ࡱ> X[UVW[hbjbj\&ΐΐTv  F~~~$PLL("""QJSJSJSJSJSJSJ$`NQJwJ~wJ~~""lL>>>~"~"QJ>QJ>>:-C,C"U<0R YC =JL0LcCRLQ9LQCCLQ~Ct>wJwJ;LLQ  :dr. sc. Berislav Majhut, U iteljski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Odsjek Petrinja DOPRINOS IVANE BRLI-MA}URANI HRVATSKOM POVIJESNOM ROMANU ZA MLADE} Pozvano predavanje na 3. meunarodnoj konferenciji o naprednim i sustavnim istra~ivanjima: Rano u enje hrvatskoga/materinskoga/stranoga jezika odr~anoj u Zadru od 12. do 14. studenog 2009. Jaaa Dalmatin je posljednje pripovjedno djelo Ivane Brli-Ma~urani, objavljeno samo deset mjeseci prije njezine smrti. Na Prvoj izlo~bi dje je i omladinske knjige odr~ane u Zagrebu Jaaa Dalmatin je imao sredianje mjesto. Naime, domain izlo~be Knji~ara Vasi (Vasi i Horvat) pobrinula se da u fokus pa~nje posjetitelja postavi svoju presti~nu Ilustrovanu omladinsku biblioteku. A sredianje mjesto unutar dvadesetak svezaka objavljivanih od 1924. imali su najnoviji naslovi, pa onda i tek pred aest mjeseci izaali Jaaa Dalmatin. IBM je tri put posjetila izlo~bu: prvi put sa svojim bratom }elimirom Ma~uraniem, predsjednikom Jugoslavenskog senata, potom u druatvu gospoe banice i trei puta sa svojom unu adi. IBM je o ito u~ivala u pa~nji koju je izazivalo njezino posljednje djelo. I ne samo to. IBM je ~arko ~eljela prevesti JD na eaki i njema ki i osigurati mu meunarodni uspjeh kakav su imala i njezina dva najpopularnija djela. Jednom rije ju IBM je smatrala kako njezino posljednje pripovjedno djelo ima ato rei itatelju. Vidjela ga je ravnim svojim remek-djelima i zato mu je nastojala omoguiti sli nu sudbinu i u meunarodnim razmjerima. Pa kako je onda mogua takva disproporcija izmeu vlastitog do~ivljaja djela Ivane Brli-Ma~urani i recepcije, ocjene kritike koja je zapravo uvjetovala posve marginalan ~ivot djela na samoj periferiji interesa za autori ino stvaralaatvo. Je li u pitanju naprosto pogreana procjena umorne i bolesne spisateljice? Ili je naaa prosudba temeljena na nedovoljnom poznavanju okolnosti koje bi trebale presudno utjecati na ocjenu? Istina, djelo bi moralo stajati samo po sebi i samo sobom dovoljno jasno i glasno svjedo iti o svojoj vrijednosti. Ali ato ako je perspektiva iz koje prosuujemo to djelo pogreana i posve neprimjerena, ato ako to djelo neprestano guramo u posve pogreane knji~evne ladice, ato ako ga prosuujemo u neprimjerenom kontekstu? Stoga je cilj ovoga lanka a) upozoriti na neke okolnosti nastanka romana koje onda bacaju posve novo svijetlo na Jaau Dalmatina. b) Tako emo, prije svega, pokazati kako je Jaaa Dalmatin daleko od toga da bude PRVI hrvatski dje ji povijesni roman tek jedan u nizu te tradicije. Ali mu zato pripada posve posebno mjesto jer je ne samo ato je izraz jednog novog i druga ijeg gledanja na najstariju povijesnu temu u hrvatskom dje jem romanu ve je i svojim strukturalnim inovacijama bitno modificirao pripovjedni postupak cijele knji~evne vrste; c) o  hrvatskom dje jem povijesnom romanu govori se samo uvjetno jer se pod tom knji~evnom vrstom misli svakako i na dominantnu adolescentsku komponentu. Na kraju iznijet emo argumente koji JD smjeataju unutar hrvatskog povijesnog romana za mlade~. NASTANAK JA`E DALMATINA Pro itavai Jaau Dalmatina im je objavljen, dakle za Bo~i 1937., dr. Ivan Buli je napisao pismo IBM u kojemu se prisjetio jednog davnog posjeta Vladimiru Ma~uraniu. Zatekao ga je utonulog u rad: }ivo i nezaboravno se sjeam mog posjeta Vladimiru Ma~uraniu. Divni starac primio me u velikoj dvorani-knji~nici. Sjedio je do prozora zadubljen u itanje neke stare knjige, nekog portugijskog putopisa. Bio je sav udubljen u itanje, zanesen i kao probra~en od nekog otkria. Nije mogao da se otrese od duaevne vizije, u koju je zaplovio. I navrnuo je govor na to svoje otkrie sav u zanosu, a ja ga skruaeno sluaao. I starac je pri ao: "Namjerih se na udo od ovjeka, koji je od roba postao podkraljem u dalekoj Indiji i sagradio tvrdi grad, veliku luku, silno brodovlje, i bio slavan vladar. Sve iz ni esa, sve svojom vlastitom snagom, jakosti tijela i duha okretnosti, preduzimljivosti. To oduaevljenje Vladimira Ma~urania likom Jaae Dubrov anina, likom kojeg je zapravo on stvorio na temelju izvora iz kojih su drugi autori izvla ili druga ije zaklju ke, svakako je duhovno izvoriate knjige IBM. Pripovjednu jezgru romana o Jaai Dalmatinu mogue je vidjeti u izvjeataju o putovanjima Vasca da Game portugalskog povjesni ara Joo de Barrosa kojeg navodi Vladimir Ma~urani: ...kada je Vasko [da Gama] nakon sukoba sa arapskim trgovcima i indijskim Samorinom, vjeato i energi no uta~enih, otisnuo pod kraj godine 1498. sa obale Malabara, nosio je on sa sobom pribrane potanje izvjeataje, ne samo o ju~nim stranama, ve i o velikoj dr~avi kralja Mahmuda i njegova podru nika Meleka Asa. Na ovim podacima osniva Barros, pouzdani povjesnik portugalski, svoj izvjeataj o zanimljivom i umnom Slovjeninu, koji je ustavljao spretno kroz tri decenija prodor osvaja ke bujice Portugalaca u bogate predjele Gud~erata. (...) Odlu ni po etak Barrosova izvjeataja glasi u hrvatskom prijevodu (iz originalnog izdanja portugalskog "Joo de Barros: Asia, Lisboa, 1628") (...): Po onom, ato mogosmo doznati od onih, koji su opili pobli~e sa tim Melique Az-om, bio je on po roenju Rus (Roxo), od onih kraana heretika ruskih (de Roxia) u Carigradu prodan meu ostalim su~njevima, koje Turci odande obi avaju nabavljati. Kupio ga je neki trgovac, koji je odatle iz Carigrada trgovao preko Damaska, pak Alepa, i odanle do Basre, koji je grad na moru Perijskom. Kad je taj trgovac sa jednim karavanom iz Alepa putovao za Basru, napadoe karavan Arapi, koji su htjeli trgovce da porobe, pak su se svi trgovci morali upustiti u borbu za obranu. U toj se je borbi taj Melique Az ("koji se je tada joa zvao Yaz"; primjetit u, da svakako ovdje "z" valja itati kao "a"; tako je i Soltau jama no razlo~no zaklju io, da treba "Yaz" njema ki prepisati sa "Jascha"), kako je bio juna an mladac, a po obi aju svoje domovine velik (grande, t. j. vrlo vjeat) strijelac (frecheiro), tako valjano ponio branei svojega gospodara, da je tim zavrijedio glas juna ine (valiente homem). Karavan, spaaen od napadaja Arapa, sti~e u Basru, a gospodar Jaain sa svojim trgom poe u Ormuz, a odatle u kraljevinu Cambaya, gdje je kraljevao kralj Mahmud, s kojim je trgovao i taj trgovac, pak je kralju dao viae poklona u robi, a meu inim poklonio je kralju, kao dragulj mnogo vrijedan, i toga Jaau, jer da je on vrlo dobar strijelac, a juna an mladi& " (Ma~urani 1925:222) Tu Barrosovu pripovjednu jezgru Ma~urani je interpretirao i nadograivao zaklju cima koji su od Jaae Dubrov anina stvorili plasti ni i uvjerljivi lik. Evo primjerice kako je Vladimir Ma~urani doaao do zaklju ka da je Jaaa Dubrov anin - bogumil: Ali on je bez sumnje, i ako je bio sam Dubrov anin i roeni katolik, Portugalcima, ~arkom odanoau za rimsku stolicu plamteima, rekao samo ono, ato je po njegovom mnijenju najmanje u njima moglo pobuditi odvratnost prema njemu kao odmetniku od kraanstva. Oprez i himbu njegovu svi izvori isti u. Nije li on imao povoljnije stajaliate, kad je sa katolicima pregovore vodio, kao muslimanski odmetnik od "hereti ke" kraanske sljedbe, nego li kao odmetnik od pravovjerne crkve rimokatoli ke? U doba "reformacije" doista razlika vrlo velika. (Ma~urani 1925:223) Ime, osobine i ~ivotni put Jaae Dubrov anina stvoreni su temeljem zaklju aka Vladimira Ma~urania. IBM je, u to prvo vrijeme stvaranja jezgre lika, i sama sudjelovala u njegovu nastajanju i uobli avanju ali samo kao svjedok kao ato to i sama potvruje u nedatiranom pismu ocu iz 1927.: Kad vidim opet ovakovo novo djelo Tvoje, onda se svaki put pitam: u~ivaa li Ti u tom svraenom i tako divno u tan ine promialjenom poslu i mo~ea li opaziti njegovu ljepotu tako kako ju mi opa~amo? Ja itam sada Melek-Jaau ponovo  a kako ima partija, koje sam s tobom i po dva tri puta proala, to mi moje predznanje sada viae ne manjka toliko kao prvi put i ja sa nasladom itam i zaklju ujem ono isto ato i Ti! Tako se, pratei o ev rad, IBM uputila u to do tada skriveno tematsko podru je. No, iako je stara misao Vladimira Brlia bila kako bi se teme iz hrvatske proalosti morale  novelisti ki obraditi, neposredna pobuda da se ozbiljno primi posla i preto i u narativni tekst jednu znanstvenu temu svoga oca IBM je primila od Vladimira Nazora. Ta tema nije neposredno zahvaala Jaau Dalmatina ali je stajala u naju~oj svezi s njim: Ju er je bio kod mene Nazor. Medju ostalim pripovjedao mi je i o gimnazijalnim itankama, koje on redigira. Sad je kod II., to e mo~da ve sliedee godine doi do IV. ili V.  On Te moli, da u ove viaje itanke /dakle za de ke od 14-15 godina/ mo~e uzeti nekoliko stranica iz jedne od Tvojih posljednjih atudija  on ima ve u planu koje bi to stranice bile. Te bi se onda pretiskale tako, kako si ih Ti napisao.  Za ovu pako itanku, koju sada redigira /II. raz., dakle djeca od 12-13 god./ rado bi on, da mu ja jedan komadi iz jednog Tvog rada /o odnosu Hrvata prama Islamu/ napiaem u djetskom stilu i da uvrstimo sa oznakom  po Vladimiru Ma~uraniu . On bi ~elio, ako Ti je to pravo, da to bude neato o graditelju d~amije u Kairu. On naime u itanki ima odsjek:  Naai ~ivi pod kojim navadja sve pjesnike, u enjake, umjetnike etc. koji kod nas danas ~ivu, pa mu i u toj rubrici fali graditelj. Isto tako mu graditelj fali i u odsjeku, Nai mrtvi, pa bi mu tu dobro doao na drevni neimar koji je zamislio onu divotu. Ja bi to, dobijem li Tvoju privolu, kratko i slikovito za djecu prikazala i, naravno, Tebi najprije podastrla. Ja sam uvjerena da neima va~nije stvari nego da ovo sve dodje u gimnazijske itanke, jer se samo u to doba mo~e uhvatiti klica oduaevljenja. Sve ostalo, sav rad cielog ~ivota, ravna se onda po toj klici. U itanki iz hrvatskog ili srpskog jezika za II. razred srednjih akola iz 1928. objavljen je lanak Dva naaa graditelja prije hiljadu godina potpisan: "Po Vladimiru Ma~uraniu". Vladimir Ma~urani je umro samo dva mjeseca nakon gornjeg pisma a njegov je rad na "djetsku" preradila IBM. lanak je zapravo prefiguracija Jaae Dalmatina. Jasno pokazuje u kojem smjeru je kasnije IBM razvijala svoje pripovijedanje u Jaai Dalmatinu. U svijetlu tog lanka Jaaa Dalmatin prestaje biti anomalija u knji~evnom postupku pustolovno-povijesnog romana i postaje logi ni nastavak zapo etog niza povijesnih likova junaka-graditelja. lanak lijepo pokazuje kako IBM odustaje od klasi nih junaka pustolovnog romana koji slavu nalaze u "bojnim djelima", fizi kim podvizima snage i ustrajnosti i okree se posve novom junaku: junaku-graditelju, vizionaru i pjesniku dakle pustolovnom junaku viae duha a manje tijela. Za vladanja kralja Tomislava ~ivjela je Hrvatska u veoma dobrim prilikama . Naai su prei u to doba, kraj povoljnoga unutarnjeg stanja, stekli toliko znanja, vjeatine i snage, da su po eli tra~iti veze i s ostalim kulturnim narodima tadanjega svijeta. Mnogi od njih, ~eljni novog znanja, novih bojnih djela, ili opet veeg dobitka i visokih asti, poali su da tra~e sve to u dalekom svijetu. Tadanja Hrvatska kao primorska dr~ava imala je osobito povoljan polo~aj za saobraaj s ostalim narodima. Prigodom takvih napadaja i prigodom hrabre obrane jadranskih obala po Hrvatima deaavalo se i to, da su pojedini naai ljudi bili zarobljeni i odvedeni u ropstvo na neprijateljskim brodovima. Po svojoj oatroumnosti i osobitoj hrabrosti sticali bi ovakovi naai prei u svojoj novoj postojbini sklonost svojih gospodara i postajali slobodnim ljudima. Mnogi od njih uzdizali su se sve viae u astima, postajui visokim dostojanstvenicima, potkraljevima, pa e i krunjenim glavarima manjih dr~ava. Tako su u arapskoj vojsci - za doba arapske moi u `paniji - postojale zasebne ete Slavena pod arapskim nazivom "Saklabi". [Da se pod "Slavenima" imadu ovdje u prvom redu razumjeti naai predji sa Jadrana, to proizlazi iz medjusobnog geografskog polo~aja Tomislavovog kraljevstva i arapske dr~ave u `paniji]- Te ete, koje su se borile pod vodstvom arapskih vojskovoa, opjevane su pa e u starom francuskom jeziku narodnom pjesmom: "Chanson de Geste" [Chanson de Roland]. U toj pjesmi nose Slaveni ne samo di nu oznaku "odabranih vitezova" nego im ta pjesma daje i pjesni ki naziv "munja nebeska". Time pjesnik ozna uje njihovu brzinu, neustraaivost i sigurnost u gaanju. No gotovo je joa zanimljivije , ato nam povijest pripovijeda o onim naaim precima, koji su u kulturnim stranim dr~avama onoga doba znali snagom svojega umjea i obrazovanosti stei visoka mjesta. Tako je za vladanja kalifa Hakama u `paniji bio podignut na ast velikog vezira Djaffar Slaven (arapski: Djaffar al Saklabi). Taj umni dr~avnik zamislio je i izveo gradnju d~amije u Kordovi, koja je joa i danas, nakon 1000 godina, tako udesan spomenik tadanje umjetnosti, da je poznata po svemu obrazovanom svijetu sa svoje ljepote. }alibo~e ostao je sa uvan tek jedan dio te umjetnine. U njemu je sada smjeatena Kordovska katedrala. Po svojoj divoti i veli ini pokazuje taj jedan dio dovoljno, kakova je tek u svojoj cijelosti morala biti ta d~amija. Uzdr~ani dio po iva na 800 stupova, nad koje se nadvijaju lukovi divnih razmjera. (Cijela d~amija po ivala je neko na 1400 lukova). Zidovi, stupovi, uznositi lukovi - sve je to potpuno pokriveno uresom tako bogatim i tako raskoanim, da tu zgradu i danas putopisci nazivaju udom udesa. Raznobojni rijetki mramor, srebro, zlato, ostale dragocjene kovine, drago kamenje - a napokon i umjetna tvoriva kao: fini porculan i raznobojna ocaklena opeka, sve je to ulo~eno u siuanim komadiima, sve se to salijeva u predivnu, nje~nu i umilnu ornamentiku, koja obavija svih 800 stupova, penje se uza sve lukove i pokriva sve zidove te divne graevine. [A sve ovo zamislila je i izvela ve prije hiljadu godina umjetni ka duaa Djaffara Slavena, umjetnika sa Jadranskih obala! Pa da ne budemo ponosni na o eve naae i na narod naa, koji je ve prije deset stoljea bio dosegao toliku visinu uljudbe!] Joa jednog graditelja s hrvatskih obala spominje nam povijest ovog istog doba. [ - graditelja koji je kao Djaffar stavio svojem znanju takav spomenik, da ga ni do danas zub vremena nije uniatio.] D~auhar Dalmatinac, kako ga nazivaju arapski pisci, (roen po podacima istih povjesni ara u Epidaurusu, danaanjem Cavtatu kraj Dubrovnika) bio je joa dje akom doveden kao rob u Kairavan i poklonjen Kalifu Al Manzuru. Kalif je umnog mladia doskora u inio svojim pa~em. Nakon nekog vremena proglasi ga Kalif slobodnim, a kratko iza toga postade D~auhar Dalmatinac velikim vezirom i glavnim vojskovoom Al Manzurove vojske. On je vodio vjeato viae bitaka, a napokon mu bude povjereno, da zauzme grad Kairo. D~auharu Dalmatincu uspije zaista taj pothvat, te on unie kao pobjednik u Kairo. Odmah nakon zauzea grada odredi D~auhar, da se ima graditi nova etvrt Kaira. Neumoran duhom prihvati se odmah sam posla, te izradi osnove i nacrte za tu novu etvrt. Po tim nacrtima D~auhara Dalmatinca gradnja je odmah izvedena. Ova tadanja "nova etvrt" sa injava sadanji grad Kairo, jer su ostale etvrti tijekom vremena napuatene ili uniatene.U danaanjem Kairu pozna se joa i sada osnovna misao D~auhara Dalmatinca. Glavna cesta, koja je po D~auharovoj osnovi dijelila grad na dva nejednaka dijela, mo~e se joa i sada lasno raspoznati i slijediti, jer pod imenima razli itih manjih ulica i sada presijeca grad Kairo. Nakon osnutka te nove etvrti Kaira zapo eo je D~auhar Dalmatinac odmah gradnjom velike d~amije Azhar, koja joa i danas stoji. Poslije je u njoj smjeateno skloniate za starce, a napokon u iliate. - Na prvotnoj d~amiji bila su izvedena tri visoka stupa, a na njima umjetni ki izraene kamenite ptice. Po osnovi naaega graditelja imale su te ptice zaprije iti, da se prave ptice ne dolaze gnijezditi na d~amiju. (...) I gle, zaista je umni taj graditelj radio pod sretnom zvijezdom, jer, mi potomci njegovi, s ponosom gledamo, gdje na obali afri koj stoji i danas grad, slavan i glasovit po starini i povijesti svojoj, a zasnovan po D~auharu Dalmatincu. (Nazor i Barac 1928:11-14) IBM je prikazujui ~ivotni put Jaae Dalmatina mogla krenuti i iz drugih smjerova. Mogla ga je primjerice prikazati kao tipi nog junaka pustolovnog romana: kao okretnog mladia koji se zahvaljujui vjeatini u streli arstvu i osobnoj hrabrosti uspio probiti na sam vrh te se tu i odr~ao zahvaljujui spretnosti i domialjatosti. I time bi, sljedei uobi ajeni tijek pustolovnog romana, mogla puno u inkovitije iskoristiti ve postojee "aprance" pa bi njezin roman bio jama no mnogo pitkiji za itatelja. No, IBM je imala druga ije namjere. Ona svjesno suprotstavlja junake-ratnike junacima graditeljima. Ona je Jaau vidjela, ne kao joa jednog jaha a iz "Saklabskih eta" iz Chanson de Rolanda, ve kao nastavak niza zapo etog Djaffarom Slavenom i D~auharom Dalmatincem. Naravno prikaz junaka koji vrhunce svoje djelatnosti ne ostvaruje u borbi ve u izgradnji i ostvarenju svoje vizije nije tako podatan pripovjednom postupku pustolovnog romana ve i zato ato iznevjerava o ekivanja itatelja naviklog na uhodane stereotipe. No, korak koji 1928. joa preostaje za u initi je okrenuti se od graditelja d~amije u Kairu, graditelju luke Diu u Indiji, dakle, jednom drugom Hrvatu koji se ostvario unutar Islama, i rad na Jaai je mogao zapo eti, rad na zapravo neobi nom junaku pustolovnog romana koji se manje bori, manje osvaja, manje brani, manje pokorava a viae gradi, viae stvara, viae materijalizira svoju viziju. Ali onda, samo dva mjeseca nakon pisma s Nazorovim pozivom za sudjelovanjem u itanci doala je smrt oca 17. sije nja 1928. i rad na Jaai je bio odgoen na neodreeno vrijeme. Trebalo je pri ekati vrijeme da IBM mo~e po eti misliti o ocu bez boli pa i viae od toga: da doe vrijeme kad e misao o ocu zahtijevati neku naknadu, nekakav izraz zahvalnosti, neko odu~enje, nekakav javni izraz po asti. U meuvremenu, 1929. piae esej Mir u duai, 1930. IBM je zavraila viaegodianji rad na dramatizaciji `H pod naslovom `est konaka `H. Radila je na bajkama Zaato se rodila biedna Lera i njezino sirot e, i Pri a o sultanu Abdali. IBM je objavila 1934 i 1935. Iz Arhiva obitelji Brli sv. 1.-3. Ipak 9. o~ujka 1933. Franjo Bu ar piae IBM: Ivo mi je pri ao da Vaaa knjiga o Strossmayeru lijepo napreduje, pa se nadam, da e naskoro i izai. Dakle, sin IBM Ivan Brli izvjeatava obiteljskog prijatelja Franju Bu ara o maj inom knji~evnom radu. O Jaai Dalmatinu kao knji~evnoj preokupaciji IBM joa niata ne zna niti sin Ivo Brli njezin tadaanji "impresario". No zapravo davno prije "slu~beno" zapo etog rada na Jaai Dalmatinu IBM je skupljala slu ajno i nesvjesno grau za neato emu je uvijek naginjala: temi s Istoka. Tako u biljeaci "k strani 47" Jaae Dalmatina IBM navodi kako je pri u o Azrailu koji jabukom vabi duau iz  insana ula od dje aka Alije Majetia iz cazinskog okruga koji je za dobi velike gladi u Bosni (1918.) preaao iz Bosne i naaao zaklon i u njezinoj kui u Brodu. IBM je zanimljive i ~ivo pri ane pri e dje aka pa~ljivo zapisala vjerojatno niti ne slutei kako e ih jednog dana upotrijebiti u jednom svom knji~evnom djelu. IBM je napisala dvije bajke smjeatene u ambijent dalekog istoka Trgovac Nav i Pri a o sultanu Abdali kao svojevrsni preludij za dublje i ozbiljnije bavljenje tom temom. No i u izvanrednim prilikama kad su joj misli posve sigurno zaokupljene posve druga ijim sadr~ajima jedan dio njezinog duha je poput ~iroskopa uvijek okrenut istoku. Za audijencije kod kraljice Marije dok eka s bratom }elimirom Ma~uraniem u biblioteci da ih uvedu Kraljici: Na ogromnom stolu biblioteke le~e prekrasna djela, veinom ilustrirana i to takvog velikog formata, kakvog zapravo joa nisam vidila. Zabavili smo se nekom zbirkom slika u boji "les Sultans Ottomans". Prevodi (vjerojatno 1934.) tekst jedne od najljepaih arija u ruskoj operi Sadko: Oh prepuna je Indija udesa. Prevodi Lamartinovo djelo Iz indijskih basni. Negdje u tom razdoblju nakon o eve smrti Jaaa Dubrov anin je postao Jaaa Dalmatin. No, na ovom mjestu potrebno se prisjetiti i nekoliko knji~evnih okolnosti koje e i same izravno i neizravno utjecati na JD. U vrijeme kada IBM piae svoj roman hrvatski dje ji povijesni roman ve je i sam imao bogatu povijest. Prvi povijesni roman namijenjen hrvatskoj mlade~i je `titonoaa Ljudevita Vukotinovia iz 1844. Ne ini ga samo okolnost vremena objavljivanja bliskim djelima poput Pogleda u Bosnu iz 1842. Matije Ma~urania ili Smrti Smail-age engia iz 1846. Ivana Ma~urania ve i sli nost tematike kojom se bave: turskim odnosno muslimanskim svijetom te odnosom kraana i muslimana. `titonoaa je tako postao ne samo za etnikom hrvatskog dje jeg povijesnog romana ve i za etnikom jedne od najprisutnijih povijesnih tema zapravo najstarije i joa uvijek vitalne teme o odnosu Hrvata i islama. Stav koji se prema muslimanima zauzima u `titonoai ni po emu ne odudara od stavova u vremenski susjednim djelima. U tom romanu, koji obrauje zbivanja uo i, samu Moha ku bitku i dogaaje koji neposredno slijede, muslimani su prikazani kao zlokobna, neupitna prijetnja kraanstvu. Dapa e u `titonoai se ne pojavljuje niti jedan individualizirani muslimanski lik ve je suprotstavljena muslimanska strana prikazana kao monolitno zlo koje poput poplave, koja se ne povla i ve stalno i nezaustavljivo nadire i plavi kraanske zemlje. Nakon `titonoae pojavljuje se niz dje jih povijesnih romana u kojima se odnos prema muslimanima polako mijenja: u Maci, prvom mladena kom romanu Vjenceslava Novaka namijenjenom eksplicitno mlade~i iz 1881. s radnjom smjeatenom u neposrednoj proalosti Bosne za sve zlo krivi su protjerani Turci dok su slavenski muslimani naaa (hrvatska) braa po krvi. Muslimanska braa e, sada kada viae nema Turaka, lako ispraviti povijesnu pogreaku i vratiti se kraanskoj vjeri pradjedova. U romanu Bog svojih ne ostavlja iz 1902. Ivana Dev ia religijska suprotstavljenost gurnuta je u drugi plan a muslimanski protivnici prikazani su kao nositelji visokih eti kih, opeljudskih principa pa Ahmet, mladi musliman po cijenu vlastitog ~ivota spaaava dvoje kraanske djece iz muslimanskog zarobljeniatva pokazujui tako da su zahvalnost za primljeno dobro i moralni obziri iznad vjerskih podjela. U romanu Srea u nesrei iz 1908. Ivana Klaria ide se korak dalje pa se musliman Mustaj-beg Tankovi prikazuje kao vjerski tolerantan musliman. On e svojim podreenima zabraniti da malog Ivana, kojeg su naali izgubljenog nad tijelom mrtve majke, zovu eakijom (ustaaom) a malom Ivanu da sebe naziva Tur inom. Umotavai Ivana u svoju brigu i ljubav on svejedno nee dopustiti da Ivan zaboravi svoje korijene. Tako e  dodana vrijednost u prikazu muslimanskog svijeta u JD biti naprosto logi ki nastavak jedne ve viae od devedeset godina prisutne teme u hrvatskom dje jem povijesnom romanu. U izvrsnom predgovoru Ljubomira Marakovia JD naglaaava se luk koji je ostvaren u devedeset godina izmeu objavljivanja Smrti Smail-age engia (1846.) i Jaae Dalmatina [1937.], izmeu veli anja "herojske borbe Crnogoraca a u njima i itavog slavenskog Balkana, protiv turskog zuluma" (Marakovi [1937]:6) i stalo~enog promialjanja o utjecaju turske kulture na hrvatsku"stare se muke zaboravljaju, a ovaj neobi ni pogled na Istok pokazuje nam svijet koji nije ostao bez duboka traga u ~ivotu naaih krajeva, a naro ito u ~ivotu naaih muslimana koji su s nama iste krvi." (Marakovi [1937]:8). Vrijeme je za zauzimanje druga ijeg stava o stoljetnoj borbi s Turcima koja za razliku od one s Mle anima ili Nijemcima nije do~ivjela svoje prevrednovanje: Mle ani su stoljeima vladali Dalmacijom i mislili su da su gradovi na kojih se zidinama krili lav sv Marka postali talijanski: a meutim, krv je ostala ista, srce, jezik, i duh odoljeli su uskrsnuvai na nov ~ivot. Ali ono ato nam je dala duhovna zajednica s Italijom, riznica koju nam je otvorilo poznavanje blagoglasnog talijanskog jezika, ostat e zauvijek kao dragocjen posjed hrvatske knji~evnosti, umjetnosti, nauke i itavog duhovnog ~ivota. Za Vojne Granice u akolama se u ilo njema ki, a njema ki je jezik pogotovu bio preplavio naae gradove. No nasilje je odnio vjetar, a ono ato je donijela njema ka knjiga, otvorilo je nove putove u svijet, Na Sjever, u nedogledne daljine. A ova e knjiga pokazati mnogima i joa jednu takvu istinu: da su unato  hara enju i robovanju, turski jezik i tursko gospodstvo, unato  teakim patnjama otvorili nesluene vidike na arobni svijet Istoka... (Marakovi [1937]:7-8). U stavu hrvatske kulture prema islamskoj u devedesetak godina, koliko se prote~e izmeu prvih hrvatskih pripovjednih djela za djecu i JD, prijeen je golemi put. Taj put nije ozna ila kakva revolucionarna promjena nego polako mijenjanje stava. Od neupitnih i demoniziranih protivnika preko ideje o posrnuloj brai pa sve do shvaanja kako islamski svijet nije samo generator zatora, krvolo nosti, i uzmicanja u strahu ve i svijet koji magnetski privla i budui intelektualnim srediatem svijeta (Cordoba u 10 i 11. st.) te budui kozmopolitskim stjeciatem kultura i znanja. Osim ovog prevrednovanja afektivnog odnosa unutar pripovjednih djela prema muslimanima, od onih od kojih se uzmi e u pani nom strahu do onih koji privla e dosezima svoje kulture, poneki hrvatski dje ji autori poput Zdenke Smrekar idu i korak dalje. U povijesnoj pripovijetki Adem beg radnju smjeata na kraj 18 stoljea u Zagreb i okolicu. U ne suviae originalnom zapletu Smrekar uspijeva oslikati zanimljiv povijesni kontekst te svoj odnos prema bosanskim muslimanima definira ovako: Od mladosti sam svoje velika i oduaevljena poatovateljica naaih bosansko-hercegova kih muslimana. Podosta poznajem i njihovu povijest i ~ivot u njihovim kuama, i na osnovu toga dvoga znam, da ni jedan dio naaeg naroda nije od njih zaslu~niji za o uvanje naae narodne biti, narodnog duha i ponosa. (45) (& ) Nu ta te~nja naaih muslimana za slobodom i samostalnoau Herceg-Bosne nije se rodila s juna kim Husein-begom Gradaa eviem po etkom devetnaestog stoljea, nego je ona ~ivjela od pamtivijeka, joa prije dolaska Turaka na Balkan, a smisao za zasebni polo~aj njihove divne zemlje od Une do Drine nije zamro do danas.(45) Smrekar dakle shvaa bosanske muslimane kao dio hrvatskog etnosa ali apsolutno prihvaa i podr~ava njihovu ~elju za samostalnoau i samobitnoau: Ne e Bosna biti zemlja ni austrijskog ni turskog cara, nego svoja, samostalna. (& ) To nije dakako moglo privla iti muslimane iz Herceg-Bosne, koji su zasebnim svojim duaevnim sadr~ajem i asnom stoljetnom djedovskom tradicijom bili izgraeni kao posebni slavenski tip islamske vjere. U sukobu, dakle, koji se spremao izmeu Carigrada na jednoj strani te Petrograda i Be a na drugoj, u svih je jakih muslimanskih li nosti srce poalo svojim putem, u skladu s interesima svoje domovine i tradicijom ponosnih prea.(47) Dakle, Smrekar smatra da muslimani (ako i dijele s Hrvatima iste korijene) imaju pravo na samobitnost i samoodreenje. Osim ove polagane povijesne promjene stava Hrvata prema muslimanima koja je onda omoguila IBM da na njoj sagradi svoje djelo joa je jedna knji~evna injenica ugraena u JD. U Vukotinovievom `titonoai iz 1844. turska invazija gura granicu, koja je posve neprozirna, sve viae u kraanski teritorij. U Maci se ta neprelazna i neprozirna granica prelazi pa pratimo dogaanja na teritoriju koji je joa donedavna bio turski (formalno on to i ostaje sve do aneksije Bosne 1908.). Velimir De~eli je 1907. objavio roman U slu~bi kalifa u kojem je radnja smjeatena u maursku `panjolsku to nije Cordobu u godini 1009. U potrazi za znanjem koji mo~e zadobiti samo u kulturnom i intelektualnom srediatu svijeta onoga doba hrvatski plemi Strezinja posjeuje Cordobu. U Cordobi u to vrijeme postoji kalifova tjelesna stra~a sastavljena od 4000 hrvatskih vojnika pod zapovjedniatvom hrvatskog zapovjednika Almerija Al Wadhija. Dvije su glavne linije radnje: jedna je graanski rat izmeu dviju muslimanskih frakcija oko preuzimanja kontrole u Cordobi, a drugi je ljubavna pri a izmeu Strezinje i Fatime, lijepe muslimanske robinje. De~eliev roman je u prikazu islamskog svijeta napravio golemi zaokret: od zemlje s druge strane granice u kojoj vladaju okrutni turski despoti u `titonoai, preko izmu ene zemlje natopljene bratskom krvlju prolivene u boju u Maci, do nala~enja i drugih povijesno-geografskih kontakata osim onih preko Turaka i to putem posve druge poveznice: preko Maurske `panjolske zemlje koja nije straaila i refleksno pobuivala na bijeg ve je naprotiv privla ila jedinstvenim vrijednostima znanja, kulture, bogatstva, umjetnosti. I lanak u Nazorovoj itanci upozorava na druge doticaje Hrvata sa islamskim svijetom osim onih preko Bosne. Takoer, lanak sugerira i drugu predod~bu u kojoj Islam nije samo zakleti, okrutni neprijatelj ve i svijet u kojemu je mogue ostvariti svoje vizionarske snove, duhovne dosege koji ina e ne bi nikada bili ostvareni a koji na bitni na in doprinose opoj uljudbi. etiri godine prije objavljivanja JD, 1933. pojavljuje se djelo u kojemu nemalu ulogu imaju i grad Diu i Indija. Naime Petar Grgec u knjizi Od Hrvatske do Indije prepri ava autobiografske putopisne zapise Juraja Rasinjanina koji je kao truba  u turskoj vojsci u ratnom pohodu 1538. doaao do luke Diu u Indiji gotovo trideset godina nakon posljednjih prikazanih zbivanja u romanu Jaaa Dalmatin. U to vrijeme Diu ve dr~e Portugalci i, zahvaljujui bedemima tvrave koju je, prema romanu IBM, napravio Jaaa Dalmatin, uspijevaju se obraniti od Turaka. Namjera Grgeca je posve suprotna onoj IBM. On ~eli prikazati snagu kraanske vjere koju ne mogu potkupiti nikakva udesa ni bogatstva Istoka. Ne znam je li IBM poznavala knjigu Petra Grgeca. No i Grgecova knjiga pokazuje ~elju da se sretne i s druga ijim Islamom od onoga kojeg smo upoznali preko Turaka. De~eliev roman je iskora io prema Andaluziji, lanak u Nazorovoj itanci i prema Egiptu, roman IBM prema Gud~aratu kraljevstvu u Indiji no svi oni prikazuju islamske svjetove koje su tamo naali kao privla ne i prepune mogunosti. Posao oko objavljivanja Jaae Dalmatina vodi Ivo Brli, sin IBM. Njegova suradnja s nakladnikom Radoslavom Horvatom bit e klju na, nekoliko godina kasnije, i za objavljivanje `H i Pri a iz davnine u Horvatovoj Ilustrovanoj/Ilustriranoj omladinskoj biblioteci. Zagreb, 26. 8. 1937. Draga mama! Ju er sam imao definitivnu konferenciju sa Horvatom radi redakcije Jaae Dalmatina. Horvat bi iz svojih knji~arsko tehni kih razloga ~elio slijedee: 1. da na kraju pripovijesti, kad se stari Mahmudov savjetnik zamisli o tome , ata e sa Jaaom na dvoru dalje biti dometne joa jedna alineja od nekoliko redaka, u kojoj bi se odprilike reklo: Stari se dvorjanik s pravom zamislio. Mladi, 0 2 4 6 ` P  6 b 0.24 ⷯwhBfh;6hBfh;hKhK6h/lhKhVh.y#hV6hVhV6hVh9Ph9P6h9Pht^ht^6h1lh1l6CJaJh1lh1lCJaJhuCJaJht^h1lh3CJaJh1lh]CJaJh1l.2 4 !&():;`@BEgdygdy & Fgd81gd1lgd;$h\^h`\a$gd1l h\^h`\gdb  <*&(*>xr|~:FTdhNR & @!B!j'l'.)ȼ쵭jhy0JUh9hy6 h81hVh81h816 h81h81hAhA6hY0hAhWhWhO;6hZShO;hWh!v6hyh!vhP9h7GhBfhu9.)f))++--D0066999::6:@;`@EExFzF*G,GDGFGSSSS2TnTTUU$V@VVV,WFWDZFZaaddkpt24|hhy6hjhy0JUhhy6hnhy6jhnhy0JU hnhnh'[zhy6 h'[zhyh&%hy6hkhy6h4%hy6hGhy6 hnhyh=/hy6hyhthn04JLR~V`dҢԢRrԤprܥPȦئ "FʧDFVj筥h}T{h}T{6hth;hks6 hks6h}T{hVh6hkshks6hkshh!h)hy6hn h hyjh hy0JUh hy6jhy0JUhyjhy0J6Uh&%hy62jfJ\(0ث<N ,> fhjprܱޱlnLP8µҵ(r˹˱˽˭ hjvh12hbtLh126h12h:hk 6h={h6jhk 0JUhk hT[a6h;mhT[a6hT[ahT[a6hT[ah?h}T{h}T{6ht^hh}T{*U hhs9h6hs96hhs96hs9hich%.h*hEEhMhah\6hich\6h\h\h\65netom oslobodjeni su~anj, porasao je uslijed svojih vrlina itd itd.......te je kona no postao potkraljem jedne od najzna ajnijih provincija Mahmudovih, postao je potkralj Gud~erata... Horvat veli, da je bez takvog svraetka pripovijest potpuno nedovraena, sa knji~nog stanoviata, to je zapravo uvod za jedan historijski roman, koji bi u razmjeru s tim uvodom morao obuzimati od prilike 300 tiskanih stranica. Ako se dometne ovih par redaka, stvar se zakon uje , a nikako ne smeta eventualnom naknadnom romanu o gud~eratskom potkralju Jaai Dalmatinu. 2. U vezi sa prediduom to kom, ~elio bi on, da naslov knjizi bude JA`A DALMATIN Mladi su~anj. Druga bi pripovijest, ako do nje dodje, nosila naslov: JA`A DALMATIN Potkralj Gud~erata Ja dr~im da je ova objekcija Horvatova potpuno opravdana [potcrtao Ivan Brli]. Fakti no nazo na pripovijest nikako ne svraava, nego njen svraetak nali i svraetku jednog poglavlja u pripovijesti, koje ali dalje nema. 3. Uvod prof. Marakovia sa Tvojom fotografijom biti e ti svakako poslan. Taj medjutim do sad nije ni napisan ni atampan. 4. Horvat Ti je poslao poatom jednu fotografsku snimku Tvoga portraita od Antoninija, a mene moli, da bih kod Tebe posredovao i lijepo Te umolio, da mu na taj portrait napiaea par rije i posvete. Ja mislim, da bi se Horvatu, koji je vrlo agilni tajnik Crvenog kri~a i knji~ar, sabira  rukopisa i ovjek, koji, kako iz toga slijedi, poatuje tradiciju i humane pothvate ljudskog druatava, mogao dati autogram i posveta. To ea uostalom Ti po svojoj volji prosuditi. 5. Ju er Ti je poslana revizija Jaae Dalmatina, mladog su~nja. Kako ea vidjeti slike nikako nisu metane baa na ono mjesto teksta, kamo spadaju, pa uslijed toga potrebito, da kod itanja ispod svake slike napiaea stranicu , na koju se doti na slika odnosi. Umetanje slika ovakvo, kakvo jest, bilo je uvjetovano tehni kim postupkom prelamanja i redigiranja knjige. Kako sam ti ve svojedobno javio, dr~im da ea eventualne Tvoje bezuvjetne ~elje morati saopiti bilo }eljku, bilo Nadi pa makar i Hristu, da ih oni sa Horvatom , odnosno Vasiem rasprave i urede, poato mene nee biti u Zagrebu. (...) Na kraju pisma Ivo o ito odgovara majci na pitanja pa tako ka~e: 4. `to se ti e Vasia odgovorio sam gore. Dodajem samo da Horvat ne bi nikako ~elio naslov: Kasnije potkralj Gud~erata, i to iz uvodno spomenutih razloga. Izmeu ostalog, iz ovog pisma Ivana Brlia, sina Ivane Brli-Ma~urani, majci 26. kolovoza. 1937. mo~e se zaklju iti sljedee: a) U to vrijeme (cca tri mjeseca prije objavljivanja knjige) joa se mislilo objaviti samo prvi dio Jaae Dalmatina (dakle u objavljenoj knjizi tekst do 148. stranice); b) sudbina drugog dijela Jaae Dalmatina joa je neizvjesna. Ivan Brli nastoji ostaviti posve otvoreno pitanje drugog djela i objavljivanja joa jedne knjige o Jaai Dalmatinu. c) Slog knjige ve je gotov i poslan je na redakturu IBM; d) Vjerojatni aktualni rukopis o kojemu govori Ivan Brli je onaj u Arhivu naslovljen: Kasnije potkralj Gud~erata Usporedbom s objavljenom knjigom mo~e se zaklju iti: 1) Odba en je naslov rukopisa Kasnije potkralj Gud~erata. 2) Usvojena je sugestija nakladnika Radoslava Horvata da prvi dio dobije neku formu zaokru~enosti pripovijedanja. Umjesto "alineje" dodano je etrdeset stranica. U skladu s tim naslov je mogao biti promijenjen u Jaaa Dalmatin: potkralj Gud~erata. 3) No tih etrdeset naknadno dodanih stranica zna i zapravo da je Ivana Brli-Ma~urani odustala od pisanja drugog dijela romana. Ona je u tih etrdesetak stranica dala ne samo krokije pojedinih razdoblja Jaaina ~ivota ato bi joj onda ostavilo mogunost da jednog dana napiae i posve razvijeno pripovijedanje, ve i napreskokce napisane gotove dijelove nikad dovraenog djela. Da se uistinu radi o dovraenim dijelovima drugog dijela svjedo i i osam ilustracija Vladimira Ma~urania. Ilustracije se odnose na gotove i pripovjedno posve razvijene trenutke pri e. Tih osam ilustracija vjerojatno je napravljeno nakon ato je odlu eno da se objavi torzo drugog dijela. Zaato se na kraju odustalo od objavljivanja tih osam ilustracija ostaje nejasno. 4) Usporedba strojopisa Kasnije potkralj Gud~erata s rukopisom IBM pokazuje da je IBM zadr~ala veinu jezi nih navika iz doba pisanja udnovatih zgoda aegrta Hlapia. Ipak IBM je sama pronaala lektora kojemu je dopustila da pri izradi strojopisa zna ajno jezi no preuredi njezin rukopis u skladu s aktualnim pravopisom. Gotovo deset godina nakon smrti Vladimira Ma~urania i deset mjeseci prije smrti Ivane Brli Ma~urani objavljena je knjiga: Jaaa Dalmatin: potkralj Gud~erata, Dvorska knji~araVasi (Vasi i Horvat), Zagreb, Ilustrovana omladinska biblioteka [ ], urednik Veljko Stepanovi, 28 crnobijelih ilustracija Vladimira Ma~urania ml., omotna ilustracija Omer Mujad~i, ornamenti Tomislav Krizman, Predgovor (5-8) Ljubomir Marakovi, prvi dio 9.-148., drugi dio 149.-189., dodatak: Kratki tuma  nekojim stavkama Jaae Dalmatina, str. 191.-205. RECEPCIJA JA`E DALMATINA Prve kriti arske reakcije na roman izrazito su pozitivne i obilne. Kao da su se svi po~urili iskazati svoje bezrezervno oduaevljenje. Umjetni ki lijepi stil te fantazija narodne duae oko hrvatskog junaka Jaae Dalmatina na temelju vjernih historijskih podataka stvorio je jednu ugodnu cjelinu koja e bez dvojbe postii uspjeh u hrvatskoj itala koj publici. (Bu ar 1937) Ova knjiga sa svih glediata i strana zaslu~uje najbolju ocijenu. (Fedorov 1937) Velebna hrvatska pjesma u prozi. (Buli I. 1938) itajui sve dalje upravo sam se divio, koliko je, uz vjeatu kompoziciju i duhovitu divinaciju, autorka zgodno spajala sudbine glavnih li nosti s pregnantnom karakteristikom njihovih duaa. To mi omoguuje vidjeti ih ~ive pred sobom. (Manojlovi 1938) I sklopivai ovu lijepu, zabavnu i pou nu knjigu vjerujemo viae no ikad u snagu obiteljske tradicije koja potje e od pjesnika Ivana Ma~urania velikog djeda autorice koji je spjevao gotovo pred itav jedan vijek sna~ni ep Smrt sail-age engijia . I kao ato kroz svih pet pjevanja te velebne pjesme izbija snaga volje, juna ki ponos i duboka ovje nost, istim tim ruhom zaodjenula je i unuka sve do~ivljaje svoga junaka i predala to kao amanet svoga rada daljnjem potomstvu. (Buli V. 1938) No, no gotovo usporedno s ovim izrazito afirmativnim sudovima o vrijednosti djela javili su se i glasovi znatno manje naklonjeni novom romanu IBM: Knji~evni temperament Ivane Brli-Ma~urani je izrazito novelisti ki. Njezina malobrojna lirika nije preala granice talentiranog pokuaaja. Njezino nastojanje da stvori roman ne nailazi u njezinom knji~evnom talentu ni dovoljno snage, a ni dovoljno daha. I tako se moralo dogoditi ono, ato se i dogodilo: autorica izvrsnih dje jih pri a napisala je poetski dosta slab, a kompozicijski vrlo rastrgani roman za odrasliju mlade~. Jaaa Dalmatin zaostaje iza udnovatih zgoda aegrta Hlapia, a pogotovu iza Pri a iz davnine. To je knjiga koja se ita s kulturnohistorijskim interesom, ali koja ipak na koncu konca ostavlja ovjeka hladnim. To je knjiga koja je predosadna za djecu, a preteaka za odrasliju mlade~. (Kova i 1938:386) Ono ato Kova i vidi kao glavnu poteakou romana Jaaa Dalmatin je "slaba kompozicija". I dok u prvom dijelu temu joa zahvaa "epskom airinom pripovijedanja" u drugom joj ponestaje "i temperamenta i daha": Drugi dio je i razlogom, da je kona ni utisak ove knjige rastrgan. (Kova i 1938:386) I Jakaa Ravli smatra kako je autorici ...na mjestima ponestalo kohezivne snage da pojedina mjesta pove~e u vrstu organsku cjelinu koja se zove - roman. Zato Jaaa Dalmatin ne mo~e ni biti roman. Ako je romantizirana biografija jednog naaeg ovjeka, nije jasno istaknuta kulturnohistorijska pozadina, to je niz uspjelih novelisti kih fragmenata vezanih li noau Jaainom. Vanredno uspjeli momenti gube svoju poetsku snagu rastrganoau cjeline, tako da nam je autorica ovim svojim djelom dokazala da joj nedostaje daha za roman, te je njeno polje novela u kojoj je arhitektonika jednostavnija, a umjetni ko do~ivljavanje kraeg opsega. (Ravli1938:305) Sima Cuci u lanku izaalom u Glasu Matice srpske iz 1940. takoer zamjera neujedna enost u romanu: Ina e, roman je dosta neujedna en. Prvi deo je znatno bolji i zanimljiviji. `to se god Jaaa viae uspinje, utoliko radnja viae malaksava. Tako da su poslednji dogaaji gotovo samo registrovani. Kao da se tek pri kraju primetilo da se radnja u prvom delu suviae razvukla. Otuda su krajnja pri anja neato zahuktana i okrnjena. Kao celina, roman je dobar. (Cuci 1940:191) U negativnim kritikama iskristalizirale su se tri zamjerke: a) necjelovitost, fragmentarnost; neujedna enost; b) "Njezino do aravanje istoka ne prelazi granice ve ustaljenih predod~bi i ve uobi ajenog rje nika, pa viae daje impresiju na itanosti i literature, negoli poetske inspiracije."(Kova evi:1938:386); c) "nije jasno istaknuta kulturnohistorijska pozadina"(Ravli 1938:305) ad a) I dok je zamjerka o necjelovitosti djela posve opravdana izvoenje iz te zamjerke zaklju ka kako je to dokaz da autorica nema daha za du~e forme je naprosto neprimjereno i viae zvu i kao osobni obra un (Kova evi) a manje kao ozbiljna knji~evna kritika. ini nam se da ova zamjerka ide zapravo na duau uredniku Ilustrovane omladinske biblioteke koji se nije pobrinuo da se dodatno pojasnio itatelju kako onih posljednjih etrdeset stranica nemaju isti status u knjizi kao i ostali tekst romana. Ovako taj posljednji dio knjige je, kao druga iji od prethodnog teksta, ozna en jedino izostankom ilustracija te izostankom biljeaki na kraju knjige. ad b) Ova Kova evieva primjedba nam se ini posve neutemeljena. Nedvojbeno prepoznat kao povijesnopustolovni roman Jaaa Dalmatin zapravo nudi mnoatvo iskoraka. I to ne samo izvan granica ~anra ve i tematski. Izvan granica ~anra JD prelazi ve osobinama svog glavnog junaka koji je, za razliku od uobi ajenog junaka pustolovnog romana ato svoj pothvat ostvaruje kroz borbu i destrukciju, ovjek vizije, graditelj. U djelu su izmeu ostalih, takoer naglaaena dva problema atipi na za pustolovni roman: problem izbora pravog ovjeka: kako vladar mo~e vidjeti u nekome je li dorastao povjerenom djelu, kako mo~e prepoznati one najbolje koji e raditi na slavu njegova kraljevstva; i problem sigurnosti (kako sagraditi neosvojivi grad i kako na initi nepotopivi brod). Ovaj drugi problem je klju ni problem ljudske egzistencije: kako zadr~ati, sa uvati, nai neupitnu to ku oslonca, jamstvo sigurnosti u neprestanom gigantskom kovitlanju povijesnih, druatvenih, prirodnih i bioloakih sila. Tematski, roman sam po sebi je iskorak jer nudi neuobi ajen pogled na naau proalost u kojoj se osporava kliae prema kojemu je tursko gospodstvo nad ovim krajevima isklju ivo iskoriatavalo pokoreni narod kao pasivan objekt turske dominacije pa se nudi slika mogunosti koje je u to vrijeme druatveno i kulturno napredno i bogato tursko druatvo nudilo i naaim ljudima. Potom tu je i niz neuobi ajenih pogleda na obi no stereotipno obraivane teme poput primjerice harema. I prije no ato se uspjelo doi do neke uravnote~ene ocjene djela Jaaa Dalmatin je pao u zaborav. Kao da je smrt autorice zapravo bila i smrt Jaae Dalmatina. Posljednji osvrti na roman, desetak mjeseci nakon objavljivanja romana, stopili su se s posmrtnim osvrtima na knji~evno djelovanje IBM. Tek tu i tamo, u okviru nekog aireg osvrta na djelo IBM, spomene se i taj roman. Ipak tu bi se trebala spomenuti ocjena Antuna Barca koji Jaau Dalmatina svrstava gotovo uz bok njezinih remek djela: Kao u svakog umjetnika, i u Ivane Brli Ma~urani najbolja su djela, koja su nastala iz njezinih najdubljih umjetni kih naklonosti, bez odreenih knji~evnih ili uzgojnih te~nja i bez kompromisa s opinstvom ili vremenom. To su u prvom redu djela, koja su proizaala iz njezine maate i iz njezina srca: Pri e iz davnine, udnovate zgode aegrta Hlapia, pa Jaaa Dalmatin. Najvee njezino djelo, Jaaa Dalmatin, ima nekih nedostataka, jer ga je umjetnica pisala, kad je ve bila bole~ljiva. Zadnji dio romana zapravo je samo nacrt, a nije izgraen do kraja. Usto se pjesnikinja gdjegdje odviae zadr~ala na povijesnim pojedinostima , umjesto da se prepuata maati , kako je inila u ostalim pri ama. (Barac [1942]:XIII) Ipak 1943. izaaao je roman IBM u slova kom prijevodu Ivana Minarika i Andreja Vrbackya pod naslovom Jaaa Dalmatin a ilustrirao ga je Jo~o Ilecko. 1959. u dje jem asopisu Pionir u tri broja izlaze ulomci iz Jaae Dalmatina pod zajedni kim naslovom Jaaa Dalmatin na dvoru sultana Mahmuda Begra. Obuhvaena je djelomi no epizoda poklonstva Ahmeda i Jaae Mahmudu Begru i Jaaino obaranje vrane koja je uneredila sultana. Proi e daljnjih petnaest godina dok se nije pojavio lanak u potpunosti posveen Jaai Dalmatinu. Za stotu obljetnicu roenja IBM 1974. izaaao tekst s naslovom Zaboravljeni pustolovni roman o jednom naaijencu Miroslava Vaupotia. Teako se oteti dojmu da je Jaaa Dalmatin bio "namjerno" zaboravljen. Naprosto: preteako ga se prisjealo. U Jugoslaviji ukazivati na veze Hrvata i Islama nije moglo biti konjunkturno. Trebalo je proi joa petnaest godina da se pojavi drugo izdanje JD u nakladi Mladosti iz Zagreba. Niti u jednom od tri zbornika o IBM (Zagreb 1970., Slavonski Brod 1994., Osijek 2005.) nije objavljen rad koji bi se bavio isklju ivo Jaaom Dalmatinom. Kad se govori o JD onda je to isklju ivo u sklopu neke druge teme. Dubravka Zima je cijelo poglavlje svoje monografije o IBM (2001.) posvetila Jaai Dalmatinu. Drugo izdanje JD u nakladi Mladosti iz Zagreba u Biblioteci Vjeverica. Biblioteka Vjeverica je namijenjena dje joj knji~evnosti dok je isti nakladnik imao i nakladni ki niz namijenjenu neato starijoj dobi Biblioteku Jelen u kojoj bi naslov poput JD bio prikladniji. To je ujedno jedino samostalno izdanje JD. Ostala dva izdanja JD viae su iznuena pripadnosti cjelini opusa IBM nego ~eljom da se objavio upravo taj roman. Tako 1994. JD izlazi kao trea knjiga Izabranih djela Ivane Brli-Ma~urani, a 2007. u sklopu Sabranih djela Ivane Brli-Ma~urani namijenjenih prodaji putem novinskih kioska. VRSNO SMJE`TANJE JA`E DALMATINA U poglavlju svoje monografije o IBM Dubravka Zima u poglavlju Dje ji romani smjeata Jaau Dalmatina u povijesni dje ji roman: Napisan i objavljen kao prvi dje ji povijesni roman u hrvatskoj knji~evnosti, dakle kao za etnik tog dje jeg romanesknog ~anra u nacionalnoj knji~evnosti, Jaaa Dalmatin usustavljuje na in knji~evnog kodiranja povjesnog u dje jim recepcijskim okvirima i pritom nudi posve druk iju knji~evnu vizuru u odnosu na `egrta Hlapia, no ujedno korespondira i s tradicijom povjesnog romana u hrvatskoj ne-dje joj knji~evnosti. (Zima 2001:84) Dvije nam se to ke u Ziminim tvrdnjama ine sporne: a) ona da je JD za etnik hrvatskog dje jeg povijesnog romana i b) da se radi o dje jem romanu. Ve smo ranije spomenuli da je prvi hrvatski povijesni roman i to namijenjen "hrvatskoj domorodnoj mlade~i" napisao je Ljudevit Vukotinovi 1844. kao prvi dio svojih histori kih novela Proaastnost ugarsko horvatska: naslovljen `titonoaa. "U enoj mlade~i" ("nadobudnoj mlade~i") obraa se Slavomir Perok u }ivotopisnim crtama grofa Nikole Zrinjskog 1861. Viaki boj Petra Kuni ia je iz 1893.; Oholija i smjernost: pripoviest iz dobe Marije Terezije: napisao za hrvatsku mlade~ Radoje Ljubi iz 1908. itd. Osim ovog, zbog nedostatka prostora prekinutog nizanja povijesnih romana za mlade~, objavljeno je i mnoatvo prijevodnih povijesnih romana za mlae itateljstvo. Tako da je hrvatski (dje ji i omladinski) itatelj itekako dobro upoznao pripovjedne postupke povijesnih pripovijedanja. Dapa e odstupanja IBM od postupaka karakteristi nih za povijesno pustolovni roman ukazuju da IBM ra una na ve zate eni model povijesnog romana polo~en u njenu itateljsku publiku a koji ona svjesno izigrava. Druga teza koja nam se ini spornom je prebacivanje Jaae Dalmatina iz omladinske knji~evnosti u dje ju knji~evnost. Primjedba da su i nakladnici smatrali JD omladinskom knjigom smjestivai ju u Ilustrovanu omladinsku biblioteku malo vrijedi jer je samo koju godinu kasnije u istoj biblioteci objavljen i nedvojbeno dje ji roman `egrt Hlapi. Iako je naravno JD u sloju svoje pustolovne radnje dostupan i dje joj itateljskoj publici puni potencijal djela smatramo da se realizira tek i upravo u omladinskoj publici. Ne samo ato je tek mlade~ u stanju shvaati povijesne pojmove te u krajnjoj liniji raspola~e i dovoljnim znanjem (ovdje i zemljopisnim) koje tek omoguuje stvaranje neophodnog konteksta u koji se uklapa radnja JD. Naime da bi se shvatila radnja romana neophodno je znati i dogaaje koje su u vremenskom susjedstvu radnje (na po etku osvajanje Carigrada, na kraju pronalazak isto nog morskog puta do Indije) ali i zbivanja suvremena radnji JD: nadiranje Portugala, razvoj vatrenog oru~ja, savezniatva: Mameluci u Egiptu, Turci, Mle ani, Dubrov ani). Osim toga u JD se postavljaju i pitanja na na in tako drag adolescentskoj itateljskoj publici: hipotetska, eksperimentalna situacija koja tra~i jasan i nedvosmislen odgovor. Jer u Jaai Dalmatinu nije samo pitanje kako se uspeti i zadobiti mo, ve, joa i viae, kako je zadr~ati i sa uvati. Kako na uzburkanom povijesnom moru na kojemu nebrojene silnice ugro~avaju stabilnost i sigurnost zaatiti one koji su mu povjereni i one koji svoje nade pola~u u njega. I, da bi se podcrtala va~nost tog pitanja, to isto pitanje IBM postavlja se joa jedanput u romanu ali u druga ijoj formi: kako doslovno napraviti nepotopivi brod. Brod kojeg niti ljudske sile niti sile prirode ne mogu potopiti: rije ju aesnaestostoljetni ratni Titanic. I dok Lias, Jaain sin uz pomo Gjaneka izrauje prve skice za nepotopivi brod, Jaaa Dalmatin na prvi problem odgovara vizijom iz svoje mladosti i na obalama Indijskog oceana gradi neosvojivi grad iju sliku nosi iz svog djetinjstva: Dubrovnik! Bez te sli ice iz djetinjstva, bez tog zrnca duha pronesenog kroz goleme prostore i najnevjerojatnije okolnosti Jaaa Dalmatin i njegovo postignue bi propali. Ali upravo zahvaljujui toj siuanoj duhovnoj klici koju je Jaaa Dalmatin pretvorio u golemu povijesnu snagu prodor monih Portugalaca bio je na neko vrijeme osujeen. Upravo takve i sli ne situacije kristalno jasno postavljene u pripovijedanju IBM nedvojbeno upuuju na dob itatelja. ZAKLJU AK JD je, daleko od toga da bude PRVI, tek jedan u nizu hrvatskih dje jih i omladinskih povijesnih romana. On obrauje najstariju temu hrvatskog dje jeg romana te je rezultat njezina devedesetogodianjeg razvoja. Taj razvoj se o ituje u promijeni stava u knji~evnom djelu prema islamskoj kulturi. Ta promjena stava djelomice je naala i svoj izraz u promjeni knji~evnog postupka karakteristi nog za pustolovni roman. Umjesto tipi nog junaka pustolovnog romana koji svojom borbenoau i hrabroau ruai sve prepreke na putu k ostvarenju svoga cilja Jaaa Dalmatin je neobi ni junak-graditelj kojemu je, va~nije od pobjede u borbi, ostvarenje vlastitog sna. Potvrdu za takvo novo pozicioniranje junaka nalazimo u samom procesu pisanja romana Jaaa Dalmatin kada je IBM bila potaknuta Nazorovim nagovorom, na sudjelovanje u itanci, da krene upravo tim putem u oblikovanju svog junaka. Upravo takav sklop junaka omoguuje s druge strane da ga vidimo kao tipi no adolescentski roman okrenut postavljanju provokativnih eksperimentalnih pitanja. Je li mogue ili bolje u kojoj mjeri je mogue ovjeku u kovitlacu povijesnih silnica (nadiranja monog neprijatelja, napadi od onih koji hlepe za njegovom moi) osigurati zaatitu, podii zidine, sagraditi brod nepotopiv u bitci. Recepcija romana nije uo ila (osim Marakovia) sve novine kojima roman obiluje, a nije ih uo ila zato jer dijelom nije znala neposredne okolnosti nastanka djela a dijelom nije bila upoznata sa razvojnim linijama ili drugim rije ima povijeau hrvatske dje je knji~evnosti. S druge strane povijesne okolnosti nisu bile naklonjene djelu s takvom tematikom. To su glavni razlozi zbog kojih Jaaa Dalmatin nije do~ivio niti pribli~an uspjeh onomu koji su ostvarila dva glavna autori ina djela. Barac [1942] Antun Barac: Umjetnost Ivane Brli Ma~urani, u Ivana Brli-Ma~urani: Pri e iz davnine, Zagreb, Knji~ara Radoslava Horvata Bu ar 1937 Franjo Bu ar: Ivana Brli-Ma~urani: Jaaa Dalmatin, podkralj Gud~erata, u Obzor 77(1937)282, Zagreb Buli V. 1938 Vinka Buli: "Jaaa Dalmatin": knjiga za omladinu Ivane Brli-Ma~urani, u Novo doba 21(1938)6:3 Buli I. 1938 Ivan Buli: Ivana Brli-Ma~urani: Jaaa Dalmatin velebna hrvatska pjesma u prozi, u Obzor 78(1938)3:1 Cuci 1940 Sima Cuci: Ivana Brli-Ma~urani: Jaaa Dalmatin, omladinski roman, u Glas Matice srpske 7(1940)117:191 Dikli 1995 Zvonimir Dikli: Svijet Ivane Brli-Ma~urani, u Umjetnost i dijete 27(1995)2-3 str. 127-146, Zagreb Donat 1980 Branimir Donat: Tri strukture, tri duhovna kruga Ivane Brli-Ma~urani, u Forum 19(1980)6 str 898-909, Zagreb Fedorov 1937 N. F. [Nikolaj Fedorov]: Jaaa Dalmatin potkralj Gud~erata, u Jutarnji list 26(1937)9297:19 Kati 1938 -mk [Milan Kati]: Posljednje djelo knji~evnice Ivane Brli Ma~urani "Jaaa Dalmatin" bilo je zamialjeno u dva dijela, u Novosti 32(1938)261, Zagreb Kova i 1938 Vladimir Kova i: Jaaa Dalmatin, u Savremenik 27(1938)4 str.385-386, Zagreb Manojlovi 1938 Gavro Manojlovi: Jaaa Dalmatin, potkralj Gud~erata, u Novosti 33(1938)7:10 Ma~urani 1925 Vladimir Ma~urani: Melek "Jaaa Dubrov anin" u Indiji godine 1480.-1528. i njegovi prethodnici u Islamu prije deset stoljea, u Zbornik kralja Tomislava: u spomen tisuugodianjice hrvatskoga kraljevstva, str. 217-290 (biljeake str. 554-681), JAZU, Zagreb Nazor i Barac 1928 Vladimir Nazor i Antun Barac: itanka iz hrvatskoga ili srpskoga jezika za II. razred srednjih akola, Zagreb, Profesorsko druatvo, sekcija Zagreb Ravli 1938 Jakaa Ravli: I. Brli-Ma~urani, Jaaa Dalmatin-potkralj Gud~erata, u Jadranska stra~a 16(1938)7, str.305-306, Split Te~ak 1994 Dubravka Te~ak: Hrvatski povijesni roman, u Umjetnost i dijete 26(1994)3, str.139-145 Te~ak 2008 Dubravka Te~ak: Portreti i eseji o dje jim piscima, Tipex, Zagreb Vaupoti 1974 Miroslav Vaupoti: Zaboravljeni pustolovni roman o jednom naaijencu, u `kolske novine, 25(1974)794:15, Zagreb Zima 2001 Dubravka Zima: Ivana Brli-Ma~urani, Zavod za znanost o knji~evnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb Sa~etak: Zna aj romana Jaaa Dalmatin, posljednjeg pripovjednog djela Ivane Brli-Ma~urani, nije ni sagledan ni vrednovan na primjeren na in. Iako su tome posve sigurno pridonijele i povijesne okolnosti koje nisu bile naklonjene djelu s takvom tematikom u ovom smo se radu zadr~ali uglavnom na unutar-knji~evnim razlozima. Uzroci neprimjerene recepcije djelomi no le~e u nedovoljnom poznavanju okolnosti nastanka romana, a, s druge strane, u ne postavljanju Jaae Dalmatina u njemu prikladan knji~evni niz, niz u kojemu bi se tek mogle sagledati novosti koje Ivana Brli-Ma~urani donosi u odnosu na tradicionalno pristupanje temi. Tema odnosa Hrvata i islama najstarija je i najdugovje nija tema hrvatskog dje jeg povijesnog romana (odnosno romana za mlade~). Pokazat e se ne samo da Jaaa Dalmatin nije  prvi hrvatski dje ji roman ve da je on jedan od vrhunaca razvoja teme. Osim toga, predstavit e se razlozi zbog kojih bi bilo mnogo prihvatljivije Jaau Dalmatina vidjeti ne kao djelo dje je knji~evnosti ve kao pripovjedno djelo za mlade~. Takoer pokazat e se da Jaaa Dalmatin na originalan na in izlazi iz zadanih okvira pripovjednog postupka karakteristi nog za povijesno-pustolovni roman. klju ne rije i: hrvatski povijesni dje ji roman, hrvatski povijesni roman za mlade~, muslimani u hrvatskoj dje joj knji~evnosti, muslimani i Ivana Brli-Ma~urani  Dio pisma Ivana Bulia prenesen je u Obzoru 78(1938)3 od 5. sije nja 1938. Atribucija lanka u bibliografiji Zbornika IBM iz 1970. Ivanu Brliu je pogreana.  Vladimir Ma~urani je objavio u Rad JAZU svoj rad pod naslovom Melek "Jaaa Dubrov anin" u Indiji god. 1480.-1528. i njegovi prethodnici u Islamu prije deset stoljea. Iako na radu piae da je knjiga izdana 1925. bit e da je objavljivanje kasnilo mo~da ak do 1927. jer IBM piae ocu 16. travnja 1926.: "O ekujemo, dragi tata, kona no Tvoju knjigu koja i ovdje ima dosta interesanata. itala sam neki dan da  Melek zna i i  angjeo ." Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 103, sv. 1, sign. mikrofilma DD-81.  Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 103, sv. 1, sign. mikrofilma DD-81  Pismo Ivane Brli-Ma~urani ocu 18. XI. 1927. Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 103, sv. 1, sign. mikrofilma DD-81  lanak u Nazorovoj i Bar evoj itanci je otprilike dvije treine teksta koji je napisala IBM. Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 83, sv. 42, sign. mikrofilma DD-68  Jaaa Dalmatin pjeva pjesmu o Radosavu vojevodi.  Tekst u uglatim zagradama je tekst iz rukopisa IBM izostavljen iz lanka u itanci.  Kako ovog podatka unutar zagrade nema u izvornom tekstu lanka IBM vjerojatno je lanak Vladimir Ma~urani ipak stigao redigirati te dodati ovaj va~ni i opravdano uba eni podatak.  Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 80, sv. 67., sign. mikrofilma DD-65.  Naslovivai svoj zapis: `to mi je pri ao mali Alija IBM zapisuje prvi od aest-sedam kratkih Alijinih pri anja nastojei atoviae zadr~ati njegov na in izra~avanja:  Kad vuk prilazi, velik kao june, samo maae glavom amo tamo. A nama djeci samo protrnu noge i popadamo na zemlju. Rukama mo~ea a nogama nemo~ nikamo i haknuti nemo~ - a da haknea gotov si - a mi le~imo i samo prstima strepimo-a on dodje pa bira ovce. Bira najljepau i koju izabere, ona za njim ide. On je vu ji Zrail. "A ato je to Zrail?" Zrail dolazi kada insan umire. Lipo dodje do njeg, pak crvenom jabukom lipo oaivenom izpred ustiju sve rukom mami, mami duau napolje. Duaa izidje lipo ko dim od cigare- pa na prozor napolje - pa se svije oko kakove gran ice i tako bude po koj dan. Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 83, sv. 4., sign. mikrofilma DD-68.  Objavljeno u Knji~evnom Severu 3(1927)11 (1. studenoga 1927). Podatak u Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 83, sv. 44., sign. mikrofilma DD-68.  Pismo IBM kerki Zdenki, Beograd, 18. studenoga 1934. Opis audijencije kod Nj. Vel. kraljice. Arhiv obitelji Brli; kutija inv. br. 76, sv. 12, sign. mikrofilma DD-62.  Arhiv obitelji Brli; kutija inv. br. 84, sv. 36, sign. mikrofilma DD-69.  Arhiv obitelji Brli; kutija inv. br. 84, sv. 37, sign. mikrofilma DD-69.  Vjenceslav Novak je roman objavio o svom troaku u Senju.  Zdenka Smrekar objavila je 1937. aest povijesnih pripovijedaka u ~enskom asopisu Naaoj ~eni a iste godine i u monografiji u Kuglijevoj nakladi pod naslovom Gri ka Bakica pri a. Negdje tijekom 1939. pripovijetke su izaale i kao samostalni svesci nakladni ke cjeline Pripovijesti djeda Nike. Jedna od tih aest pripovijedaka je i Adem-beg.  Za svrhu ovoga rada posve je neva~no je li De~eliev roman utemeljen u povijesnoj istini.  Pismo nije potpisano; (Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 81., sv. 16. sign. mikrofilma DD-65).  Pismo ocu 22. lipnja 1924. Nije li se IBM dogodilo ono o emu je pisala ocu kao o smjeanom zapa~anju koje je izrekla njezina sedmogodianja kerkica: "Medjutim me je moja Nevica dovela na ideju, da pisanje i govorenje nije u svom kvantitetu ovisno o nama samima! Pitala me je naime neki dan:  A govore li ljudi koliko oni hoe ili imaju li oni ve u sebi spremljene rie i koliko kojemu treba, pa onda rie i izlaze, izlaze  a kad ih viae neima unutra onda ovjek viae nemo~e govoriti? ini mi se da zaista za pisca ova druga hipoteza vriedi!" Zapa~anje je doduae smjeano i dje je naivno ali ono je IBM zapelo za oko zato jer je o ito i sama imala sli ne misli i sli ne brige. Ovako umotane u naivno dje je zapa~anje mogla ga je izrei i javno. Arhiv obitelji Brli, kutija inv. br. 103, sv.1.; sign. mikrofilma DD-81.  Bez obzira ato je objavljen u 1940. kako u lanku nema niti spomena da je Ivana Brli-Ma~urani preminula izgleda da je lanak pisan prije njene smrti.  Na samom kraju bilje~aka pa time i cijele knjige je naime dodana biljeaka: "Od god 1847.(sic!) do 1509. nije dodan posebni tuma , jer se itav ovaj dio temelji na povijesnim podacima. Mnogi od tih podataka poti u iz povijesne rasprave Vladimira Ma~urania: "Melek Jaaa Dubrov anin u Indiji".  Ivana Brlic-Ma~uranic: Jaaa Dalmatin; prelo~ili [z chorvatatiny] Ivan Minarik a Andrej Vrbacky; ilustroval Jo~o Ilecko.  Bratislava; Turc. Sv. Martin: Jan Horacek, 1943. Izvor: Katalog izlo~be IBM 130 godianjica roenja, Gradska knji~nica Salavonski Brod  U prvom nastavku je izaaao po etak poglavlja Drski su~anj; Pionir, 17(1959)5:8; Pionir, 17(1959)6:8-9; Pionir, 17(1959)7:8, Zagreb, Naaa djeca  Nakladnik Naaa djeca, Zagreb; urednik Jo~a Skok.  Nakladnik Ve ernji list, Zagreb, urednik Suzana Ivkovi.  I neki drugi autori takoer smatraju kako je Jaaa Dalmatin dje ji povjesni roman. Dubravka Te~ak piae o Jaai Dalmatinu u svom radu Hrvatski povijesni roman u okvirima dje je knji~evnosti (1994.). Autori Milan Crnkovi i Dubravka Te~ak navode "Jaaa Dalmatin ima zanimljivih poglavlja, ali on je va~niji i kao deklaracija i kao kao pobuda nego kao finalni proizvod namjenjen upotrebi, mada e ga djeca oko dvanaeste godine uz poticaj itati s veim ili manjim u~itkom." (Crnkovi i Te~ak 2002:277)  Ovdje smo nabrojali samo ona djela u kojima postoji ambicija opisa povijesnih okolnosti te u kojima povijesne okolnosti igraju aktivnu ulogu u radnji. Naime postoji i cijeli niz djela u kojima je povijesna smjeatenost radnje naprosto dekor, kozmetika bez ikakvog bitnog utjecaja na razvoj radnje.  Primjerice kao u Robinsonu Crusoeu: kako bi junak/kako bih ja kao druatveno bie reagirao u situaciji potpune odvojenosti od drugih ljudi; ili u Gospodaru muha: je li zlo druatveno generirano ili je bioloaki zadano u ovjekovoj prirodi.  Tu je opet, i to posljednji puta, IBM pribjegla svojoj omiljenoj knji~evnoj temi: kako je maleno i siuano ja e od monog i golemog.  Opis bitke kao golemog kaosa koji se hrani eruptivnim sagaranjem emocija u kojoj je zapovjednik jasna nezamuena svijest koja toj vatri daje smjer. Upravo kao ato je u Conradovom Tajfunu postojanost kapetana u straanoj morskoj oluji ona to ka stabilnosti o kojoj ovisi sudbina cijelog broda.     Majhut: DOPRINOS IVANE BRLI-MA}URANI HRVATSKOM POVIJESNOM ROMANU ZA MLADE}  PAGE 1/ NUMPAGES 18 n(p(*\*b+d+++..//f00B1133X4455p66677999:F:::::::;<<<<r@@@@@@NEhEEEEF H&H.KHKBOhZh`16hUl1hMhh`16h`1hcahs96hCT#hs96hhs96hM%hhs96h{hH9hs96jhs90JUh ahs96hs9 hehs9;p(`*4023667,8::;<@AGDII>JOORUZr\ h^h`gd`1gd`1gdMgd`1 & Fgd81gds9BOhOzO|O TJTUUV.V,XnXXXYYZZ[[\\]n]t]]heje:fffTgpgiijfllllll m:mzooo ppp&p(p*p,p:pyZy~yyyyyyyzz{N{R{{{{{|||}H}J}p}}} h`16hYh`16hIh`16hch`16hh`16h4h`16hP)h`16hhh`16hUh`h`16 h3\h`1h3\h`16jh`10JU hoh`1h`1hoh`166}}~~:~V~Z~~~ځ<Lȃփ؃fhN>؆ʇ̇ (ڌތ(j4Lptܼܼܲܮܦܙܡܑ܍ܦܲ~vvvvh`h`6h }h`6 hhh`hW)hch`6h:h`6 h`6hhh`6hUl1jh`0JUhPh`>*hdHh`6hj%!h`6hIh`6h`h81h816h81hksh`1jh`10J6U.tPTb~68NP&(,prЧ"$"ҬԬ֬جڬLT¾~ h >* h 6]h hhs9hlhl6h -hlh3h36h3hW)hW)hW)6hkshPh81h5hUl1heYh`6h3 h`6jh`0JUhdh`6h`h`6h`1$(r֬جڬ̮vXJZ  ;^`;gd:dgd4 h\^h`\gdgd=X`gdW)gd;`gdY0gd` brخޮt| dlv*2Vv Jhjֳ޳V߿߻߻߃{shQ hQ >*hQ hQ 6h# hYUh:d>*hYUh:d6h:dh:d>*h:dh:d6h:dh8h8>*h8h86h8h8hQ >*h8hQ 6hp$hp$>*hp$hp$6hQ h*Rhp$>* hp$6h*Rhp$6hp$h +V"0ε P¶Ķƶܷx|ȸиDй,Ⱥкdй}u}mehS$hp$>*hS$hp$6hR\hR\6hR\ hPNh{fhvhPN hh h>*hPNhPN>* hPN>*h{fh{f6h{fh h h h8h8>*h8h86h8 hZhp$hZhp$>*hZhp$6hZhp$>*hp$hZhp$6$ ƶ,.vxz|&d`<NTgdEEgdH gdH gdu ;^`;gdcgd4;x^`;gd d&j̼ 08Ttv|ľ,Zn<,DP󿷿h h h86h[hH 6h8 h[hH h}fhH 5hH hZvh,h,6h,hhp$>* hp$6hhp$6hthc6hc hthch2hp$>*hp$h2hp$64 J&(tdfh|~"&(*RX\^`bdº²««£›—€€€€—y‡€ h7hy h2hyh2hy6h:hy6huhKhy6h(hy6 hKhyh3qhy6h9hy6hyjhy0JUh h}fhH 5 h[hH hshH 6h}fhH 6hH h:hH 6/2:VX~(6.4<>:HNP  FPRTVh]hy6hnh&4hy6jh.hy0JUh2hy6hmhy6mHnHtHjhy0JUhymHnHtH h2hyhyC024\`n&8\BT  8BDFHJrv"jhEE0JUmHnHtHu h/jhyh/jhy6h6hehy6jhy0JUh_XD h2hyh2hy6hEEhyhnCTFvL(>*xz~gd`gd`1gds9gdEEgd_XD 4:<>hprtvx*P24LN~,.4ûûûûïz hUhs9hs9mHnHtHh|v'hs96hs9jhs90JUhMjhM0JU htht ht6htht6htjht0JUhk jhk 0JUh/jhy6jhy0JUh6hy h/jhy-4BP,NP.02Lfbz~&(*@TǰǞǸǗǗǗǏLJhTuh`16hYh`16h3\h`16 hUl1h`1jh3\h`10JU h`16htzfh`16h_[h`16 h_[h`1h`1jh`10JUhUhs96 hUhs9hMhs9hs9mHnHtHhMmHnHtH/b|~|>@ddBN*,xz|*,.:<>@BDXZ^`dfhɶɓhH hC0JmHnHu h'[z0Jjh'[z0JUh'[zhH hH CJaJjhj~Uhj~hdh`6hUl1h h`6hIh`>*h) h`6h`jh`0JU3bdfhgdH `gd p$a$gdH ,1h. A!"#$% ,1h. A!"#$% ^# 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtHH`H 5 Normal `CJ_HaJmHsHtH>A`> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k . Bez popisa BOBEEfusnote ^mHnHtH u>@> [7 Tekst fusnoteCJaJJOJ  literatura;dx^`;>&@!> 40Referenca fusnoteH*>OR> cacitatiSd^SLAL Tekst fusnote Char_HmHsHtH< < caIndeks 1^`@Ba@EE fusnote CharmHnHtH u:@r: a Zaglavlje  p#8 8 aPodno~je  p#2)@2 a Broj straniceF>F iHNaslov$d`a$ 5CJ \ROR:dStyle17d^7PJmHnHtHuPOP glavni tekst `PJmHnHtHuTT {f0Tekst balon iadCJOJQJ^JaJTT {f0Tekst balon ia CharCJOJQJ^JaJFF T[afusnotah`CJPJaJtH .O.  mw-headlineV@V "hMCitat!S^S`B*PJ]aJphtH H!H !hM Citat CharB*CJPJ]aJphtH PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!r]@Otheme/theme/theme1.xmlYMoE#F{oc'vGuرHF[xw;jf7q7J\ʯ AxgfwIFPA}H1^3tHA HwDI31МC`A]#Tv@=!<İT[ڸ3"Жe)Q!ol y\?Z]<z'Yٯ󼻵fKWtnu:f+25 1_66Y|slvހ,~u߿ZmxM:~ƽ9ۮ|g(Ȇ"1OԢ\=.@Md}H.Gb-\zc|9e! a f^=??|xGȡIXzg>2>ϫP>3u^|gO^|=o <*Ç4&$Gh`9Q #LI(q =9S̲8zt;G䞣 E+$DuŽUrpŤJv'N|{f݈8j1((B*K] .Xu0tɐlm2fpVe9tPU(?$quⵒfqy$JyϢD9\,AGm\nziÙ)D]|%lڟZ̦gl冹EPk 9> ljWY DK/7ebe _膖W`VcJD1#4b!:UJ0A?=y6ʷWg1K#[]y%[BTRlw~SL_)4)X t|zm{\CJ# w@],d_C֜a|jHP؏T$كdfl,YdTI]ZG䐰zoPnI dYB=!kk|l1Qn6MBŊ]|-_ƬF^ Mιڎ5gr3W8o1,Q =H zC}~h m /iG08ELum6:iO֚%tv1ZHggv|m"{DaidL`/Z_z 'LIL0zL@[t/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!r]@Otheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] %&")g.70GHJLMM|MSwblr~$#DeA\u a =Jf  \ 7 - .u & .& uuuuuuuuuuux .).4jr\n(BOjp}tVd4h|~    Ep(r\ Th} Y`bdorx!8@0(  B S  ?X\]e[_`h> G u y z  < > v %fvnw HQ ()/MS*3EJ  )UZfk"+ek%z #) z]d %b k !'!Y!^!!!:">"`"c"""####%%>%C%%%&&''' 'u'~'''''3,:,>,E,h-o-------..`.g..../q0w00000001111T1[1<2E223w445566 77e7o77777b8i8889 9v9}9 ::::::;;`;e;;;$<)<<>D>>>@A AA@AIAUA^ABBD#DWE_E&F,FqqqrrSrWrXr`rorrrrrrrss.t7tftottt4u=uuuvvvw"w%w,w1wwwwwwwwwwwxx x xMxWxlxuxyyyyyyyyjzozzzzz{{{{7|@|D|N|||}}ՀހKTЂق΄҄ӄۄƅʼn҉&0z~%"+ "&+4V_hlmuMWpyǓ˓̓ԓ@IǔX\]eȕە#*DHINX_їԗ'0=F\h k~כ1=ns#$,py+/08QUV^ͧէ"hq 9=>FīūϫenGP <Eְ߰07/:U`hs|زݲ!)LV̵յU`wƽfjksrvw156>ZcGgi BC{} VXlmfmyNPYZ$)+%'9:DEFGY[km#/34<2;T@G svRTVXijjk cfxyLM/0MN %%V)W)**4-5-//00L5M5B6D67 7;;c=e=k>l>kBlBCC}E~EFFFF1G2G H HYJZJLLLLOMPMMMMMNNPPSSTTVVXXXX"[#[[[S_T_aavcwceexfyf}h~hhhjjYmZmaobopp-t.tuuvv=v>vxxzxyy}{~{{{}}78+-ڂ܂ڇ܇57OP֋׋ÌČDE?@)*bcߔCD&'uvܢޢȤɤ$%4589pr{|ˮͮjkҾӾIKTUyzAC+.&' {|efmn#$12WXSTV!#;>^a$'cf69KNmn@CBE BE47_bNQ Wabsv׋׋ŒÌČČ3456CDEE--./>?@@():@~ĽST VWabsv׋׋ŒÌČČ3456CDEE--./>?@@():@~ĽST9: T]bc77JK[b*,WWC Vsv~$L"*1-^-`o() ^`hH.  L^ `LhH.  ^ `hH. m^m`hH. =L^=`LhH.  ^ `hH. ^`hH. L^`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH."*~$i#K&]\H9R S${j4t  V )*R?) I s Q  H ' pb2u~VXc0Gv&%FK*;o'1lo7u!3lT%,Nj9 k j%!`# #CT#.y#G$p$r%x&92&3&U&f'|v' 2(P)F*,),., -~ -BT-%.=/WE/0=0Y0o0u081Ul13:4T56{6578?9s9:e:O; <'R<]$=z=??ix@?B&YC`CVhCmCsC_XD/~DEEVE7:FJaF1G7G7GdHI9ە@c@:@b<w ݳ՜.+,0  hp  RH-TDU 11 NaslovTitle  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDFGHIJKLNOPQRSTYZ]Root Entry F\<\@Data 1Table`QWordDocument \&SummaryInformation(EDocumentSummaryInformation8MMsoDataStore ;<U<QG2CFCSEEPL==2 ;<U<Item  PropertiesUCompObj    F0Dokument programa Microsoft Office Word 97-2003 MSWordDocWord.Document.89q