Naslov
Slavonski dijalekt u putopisima Matka Peića
(Slavonian Dialect in Travel Accounts of Matko Peić)

Autori
Aladrović Slovaček, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Okrugli stol o Matku Peiću / Dubravko Jelčić - Požega : Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2011, 12-12

Skup
Okrugli stol o Matku Peiću

Mjesto i datum
Požega, Hrvatska, 25.02.2011

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
slavonski dijalekt; leksičko bogatstvo; putopis; novotvorenice; idiom
(Slavonian dialect; lexical richness; travel account; neologisms; idiom)

Sažetak
Među mnogobrojnim poznatim požeškim licima posebno mjesto novije povijesti hrvatske književnosti zauzima ime Matka Peića. Iako je po svojoj vokaciji bio jednako književnik kao i povjesničar umjetnosti, može se reći kako je vrlo vješto oba svoja profesionalna puta ujedinio u svojim putopisima. Profesor Ivo Frangeš (1995) za Peića kaže da je Slavonac duhom, kistom, perom, zanimanjem i svjetonazorom. To se osobito očituje u njegovim putopisima u kojima nastavlja matoševsku tradiciju otkrivanja „naših ljudi i krajeva“, ali i europskih zemalja. Slijedeći i Matoševu naviku da putuje, Peić je stvorio, kako kaže akademik Dubravko Jelčić (2004), dosad najveći i najvrjedniji putopisni opus u hrvatskoj književnosti. U svoje Skitnje utkao je Matko Peić i jezik Požeštine sintetizirajući tako ljude i krajeve o kojima u svojim putopisima progovara. Kako bih pronašla elemente slavonskoga dijalekta analizirala sam Peićeve putopise o Požegi i Požeštini koji su sabrani i objavljeni u knjizi „Požega: eseji, feljtoni, putopisi“ 1995. godine. Matko Peić u svojim požeškim putopisima koristi zanimljiv leksik koji se kreće od tipičnih tuđica turskoga (ćuprija, kapija), njemačkoga (frajla, rajthozne), francuskoga (bolte, bifei) i talijanskoga (pijaca) porijekla do njegovih tvorenica (zornjak, poklonac, vozucka se). Njegov je leksik bogat i simboličan pa tako njegove sintagme „kaca parnjača“, „kruške miholjače“, „veliki kazandžija“ ili „krečar graničar“ potpuno dočaravaju krajolik o kojemu Peić piše. Ovaj rad pokušat će opisati jezik Peićevih požeških putopisa u njegovom leksičko-semantičkom bogatstvu. Rad će također opisati gramatičke i frazeološke karakteristike slavonskoga dijalekta, koje kroz svoje putopise upotrebljava Matko Peić, potvrđujući tako činjenicu da bogatstvo jednoga naroda čini bogatstvo njegovih različitih idioma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA