ࡱ> [bjbj 1ΐΐ7g* 8S4,/(.......$0:3J.i.Z/8,8,8,.8,.8,8,VE-@-*qc(- .p/0/- 3+3--&3-8,..8,/3 :Pitanje o smislu ~ivota i otajstvo patnje ovjek kao bie zajedniatva (animal amororsum) Nela GA`PAR Pitanje o smislu ~ivota u danaanjem druatvu Poznate su rije i Alberta Camusa na po etku njegova  Mita o Sizifu :  Postoji samo jedan doista ozbiljan filzofski problem: samoubojstvo. Sud o tome ima li ili nema smisla ~ivjeti, odgovara na temeljno pitanje filzofije... pitanje o smislu ~ivota najpre e je od svih pitanja . Ostavimo po strani problem mo~e li filozofija to najpre e od svih pitanja samo postaviti i ekplicirati, ili mo~e takoer odgovoriti na nj. Sigurno je da je ono u srediatu svih religijeskih predaje ovje anstvo a jednako tako i kraanske vjere. Danas, u postmodrnom zapadnom druatvu, zacijelo, ima sve viae ljudi koji sa Sigmundom Freudom smatraju da je sam govor o nekom  smislu u sebi besmislen i da postoji niz drugih imbenika koji omoguuju smislen ~ivot a da se ne mora pitati o nekom kona nom ~ivotnom smislu. Taj stav potvuju i mnoge ankete o ~ivotnom smislu u kojima dvije treina svih upitanika nalazi ~ivotni smisao upravo u u~itku, u onome ato ih veseli, u radosti, u samoostvarenju, u privatnosti, egocentrizmu. Stoga nije ni udo ato mnogi mislitelji postmoderne naae danaanje zapadnu druatvo nazivaju  do~ivljano druatvo a Ganni Vattimo dodaje da ga karakerizira  slaba misao (F. Rode, 2000). Danas za ovjeka zapadne civilizacije srea se sastoji u trenuta nom zadovoljvanju fizioloakih i psiholoakih potreba, ato nalazi, prije svega, u lijepoj odjei, putovanjima, druatvenim odnosima i dobroj hrani. Sve ato bi moralo biti sporedno u njegovom ~ivotu  kazaliane predstave, aport, glazba, briga za tijelo  postaje njegovim srediatem. To je kultura prolaznoga. Takav ovjek ne ~eli nikakvo povezivanje razli itih trenutaka ~ivota, jer bi to uklju ivalo povratak stvarnosti i odgovornosti za nju a on to ne ~eli. ovjek je danas zapravo potiaten, razdrobljen, cini an ljudski subjekt sumnji av prema svakome projektu koji se prikazuje kao odgovor na cjelovito postojanje. Je li takav ovjek sretan? Vjerojatno nije. Najo itiji znak njegove nesree jest njegova nesposobnost za ~ivot; samoubojstva, tako esta pojava meu mladima; nasilje i razni oblici ovisnosti. Sve su to znakovi njegova dubokog neprijateljstva prema samome sebi i ~ivotu. Na paradoksalan na in to je ujedno i znak njegove neuniative te~nje za transcendiranjem, nadila~enjem materijalnog, prolaznog i ograni enog. Besmisao, nasilje i smrt u druatvu, kakvo je naae, zapravo je najviae uznemirujui izraz kona ne ljudske slobode koja za sebe zahtijeva apsolutnost. Jedini lijek protiv toga je ponovno uklju ivanje svetoga u meuljudske odnose. To, izmeu ostaloga, potvruju i dva filzofa koji se deklariraju kao oni koji ne vjeruju, Max Horkheimer i Theodor Adorno (R. Spaermann, 1990). Oni tvrde da jedini argument protiv umorstva mo~e biti religiozni argument. Jedina brana koja bi mogla zaustaviti besmisleni tijek nasilja jest priznavanje nazo nosti svetoga u ovjeku. im jednom nestane smisao za sveto zna enje ~ivota i ovjeka, nasilje i smrt poprimaju izgled ne ega banalnog, baa kao ato je banalan svaki dan ~ivjeti besmisao. Taj besmisao nije mogue svladati druga ije nego tvrdnjom da postoji apsolutni Smisao  Bog  jedini temelj ovjekove svetosti na kojemu se slama besmisao nasilja i smrti. Stoga s pravom njema ki teolog J. B. Metz ka~e da se danas nerijetko uje kako je naae vrijeme ve dugo  postkraansko vrijeme , vrijeme u kojem se kraanstvo mo~e gledati joa samo s lea, pri emu bi jedni bili ~alosni, drugi ironi ni, a mo~da veina ravnoduana. Meutim, on smatra i tvrdi da je danaanje vrijeme vrijema u kojem kraanstvo valja gledati u lice a ne u lea, ako se joa hoe govoriti o sposobnosti za budunost ljudi i ovje anstva (J. B. Metz, 2006). Kraanki govor o Trojstvenom Bogu doti e najbitnije pitanje ljudskoga ~ivota, pitanje njegovog smisla, pitanje ato to zna i biti ovjek i u emu je bit ostvarenja jednog ljudskog ~ivota pojedina no i u zajedniatvu s drugima. Isus sam ka~e:  Ja dooh da ~ivot imaju, u izobilju da ga imaju (Iv 10, 10). `to to zna i imati ~ivot u izobilju, u punini? Isus nam svjedo i da su i svijet i ovjek stvoreni od osobnog Boga. Kad bi zadnja stvarnost bila slijepa i bezli na energija, koja vje no stvara i razgrauje bia, srea i radost zaista ne bi bile mogue na ovom svijetu. Ako je ovjek sm produkt nu~de i slu aja, koji nitko nije htio, srea postojanja bila bi mu strana. Ne naaavai odgovora na pitanje zaato postoji neato a ne niata, egzistencijalizam u filozofiji i knji~evnosti posve logi no ovjekovu egzistenciju shvaa bezrazlo~nom ba enoau u svijet i ne ostaje mu niata drugo doli pesimizam i besmisao (A. Camus. J. P. Sartre, ...). Meutim, biblijska nam objava govori sasvim drugim jezikom. Ona nam ka~e da se u po etku svega nalazi Apsolutni misterij ljubavi, Bog koji svakog po imenu poziva na postojanje. Svrha svega Bo~jeg stvarala kog djelovanja je njegova ~elja da svoju ljubav podijeli s ovjekom. Svjestan toga, ovjek mo~e postojanje iskusiti kao sreu, radost i izuzetnu slobodu jer ga Bog nije stvorio kao dio cjeline, bez koje ne bih postojao, nego ga je stvorio jedincatog, izvornog, nenadoknadivog, nezamjenjivog, s osobnom pozivom i poslanjem, koja pripada samo njemu. Nije ga stvorio kao sredstvo za neato ili nekoga veeg od njega. Stvorio ga je autonomnog pod svojim suverenitetom slobode i ljubavi. Stoga, kraanin nije bie negacije, odbijanja i pobune, nego bie afirmacije svijeta i ~ivota. Ovo u enje o stvaranju izvor je radosti, koja je izraz sree. Poimanje vremena  sposobnost ljubavi stoji u omjeru s nadom u besmrtnost Kraanstvo kao i ~idovstvo ljudsku povijest do~ivljava kao privilegirano podru je Bo~jeg djelovanja. Tek odatle mogue je gledati na cjelokupnu ljudsku povijest kao na povezanu i smislenu cjelinu, tj. kao na povijest spasenja iji pozitivni ishod jam i sam Bog. Ono proalo djeluje u sadaanjosti tako da se ovjek sada upire o Bo~ju ve prije zajam enu i provjerenu vjernost. Ova vjernost Bo~ja jest jamstvo budunosti. U isto vrijeme, ali s druge strane, zna enje spasenjskih djela jest u tome da ovjeku pred o ima dr~e obeanje o joa veem i definitivnom zahvaanju Bo~jem u tijek povijesti koje e se dogoditi u punini vremena i na kraju vremena (usp. Gal 4, 4-7). Golema je aansa ~ivjeti u pravocrtnom vremenu, koje ide od stvaranja svijeta do kona nog ispunjenja, kada e Bog biti sve u svemu. To je vrijeme sretnog i odgovornog napora, osmialjene aktivnosti, to je sadaanjost punine, osnovana na proalosti i otvorena posljednjem ispunjenu, u kojemu znamo jedino to, da emo ii iz divljenja u divljenje. Nikada kraanstvo ne bi presko ilo granice Palestine, da u svojoj sr~i nije bilo obeanje sree i radosti ponuene ovje anstvu. To je radost zajedniatva s Bogom, jednim, ~ivim i istinitim, radost pobjede ljubavi nad zlom i smru. Ovaj ve pro~et je s joa ne kojim je naae vrijeme otvoreno vrijeme a to je apsolutno potrebno za sretan ~ivot jer kome je budunost zatvorena, bio to ovjek pojedinac ili druatvo njemu prijeti apatija, o aj, besmisao. Ve smo rekli da je postmoderni ovjek nesposoban zamialjati budunost koja ne bi bila puko produ~ivanje sadaanjosti. Meutim, pred sobom treba imati otvoren put, cilj koji treba postii, budunost bez granica. U linearnom vremenu svaka je osoba jedinstvena i neponovljiva, svaka odluka ima te~inu i ozbiljnost, jer je bez povratka a ~ivot ima apsolutnu vrijednost, jer je jedini koji nam je darovan za ~ivljenje. Analizirajui neke osnovne datosti ljudske egzistencije kao ljubav i smrt u svjetlu kraanske objave njema ki teolog G. Greshake pokazuje da se one savraeno sla~u s onim, ato nam objava govori o ovjeku u svijetu i njegovoj uronjenosti u vrijeme. Te~nja za besmrtnoau dolazi od ljudskog bia koje ljubi. U povijesti misli nije se vodilo dovoljno ra una o toj ovjekovoj te~nji. ovjek je bio definiran kao animal rationale, premalo i rijetko kao animal amororsum. esto se zaboravljalo da je ovjek slika Bo~ja (Post 1,26) a Bog je ljubav (1 Iv 4,8. 16). Ipak, u tome je sr~ ljudskog postojanja a sposobnost ljubavi stoji u omjeru s nadom u besmrtnost. Impresivno je, kako danas u zapadnom svijetu goleme mase prihvaaju ideju da je ovjek smrtan, u smislu, gdje smrt zna i totalno uniatenje. Vjerojatno je, da je ovako lako prihvaanje smrti kao definitivnog kraja uvjetovano opadanjem sposobnosti ljubavi. Inertnost, pasivnost, ravnoduanost nemaju potrebe za besmrtnoau. Kraanski mistici su uvijek sreu povezivali s ljubavlju a u srei je budunost mnogo va~nija od sadaanjosti. Intenzitet sree ovisi o jakosti nade u vje ni ~ivot. Bez nje bi srea mogla biti samo trenuta na. Tako se nada u besmrtnost javlja kao neophodan uvjet da bi srea imala neku konzistenciju (G. Greshake, 1999). Objekt nade jest Bog. Bog je jedina zaatita od prijetnje smrti, jedini temelj sree. A Isus nam objavljuje da Bog sm  apsolutno ispunjenje smisla ovjekova ~ivota  jest communio (zajedniatvo). Ta latinska rije  communio nije istovjetna s naaim pojmom zajedniatvo, ona je mnogo viae zbivanje u kojem razli iti pojedinci, dajui si uzajamno udjela u svojem ~ivotu, ostvaruju zajedni ki ~ivot, te upravo u svojoj razli itosti ostvaruju jedinstvo. Communio, dakle, zna i jedinstvo, koje svoju suprotnost, naime, mnoatvo, nema izvan sama sebe, nego je nosi u sebi. Jedinstvo toga communio upravo je ono jedinstvo koje zna i komunikaciju mnogih koji ostaju razli iti. Ono je posredovanje identiteta u razli itosti koja je usmjerena prema jedinstvu, i jedinstva koje se ostvaruje upravo u suigri mnogih. Ono ato se po etno mo~e ustvrditi u meuljudskim iskustvima, vrijedi na najviai, naaem razumu nedoku iv na in, za trojstvenoga Boga. U njemu se pokazuje kako biti-u-sebi i biti-zajedno nisu suprotnosti, kako bi se, polazei od ljudskoga iskustva, mo~da spontano moglo rei: ato sam ja viae ja, to manje sam ovisan o drugima i drugima podreen; a ato sam ovisniji o odnosima, to sam ja manje ja! Ne, oboje se gledom na trojedinoga Boga pokazuje kao upravno proporcionalno: osobe u Bogu jesu one same po tome, ato su posvema jedna od druge i jedna prema drugoj, te tako ine jedno nerazdvojivo bo~anstvo. Bog je, dakle, utoliko jedan ukoliko je on nerazrjeaiv osobni, bolje: meusobni sklop odnosa. Svaka je bo~anska osoba posvema prema drugoj i dolazi od nje, i to u striktnoj uzajamnosti, tako da svaka ujedno daje i prima One, dakle, nemaju nikakvu samostojnost jedna nasuprot drugoj, nego su, to ato jesu, samo u tom odnosu jedna od druge, jedna s drugom i jedna prema drugoj. Izlazak iz narcizma  put k sposobnosti zajedniatva s drugima ovjek je stvoren na sliku toga trojedinoga, komunijalnoga Boga da bi jednom zauvijek imao udjela u njegovu ~ivotu. A to je mogue samo ako je i ovjek sm komunijalan, zajedni ar. Druk ije bi, naime, bio strano tijelo u vje nome ~ivotu koji mu je obean. ovjek je, dakle, ve od svojega stvaranja, to jest po svojoj biti zajedni arski ustrojen. No, sve to ato po biti onotoloaki jest, mora u slobodi iz izvornosti vlastitog bia osobno dosei i ostvariti. Zajedniatvo koje je stvaranjem zadano ovjek treba dosegnuti u slobodi i postajati viae communio, da bi prispio veoj sli nosti s Bogom i tako uaao u bo~anski ~ivot. Samo ako u ostvarivanju zajedniatva Boga i ovjeka oba sudjeluju u davanju i primanju, ono se uistinu ostvaruje kao uzajamni suodnos. Dakle, u vremenu i povijesti trebamo i smijemo postati ono ato je Bog: communio, u izazovima naae male ~ivotne i velike svjetske povijesti izai iz prvotnoga narcizma, postati sposobni za zajedniatvo, ostvarivati jedinstvo i biti kvasac jedinstva za druge: to je odgovor na pitanje smisla ljudskoga ~ivota u svijetu, to je ispunjenje ovjekove e~nje i potrebe za Svetim. Posve na crti ovog odgovora dade se razumjeti i logika i nutarnja dosljednost starozavjetne i novozavjetne povijesti spasenja i njezinih obeanja. Stalno obilje~je Izraelove povijesti jest Bo~ji Savez s njegovim narodom. ovjeku se tu postavlja zadatak da vodi ~ivot koji je primjeren tom Savezu te da sve viae ulazi u taj savez koji Bog sklapa s njime. Koliko je duboka stvarnost Saveza, pokazuje zaru ni ka simbolika koja se~e sve do Novoga zavjeta, a javlja se ve u Starom zavjetu (usp. Iz 62,5). A vertikalni smjer Saveza istinski je i stvaran samo ako se ostvaruje i horizontalno. Zajedniatvo s Bogom poti e, naime, na zajedniatvo s ljudima. Ako se Bog po tom savezu odredio kao Bog ljudi, onda se u odnosu prema tomu Bogu mo~e stajati samo ako se uklju imo u njegovu kretanju prema ovje anstvu. Stoga s pravom ka~e W. Pannenberg: Uzajamna povezanost zajedniatva s Bogom i zajedniatva ljudi tvori sredianji sadr~aj kraanskog svjedo anstva. U znaku ostvarivanja zajedniatva ne stoji samo starozavjetna povijest spasenja, ve napose njegova novozavjetna konkretizacija u Isusovoj pro-egzistenciji koja se o ituje kao ~ivot u zajedniatvu s Bogom i ovjekom. Osobito se oproatajnim govorima u Ivanovu evanelju, isti e da se to jedinstvo, zajedniatvo Oca i Sina, treba proairiti na Isusove u enike i po njima obuhvatiti cijeli svijet. CommunioRT( Nn!p%%''V(X(333&4(4\4CCF4FdFFL MMMvNNPPQĿzqqkkq h aJh=6]aJ hH5aJhr_hr_5aJ hr_aJ hr_5aJh9qYB*aJphh=B*aJph h9qYaJ h=aJ h=5aJ hll6hll hllCJhj4hj46CJ]aJhj4hj45CJaJhj4h(5CJaJ hllCJ$ hj4CJ$*T( < rT!''X(/33 dh`gd= dhx`gd=dh`$a$gd($a$ x`gdj4  u`gd3(4<?B M`S[ [[bdkzzz dhx`gdT& dh`gd dh`gd7 dhx`gd7K dhx`gdH dh`gd= dh`gd= dhx`gdHQQRR^S`STTTT[ [B[Z[n[[[D]V]__bbi&ikknnx~~~ĀL^zzrh7mHsHh=5mHsHh=h=5mHsHh7Kh=5mHsHh7Kh5mHsH h ]aJhHh 5]aJ h=]aJ h=]aJUhHh=6aJ hH5aJhHhH5aJ hHaJ h aJ h=aJh=6]aJ+, dakle, koje postoji u trojedinom Bogu, treba se odraziti na Isusovim u enicima: kao takvi bivaju poslani da cijeli svijet izvuku iz njegove rascjepkanosti i da ga uvedu u vlastito zajedniatvo s Bogom i uzajamno. Da bi mogli ostvariti to jedinstvo s Bogom i meusobno Isus nam daruje svojega Duha (usp. Gal 4, 4-7). Dakle, mi ljudi mo~emo meusobno postati jedno samo ako se naemo u viaem jedinstvu, u jedinstvu s Bogom. Put do bli~njega ide preko Boga. Ako nema ovog sredstva naaeg jedinstva, ostajemo vje no jedni od drugih rastavljeni ponorima koji nikakva dobra volja ne mo~e premostiti. A ako Duh Sveti izra~ava Bo~je jedinstvo, onda je, zapravo, on taj Sveti za ijim iskustvom svjesno ili nesvjesno vapi svaki ovjek pa i ovjek danaanjeg europskog druatva koje nazivamo postmodernim. Naime trojstveni Bog je pralik novog, ujedinjenog ovje anstva. Trojstvo je cilj i ostvarenje Bo~je rije i u stvaranju ovjeka: 'Na inimo ovjeka na svoju sliku i priliku! (Post 1,26). U Presvetom Trojstvu ovje anstvo koje je svojom razjedinjenoau postalo upravo protuslika Bo~ja treba ponovno postati communio (zajedniatvo). ovjek po mjeri Boga upravo u Trojstvu posti~e svoj cilj, ponovno se vraa samome sebi. Misterij patnje na putu ostvarenja ljudskog ~ivota Pitanje o patnji spada meu najtemeljitija pitanja ljudske egzistencije, ato zacijelo rijetko tko osporava. Iskustvo patnje ti e se zapravo svakoga ovjeka i ono ato nazivamo iskustvom patnje obuhvaa ne samo onu patnju koju se dade imenovati nego i one bezimene patnje malih i nepoznatih ljudi: bolest, smrt jedinki i vrsta ~ivih bia u prirodi izazvanih po samoj prirodi, ali i po ovjeku; mu enja, tla enja, glad, siromaatvo, bijeda, zapuatenost, smrt i propast pojedinih ljudi, naroda i kultura uslijed prirodnih katastrofa, ali izazvanih takoer i (ne)ljudskim postupcima; uz to uniatavanja, razaranja, povrede, ranjavanja, ratovi, nanoaenje atete ovjeku po ovjeku itd. Teako je tu to no razlikovati individualnu i kolektivnu razinu kao i tjelesne i duaevne patnje, samoskrivljenje ili nametnute. Pri svemu tome ljudi su esto initelji nedjela, joa eae on su ~rtve nedjela, a naj eae jedno i drugo. Neiscrpiva je lista primjera za to u svim druatvima i kulturama u svakom povijesnom razdoblju. Patnja je ucijepljena u ljudsku povijest, dogaa se u raznim trenucima ~ivota, ostvaruje se na razne na ine, poprima razli ite razmjere. Na svim zemljopisnim airinama i du~inama ona prati ovjeka i u odreenom smislu s njime zajedno ~ivi, pripada njegovom bitku u ovom svijetu, bez nje ne bi bilo ni naae civilizacije. ak je i ljubav povezana s patnjom. Ostaje istina: ovjek je doista  homo patiens (N. Gaapar, 2003). Patnja  metafizi ki, egzistencijalni i religiozni izazov tra~enja smisla ~ivota Iako patnja u subjektivnoj dimenziji kao osobno dogaanje koje je zatvoreno u neponovljivu unutarnju ljudsku stvarnost  izgleda neizreciva i nesaopiva, istodobno ona u svojoj objektivnoj stvarnosti viae nego iata tra~i da se s njom postupa, da se o njoj razmialja i da se shvaa kao izraziti problem; da se zato oko nje postavljaju temeljna pitanja te da se tra~e odgovori. Kao ato se vidi nije rije  samo o tome da se patnja opiae. Druga su tu mjerila koja nadilaze podru je opisivanja, a koja moramo primijeniti kad ~elimo prodrijeti u svijet ljudske patnje u kojemu je ovjek odreen da nadilazi samoga sebe ostajui pri tome i sam nedohvatni misterij koji tra~i zadnju istinu i smisao cjelokupne stvarnosti (I. Pavao II, 1985). Rije  je o misteriju kojemu razumski ne nalazimo rjeaenja ali koji ne dopuata naaem umu da o njemu umukne. Kao ato sva zla u prirodi i u povijesti nisu ljude odu ila od toga da se i dalje nadaju i ~ive u nadi za neko  bolje sutra , isto tako ni filozofija ni teologija sa svim svojim raspolo~ivim spekulativnim arsenalom pojmova i misli nisu izbile ovjeku potrebu da uvijek i dalje propitkuje svoje iskustvo patnje tra~ei odgovore. Iz svake patnje koju podnosi ovjek, nezaobilazno se javlja pitanje o uzroku (zaato?) i pitanje o smislu (radi ega?). Ta pitanja ne samo da prate ljudsku patnju nego joj odreuju ljudski sadr~aj, ono po emu je patnja upravo ljudska. Nastojei proniknuti u misterij patnje, prisiljeni smo neprestano sve dublje pitati o smislu i temelju svijeta i svog opstanka u njemu. Patnja je uvijek bila metafizi ki, egzistencijalni i religiozni izazov. Kada postavimo pitanje o patnji, uvijek je u njemu, barem donekle, sadr~ano i pitanje o zlu. Oba su pitanja teaka kad ih ovjek postavlja ovjeku, ljudi ljudima  teaka su i kad ih ovjek postavlja Bogu. Premda mu trpljenja esto dolaze upravo od svijeta, ovjek to pitanje ne postavlja svijetu nego ga postavlja Bogu kao stvoritelju i gospodaru svijeta jer u krugu ljudskog uma ili mudrosti pitanje o trpljenju, patnji i zlu za vazda ostaje bez zavraenog odgovora. Pitanje o patnji postavljeno Bogu kao stvoritelju i gospodaru svijeta S praljudskim pitanjem o porijeklu i smislu zla i patnje odavno je naju~e povezano i pitanje o Bogu. Poznato je da se u sklopu toga pitanja javljaju ne samo brojna nezadovoljstva i sukobi u odnosima ovjeka s Bogom nego i samo nijekanje Boga. Ako postojanje svijeta na neki na in otvara ljudskom duhu pogled na Bo~je postojanje, na Bo~ju mudrost, mo i uzviaenost  ini se da zlo i patnja zamra uju tu sliku, ponekad vrlo korjenito, osobito u svakodnevnoj dramati nosti tolikih patnja bez krivnje i tolikih krivica koje ostaju bez odgovarajue kazne. Zato ta okolnost  prema Ivanu Pavlu II - mo~da mnogo viae nego ikoja druga isti e koliko je va~no pitanje o smislu trpljenja i s kolikom pozornoau treba pristupiti kako samom pitanju tako i svakom moguem odgovoru. Na stijeni trpljenja i ateizam, za kojega je ovaj svijet sve, do~ivljava brodolom. Jer ruaenjem Boga bez razlike u kojim oblicima, niti objaanjava niti osmialjava patnju niti bla~i bol. ovjek ostaje i dalje homo patiens koji u svojoj bijedi, ugro~enosti, otuenosti i smrtnosti iskuaava i spoznaje vlastitu veli inu, koju mu nikoji ateizam ne mo~e oduzeti. Kraanstvo patnju ne poistovjeuje izravno sa zlom pokazujui da ona izra~ava odreenu situaciju u kojoj ovjek do~ivljava zlo i, do~ivljavajui ga, postaje subjekt trpljenja. U pozadini promialjanja odnosa patnje i zla stoji tradicionalna teodicejska nauka koja zlo uza svu svoju strahovitost spoznaje kao sekundarnu stvarnost koju se mo~e samo u horizontu dobra do~ivjeti. Relativnost zla naprama dobra ne dozvoljava naime harmonizirajue izjedna avanje, ona naprotiv otkriva u sebi proturje an karakter zla  koje je izvjestan nedostatak, ograni enje i iskretanje dobra. Patnja je posljedica fizi kog ili moralnog zla, koje je kao takvo spoznato i vrednovano i u krajnjoj liniji posljedica naae kona nosti. Sve ~ivo pa i ovjek krajnje granice svoje nemoi pred kona noau i zlom do~ivljava u smrti a ugro~enost od nje traje uzdu~ cijelog ovjekova ~ivota. Njegovo je temeljno iskustvo da su sva njegova iskustva ograni ena i da e sutra iz svakog trebati iseliti, preseliti, svakako iz njega izai. ovjek ~ivi u neprestanom egzodusu iz ovoga svijeta. Tim dubinskim apokalipti kim do~ivljajima i agonijama, ucrtanim u kod ljudskog do~ivljavanja, pridru~uju se bankroti nepostignutih uspjeha, ruaevine neispunjenih nadanja i razo arajuih susreta. To je kao neko projiciranje smrti iz daljnje budunosti u naa tragi ni sad. Usred ~ivota smjestila se tjeskoba isto toliko jaka koliko i te~nja, da ua uvamo svoj ~ivot. Zato je ovjekov ~ivot trajno ugro~en. Iz tog voljenja i tjeskobovanja, snagom same naravi bia kome je ~ivot dan u zajedniatvu s drugima, ovjek di~e svoj vapaj za spaaavanjem ~ivota prema onom biu koji ga mo~e spasiti a to je jedino, apsolutno i besmrtnoo bie koje je apsolutan i bezuvjetan Misterij ograni enog bia, ovjeka. Taj se pak misterij Apsoluta prema ugro~enom ovjeku otvara s onom istom dubinom i airinom, ljubavlju i snagom, kojom je stvarao kozmos. ovjeku ne treba dokazivati njegovo opstojnost. On je kroz svoju egzistencijalnu ugro~enost do~ivljava kao jedinu mogunost o uvanja svog vlastitog opstanka. Pronalazei sebe ugro~enoga u Neugro~enom, ovjek s Njim razvija odnos koji se temelji na bitnoj ovisnosti stvorenja od njegova Stvoritelja. Pod vidikom ovjekove ugro~enosti On se pokazuje jedinim ovjekovim bezuvjetnim osloncem. Karl Rahner ovjeka definira biem sposobnim dohvatiti taj misterij. To je ovjekova najdublja definicija: on ~ivi u misteriju, s misterijem i pred misterijem. ovjek ne mo~e ~ivjeti bez misterija. Ali, taj misterij nije apsurd, naprotiv, njegova suprotnost apsolutno Niata je apsurd. Jer ako Apsolut niata nije apsurd, nije mogue izbjei zaklju ku da je egzistencija apsurd ili da se ne mo~e obrazlo~iti. Apsolutni misterij, Bog mora postojati jer je apsurdno da ne postoji. Apsolutni misterij je jedini svjetlo za homo patiensa, tako da nam je ~ivjeti ili u misteriju ili u apsurdu (R. Braji i, 2000). Bog bezuvjetne ljubavi - jedino je svjetlo za homo patiensa Kroz misterij Patnje suo eni smo s apsolutnim Misterijem, koji raspola~e naaim biem na nedoku iv na in, a da pri tome nikom izvan Sebe nije odgovoran. Hoemo li se toj nepojmljivoj Slobodi povjeriti s onu stranu svih svojih obra una i prora una, zahtjeva i pravdanja? Misterijem se ne mo~e ovladati, mo~e mu se samo prii u ljubavi i slobodi koja dopuata da drugi bude drugi i druga iji. U inimo li tako nadiemo emo svaku razumnost i razboritost, nadii emo samo misaono svoenje svega na vlastiti ja, da bismo utonuli u autenti nu ljubav. Kad naime prestane svaka ra unica, onda istom po inje Ljubav!. Ljubav je ne samo najpotpuniji izvor odgovora na pitanje o smislu patnje nego i o odnosu prema homo patinsu. Stoga bi se i Apsolutni Misterij morao o itovati kao ljubav koja prihvaa oboje, i veli inu i bijedu ovjeka na neizmjeran na in, ostajui pri tome ponuda i apel ljudskoj slobodi koji se mogu na intelektualno poaten na in opravdati. Odgovor na pitanje o patnji, trpljenju i zlu mo~e dati samo Bog sam i on je dan u osobi Isusa Krista. Va~no je uo iti da se pitanja o patnji i zlu koje ovjek trpi, u obzoru vjere i njezine teologije, ne izvode iz razmialjanja uma zadivljenog skladom kozmosa nego iz objave dana u ~ivotu i djelu Isusu Krista. Tako Novi zavjet pokazuje da je sam Bog preuzeo na sebe podnoaenje trpljenja i patnje. Pokazuje se povijesna injenica da se Bog slobodno kao ovjek zbog utjelovljenja podvrgao ljudskoj injenici trpljenja i patnje. I utjelovljenje i kri~ jesu  kao i samo trpljenje - ponajprije injenice vjere koje se ne daju ni iz ega izvesti niti ni na ato svesti. Ali injenica utjelovljenja Bo~jega Sina i injenica njegova kri~a daju drugoj injenici  naime ljudskom trpljenju i patnji u povijesti  smisao. To da Bog trpi daje svakom trpljenju njegov smisao. Trpljenje postaje mjestom gdje ovjek mo~e oponaaati Boga, nasljedovati Krista koji mu pokazuje kako se mo~e opstati u trpljenju i patnji. Kada ovjek krene tim putem on se u vjeri pouzdaje u to da je u takvom zajedniatvu s Bogom koje obuhvaa i ~ivot i smrt, patnju i radost (S. Kuaar, 1998). Bo~ja ljubav kojoj se ovjek u vjeri predaje nema svoje mjerilo u svijetu ni u ovjekovom iskustvu; naprotiv, rije  je o tome da su ljudi prihvaeni i uklju eni u ljubav koju Otac ima prema Sinu. A jer ta ljubav nema svojeg mjerila u svijetu, ne mo~e ona nikako biti otkrivena ili od itana iz naaeg iskustva svijeta i nas samih. Odatle pak itava zbilja dospjeva pod jedan novi predznak: vjerniku je ona usporedba za njegovo zajedniatvo s Bogom. Pozitivno, to zna i da svako dobro iskustvo vjerniku postaje simbolom ili znakom Bo~je ljubavi. Negativno pak to zna i da trpljenje i smrt nemaju nad vjernikom takvu mo da bi ga definitivno otrgli od Boga, razorili zajedniatvo s njim. Prihvaajui u Isusu Kristu dani odgovor na pitanje kako opstati u iskustvu patnje i zla i kako se odnositi prema homo patiensu ovjek nastoji patnju bla~iti i po mogunosti prevladati. Sam Bog je postao ovjekom za druge, izlo~io se trpljenju, nemoi i smrti  u tome je iskazao svoju ljubav, a u uskrsnuu svoju mo. Zato ondje gdje nevjera otkriva Bo~ju nemo, vjera raspoznaje prisutnost Bo~je svemoi. LITERATURA: N. Gaapar, ovjek postmoderne  tragalac za bo~anskim?, u: F. E. Hoako (ur.) O ovjeku i Bogu, Zagreb-Rijeka, 2005, str. 37-54. G. Greshake,  Zaato smo na svijetu . Trajno pitanje i novi pokuaaji odgovora, u: Svesci 98 (1999), str. 10-17. G. Greshake, Patnja  cijena ljubavi, Sinj, 1993. S. Kuaar, Odkle teodiceja. Pogovor, u: A. Augustin, O slobodi volje, Zagreb, 1998, str. 381-420. J. B. Metz, Prijedlog univerzalnog programa kraanstva u doba globalizacije, u: R. Gibellini (ur.), Teoloake perspektive za XXI. Stoljee, Zagreb, 2006, str. 49. F. Rode, Postmoderna: dekadencija ili obeanje budunosti, u: ISTI, Biti i opstati. O kraanstvu, demokraciji i kulturi, sv. 1, Zagreb, 2000, str. 203-222. M. Vugdelija, Patnja i bol u svjetlu Biblije i ljudskog iskustva, Zagreb, 1993. J. uri, Nema ljubavi bez boli, u: Obnovljeni ~ivot 6 (1989) str. 526-539. R. Braji i, Govor o Apsolutu govor je o misteriju. Misterij klju ni pojam filozofije, Zagreb, 2000. I. Pavao II., Spasonosno trpljenje, Zagreb, 1985.     PAGE 12 PAGE 11 ‰@ BFnr~LN6~(@Vjtx²IJJTܳȿЗ~~yty~ h*6 h76h*hL%6mHsHhL%hT&hT&5hT&5mHsHhL%mHsHhL%hL%mHsHhA}hT&h7h76mHsHh7mHsHhT&hT&5mHsHhT&mHsHhzmHsHh] -mHsHhhmHsH-rVȲd@pr dh`gd1M dh`gd1M dhx`gd* dh`gd7 dh`gdL% dhx`gdT& dh`gd7 dh`gdܳl|ڴ jxZj¶4Fn6P,2Hbd~dF@&Bnpt(̸hh0h|w h1M6h] -mHsHh1MhmHsHh1MmHsHhh*h*56 h*5h*h*5h] - h76h7h*?rtlFtxz~&`#$ndhx^n`gd0ndhx^n`gd, dh`gd7(H0<8VZ^*F`,Trtvz|˳hll hll5CJhoo0J5mHnHu hll0J5jhll0J5Uh <jh <Uhhxhhx6h,h,6h,h9qYh9qY6h9qYh0hhx6hhxhh6hh0h0h064ndhx^n`gd0h]ha'&#$h,h <hll/ 0&P . A!"#$%77 ^ 666666666vvvvvvvvv66666>66666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHJ`J Normal$`a$CJ_HmHsHtHPP  Heading 1$$d@&`a$:KHPP  Heading 2$$d@&`a$5KHJJ  Heading 3$d@&`5KHJJ  Heading 4$d@&`6KHFF  Heading 5$d@&`KHBB  Heading 6 xP@&6CJ>>  Heading 7 P<@&CJBB  Heading 8 P<@&6CJB B  Heading 9 P<@&6CJDA`D Default Paragraph FontViV 0 Table Normal :V 44 la (k ( 0No List FBF  Body Text$d`a$5FF Citazione$^`CJJ@J Header$$ !da$5CJ2)@!2  Page NumberCJ4 24 Footer  %H& H Footnote Reference CJEHH*HRH  Footnote Textd CJ<b< Recenzijed`HC@rH Body Text Indent mHsHu4>@4 Title$a$5CJ6J@6 Subtitle$a$CJ\R\ Body Text Indent 2dh`6mHsHuDD 7Footnote Text CharmHsHFF 7Body Text Indent CharCJPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] bg ))))),Qܳ(8;prtv3r9:qsu "%,!!8@0(  B S  ?)*ENXZfh494<4757',-26?EJEIEI)-1 3 { 1 5 F I F L F J FNY^*1`b`c`g`b`m`c#.7JMJLJM JMQURV[b[cr\_ 29BD\`\ c \!b!c"q"""""2#<#=#K###J$T$$$$$E%G%P%T%%%N&Z&\&i&&&''(())))))))))**++--@-H-c-e--.0.7.8.:.8/> >>>>U>V>???$?????@@@@@@@@@@ A%A0A6AKJKKKKK%L,LrLwLLL'M*MuM~MMMMMMMNNOOPPPPPPPP"Q(Q^QkQqQxQQQQQQR2R:RWRXRRRRRRRRReSmSSSTTT'T0T6TWT[TTTUUUUVVVV%V'V[V`VoVsVVVVVVVWWWWEXNXrXyX}XXXXY Y]YcYtYyYYYZZkZlZmZtZZZZZZZx[~[[[<\J\R\\\|\\\\] ]B^L^U^V^^^^^^^S_V_S`]`SaVaaaaab bbbb%bVbXb4c7c=cDcOcVcccmccccccccccccc ddd'd1d3dHdIdPdYddddde#e(e*eHeQegeheue~eeeeeffDfFfSfTfYf^fffffffffgg'g)g*g1g6g7g7g9g9g:g:g>U>V>5A6ACCuFwFFFII'K(KMMPPqVsVVVWWkZlZ^^aa4c7cBcDccc2d3dddedddgeheffSfTfffgg6g7g7g9g9g:g:g?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwyz{|}~Root Entry FqcData x1Table3WordDocument1SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjy  F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q