Naslov
Dr. Dinko Vitezić- krčki prosvjetitelj i preporoditelj
(Dr. Dinko Vitezić- educator and reformer on island Krk)

Autori
Božić, Tvrtko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), ostalo

Izvornik
Nacionalni pokreti u 19. stoljeću / Marinović, Marijana - Zagreb : Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO), 2008, 36-56

ISBN
987-953-7290-10-8

Skup
Treći hrvatski simpozij o nastavi povijesti

Mjesto i datum
Poreč, Hrvatska, 25.03.2008. - 28.03.2008

Vrsta sudjelovanja
Plenarno

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
dr. Dinko Vitezić; otok Krk; prosvjetiteljstvo; južnoslavenstvo; nacionalni interesi; Istra
(Dr. Dinko Vitezić; the Enlightenment; the island of Krk; South Slav idea; national interests; Istria)

Sažetak
Hrvatski narodni preporod koji se u drugoj polovici XIX. stoljeća odvijao u austrijskoj pokrajini Istri, kojoj su pripadali i Kvarnerski otoci Krk, Cres i Lošinj bio je prvenstveno potaknut htijenjem malobrojnih pripadnika crkvene i svjetovne inteligencije da se u pokrajini održi jezična ravnopravnost naspram talijanskog jezika, te da se u političkom smislu ostvari sjedinjenje Istre sa ostalim hrvatskim zemljama. Istarski sabor kao poprište borbe hrvatskih rodoljuba i preporoditelja bio je od 1861. godine jedino mjesto u kojemu su se navedena nastojanja pokušala ostvariti. Međutim, već primarni kulturni cilj nije bio ostvaren. Naime, u Istarskom saboru se do njegovog faktičnog djelovanja (1910.), odnosno formalnog raspuštanja (1916.) nije čula hrvatska riječ. Doduše, 1883. godine pokušao je dr. Matko Laginja progovoriti hrvatskim jezikom za zastupničkom govornicom, ali je, ne dovršivši niti prvu rečenicu zbog glasnog negodovanja talijanskih i talijanaških zastupnika, bio doslovno istjeran iz Sabora. Niti drugi, politički cilj nije dosegnut. Austro- Ugarska nagodba iz 1867. godine zacementirati će odvojenost Istre od Banske Hrvatske i Dalmacije. Uvidjevši blagovremeno takvu situaciju, porečko- puljski biskup Juraj Dobrila, uz svesrdnu pomoć đakovačko- srijemskog biskupa Josipa Jurja Strossmayera, pokreće u Trstu 1870. godine Našu Slogu, prve novine u Istri na hrvatskom jeziku. Pokrenute sa svrhom što bržeg, jasnijeg i neposrednijeg širenja preporodnih ideja novine su odigrale krucijalnu ulogu u razvoju istarskog narodnog preporoda. U takvim društvenim, kulturnim, političkim i vremensko- prostornim okvirima djelovao je dr. Dinko Vitezić, odvjetnik, političar, branitelj i promicatelj hrvatskih narodnih prava, rođen u Vrbniku 1822. godine. Kada bismo sumirali njegov cjelokupni radni opus, tada bi se on mogao grubo podijeliti na tri vremenska razdoblja. Prvo je ono koje započinje 1849. godine, kada dr. Vitezić odlazi u Zadar u službi nadsavjetnika i financijskog prokuratora za Dalmaciju, te se uključuje u tamošnji narodni pokret i osnivanje hrvatskih kulturno- prosvjetnih ustanova (Matica dalmatinska, Narodna čitaonica) i novina (Il Nazionale- Narodni list), a završava 1873. godine. U tom se periodu odaziva pozivu vrbničkih rodoljuba i pomaže im da 1871. godine osnuju Hrvatsku čitaonicu, treću po redu u Istri i prvu na Kvarnerskim otocima. Drugo razdoblje predstavlja njegov zastupnički rad u Carevinskom vijeću, od 1873. do 1891. godine. To je razdoblje njegove najvitalnije i najagilnije djelatnosti u kojemu nastupajući u bečkom parlamentu ostvaruje zavidne rezultate na prvenstveno gospodarskom području. Njegovim zalaganjem i upornošću u nekoliko krčkih mjesta dolazi do izgradnje vodovoda, lukobrana i luka. To je bio preduvjet da se podigne kulturna, a samim time i nacionalna svijest krčkih i istarskih Hrvata na one razine koje predstavljaju početak konkretne političke borbe protiv talijanskih interesa i pretenzija. U tom razdoblju dr. Dinko Vitezić staje na čelo krčke Kotarske gospodarske zadruge (1885.), koju će voditi narednih 17 godina. Ona je postavila temelje zadrugarstva na otoku i pokrenula zadružni pokret koji se poput paukove mreže proširio na cijeli otok. Treće razdoblje počinje u trenutku kada dr. Vitezića 1891. godine u Carevinskom vijeću zamjenjuje Vjekoslav Spinčić, te kada će se on baviti ponajviše kulturnim i prosvjetnim problemima. Dvije godine nakon napuštanja aktivnog političkog djelovanja, dr. Vitezić je na čelu "Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru" (1893.), društva koje će uporno osnivati hrvatske škole u manjim i većim mjestima u Istri i na Kvarnerskim otocima. Nakon sedmogodišnjeg vođenja društva, 1900. godine na toj poziciji zamijeniti će ga opet Vjekoslav Spinčić. Ovo dvostruko zamjenjivanje Spinčić- Vitezić predstavlja i političku transferaciju u Istri. Dok su biskup Dobrila i dr. Vitezić zastupali južnoslavensku političku ideju, dotle Spinčić, Mandić i Laginja zastupaju pravaške ideološke postavke, koje očito potkraj XIX. i početkom XX. stoljeća dominiraju istarskom političkom pozornicom, što se hrvatskih političara tiče. U ovom razdoblju dr. Vitezić se okreće svome rodnom otoku i svome rodnom mjestu u kojemu utemeljuje Knjižnicu braće Vitezić koju smješta u novosagrađeni Hrvatski (kasnije nazvan Vitezićev) dom. Dom, otvoren 1901. godine, je pravo multikulturno središte javnog djelovanja ne samo u Vrbniku nego i na otoku Krku. Posljednja aktivnost dr. Vitezića je bila ona kada je 1902. godine bio jedan od utemeljitelja Staroslavenske akademije u gradu Krku, pomogavši i financijski biskupu Mahniću i ostalim ljubiteljima glagoljice i staroslavenskog jezika da Akademija što prije zaživi i sačuva krčku kulturno- povijesnu baštinu. Jedna od specifičnosti vezana za lik i djelo dr. Dinka Vitezića je njegova povezanost sa četiri biskupa. Prvi među njima je naravno njegov brat, krčki biskup Ivan Josip Vitezić, preko kojega se dr. Vitezić upoznaje sa porečko- puljskim (kasnije tršćansko- koparskim) biskupom Jurjem Dobrilom. Biskup Vitezić i biskup Dobrila dijelili su istarske saborske klupe i zauzimali se za pravo na hrvatski jezik kao nastavni i uredovni jezik u Istri. Preko svojega brata, dr. Vitezić počinje tijesno surađivati sa biskupom Dobrilom što se vidi u potpori koju je biskup Dobrila dao dr. Viteziću prilikom izbora za Carevinsko vijeće 1873. godine, ali i preko članaka u Našoj Slogi koje je dr. Vitezić objavljivao, te onih koje se odnose na njegov zastupnički rad i govore u bečkom parlamentu. Biskupa Dobrilu i dr. Vitezića povezivala su i ista politička razmišljanja i ideje. One će ih kasnije spojiti sa biskupom Strossmayerom, s kojim se dr. Vitezić povezuje također preko svoga brata. Naime, Ivan Josip Vitezić i Josip Juraj Strossmayer sudjelovali su kao biskupi na I. vatikanskom koncilu (1869.- 1870.), kojega je sazvao papa Pio IX.. Na njemu se osobito svojim decidiranim govorima istaknuo biskup Strossmayer. Nedugo nakon toga počinje vrlo prisna, brojna i snažna korespondencija između dr. Vitezića i biskupa Strossmayera, u kojoj su sagledavali političke, kulturne, gospodarske i crkvene prilike u hrvatskim zemljama i referirali se na njih. Ono što ih je zbližilo bili su prvenstveno isti interesi za očuvanje kulturne baštine, staroslavenskog jezika i glagoljice, te politički stavovi sa južnoslavenskim obilježjima. Četvrti biskup s kojim je dr. Vitezić usko surađivao bio je krčki biskup Antun Mahnić. U prvome redu zbližavao ih je isti senzibilitet koji su gajili prema teškoj gospodarskoj situaciji u kojoj se našlo krčko seljaštvo. Svaki na svoj način, biskup Mahnić putem štampe, a dr. Vitezić putem Kotarske gospodarske zadruge, prosvjećivali su seljake u gospodarskom smislu nastojeći podići gospodarstvo na otoku do one razine koja je omogućavala život dostojan čovjeka. Biskupov gospodarsko- edukativni list Pučki Prijatelj i Vitezićeva Gospodarska zadruga išli su prema tome cilju ruku pod ruku. S druge strane, kulturna baština bila je također poveznica između dvojice najznačajnijih Krčana u razdoblju prijelaza iz XIX. u XX. stoljeće. Briga za staroslavenski jezik i glagoljicu dovela ih je na pozicije glavnih osnivača Staroslavenske akademije 1902. godine, te nadasve važne kulturno- znanstvene krčke ustanove. Dr. Dinko Vitezić umro je u svom rodnom Vrbniku 1904. godine. Sahranjen je u kapelici sv. Martina koju je nekoliko godina ranije preuredio za svoje posljednje počivalište, a na kojoj i danas stoji natpis na glagoljici koji je 1903. godine sastavio Vitezićev prijatelj i naš najistaknutiji slavist Vatroslav Jagić. Kada bismo trebali rezimirati djelatnost dr. Vitezića u vremenskom razdoblju od polovice XIX. stoljeća pa do prvih godina XX. stoljeća mogli bi se poslužiti riječima samoga dr. Vitezića, koji je svoj zastupnički rad opisivao u dvjema Poslanicama, u kojima je podnosio izvještaje svojim biračima. U Predgovoru prve Poslanice Vitezić naglašava da je osnovno načelo kojim se rukovodio u svom zastupničkom radu bilo braniti narodna prava u svim područjima javnoga života, te ističe kako je svaki njegov čin "bio zadahnut željom da se, vršeći zadanu riječ, odužim povjerenju svojih svijesnih birača i time doprinesem nešto k narodnom napretku." Tog načela držao se do kraja života.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA