Pregled bibliografske jedinice broj: 528113
Diplomatski incident Bugarske i Austro-Ugarske 1913. godine. Slučaj Miletić
Diplomatski incident Bugarske i Austro-Ugarske 1913. godine. Slučaj Miletić // HRVATI I BUGARI KROZ STOLJEĆA Povijest, kultura, umjetnost i jezik / Karbić, Damir ; Luetić, Tihana (ur.).
Zagreb: HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI RAZRED ZA DRUŠTVENE ZNANOSTI ODSJEK ZA POVIJESNE ZNANOSTI ZAVODA ZA POVIJESNE I DRUŠTVENE ZNANOSTI, 2013. str. 171-180 (predavanje, međunarodna recenzija, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni)
CROSBI ID: 528113 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Diplomatski incident Bugarske i Austro-Ugarske 1913. godine. Slučaj Miletić
(Diplomatic Incident between Bulgaria and Austro- Hungarian Empire 1913th. Miletić Case)
Autori
Despot, Igor
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni
Izvornik
HRVATI I BUGARI KROZ STOLJEĆA Povijest, kultura, umjetnost i jezik
/ Karbić, Damir ; Luetić, Tihana - Zagreb : HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI I UMJETNOSTI RAZRED ZA DRUŠTVENE ZNANOSTI ODSJEK ZA POVIJESNE ZNANOSTI ZAVODA ZA POVIJESNE I DRUŠTVENE ZNANOSTI, 2013, 171-180
ISBN
978-953-154-991-2
Skup
VIII. međunarodni znanstveni skup Hrvati i Bugari kroz stoljeća - povijest, kultura, umjetnost i jezik
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 23.09.2010. - 24.09.2010
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
Balkanski ratovi; blokada luka; Bugarska; Austro-Ugarska Monarhija
(Balkan Wars; port blockade; Bulgaria; Austro-Hungarian Monarchy)
Sažetak
Izbijanje Balkanskih ratova umnogome je otežalo privrednu razmjenu balkanskih država sa ostatkom Europe. Kako je Austro-Ugarska Monarhija većinu svoje gospodarske razmjene, a i gospodarskog profita ostvarivala na Balkanu, ratovi su prouzročili velike gubitke tvrtkama s područja Monarhije. Uvođenje moratorija na plaćanje pristiglih obaveza, ratne neprilike u kopnenom prijevozu robe i blokade luka dovele su mnoge tvrtke do stečaja. Bugarsko miniranje luka u Varni, Burgasu i kasnije Dedegeaču otežavalo je razmjenu dobara. Bugarska nije posjedovala značajniju mornaricu pa je nakon odluke o ulasku u rat minirala svoje luke. Samim tim promijenjen je i režim plovidbe. Tijekom rata luke su bile ili djelimično ili u potpunosti zatvorene za promet trgovačkih brodova. Potpuno zatvaranje bilo je kratkoga vijeka jer je mornarica Osmanskoga Carstva usprkos svojoj snazi bila uglavnom pasivni ratni promatrač. Potpunu pobjedu na moru odnijela je grčka saveznička mornarica. Blokada luka najveći period rata provodila se po posebnom režimu. Trgovački brodovi morali su se zaustavljati tri milje od luke, odaslati signale i nakon toga čekati bugarske remorkere koji su ih trebali prevesti među minama. To pilotiranje provodilo se u vrijeme danjeg svjetla, od osam ujutro pa do zalaska sunca – u jesenjim danima do 18 sati. Brojne su bile pritužbe diplomatskih predstavništava velikih sila na blokadu koja je prouzročila zastoj trgovine s neutralnim zemljama, ali su se brodovi ipak držali donesenog reda plovidbe. Jedini zabilježeni incident koji je prouzročio materijalnu štetu dogodio se 1. rujna 1913. nakon prestanka neprijateljstava. Trgovački brod Orijen koji je prevozio sijeno iz Francuske za Bugarsku, u vlasništvu Ivana Račića, registriran u Monarhiji, u Trstu, prilikom uplovljavanja sudario se s minom i pretrpio veliku materijalnu štetu. Kapetan broda Vincenzo Vicko Miletić je preko austro-ugarskog konzulata u Varni podnio zahtjev za naknadu štete. U njegovom pismu od 6. rujna 1913. pokušao je opisati tijek događaja od njegovog približavanja Varni pa do uplovljavanja u pristanište 2. rujna oko 20 i 30. Sam dolazak u 18 i 30 prema objavljenom redu plovidbe značio je da se Orijen trebao usidriti izvan luke i čekati drugo jutro za uplovljavanje. Prema njegovoj tvrdnji usporio je na šest milja od luke želeći se usidriti i pričekati remorker. No, prije nego je stao naišao je na minu. Tek tada Miletić je dao signale na koje nitko nije reagirao te noći. No prema redu vožnje nisu ni trebali reagirati jer je prošlo 18 sati. Drugo jutro kraj njega je prošao remorker, ali ga navodno nije odveo. Miletić je tada poslao čamac sa dva časnika i onda je uz pomoć konzula u Varni organizirano uplovljavanje u luku koje je navodno završilo u 20 i 30 drugoga dana. Razlozi koje je Miletić naveo zašto bi bugarska strana trebala platiti štetu su bili sljedeći. Prvi, po svemu sudeći izmišljeni, argument je bio da mu prilikom ukrcaja i kretanja 20. kolovoza iz St. Louisa du Rhone u Francuskoj nije javljeno o blokadi varnenske luke nego da mu je tamo čak od strane mjesnih Bugara rečeno da je Varna slobodna za uplovljavanje. Kako je obavijest o blokiranju luke bila poznata svim konzulima u Varni i svim ministarstvima vanjskih poslova, te je objavljena na propisani način, taj argument je potpuno deplasiran. Naime, ako bi i došlo do deblokade luke, svi brodovi bi morali pričekati službenu obavijest o tome preko diplomatskih predstavništava. Drugi argument je bio da je Miletić bio uvjeren da su potpisivanjem mira uklonjene i mine. Gotovo je nemoguće da bi iskusan pomorac mogao vjerovati da se razminiranje luke može izvršiti u kratkom roku. I kada bi se moglo, svejedno bi njegova obaveza bila pričekati objavu deblokade. Treći argument bio mu je neispaljivanje topovskih hitaca koji su ga trebali upozoriti na opasnost. Navodno je ranije u slučaju jednog nizozemskog i jednog engleskog broda učinjeno baš to i to ih je spasilo da i oni ne dožive istu sudbinu. Iako je ispaljivanje topovskih hitaca radi upozorenja moglo spasiti Orijen od nesreće, nigdje nije stajala obaveza da se to mora učiniti. Prijašnji slučajevi kada se dogodilo to ispaljivanje hitaca bili su u vrijeme potpune mobiliziranosti bugarske vojske, u vrijeme rata, a nakon demobilizacije dijela osoblja prestalo je i nadgledanje luka na taj način. Miletić u pismu tvrdi da je on došao oko 18 i 30 i usporio na udaljenosti od 6 milja od luke te dao potrebne signale i odlučio pričekati remorker radi pilotiranja. No, prije nego se zaustavio, naišao je na minu. Nakon nailaska na minu, Miletić je poslao sve uobičajene signale tražeći pomoć koje nije bilo niotkuda pa je tamo zanoćio. Ujutro je jedan remorker došao iz pristaništa, ali se vratio u luku nakon što ih je obišao. Onda je Vicko Miletić poslao čamac s 2 časnika koji su od konzula tražili pomoć koja je došla te su u 8 i pol navečer stigli u luku. Nailazak na minu dogodio se u trenutcima kad varnenska obalna straža nije još uvijek mogla stići do Orijena. U objavljenim pravilima uplovljavanja u luku jasno je navedeno da remorkeri funkcioniraju do zalaska sunca tako da obalna straža nije ni imala zadaću pratiti ima li brodova ili ne u iščekivanju remorkera. Incident je izazvao živu diplomatsku prepisku između austro-ugarskog poslanstva u Varni i bugarskog ministarstva vanjskih poslova potpomognutog obalnom straže Varne. Zaoštravanje između dviju država bilo je u drugoj polovici 1913. godine zadnje što je trebalo Bugarskoj i Austro-Ugarskoj Monarhiji. Rezultati Drugoga balkanskog (međusavezničkog) rata upućivali su na buduću suradnju dviju država. Propisi prilikom uplovljavanja trgovačkih brodova u luku u Varni bili su jasni i javno prezentirani tako da ne treba dvojiti o pogreški kapetana Miletića. Argumenti koje je on isticao nisu ni na koji način mogli opravdati njegov postupak. Dopisivanje koje je uslijedilo nakon nesreće na najbolji način je potvrdilo da ju bugarska strana nije prouzročila pa da tako ni ne može za nju biti odgovorna. Miletić se svojim pismom i zahtjevom za naknadu štete nastojao opravdati, ali je to učinio podosta nesuvislo. Diplomacija Austro-Ugarske Monarhije koja je početkom dvadesetog stoljeća vrlo često pritiscima uspijevala iznuditi više od onoga na što je imala pravo, na Miletićevu nesreću, a i na nesreću vlasnika broda Račića, zbog odnosa u kojem su se nalazile dvije države, bila je puno pažljivija i strpljivija. Iako je Bugarska tada bila prisiljena pristajati na razne pritiske zbog ishoda međusavezničkoga rata u ovom slučaju tome nije bilo tako. Diplomacija Monarhije je već pripremala savezništvo protiv Srbije zbog uvjerenja da će do rata Monarhije i Srbije doći u vrlo skorom razdoblju. Višemjesečno dopisivanje austro-ugarskog konzulata u Varni i bugarskog ministarstva vanjskih poslova završilo je, barem prema očuvanoj arhivskoj građi, neposredno pred izbijanje Prvoga svjetskog rata, a rezultat dopisivanja je odbijanje bilo kakve odgovornosti za incident s bugarske strane. Blokada luka potrajala je i dalje, a konačno razminiranje dogodilo se tek poslije Prvoga svjetskog rata.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest
Napomena
Uz sažetak na engleskom, rad je opremljen i opširnijim sažetkom na bugarskom jeziku.