Naslov
"Lithiotis" školjkaši
("Lithiotis" bivalves)

Autori
Nevistić, Jozo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Prirodoslovno matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
15.09

Godina
2011

Stranica
34

Mentor
Pezelj, Đurđica

Ključne riječi
Školjkaši; Litiothis slojevi; donja jura; paleoekologija
(Bivalves; Lithiotis beds; Early Jurassic; paleoecology)

Sažetak
Lithiotis školjkaši predstavljaju jako važne i specifične školjkaše, koji potječu iz donje jure. Oni su bili sesilni monomiarianski školjkaši. Rodove Lithiotis i Cochlearites karakterizira dorzo-ventralno izdužena sesilna ljuštura. Budući da su oba roda sesilni i posjeduju jedan mišić zatvarač najvjerojatnije su se hranili iz suspenzije. Elastičnost slobodne tanke ljušture omogućuje otvaranje i zatvaranje ljušture. Dok ljuštura raste veličina mekog tijela ostaje ista. Veći dio ljušture bio je zakopan u sediment, što je omogućavalo Lithiotisima da ljušture drže uspravno. Zbog vrlo kratkog vremenskog raspona u kojem su živjeli oko 10-ak milijuna godina smatraju se odličnim provodnim fosilima za razdoblje donje jure. Zbog neobičnog izgleda ljuštura, Lithiotis školjkaši se smatraju pogodnim vrstama za analizu prilagodbe sesilnih životinja na okoliše sa mekanim dnima. Tijekom jure, zajedno sa drugim školjkašima, bili su najznačajniji graditelji morskih grebena. Zbog vrlo sličnog izgleda i građe ljuštura najčešće se uspoređuju sa drugim školjkašima poput oštriga ili rudista. Većina istraživanja o funkciji i izgledu pojedinih dijelova ljušture Lithiotisa provedena su na recentnim oštrigama. Lithiotis školjkaši su rasli i dominirali tropskim okolišima dok su vladali specifični uvjeti u okolišu, da bi na kraju izumrli kada bi se ponovno uspostavili prijašnji, normalni okolišni uvjeti. Nakon izumiranja najčešće izgrađuju lithiotis vapnence koji su zbog neobičnog izgleda ljuštura Lithiotisa vrlo često koriste kao ukrasni arhitektonski kamen.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Geologija

POVEZANOST RADA