ࡱ> ` r@bjbjss 1PQ &~~~JJJ8$,"?"4Y>[>[>[>[>[>[>$@hB~>]>>;;;Y>;Y>;;=9> cJ6p>Y>>0"? >,B.:6B9>B9> ;>>d;^"? JJ Adrijana Vidi Sveu iliate u Zadru Odjel za kroatistiku i slavistiku Odsjek za ruski jezik i knji~evnost avidic@unizd.hr Dinja, smaragd, lisica u snijegu: kako je napravljena Saaa? Iako nikada nije posjetila Rusiju i unato  upornim pokuaajima u enja nije govorila ruski jezik, Virginia Woolf je koautorski potpisala prijevode Tolstoja i Dostojevskog u izdanju Hogarth Pressa i viaekratno pisala o ruskoj knji~evnosti do~ivljavajui je pritom bitno druga ijom od engleske. U godinama izmeu 1912. i 1925., openito obilje~enima porastom engleskog interesa za rusku knji~evnost, napisala je tucet eseja i osvrta na istu, a u ostatku esejisti kog opusa koristila ju je kao mjeru za prosudbu engleske knji~evnosti (Marcus 344). Na polju fikcije je pak stvorila intrigantnu sliku Rusije i ruskog nacionalnog karaktera u romanu Orlando (1928.) kroz portretiranje ruske princeze Saae. Roman je ~anrovski podnaslovljen biografijom, no rije  je o hibridnoj varijanti biografije koja prati fantasti an niz dogaaja u ~ivotu junaka izmeu kasnog 16. stoljea kada je ovaj aesnaestogodianjak i 11. listopada 1928. kada je ve tridesetaestogodianja majka. Pri ovoj promjeni spola se mijenja ak i odnos pripovjeda a prema subjektu. Iako tvrdi da je liaen/a roda kao biografi i povjesni ari openito, prije promjene koja se dogaa kada Orlando napuni trideset pripovijeda satiri ki i s odmakom, dok se kasnije postavlja prisnije i zbivanja promatra iz perspektive bliskije ~enskoj (Dick 64). ini se kako u Orlandu upravo zbog meusobne pro~etosti subjektivnog i objektivnog vremena, openite sklonosti modernisti ke proze naspram vremena u umu nauatrb vremena na satu (Stevenson 83), dolazi do raspada fiksiranih binarnih opozicija muakog i ~enskog spola, autora i predmeta, farse i kritike, kao i povijesti i fikcije kakvim ih poznajemo. Iako se u predgovoru romana Virginia Woolf zahvaljuje svome mu~u za pomo pri pisanju koju je iskazao strpljenjem i poznavanjem povijesti, ovo znanje je iskoristila primarno za igranje s faktualnom slikom, pa se rani postelizabetanski/jakobinski London ini jednako stranim suvremenom itatelju kao ato je ~iteljima Londona tog vremena mogla izgledati Rusija. Tekst je mogue itati i kao roman s klju em budui da je lik Orlanda oblikovan prema Viti Sackville-West kojoj je roman posveen i koja se u njemu za udno pojavljuje i kao vlastita ilustracija na tri fotografije koje prikazuju Orlanda u 18., 19. i 20. stoljeu. Njezin e sin Nigel Nicolson kasnije napisati: Cjelokupan Vitin u inak na Virginiju je sadr~an u Orlandu, najdu~em i najaarmantnijem ljubavnom pismu u knji~evnosti u kojem Vitu istra~uje, utkiva je i vadi iz stoljea, hita iz jednog spola u drugi, njome se igra, obla i je u krzna, ipku i smaragde, zadirkuje je, s njom flertuje, navla i preko nje veo tajanstvenosti te zavraava fotografirajui je s psima u blatu u Long Barnu kako eka Virginijin sutraanji dolazak (prema Meese 91). Vitinom mu~u Haroldu Nicolsonu odgovara Marmaduke Bonthrop Shelmerdine, a Saaa predstavlja Violet Trefusis, ki kurtizane Alice Keppel i ljubavnicu Sackville-West. Veza Sackville-West i Trefusis je bila dugotrajna i skandalozna, te je svaka svoje vienje preto ila u roman. Sackville-West u romanu Izazov (Challenge, 1924.) ispisuje neku vrstu samoopravdanja kroz autobiografski lik Juliana, dok Trefusis pod naslovom Engleski vez (Broderie Anglaise, 1935.) daje svojevrsno objaanjenje propasti ove veze u trokutu u kojem lik Alexe predstavlja Woolf (Tamagne 183). Phyllis Rose iznosi moguu motivaciju fantasti nog u promjeni spola junaka pretpostavkom androginije u Orlandu uzmemo li da se Lady Orlando, kao Vita, preruaava u muakarca kako bi u~ivala slobodu Londona (179) povla ei paralelu sa stvarnim razdobljima londonskih i pariakih avantura Trefusis i Sackville-West, iznimno uspjeano preruaene u muakarca pod nadimkom Julian (178). Roman je stoga iznimno pogodan za usporedbe i tuma enja raznovrsnih otklona od konvencija ~anra i identificirane grae koja je poslu~ila za njegovo stvaranje. U ovom u se radu pozabaviti samo jednim segmentom ruske epizode romana i bez ulaska u itanje s klju em istra~iti elemente geneze Saae i njezine kulturoloake pozadine. Pokuaat u dati pregled izvora autori ina poznavanja Rusije i njihova odraza u navedenom dijelu romana koristei za polaziate prethodno istra~ivanje Darye Protopopove, te pokuaati pokazati kako Woolf i u ovom romanu u kona nici izjedna ava kvalitete ruske knji~evnosti i ruske nacije i esenciju vlastitog stava koristi u atribuiranju junakinje. Kako pri tome prije svega zbog autorske varijante ~anra dolazi do otklona i kod ruskih i kod elizabetanskih komponenti, spojem pobrojanog nastaje lik ruske princeze ugro~ene naspram povijesne izglednosti konteksta u koji je postavljena. Ova je ugro~enost habitusa junakinje istodobno pod svjesnom autorskom kontrolom vezanom uz poigravanje s biografijom kao i vrlo vjerojatno nehotimi na zbog pojave anakronizama vezanih uz kulturoloake stereotipe o kojima e biti rije . Protopopova tvrdi kako je za Woolf izvor poznavanja Rusije bila upravo ruska knji~evnost 19. stoljea kojom je bila op injena zbog novina u na inima na koji su se ruski knji~evnici tog razdoblja bavili funkcioniranjem ljudskog uma i odrazu tih otkria na njihove tehnike pisanja (2). Iako je utjecaj ruskih spisatelja na britanske modernisti ke ovom prigodom sporedan, nije slu ajnost injenica da oba autora koje je prevodila pripadaju visokom realizmu, koji po mnogo emu viae nalikuje modernizmu nego ranom realizmu kao dijelu mati ne stilske formacije. Za prvi Tolstojev nedovraeni knji~evni pokuaaj Povijest ju eraanjeg dana formalist Viktor `klovski e ustvrditi da je kojim slu ajem Tolstoj dovraio tekst imali bismo pred sobom knjigu kao ato ju je pisao Joyce mnogo desetljea kasnije (Flaker 157). A Aleksandar Flaker e na po etku poglavlja o ehovu u ud~beniku ruske knji~evnosti 19. stoljea citirati upravo Virginiju Woolf i ocijeniti pretjeranom njezinu formulaciju kako je gubljenje vremena pisati o bilo ijoj umjetni koj prozi osim njihove (179), te navesti bliskost izmeu stvaralaatva Woolf i ehova kroz karakteristike koje je sama autorica piaui lanak Rusko glediate istaknula  neodreenost pia eva htijenja, melodioznost, slojevitost i zbrkanost u duaama njihovih karaktera (179). Osim kroz itanje, Virginia Woolf je sliku o Rusiji stvarala i putem poznanstava. Spomenuti prijevodi s ruskog supru~nika Woolf (Leonard Woolf potpisuje prijevode Bunjina i Gorkog), od kojih nijedno zapravo nije govorilo taj jezik, nastali su u suradnji s ukrajinskim imigrantom Samuelom Solomonovi em Koteljanskim. Koteljanski je bio Ukrajinac ~idovskog podrijetla, akolovao se u Rusiji, no iz straha od posljedica svojih revolucionarnih aktivnosti je 1911. emigrirao u London i nikada se nije vratio u domovinu. Na engleskom tlu upada u knji~evni krug D. H. Lawrencea, a supru~nike Woolf upoznaje 1917. preko Katherine Mansfield i njezina tadaanjeg mu~a John Middleton Murrya, u ijem je knji~evnom asopisu The Adelphi radio. Poznanstvo je prealo u prijateljstvo tek kada je par godina poslije izdava ka kua Hogarth Press Koteljanskom objavila prijevod Maksima Gorkog. Protopopova u istom lanku tvrdi kako je Koteljanski za Virginiju bio ~ivi izvor informacija i veza s Rusijom koja ju je oduaevljavala. Bio je i Leonardov i Virginijin u itelj ruskog, no ovo podu avanje nije urodilo zna ajnijim plodom, pa je prevoditeljska uloga Woolfovih zapravo bila revidiranje onog ato bi Koteljanski preveo na engleski (Protopopova 4). U predgovoru Orlandu, Woolf se zahvaljuje i Madame Lopokovoj (gi J. M. Keynes) za ispravljanje ruskog ondje gdje je bilo potrebno. Rije  je o ruskoj balerini Lidiji Vasiljevnoj Lopuhovoj, lanici poznate trupe Balets Russes Djagiljeva i supruzi grupi Bloomsbury bliskog ekonomista John Maynard Keynesa. Virginia Woolf je bila aktivna protivnica sklapanja njihova braka, a kada se unato  profesionalnim razlikama supru~nika brak pokazao vrlo sretnim, Woolf je pomalo zlobno pisala: Sada e o igledno morati itati Naciju. Kakve li samo tragedije dopadaju te papigice& (Osad aja 4). Protopopova vjeruje kako je ipak presudan utjecaj na oblikovanje cjelokupne ruske epizode u Orlandu imalo autori ino itanje Richard Hakluytovih elizabetanskih putopisa. O ovim je putopisima i sama pisala u eseju itanje iz 1919., te se ini kako je njihovo djelovanje na nju, barem ato se Saae u Orlandu ti e, bilo dvozna no: i kao izvor injeni nih informacija, i kao pokreta  maate. Hakluytovo djelo The Principal Navigations, Voyages, Traffiques and Discoveries of the English Nation (1598. 1600.) je zapravo promicalo englesku kolonizaciju i napu ivanje Sjeverne Amerike. Kao ato je Orlandu susret sa Saaom prvi stvarni i kulturoloaki vrlo dojmljiv kontakt s Rusijom, takav je bio i elizabetanskim avanturistima koji su je vidjeli prvi put i nisu posjedovali nikakvo predznanje. Protopopova govori i o moguim dvojakim elizabetanskim do~ivljajima Rusije prisutnih kod Hakluyta: divljenju veli ini (same zemlje, broja stanovnika i prirodnih resursa) i sabla~njavanju (nad, prema elizabetanskim standardima, skandaloznim ponaaanjem Rusa) (5-6). Ovaj se ambivalentan do~ivljaj, kako emo vidjeti kasnije, odra~ava i u Orlandu. Obukavai zimski London u krzno i klizaljke, zaledivai Temzu i napunivai sanjke Englezima, Woolf koristi tipi no ruske atribute, pa se na taj na in dva podneblja i dvije kulture koje ne znaju jedna za drugu ipak pribli~avaju (Protopopova 8). Pa~nju plijeni jednostrani na slika elizabetanskog doba kakvu nalazimo u romanu, osobito uzme li se u obzir injenica kako su se elizabetansko doba i koncept Merry England veli ali po etkom 20. stoljea kada je Orlando nastao. Kao okosnice opisa koriateni su motivi morala, pjesnika i klime, a ope kvalitete provu ene kroz cjelokupan opis su naglost i silovitost izmjene, ili, podvu eno re enicom: }estina je bila sve. (O 22) Nema nijansiranih i dugih prijelaza izmeu dana i noi, fenomeni elizabetanskog doba su skoro u potpunosti oblikovani crno-bijelom tehnikom opisivanja. Takav se princip provla i i na pjesnike razdoblja, odnosno, cjelokupan opis je proizaaao iz usporedbe s naaim mnogo odmjerenijim i sumnji avijim dobom i odra~ava injenicu da je zlatno doba engleske povijesti bilo samo trenutak koji je trebalo iskoristiti: Trenutak je kratak, pjevali su; trenutak prolazi; nakon toga dolazi duga no za sve. (O 22) Orlando, kao najfiniji blagorodni izdanak tog vremena, svakako jeste tipi an karakter, barem do susreta sa Saaom. Promjena koja se dogaa je i indikator povijesne mijene  elizabetansko doba je na izmaku, kruni se novi kralj  Orlando odrasta. Zanimljiva je i sli nost izmeu Orlandovih strahova za Saau u budunosti (I zamialjao ju je zdepastom i nepokretnom u etrdesetoj, iako je sada bila vitka poput trske, i letargi nom, iako je sada bila vesela i razigrana poput aeve. (O 42) i posljednjih dana njegove prve obo~avateljice, kraljice Elizabete I., koji su kulminirali u njezinoj pobjedi, a u njegovu gotovo traumatskom iskustvu zaranjanja lica u tu zapanjujuu nakupinu svega i sva ega (O 20). Orlando susree Saau u epohi milom festivalskom raspolo~enju 7. sije nja po etkom 17. stoljea. Veleposlanici i uglednici meu kojima je doputovala i Saaa dolaze na krunidbu Elizabetinog nasljednika, a cijela zimska scenografija postavljena na smrznutoj rijeci slu~i polu enju naklonosti graana. Godina nije navedena i zimski dogaaji o ito nisu povijesno to ni, budui da je kraljica Elizabeta vladala do smrti 24. o~ujka 1603. i odmah ju je naslijedio James I (okrunjen 11. srpnja iste godine) (Elizabeth), pa se stoga mo~e govoriti tek o po etku 17. stoljea u airem smislu. Bitnijim se ini izbor datuma koji predstavlja kraj dvanaestodnevnog bo~inog slavlja i istodobno, u Saainoj sferi, pravoslavni Bo~i. Protopopova e navesti dva anakronizma, istaknuvai kako Woolf o ito nije te~ila stvaranju ispravne povijesne slike, budui da u romanu elizabetanske ideje razvija do granice nemogunosti (7). Prvi je vezan uz sam Bo~i. U nastojanju da rasprai Orlandove sumnje nakon epizode s ruskim mornarom, Saaa mu govori da je poput bo~inog drvca s tisuu svijea (kakva imaju u Rusiji), ukraaenog ~utim kuglama. (O 44) Dekoriranje bo~inih drvaca je u Rusiju stiglo tek s proeuropskim reformama Petra Velikog, a Protopopova isti e kako je ritual i kasnije u 18. i 19. stoljeu bio rezerviran tek za aristokraciju (10). Drugi se odnosi na votku. Orlanda je strah Saaine isklju ivosti u injenici da ona ne ~eli ~ivjeti nigdje drugo nego u Rusiji, a Orlando ne ~eli piti votku umjesto kanarskog vina (O 38). Votka kakvu danas poznajemo pod tim imenom po svoj prilici nije postojala u to doba u Rusiji. Rije  je u danaanjem zna enju u airu upotrebu na cijelom teritoriju Rusije uala tek u 19. stoljeu. Christian tvrdi da su se destilirana pia od gro~a u moskovskoj Rusiji pojavila tek krajem 15. ili po etkom 16. stoljea i to iz Europe (pod takoer uvoznim imenom vino), te da su tek krajem 16. stoljea po eli destilirati alkohol od ~itarica i za tu vrstu napitka takoer koristili naziv vino uz odreeni pridjevski atribut koji je pojaanjavao o kojoj je vrsti napitka to no rije  (26). Pohlebkin analizom Rje nika staroslavenskog jezika dolazi do zaklju ka da termin u deminutivnom zna enju vode ili ~estokog alkoholnog napitka nije u slavenskim jezicima postojao prije 14. stoljea, da se prvi put u zna enju medicinske tinkture za nanoaenje na rane pojavljuje u ljetopisu iz 1533. a prva se sa uvana upotreba rije i u danaanjem zna enju pojavljuje u ruskom dekretu o reguliranju vlasniatva nad destilerijama iz 18. stoljea (8). Kako ruska knji~evnost 19. stoljea koju je Woolf toliko cijenila obiluje inovnicima koji ispijaju votku, autorica je vjerojatno bez veeg razmialjanja izmjestila pojam u doba u kojem nije postojao u tom zna enju (Protopopova 10). Protopopova e Saau i njezinu rusku pozadinu nazvati istom fantazijom, argumentirajui ovu tvrdnju injenicom da je Woolf rani jakobinski London stvorila egzoti nim, pa je nu~no morala pretjerati i u egzoti nosti ruskog elementa kako bi mu se Englezi mogli uditi i do~ivljavati ga stranim (11). Ovu bih tvrdnju nazvala to nom sa zadrakom, budui da Woolf uvodi i neke povijesno izgledne, no ipak iskrivljene elemente kojima se Protopopova ne bavi. Pogledajmo konotacije princezinog punog imena Maruaa Stanislavska Dagmar Nataaa Iliana Romanovi 1. Titulu princeze je teako to no odrediti u ruskoj plemikoj hijerarhiji, budui da se zbog specifi nosti polo~aja rusko knjaz'/knjaginja u engleskom naj eae prevodi s prince/princess. U svakom slu aju, iako je nejasna veza samozatajne Saae s ruskim veleposlanikom, ovakvo ime i titulu mogla je nositi samo najviaa plemkinja. Imena razli itog nacionalnog podrijetla od kojih je jedino Nataaa rusko (no, i ovaj oblik imena je samo hipokoristi ni oblik uobi ajenog Natalija) svjedo e o brojnim brakovima koji su se sklapali zbog pomirenja naroda i politi ke sigurnosti. Ime Saaa kako ju je krae zvao, a i zato jer se tako zvala bijela ruska lisica koju je imao kao dje ak (O 34) ne funkcionira kao ispravna skraena forma njezina imena, budui da je u ruskom Saaa skraeno od Aleksandar/Aleksandra (ova upotreba imena za oba spola mo~da i nije slu ajna). Saae je silno distancirana od uobi ajene dame kakva se susree u elizabetanskim sonetima, stoga ato napuata umjesto da napuatena vene poput ru~e, pa donekle postaje personifikacijsko utjelovljenje ruske lisice prema kojoj je Orlando naziva, s kojom je usporeuje ve na prvi pogled i koja je uspjeano pripitomljena tek u 20. stoljeu. Nezaobilazna je i sli nost prezimena Romanovi  s prezimenom druge i posljednje ruske carske dinastije Romanov. Ova dinastija odr~ala se na prijestolju u dva obiteljska ogranka do sloma monarhije u Rusiji 1917., a zapo ela je vladavinom cara Mihaila Fjodorovi a 1613., dakle, deset godine poslije Elizabetine smrti. Osim te sli nosti, brod ruskog veleposlanstva na sebi ima zastavu s dvoglavim crnim orlom, simbolom obitelji Romanovih. Prvi zapisi o uporabi ovog amblema datiraju joa s kraja 15. stoljea, a kada ga prvi car dinastije Romanov preuzima kao carski grb 1625. godine, grbu se dodaju joa i tri krune (Palasios). U romanu ne nalazimo detaljniji opis izgleda grba na zastavi, nego samo injenicu da je na zastavi dvoglavi crni orao, pa je ova upotreba amblema povijesno ispravna. `to je uope mogla biti norma odgoja, ponaaanja i izgleda mlade Ruskinje u tom razdoblju? Natalia Pushkareva je u svojoj alternativnoj ~enskoj povijesti prema sa uvanim dokumentima i etnografskim materijalima pomno obradila polo~aj i okru~enje ruskih ~ena od 10. do 20. stoljea. Poglavlje Terem i van njega, koje se poklapa s razdobljem iz kojeg je Saaa iznikla, pokazuje da su mali izgledi autenti nosti Saaina ponaaanja. Sveukupan okvir djelovanja za tadaanje djevojke i ~ene je podrazumijevao izolaciju koja se protezala ve od doma. Terem je bila zasebna odaja za ~ene, naj eae odijeljena u zasebno zdanje od ostatka kue. Kako se niata sli no ne nalazi u povijesti zapadnijih naroda, razli ite su teorije o postanku, a najvjerojatnija je ona vezana uz pravoslavni nauk o strogom uvanju djevi anstva, budui da je samo nevina djevojka vrijedila kao valuta na tr~iatu ekonomski i politi ki po~eljnih brakova. Ovdje se odvijalo i obrazovanje ~ene u aristokratskim obiteljima, a cilj mu je bilo udoredno ~ivljenje i pokornost najprije roditeljima, a zatim i suprugu, kako je nalagao strogi Domostroj iz 16. stoljea (89-91). `to se ruske tunike i hla a koje Saaa nosi ti e, teako da su bile moderne u to doba kako se u romanu tvrdi. Svi slojevi ~ena nosili su sarafane bez pojasa, koji su u skladu sa ~enskom izolacijom i cijelom ideologijom terema imali prekriti sve mogue konture struka. Bilo kakva vrsta kaputa koja se prema tadaanjoj ruskoj modi mogla pojaviti na Saai je takoer slu~ila prikrivanju figure, a hla e se na ~eni nigdje ne spominju2. Pushkareva navodi niz zapisa stranih putnika u Rusiju u kojima se ude izgledu Ruskinja. U 16. i 17. stoljeu su bile prekrivene teakom i naj eae opasnom aminkom namijenjenom izbjeljivanju lica i rumenjenju obraza, a najbizarnija stvar koju su radile je bilo pocrnjivanje zuba. Naime, zube su izbjeljivale ~ivom u prahu, ato je postupno vodilo do propadanja pojedina nih zuba, pa su ih trljale crnim materijalima kako se propali zub ne bi razlikovao od zdravih (113-115). Norma ~enske ljepote u to doba s krajnje bijelim licima, jako narumenjenim obrazima i crnim zubima i Rusa koji se dive takvoj neobi noj ljepoti, svakako je po snazi sli na onoj la~nih stereotipa kakvi se pojavljuju u Orlandu. Osvrnimo se na ve spomenuti ambivalentni elizabetanski do~ivljaj Rusije iskazan u divljenju veli ini i sabla~njavanju nad ponaaanjem Rusa. Ve prvi prizor Saae budi kod Orlanda dojam koji izra~ava sinestetski: Nazvao ju je dinjom, ananasom, stablom masline, smaragdom i lisicom u snijegu, sve u samo tri sekunde; nije znao je li ju uo, okusio, vidio ili sve troje zajedno. (O 29) Saaa ostaje injeni no zagonetna do kraja, pa iako joj odmah saznaje ime, iz njezinih spremnih odgovora nije jasno je li ruskom veleposlaniku ki, neakinja ili neato sasvim drugo. Pripovjeda  priznaje kako se vrlo malo znalo o Rusima i nakon toga slijedi stereotipan no povijesno ispravan prizor naroda u krznenim aubarama sa ogromnim bradama. Meutim, u istoj se re enici javlja i neto an prizor Rusa koji bez rije i piju neku crnu tekuinu koji povremeno ispljuvavaju na pod. Crna tekuina je najvjerojatnije ruski tradicionaln 4 P Tb!!!!""""$$l44??P@j@CC. 19. 8. 2009. Flaker, Aleksandar. Ruski klasici 19. stoljea. Zagreb: `kolska knjiga. 1965. Genieva, Ekaterina. Dva ja` Vird~inii Vul'f. Vestnik Evropy. 2005: 13-14.. <http://magazines.russ.ru/vestnik/2005/13/ge34.html> 13. 8. 2009. Hosking, Geoffrey. Russia and the Russians: A History. Cambridge: Belknap P of Harvard UP. 2001. Hughes, Lindsey. Romanovs: Ruling Russia 1613-1917. London: Hambledon Continuum. 2008. James I. Encyclopdia Britannica Online. Encyclopdia Britannica, 2009. <http://www.britannica.com/EBchecked/topic/299922/James-I>. 19. 8. 2009. Kaznina, Ol'ga Anatol'evna. Russkie v Anglii: Russkaja emigracija v kontekste russko-anglijskih literaturnyh svjazej v pervoj polovine XX veka. Moskva: Nasledie. 1997. Keynes, John Maynard. Encyclopdia Britannica Online. Encyclopdia Britannica, 2009. <http://www.britannica.com/EBchecked/topic/315921/John-Maynard-Keynes>. 19. 8. 2009. Marcus, Laura. The European Dimensions of the Hogarth Press. The Reception of Virginia Woolf in Europe. Mary Ann Caws & Nicola Luckhurst (ur.). New York: Continuum. 2002. 328-355. Print. Meese, Elizabeth. When Virginia Looked at Vita, What Did She See; or, Lesbian, Feminist: Woman  What's the Differ(e/a)nce? Feminisms: An Anthology of Literary Theory and Criticism. Robin R. Warhol & Diane Price Herndl (ur.). New Brunswick: Rutgers UP. 1997. 467-488. Print. Orlando. The Internet Movie Database. IMDb.com, Inc. 1990-2009. <http://imdb.com/title/tt0107756/> 13. 8. 2009. Orlando. Red. Sally Potter. 1992. DVD. Sony Pictures. 1999. Osad aja, I. D~on Mejnard Kejns i Lidija  Velikij reformator kapitalizma i balet. Nauka i }iznj. 2007: 5. Print. Palasios, R. Rodovoj simvol Romanovyh. Geral'dika segodnja. 2003. <http://sovet.geraldika.ru/article/4753> 13. 8. 2009. Pohlebkin, Vil'am Vasil'evi . Istorija vodki. Moskva: Centrpoligraf. 2005. Potter, Sally. Notes on the Adaptation of Orlando. Virginia Woolf Seminar Homepage. University of Alabama, Huntsville. <http://www.uah.edu/woolf/Orlando_Potter.htm> 13. 8. 2009. Protopopova, Darya. Virginia Woolf's Versions of Russia. Postgraduate English. Durham University. 2006: 13. <http://www.dur.ac.uk/postgraduate.english/DaryaProtopopovaArticle.pdf> 13. 8. 2009. Pushkareva, Natalia. Women in Russian History: From the Tenth to the Twentieth Century. Armonk-London: M. E. Sharpe. 1997. Rose, Phyllis. Woman of Letters: A Life of Virginia Woolf. London: Pandora. 1986. Sackville-West, V. Encyclopdia Britannica Online. Encyclopdia Britannica, 2009. <http://www.britannica.com/EBchecked/topic/515329/V-Sackville-West>. 19. 8. 2009. Stevenson, Randall. Modernist Fiction: An Introduction. Lexington: UP of Kentucky, Lexington. 1992. `estakov, V. P. Lidija Lopokova: posol rossijskoj kul'tury v Velikobritanii. Me~dunarodnyj simpozium VII Djagilevskie tenija. Perm. 2006. <http://www.diaghilev.perm.ru/simposium/content/files/guestbook_12.html> 13. 8. 2009. Tamagne, Florence. A History of Homosexuality in Europe: Berlin, London, Paris, 1919-1939 (vol I & II). New York: Algora Publishing. 2006. Villiers, George. 1st Duke of Buckingham. Encyclopdia Britannica Online. Encyclopdia Britannica, 2009. <http://www.britannica.com/EBchecked/topic/82978/George-Villiers-1st-Duke-of-Buckingham> 19. 8. 2009. Wilde, Alan. Touching Earth: Virginia Woolf and the Prose of the World. Philosophical Approaches to Literature: New Essays on Nineteenth- and Twentieth-Century Texts. William E. Cain (ur.). Toronto: Bucknell UP. 1984. 140-164. Print. Woolf, Virginia. A Summing Up. Project Gutenberg of Australia. 2002. <http://gutenberg.net.au/ebooks02/0200781.txt> 13. 8. 2009. ---, Virginia. Orlando: A Biography. London: Granada, Triad/Panther Books. 1977. ---, Virginia. Orlando: ~ivotopis. Zagreb: Vukovi & Runji. 2000. ---, Virginia. The Russian Point of View. The Common Reader: First Series. U of Adelaide. 2004. <http://etext.library.adelaide.edu.au/w/woolf/virginia/w91c/chapter16.html> 13. 8. 2009. Zirin, Mary Fleming. My Childhood Years: A Memoir by the Czarist Cavalry Officer, Nadezhda Durova. The Female Autograph. Domna C. Stanton (ur.). Chicago: U of Chicago P, 1984. 104-125. Print. 1 Podijeljena su mialjenja oko pitanja koliko se Sally Potter smjela dr~ati i dr~ala knji~evnog predloaka radei sedam godina na adaptaciji romana u film Orlando i prolazei na samom snimanju kroz neke timske preinake ve stvorene prilagodbe. Iz redatelji inih je zabiljeaki jasno kako je izbacila veinu dijelove koji se ne ti u same pri e o Orlandu u nastojanju da pojednostavi poprili no bogatu fabulu (Potter). Roman se sastoji od kratkog predgovora sa zahvalama i aest nenaslovljenih poglavlja, a Potter ovu kompoziciju u filmu mijenja u slijed od 7 kronoloaki konzistentnih dijelova od kojih svaki kao naslov sadr~ava sumu teme i svi osim posljednjeg imaju nazna enu godinu. Epizoda Saae i Orlanda je postavljena u drugi dio filma naslovljen Ljubav i datiran 1610., te je u potpunosti pojednostavljena. Najzna ajnije promjene napravljene u odnosu na predlo~ak kod Saae se pojavljuju ve u njezinu identitetu. Sama se Orlandu predstavlja kao Aleksandra Men ikova i kao ki ruskog veleposlanika, a nadimak Saaa, koji je u ovom primjeru ispravno skraen, potje e od njezina oca. Saznajemo joa i kako nema brae, budui da je u protivnom otac ne bi vodio na koronaciju u Englesku. Nije jasna motivacija drasti ne promjene njezina imena. Mogue objaanjenje bi bilo ustupak napravljen na snimanju. Naime, dio filma je sniman u Rusiji, a preinake turske epizode su se, na primjer, pouzdano dogodile kao posljedica dogaaja na snimanju. Potter je priredila zabavu kojom je ~eljela odobrovoljiti ruskog majora da ekipi dopusti snimanje na lokaciji kojoj je bio vlasnik (Orlando). Kao ato Orlando teako prati ispijanje alkohola turskog kana, tako ni ekipa nije mogla pratiti ruskog majora, pa postoji mogunost da se na samom snimanju u Rusiji dogodilo neato ato je potaknulo promjenu Saaina punog imena. 2 Hla e na ~eni u ruskoj knji~evnosti e se pojaviti u prvoj polovini 19. stoljea kod Nade~de Durove u za uujuem autobiografskom djelu nastalom iz neredovito voenih dnevnika za vrijeme vojne slu~be. Rije  je o tekstovima u dva dijela pod nazivom Kavalerist-devica: Proisaestvie v Rossii (Konjanik-djevojka: Dogaaj iz Rusije) i Zapiski Aleksandrova (Durovoj): Dobavlenie k Device-Kavalerist (Zabiljeake Aleksandrova [Durove]: Dodatak Djevojci-konjaniku) (Zirin 105). Autobiografija ~ene koja je pobjegla iz braka i obiteljskog ~ivota u rusku konjanicu, pri tom se preobukavai u muakarca i ne otkrivajui identitet, kasnije je poslu~ila kao predlo~ak za tri biografska romana, dramu u stihovima i ak i za operu. 3 Miljenik Jamesa I mu je predstavljen tek 1614., pa je i ovdje, pogledamo li povijesne mogunosti, rije  o anakronizmu (George Villiers, 1st Duke of Buckingham). 4 Druga e Saaa u kratkom tekstu Sumiranje kod Woolf biti eksplicitnije povezana s razmialjanjima o duai. Dok stoji u vrtu Clarisse Dalloway, Sasha Latham razmialja o istini i slu ajnim odgovorima koje prepoznaje u okolini: Pa, da je duaa  budui da je bila svjesna pokreta nekog stvorenja u sebi koje se bori i trudi utei i koje je trenuta no nazvala duaom  po prirodi bez para, afri ka ptica; ptica koja osamljeno sjedi na onom drvetu (Wilde 140).     PAGE  PAGE 10 vxȾʾҾԾ.0\^BD^t@BZ^8 ~   \ . h L   0 XPbph V`0J6]h V`0J5\ h V`0J h V`aJ h V`6 h V`0Jh V` h V`6]P:^"$&(*,.0246RT ]^`$]a$d] $]`a$ $d]a$x\  0   T~bP>4&n H"N# ]^`p<D.VhR@$N$`l !!""l##$2$v$x$$%>%%&&''((5577:88B;D;<<$@&@*@,@0@2@6@8@<@>@J@L@N@R@T@`@b@ h V`0Jjh V`0JUjh V`U h V`0J h V`0Jh V`0J6] h V`6]h V`MN##x$%r't'v'x'z'|'~'''05@;B;<<R>"@$@(@$]a$d]^` ]^`$]^`a$(@*@.@0@4@6@:@<@N@P@R@j@l@n@p@r@h]h&`#$b@f@h@j@r@h V` h V`0Jjh V`0JUhg0JmHnHu/ 01h. A!"Z #$% @@@ NormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontVi@V  Table Normal :V 44 la (k@(No List jS@j Body Text Indent 3, uvlaka 3$]`a$FV@F FollowedHyperlink >*B* phJC@J Body Text Indentdh`~R@"~ 'Body Text Indent 2, uvlaka 2, uvlaka 3$dh`a$@&@1@ Footnote ReferenceH**W@A* Strong5\6U@Q6 Hyperlink >*B*ph.)@a. Page Number4 @r4 Footer  p#"O" owner>@>  Footnote TextCJaJVOV bps-topic-citation-apadd[$\$e@ HTML Preformatted7 2( Px 4 #\'*.25@9CJOJPJQJ^JaJ8FdXk9 P S 9 P#Ei^ $+.6@nIMRZYdgkqsuzzzzzzzzzzzzz)z*zzz{n||L}}~~A1n\\ڇf7$<cϓFG)'()567:h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h0h00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@000P @0h00@0h00@0h00@0h00h00h00h00@0@0h00h00H %%%(vpb@r@QN#(@r@Rp@S !(!!4 _Hlt238483838 _Hlt238484630 _Hlt238485502 _Hlt238485252 _Hlt238485547 _Hlt238473781"}A:@@@@@@#}B:ixGOPUho\ct|}1BCM  % & *     * 1 u y j n o t     ) . / 5 C L M Q X a b f i q   . 5 ; C _ g h p =HKRdhip  PV=Bjo^lai17t}~.36<v{})*68C,5DI_hir(/056B lu  jpq|}    q x @!G!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!c"j"""O#]#####w$~$$$$$%%%&&&&&E&L&`'n')!))))*.*8*++,,---- .(...//>,?5?????@@@AAABBEEEEFFdIkIIIJJ4J?JMMN&NOOOPPPQQRR]SbSSS=UDUUUWWWWWWWWWWWWUX[XXXZ$Z[[^^^^__Y`a`m`t```obvbbbccdddddd;eDeee f&f)f5fpfufffAgMgOgVggggggg/h6hhhhhhhiiijjjkkl#l%l1lllUn\nsnxnootouo}ooo.q?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fd1TableCWordDocument1PSummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q