qh<6CJaJ!jh~Qh<0JCJUaJh~Qh<CJaJh<jh<0JUhh<CJaJh1 h<CJaJ!jh1 h<0JCJUaJh hPCJaJhPCJaJ!jh1 hP0JCJUaJh1 h^6CJaJhc.h^6CJaJh1 h^CJaJh^CJaJkkk`lblllBnDnFnooopBpVptppp8q:qq^qdqr8rrrrsǼǸϸ|t|h|^ZOh+; h+; CJaJh]jh]0JUhc.h :T6CJaJh :TCJaJhh :TCJaJh :Tjh :T0JUhTqh<6CJaJhfh<6CJaJhfh<CJaJh<hHh<CJaJh<CJaJjh<0JUhh<CJaJ!jhh<0JCJUaJhAQh<CJaJsssstdtrutuwww.yZyryyyyytzvzxzzz{{{ոwshsWshOhh]CJaJ!jh+h]0JCJUaJh+h]CJaJh]jh]0JUh$CJaJh )h]CJaJ!jh )h]0JCJUaJhVBUh]CJaJh$CJaJ!jhVBUh]0JCJUaJhVvhVv6CJaJhVvhVvCJaJ!jhVvhVv0JCJUaJ h+; h]h+; CJaJyvz{~tv$a$gdx]$a$gd )$a$gdf$a$gdwN$a$gdBgd 2$a$gd+{{{ |~~6T  Ątvx|ʿ㒇|rncYUMhG3CJaJhG3jhG30JUh5`h]CJaJh]jh]0JUhfhfCJaJh|(h]CJaJ!jh|(h]0JCJUaJh]CJaJh,hB6CJaJhBCJaJh,hBCJaJ!jh,hB0JCJUaJh$CJaJh,h]CJaJ!jh,h]0JCJUaJhc[hc[mH sH hmHnHuh]jh]Ujh9Uh9hG3hG3CJaJhoCJaJ $dha$gdc[,1h. A!"#$% ^ 002 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHD`D /:NormalCJPJ_HaJmHsHtH >A > Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k . Bez popisa >@> 8 Tekst fusnoteCJaJ>&`> 8Referenca fusnoteH*:: ZIz Zaglavlje  p#Do!D ZIzZaglavlje CharCJPJaJtH 8 @28 ZIz0Podno~je  p#BoAB ZIz0 Podno~je CharCJPJaJtH F'`QF QReferenca komentaraCJaJB@bB QTekst komentaraCJaJDj@abD QPredmet komentara5\N@N QTekst balon iaCJOJQJ^JaJ4U`4 `&0 Hiperveza >*ph3f4o4 c[ long_text1CJaJPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,cy$wc.bQKG7fK˵Riv4HN@!Fco#c (QR/L A]#Tv@=!<İT̟qu gDL--_FFGzѺU7q^۫ >Xju)lꝜg d֚/_ӹtLԀ~\vd9|:x9|Jk (b49C2lZ "/_䗟?Byߞ=yէ) ҘHt}a+d$G10-Sl& R*ToN1ˢ!hU{ƒHLps ;ZVIV 2n*]8MRyZ:w#⨹ppH~._w/cR%C:riFMc˴f;Y[EBU`V0ǍDḊǬXEUJ/zRAC8D*[-}CǪ ..R(zP漌iv@@@bU|!8Y;8>ܦ,AuLj;:5nFs[ ׸UqokބݫfO4EE@'ߢ5w7E|-yօAYfNc@M!-a 4A 64HpU ) uO3 e:(fQ!sHvy`Wr~(Bshgr%c VF5iP./L›0 ˫pעᰃ m(\ddH= R+sh;l2)^+Ikio ,A*k,GMg,Jd9\,AGm\nzi9~)D]9|%lڟZ̦gl冹EP9> ljWY DK/7e@E7:+k G7d<&*}gV'A} ש Tu洷+9gEW38Y+MC*t0O%Jݍq7ŔRN)z?ۇ@GbDž8t4~_`zd kH*6 r5gyCڧ!# B-;Y=ۻ,K12URWV9$l{=An;sVAP9zs:Y'[`ۇ@Pf7[6DY*@Xi+hee*skfDqbX,?*|fv u"xA@V_ .`p64+lt^7 t '5;Kb8s9x<ڮ-t5Dd8?Șe/Y|t &LILJ`DCPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 7x!"v',,--q0`4r69aXbDJ^Zlu0&v& .8r?B"E,G KMQTZ_ks{[]^_`abcdefgijklmopqh5w+4D0Ty\hn݈~X $'.!8@0(  B S  ?  &'46>ksp)i~  - w x . I j q V W_ 70157W \r w)67DX_y "+,-.:^hr{JR 0;&+   !!|!!""""^#j#l#z###$$ ''D'H'I'N'Z'b'((6*=*>*D***+"+,,,,--..//_0d0I1N133K4T4444444445"5%5F5N5U5g5u5~5555!6r6666m77779999 9(9198999B9S9999999999999:J<<<<????@ @@@AA8A?A@AGA>CECCC DDDDDDODEEEEEEEEGGGH$HKHTH]H_HdHeHHHH,I2I7IBIVI^InIuIwIIsJyJ{JJJJ$K;KTKqK{KKKKKKK L7L@LXL_LaLcLsLyLLLLLLLLM&MCMNN"P)PPPRRRRRRRRsSxSSSSS;TBT[TjTTTUU#U(UIURUVVqX{XnY|Y~YYYYYYEZQZSZ`ZaZcZZZ[j[:\<\i\o\p\w\x\y\\\\\\\\\\\\\\\V]Y]c]e]q]s]{]}]]];_B_K_______ ``````````````a7a>a@aEaQaabbYcqceegggggggg#j+jkkVmcmqnxn{nnnnnnnnnn{opWpppq(qjrr s:sssttt uvvvvvvvvvww?w@wPwQw[w]wdwmwqwwwQxWxZxgxkxpxrxsxxxxxxxyoy{{{|| |||||}}}}}}}}}~~~~~Z  5HPWY_dlnrtʃӃՃރ &'Kڄ$15=@AGMʅͅ P[\cpv׆ن "$*256?BMRhuyȇʇׇ  "#)*0:>@EFGNUYވ!#'/>?IUmwщ@EdzɊ̊Ί".U\_dfjދ%MT]`ahpž֌ڌ.>EMWZagv{č#+-Umy} XY[bdjÔ",s}ŕƕЕѕٕ &.28?EFIJNOV[azڗ !).nsʚΚϚҚӚښۚ#- -3!Wa؝ߝ &(26@AFLVWa 28FP\_şܡ%'(*:HB#KPQX\_`cgnsvw˥̥֥#W#ި_d%*@GHͫ $)89<=DPQQSTTVWYZ\]y|*+VX_`<=ef    cd !!!!((**..11-2.233b4c477<<@@AACCFFGGJJ*N+NRRVVXXYYdZfZZZ``ddggYi[iuivimmnnZr[rUtVtuurwtwqxrxzz | |||}}}}hjtu$%؆نxy9:?@݊ފ^_45 Y[prcf/2!$HKߠ:=mp 9=ͫЫOQSTVWYZ\]|+  !!1.2919KXY;FOQRSTUVWYZ\]|Fa"H?a_s1~'DLj@T'c)XN9d,*Ja>- " -\Fd^? tFac)Lj ~kU"zF`kU"z"z        V#"zkUkU>i*J<MLC/B UzPkU7= OC= O\>C^:X&]Bu`SE6\ +qJ`bbbS 3 :_ Ve t !! ![#$%O%F~%`&}&N'c'g#(9(|()2)p8)W)t*fv*cr+,Z?,-gV.|m.Lp/0 0$(0>1Q1~1 2SF2k2G3j/3I3M3T3,4"5~5(6l6$6F%7I47 T7\748)^81|86 :l:0l;s;<,<_/<0<O<=*=N=8O=u=>>>pj> ?@.@b?@g@h@sBnCD E\F>Fk]FRwFG+'K(KT0KO7K:K#\KMoMN OOP PdQHQ~Qj[R`Rn%S(T :T;UTVBU.)VyV;W>Wp XjAYMYaY9Z?ZjZc[? [[M[]j]x]^ ^E^]`~`?`X`g`q`F}` aua2b =bWb!rbipcCdlehf^ig1"hZhbhik#k mPm{mn n.n1n_nFtn~no,oy3o*pTqbFq+fqsrlsjsmspsB#t3uuJu`vTvVvx5AxybyZIz}z{\@{aM{AJ|k}9}|}~^~+g~X8\m{V1sXN Q7ChcW([`B}4)E3#B(fL  BKTY`Ge+uz<< aGwZ], (J c.C2hwH9dS<i|@FWzt!m^3[\*%B,bk&qH^gLK+urpL5`/:owM(JE`R/}<@<^Qn@u&1J$4Ht+^g{2,PO sP@^Jso.6jZe1 mFOJ`ry"}9q{C f$.wlfLx;}38iTXn^'zIb/(mAAI~flH_dhusKvOe(6fwPw %W9>4X hyuoBH} *2M;^Nw{W/M8U#r/4C!|bBwVSi)<rM|9BHP^`flrtzUnknown G* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.  Verdana7.@ Calibri5. *aTahoma?= * Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1tF+GJf[}K [}K !r43QHX ?/:2!xx $SOLIDARNOST U POLITI KOM LIBERALIZMUMaritaLapTopH          Oh+'0 $0 P \ h t(SOLIDARNOST U POLITIKOM LIBERALIZMUMaritaNormalLapTop22Microsoft Office Word@VX@v @9:@bEC[}՜.+,D՜.+,P hp  Home K %SOLIDARNOST U POLITIKOM LIBERALIZMU%SOLIDARNOST U POLITIKOM LIBERALIZMU NaslovTitle 8@ _PID_HLINKSAP:http://www3.interscience.wiley.com/journal/118503577/home  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !#$%&'()+,-./016Root Entry FNJMC81Table]zWordDocument.SummaryInformation("DocumentSummaryInformation8*CompObj}  F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q