ࡱ> 5@9bjbj22 :LXX xxxr28R<D21"0!0!0!0!0!0!0$ 2R\4E0uE00(,,,> 0,0,,,[// DK>'s//,0<1{/,5L,^5/225/L,E0E022,22OSOBNI IDENTITET KAO MJESTO DVOJNIKA U NEWYOR`KOJ TRILOGIJI Iva }uri Izvorni znanstveni rad. Filozofski fakultet u Rijeci Prihvaen za tisak 14.05.2010. UVOD U razli itim diskurzima govor o identitetu poprima razli ite konotacije. Na jednoj sasvim svakidaanjoj razini, koja se nerijetko izjedna ava s medijskom, govor o identitetima odnosi se na socijalnu dimenziju, odnosno na onu dimenziju koja ovjeka vidljivim i vanjskim pokazateljima pozicionira unutar druatvene mre~e. Tako se mo~e govoriti o etni kim, nacionalnim, rodnim i rasnim identitetima koji u svojoj mnogostrukosti izra~avanja pru~aju kola~nu sliku koju tzv. postmoderno druatvo forsira i eksploatira. Takvi identiteti su druatveno konstruirani i nazivaju se socijalnim identitetima. U svakodnevnim druatveno - politi kim raspravama najviae se raspravlja upravo o tom vidu identiteta, dok se osobni identitet kao apstraktni teorijski koncept ostavlja za teorijsko filozofijske analize. Ovaj rad se bavi na inom na koji se osobni identitet stvara, ragrauje i ponovno uspostavlja unutar fikcionalnog djela. Rije  je o romanu Newyjoraka trilogija ameri kog pisca Paula Austera, koji je kod nas proaao nezapa~eno, neoprezno se svrstavajui na police knji~ara pod podru je krimia, pridonosei korpusu tzv. lake knji~evnosti. S druge strane, jasno je da bi bilo pretenciozno i pomalo pompozno Newyoraku trilogiju svrstati u podru je tzv. teake knji~evnosti, no namjera ovog rada je da poka~e neke u nas zanemarene dimenzije romana, a koje e se ponajviae ticati na ina konstruiranja identiteta likova i autora; implikacijama takve konstrukcije na romanesknu strukturu te dvojni kom konstrukcijom likova. Teorijski korpus na koji se ovaj rad naslanja i s kojim se dovodi u vezu obuhvaa raznorodne tradicije, povezujui Wittgensteinovu kasniju fazu s nekim aspektima dekonstrukcijske filozofije jezika, te pogledom na dvojniatvo Renate Lachmann. Osnovna namjera rada je da se, uz pomo poredbenog teorijskog uporiata, poka~e kako je osobni identitet u Newyjorakoj trilogiji diskurzivno utemeljen, odnosno kako je on produkt na ina funkcioniranja jezika, ato nudi mogunost antiesencijalisti kog utemeljenja osobnog identiteta, ime se izbjegava metafizi ko utemeljenje identiteta u kona nom ozna itelju. Kada govorimo o antiesencijalisti kom utemeljenju osobnog identiteta, valja napomenuti da se taj koncept odnosi na osobni identitet likova unutar fikcionalnog djela. Kako e se pokazati, osobni identitet likova, zbog svoje zamjenjivosti i fragmentarnosti na nivou narativa romana, ne sadr~i neko vrsto uporiate u vidu stabilne biti, nekog kona nog ozna itelja koji mu propisuje esenciju i odreuje njegovo zna enje. Konkretnije, rad e se baviti na inom na koji su identiteti likova i autora konstruirani u Newyorakoj trilogiji, s posebnim osvrtom na dvojni ku strukturu likova. Newyoraka trilogija sastoji se od triju kratkih romana  Stakleni grad, Duhovi, Zaklju ana soba - naizgled nepovezanih, no nakon ato se pro ita posljednja stranica knjige, otvara se mogunost gledanja na trilogiju kao na cjelinu sastavljenu od dijelova jedne te iste pri e, s jednakim identitetnim strukturama likova. STAKLENI GRAD Re enica kojom zapo inje prvi roman trilogije odredit e tijek dogaaja u cijelom romanu. Sve je zapo elo pogreano biranim brojem. Kao ato je slijed dogaaja proizvoljan, tako su i likovi odreeni pukom slu ajnoau, pogreano biranim brojem koji je potaknuo razvitak fabule. Glavni lik Staklenog grada je Daniel Quinn, pisac detektivskih romana, koji se krije pod pseudonimom William Wilson. Ve od samog po etka razbija se vrsta struktura identiteta glavnog lika. On nije stabilna a = a osoba, ve Quinn ka~e kako je Wilson vodio od njega nezvisan ~ivot, aludirajui time kako Wilson funkcionira kao njegov dvojnik. Sli no se dogaa i u svim trima romanima Newyjorake trilogije, gdje likovi, nakon susreta s dvojnikom do~ivljavaju temeljito propitivanje vlastitog identiteta. Osim s Wilsonom, Quinn se u Staklenom gradu poistovjeuje i s glavnim likom svojih romana, pripovjeda em i detektivom Maxom Workom. Work je u romanima pretrpio batinanja, zbog ega se Quinn osjea donekle iscrpljenim. Quinn ide korak dalje i ka~e kako je Work postao njegov unutarnji brat, inei tako trijadu jastva. Ve na prvim stranicama Staklenog grada mo~e se primijetiti gusta isprepletenost identiteta koji grade mre~u zamjenjivih i dvojni kih struktura gdje nitko nije onaj tko bi trebao biti i gdje nema jasnih granica izmeu likova. Osim ato osobni identitet likova nije fiksiran ve liminalan, u romanu se propituje i uloga autora. Osoba koja je pogreakom nazvala Quinna zapravo je tra~ila detektiva Paula Austera. Kako je to ime samog pisca trilogije, dovodi se u pitanje granica izmeu fikcionalnog i stvarnog autora, ato e do kraja romana biti provodni motiv kojim e se neprestano razbijati iluzija o jednom jedinom pravom autoru. Auster piae esej o kompleksnom autorstvu Cervantesova romana Don Quijote, ije inicijale Daniel Quinn dijeli. Esej sugerira da Don Quijote ima nekoliko autora, kao ato i Stakleni grad ima viae autora, gdje ni jedan nije vjerojatniji od drugog i iji se autoriteti uporno dovode u pitanje. Na kraju romana naziru se mogunosti razrjeaenja tko je pravi autor, no te mogunosti se neprestano pobijaju. Postavlja se tvrdnja kako je autor Austerov prijatelj, no ni on sam nije identi an sebi i na samome kraju romana razotkriva svoju dvojnost. `to se mene ti e moje su misli i dalje s Quinnom. On e uvijek biti sa mnom. Prilikom susreta s pravim Paulom Austerom, Quinn saznaje da se njegov sin zove Daniel, ato ga nimalo ne udi jer, na kraju krajeva, svi su Daniel, pri emu paradigmatskom re enicom cijele ove krize osobnog identiteta kao fiksnog entiteta postaje izjava malog Daniela Ja sam ti, a ti si ja. U Staklenom gadu klju no za problematiziranje identiteta jest uvoenje lika Petera Stillmana mlaeg, za kojeg je dvojbeno bi li se uope mogao nazvati likom zbog injenice da je liaen govora te mu tako nedostaje jedna od temeljnih zna ajki likova  verbalno komuniciranje sebe drugima. Njegova usta puna su ozna itelja, rije i koje niata ne zna e. One nemaju referenciju na koju se odnose, jednako kao ato se ni on sam ne mo~e odnositi prema drugima. Naime, dok je Peter bio sasvim malen, njegov otac Peter Stillman stariji, zatvorio ga je u sobu kako bi Peter progovorio istim jezikom, vrstom privatnog jezika u kojemu bi rije i poput zrcala odra~avale bit stvari, gdje bi jedna stvar uvijek i u svakom kontekstu bila identi na sa samom sobom. Zanimljiv je na in na koji je Peter mlai opisan u romanu: Sve na Peteru Stillmanu bijaae bijelo. Bijela koaulja, otkop ana na vratu; bijele hla e, bijele cipele, bijele arape. U usporedbi s bljedilom njegove ko~e, svijetlo~utom tanuanoau njegove kose, inio se gotovo prozirnim, kao da se moglo gledati kroz plave vene ispod ko~e lica. Ovaj opis mo~e nam sugerirati njegovo nepostojanje za druge, on u biti ne postoji jer ne posjeduje identitet koji se zadobiva bivanjem u jeziku. Manfred Frank na jednom mjestu kazuje Individualno je, prema etimologiji, ono ato je nedjeljivo, nepriopivo, kao ono ato postoji bez dvojnika te je time neprelazno. Dakle, individuum kao takav ne mo~e sebe priopiti drugome, on postoji samo u sebi i uvijek za sebe. Pojedinac je u svom mialjenju uvjetovan (zajedni kim) jezikom i mo~e misliti samo one misli koje u njegovu jeziku ve imaju svoju oznaku. Neka nova misao ne bi mogla biti priopena kad se ne bi odnosila na odnose, (oznake?) koji ve postoje u jeziku. L. Wittgenstein je sredinom 20.st. u svojim Filozofijskim istra~ivanjima tvrdio da privatni jezik nije mogu jer bi on kao takav bio neplodan, nerazumljiv. Iako se izra~avao u druga ijem mediju nego ato je to roman, propitivao je sli ne teme i probleme koje pred nas postavljaju kako tradicionalna filozofija tako i fikcionalna graa romana. Nakon po etne faze zanosa i vjere u to da jezik odra~ava stvarnost poput zrcala, u kasnijoj fazi ga prati skepticizam i dolazi do promjene u njegovu mialjenju. Jezik prestaje biti monolitna struktura poput kule bjelokosne, a postaje naprosto konvencija, ispunjena pravilima koja se stvaraju razli itim upotrebama. On u Filozofijskim istra~ivanjima odbacuje mogunost  privatnog jezika , jer tako jezik ostaje  neplodan , nekonstruktivan. Da li bi bio zamisliv neki jezik u kojemu bi netko za svoju vlastitu potrebu mogao napisati ili izgovoriti svoje unutarnje do~ivljaje  svoje osjeaje, raspolo~enja, etc?  Zar ne mo~emo to u initi u naaem obi nom jeziku?  Ali ne mislim tako. Rije i tog jezika trebaju se odnositi na ono ato mo~e znati samo onaj tko govori; na njegove neposredne, privatne osjete. Netko drugi dakle ne mo~e razumjeti ovaj jezik. Svaki se znak sam ini mrtvim. `to mu daje ~ivot?  U upotrebi ~ivi on. Rije i u Wittgensteinovom filozofskom propitivanju dobivaju zna enje jedino preko svoje upotrebe, a ne u nekom povlaatenom mediju misli, jer zna enje ne mo~e proizlaziti iz nekog solipsisti kog unutarnjeg osjeta, ve jedino iz jezi ne prakse gdje je proaaran mnogostrukim upotrebama. Privatni jezik ne mo~e biti podru je zna enja jer  ne postoji za druge koji mu odreuju zna enje. Peter Stillman iz Staklenog grada primjer je lika koji ne postoji za druge jer nije u jeziku. U njegovom jezi nom sustavu ne postoji nikakva veza ozna itelja i ozna enog, odnosno ona je do krajnjih granica raspraena i svaka mogunost je, zbog nedostatka fiksiranog referentnog okvira, jednako mogua. Tako i Peter mlai sam za sebe ka~e da je on Peter Stillman, a mo~da i nije. On je dakle bilo tko, mo~e istovremeno biti netko drugi, no nikad do kraja identi an ni sa kim. Dobivai zadatak da prati Petera Stillmana starijeg kako bi sprije io ubojstvo Petera mlaeg, Quinn kree u svakodnevnu istragu. Svakoga dana Quinn prati Stllmana starijeg ne bi li otkrio njegove namjere te se na tom putu opet identitetno rascjepljuje. Uvukavai se sve dublje u istragu, Quinn sve viae postaje istovjetan Peteru Stillmanu kojeg prati. Prilikom prvog razgovora s njim, Quinn se predstavlja pravim imenom, drugi put se predstavlja kao Henry Dark  fikcionalni ovjek koji poti e djelovanje samog Stillmana, a trei put se predstavlja kao Peter Stillman, njegov sin. Dvojniatvo identiteta prikazano prilikom jednog susreta s Peterom starijim kada Quinn biva svjedokom nevjerojatne situacije. Ono ato se potom dogodilo nije se dalo opisati. Odmah iza Stillmana, pojavivai se iza njegovog desnog ramena, zaustavi se drugi muakarac. Njegovo lice je bilo istovjetno Stillmanovu. Taj drugi Stillman dvojnik je prvog i njegovo dvojniatvo refleksija je Quinnovih multipliciranih identiteta. Istovremeno, Quinn pro~ivljava vlastitu agoniju posjedovanja jednog jedinog tijela. Quinn je eznuo za amebinim tijelom, da se presije e na pola i istovremeno odjuri u oba pravca. }elja da se podijeli na dva dijela omoguila bi Quinnu potpuniju prisutnost kako bi mogao ispuniti svoj cilj  praenje dva naizgled jednaka Petera, dvojniatvo bi mu omoguilo sigurniju spoznaju, veu kontrolu nad zna enjem. Ono ato se mo~e primijetiti u Staklenom gradu jest dvostrukost rascjepa. Na jednoj razini sam roman uvodi i tematizira rascijepljene, dvojne identitete, koji preuzimaju razli ite uloge ovisno o situaciji u kojoj se nalaze. Fiksni osobni identitet a = a ovdje je razgraen do krajnjih granica, ne ostavljajui niata od pretpostavljene stabilnosti identi nosti. No, na drugoj razini rascijepljenost zahvaa i same instancije romana  autora, pripovjeda a i itatelja. Oni sami ovim romanom bivaju udvostru eni. Dakle proces je dvostruk  roman u jednom smjeru propituje stabilne identitete i dekonstriura ih, dok im u drugom ista ta rascijepljenost biva vraena natrag kako bi se i sam postupak knji~evnosti mogao propitati. Knji~evnost pak, koja dvostrukost i rascjep i oblikuje i interpretira, na neki je na in i sama zahvaena time da se njezini postupci i reprezentacijske strukture pojavljuju u dvozna nosti: tu je dvojniatvo autora i implicitnog autora, pripovjeda a i junaka, itatelja i implicitnog itatelja, autora i itatelja. Uzajamnost utjecaja uzrokovana je nestabilnim identitetnim strukturama jer rascijepljeni identiteti nu~no, osim samih sebe, dovode do propitivanja i sam medij kojim se tematiziraju. Knji~evnost tako ovdje biva dovedena u pitanje, odnosno, granice izmeu zbiljskih i fikcionalnih elemenata se niveliraju. DUHOVI Roman Duhovi krai je i ogoljeniji od Staklenog grada, no Auster se u Duhovima bavi istim problemima kao i u prethodnom romanu, s time da je ovdje vei naglasak na problemu dvojniatva nego na problemu jezika. Radnja je, kao i u Staklenom gradu, smjeatena u New York, a svi likovi nose imena boja. Preruaeni ovjek po imenu White daje nalog privatnom detektivu Blueu da prati Blacka. Ovdje opet imamo istu situaciju praenja kao i u Staklenom gradu koja dovodi do istih posljedica. Blue je smjeaten u stan nasuprot Blacku kako bi ga mogao neprestano nadzirati i slati izvjeataje Whiteu. Na po etku istrage Blue se prikazuje kao obi an muakarac, veseo i aktivan, kojega zaru nica eka da se vjen aju i krenu u blistavu budunost. Sve izgleda onako kako bi trebalo biti i do tada Blue nikad nije posvetio pa~nju stvarima viae nego je to jedan kratak trenutak dopuatao. Stalno je bio u pokretu i volio je promjenjivu kakvou ~ivota. `to se ti e pogleda na jezik, mo~e se rei da je Blue do tada dijelio klasi nu Witgensteinovu ideju o teoriji odraza. Njegova je metoda da se dr~i vanjskih injenica, opisujui dogaaje kao da se svaka rije  potpuno podudara s opisanom stvari te da ne ide dalje od toga. Rije i su za njega prozirne, veliki prozori ato stoje izmeu njega i svijeta, a sve do sada mu nisu zasmetale. No kao i u Staklenom gradu, lik i ovdje prolazi kroz temeljitu promjenu, koja dopire do same sr~i njegova identiteta te on nakon nekog vremena shvaa: Prvi put otkako piae takve izvjeataje otkrije da rije i ne slu~e nu~no svojoj svrsi, da se njima mo~e iskriviti ono ato one pokuaavaju rei. Njegova tranzicija dovodi ga do shvaanja jezika svojstvena Wittgensteinovoj kasnijoj fazi o proizvoljnom odnosu znaka i referenta. Prema Wittgensteinu, govornik u trenutku iskaza nije u mogunosti sagledati sva mogua tuma enja koja bi se iskazu mogla pridodati, rije i kao da  bje~e od nas. Nemogunost sagledavanja bezbroj moguih upotreba rije i Wittgenstein jasno izra~ava u FI: To je kao da itavu primjenu rije i mo~emo zahvatiti odjednom.  mi ka~emo da to inimo. (& ) mislimo da budui razvoj mora na bilo koji na in ve biti prisutan u aktu zahvaanja, a ipak nije prisutan.  Jer mi ka~emo da nema dvojbe da mi tu rije  razumijemo, a s druge strane, njezino zna enje le~i u njezinoj primjeni. Ta spoznaja u potpunosti mijenja Blueov pogled na stvari oko njega. Auster i u ovom romanu svoje likove liaava udobnosti uobi ajenog ~ivota, svodei ih na zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba, a u Blueovu slu aju to se odnosi na jedan malen stan, minimalisti ki ureen, s jednim krevetom, ajnikom i prozorom kroz kojega mora gledati Blacka. Blue provodi cijelo vrijeme promatrajui Blacka, koji ne ini gotovo niata, osim ato ita, piae, spava i jede. Takav asketski ~ivot koji potraje i godinu dana navodi ga na razmialjanje o stvarima o kojima nije nikad prije razmialjao, ili barem ne na taj na in. Blueu se sve u ini udnim, od svjetlosti ato prodire u sobu, do kucanja njegova srca, boja i imena stvari  kao da ih vidi prvi put. Blueov ~ivot nemalo podsjea na eksperiment koji je u Staklenom gradu proveo Peter Stillman stariji nad svojim sinom kako bi ovaj progovorio istim jezikom s ciljem da viae ne bude zabuna u jeziku. Ovdje e i Blue progovoriti druga ijim jezikom, ali na jednoj manje doslovnoj razini, jer e se, kao ato e se u radu pokazati, umjesto na razini jezika, raspraenost unutar narativa romana kasnije dogoditi i na razini njegova identiteta. Spomenuti Stillmanov eksperiment nad sinom iz Staklenog grada podsjea nas u Duhovima na eksperiment Henry Davida Thoreaua, devetnaestostoljetnoga ameri kog pisca i filozofa transcedentalista. Naime, Blue pri po etku romana spazi kako Black ita Thoreauovu knjigu Walden, ato navede Bluea da je pro ita. Isprva mu ona niata ne zna i jer joj se ne posveuje dovoljno, leti preko stranica, no kako mu se ~ivot u malome stanu usporio i sveo na promatranje, tako se i Blue posvetio sporom itanju Waldena, koje e se pokazati kao zrcalo za njegov ~ivot. Jedino putem sporog i posveenog itanja Waldena Blue e doi do nekih spoznaja o svome ~ivotu. Okolnosti nastanka Waldena zanimljive su u kontekstu narativnih mogunosti Austerovih Duhova. Zapreten zakonima bujajue industrijalizacije i upitne civilizacije, Thoreau odlaskom u prirodu proglaaava osobnu nezavisnost od druatva. Po~elio se spojiti s prirodom, onako kako su to svojevremeno inili  naai stari , izgradivai drvenu kuicu na obali jezera, u aumi. Vrijeme je provodio uzgajajui povre, prou avajui prirodu i itajui knjige, te istovremeno pravei biljeake za svoje budue djelo. Povezanost s prirodom i odsutnost civilizacijskih tekovina zamialjao je kao preduvjet ovjekova vraanja sebi jer, smatrao je, zametnuli smo sebe u bespotrebnim repetitivnim radnjama i zakonima svakodnevnog ~ivota. Otiaao sam u aumu jer sam htio ~ivjeti promialjeno, suo iti se samo s bitnim injenicama ~ivota i vidjeti mogu li nau iti ono emu me ima podu iti, a ne da na pragu smrti otkrijem kako nisam ~ivio. }elio sam ~ivjeti duboko i isisati sr~ ~ivota, ~ivjeti tako jedro i spartanski da satrem sve ato nije ~ivot, kositi airokim zamasima i biti za dlaku od ruba, satjerati ~ivot u kut i svesti ga na najni~u vrijednost. Thoreau je smatrao da smo se  izgubili te da se trebamo iznova probuditi i budnima odr~avati, ali ne mehani kim pomagalima, nego beskrajnim ia ekivanjem zore. Walden je intrigantno djelo pisca iji utjecaj na svoj rad Auster otvoreno u intervjuima priznaje. U Duhovima je dominantan duh Thoreaua (...) Ideja da se ~ivi usamljeni kim ~ivotom, da se ~ivi monaakim intenzitetom. (...) Odluka da se odbaci svakodnevni ameri ki ~ivot, da se radi neato neuobi ajeno kako bi se otkrili potpuniji temelji za izgradnju sebe. Thoreau i Auster, s vremenske distance od sto godina, u druga ijim okolnostima i druga ijim diskurzom, svaki na svoj na in govore o diskrepanciji, pukotini koja se isprije ila izmeu unutarnjeg i vanjskog, izmeu zakonitosti koje dolaze iz nas samih i zakonitosti druatva u koje smo uklopljeni. Bilo da ~ive u aumi ili u maloNxN P X 46` !! !""J#j#%%6&L&^&b&&'.'^'|'))./ /$////0f3h3j3Ḯɞ hB^hnhB^hn6hR_hn5hR_hn56 hn5CJjhn0JU hn6 hhn hn5 hnhnhnhnhn56CJaJhnhn5CJaJ9xJ L N P \ (` ! !&'l+55 <<F>$hd^ha$gdn$ ~da$gdn $da$gdngdn $da$gdn%99j34455555555@>B>F>H>@@CCCDHHHHH6I8ILLM M&M.MfMnMxMzMOOPPP([*[\\p]r]x__VgXgiiiiiij:j\jnjkhn56CJh+0hnB*CJphhR_hn56jhn0JU hn6hnB*CJphhnhn6B*phjhn0JB*UphhnB*ph?F>H>CIIL|M~MPP8T:_<_iiiiitkly{4Fڏ܏fdgdn $da$gdnkk2mPmrrtt2tPtfvhvdyhy{{2R΅FRԉDFl|^`ft2B24Ԭ֬^| "$2&(PR hZhn hhnU hhvhnhhvhn6 hvhnjhn0J6Ujhn0JUhn hn6If6D"$ n&$d`a$gdn $da$gdndgdnJdC$EƀBцgdnm praznom stanu, svi ti likovi odlaze iz svijeta kako bi se vratili sebi. Kao ato se Thoreau u svojem (uvjetno) autobiografskom djelu povla i iz druatva i odlazi u aumu kako bi bio sam sa sobom, tako se i Blue povla i u osamu stana i posveuje propitivanju granica vlastitog identiteta, jer jezero Walden se jednako tako, pod Austerovim vodstvom, mo~e nalaziti i u Blueovoj sobi, usred grada. Kako vrijeme prolazi, Blue sve viae po inje sumnjati u svoj posao i sve te~e pronalazi granicu izmeu svoga i Blackova identiteta, odnosno izmeu sebe i Blacka. Drugim rije ima, ato se dublje zaplie, sve je slobodniji. `to viae vremena provodi promatrajui Blacka, sve viae po inje sumnjati da je Black Whiteov plaenik i To bi onda Whitea u inilo pravim piscem  a Blacka niata viae nego njegovim dublerom, varalicom, glumcem bez osobnosti. Primjeuje se kako Blue postaje sve svjesniji kako je Black njegov dvojnik i ato je viae toga svjesniji, to osjea veu slobodu. Razvojni se put ovdje pribli~ava kraju: ato se viae poveava svjesnost o dvojniatvu, to je izvjesniji kraj  da e jedan od dvojnika morati biti uniaten kako bi se cjeloviti identitet ponovno mogao uspostaviti. Isto kao i u Staklenom gradu, i ovdje glavni lik Blue tri puta susree Blacka, svaki put zamaskiran u drugu osobu, no etvrti put maske padaju i dvojica se likova nau licem u lice. Polako ljuate naslagane identitete sa sebe kako bi se na kraju ogoljeni naali jedan pred drugim, kao pred zrcalom. Tada dolazi do kona ne spoznaje gdje Blue shvaa da su Black i White jedna te ista osoba, no tada kona no postane i u potpunosti svjestan da ui u Blacka isto je kao ui u samoga sebe. Kona na spoznaja nagna Bluea da ubije Blacka kako bi se on sam mogao potvrditi. Kraj romana je otvoren, ne znamo je li Blue otiaao kako bi zapo eo novi ~ivot, kao ato ni pripovjeda  nije siguran u to, jednako kao ato mi nismo sigurni tko u biti pripovijeda Duhove. Duhovi nas nedvosmislenije upuuju na temu dvojniatva nego Stakleni grad. Izjava Bluea da svaki ovjek negdje ima svog dvojnika stoji kao provodni motiv na razini cijelog romana, jer svaki od likova u romanu ima svog dvojnika. Dvojniatvo u ovom romanu u kona nici afirmativno djeluje na identitete likova. Pri e o dvojnicima prikazuju djeljivost kao nedostatak, koji mora biti kompenziran da bi se dosegla nedjeljivost, viai stupanj individuacije na kojem su otcjepotine reintegrirane. Dvostruka funkcija dvostrukosti/rascijepljenosti prema tome podrazumijeva da ja potrebuje izvrtanje, parodiju, izkorenutost zrcala, ne bi li postalo ono samo i nedjeljivo. Nakon po etnog raspada i sumnje u vlastiti identitet, preko faze svjesnosti o vlastitoj podvojenosti, posljednja faza uzrokuje reafirmaciju Blueva identiteta. Dvojniatvo se dakle pokazuje kao nu~na faza u razvitku identitetne strukture, kao nu~nost jedinstvenosti. Bez dvojniatva ne bi bilo cjelovitosti, kao ato se cjelovitost ne bi mogla uspostaviti bez dvojniatva. Cjelovitost je, dakako, u dosljednoj Austerovoj maniri uvjetna, jer nije fiksirana i kona na, ve naprotiv, nakon svake uspostave cjelovitosti, otvorenim narativnim zavraecima ostavlja se mogunost za daljnju razgradnju. Bitno je naglasiti kako sva tri Austerova romana na isti na in problematiziraju osobni identitet, njegovu uspostavu i razgradnju. Svi likovi spomenutih romana susretnu se sa dogaajima koji uzrokuju razgradnju njihova identiteta, te bi se ovdje moglo govoriti o svojevrsnoj krizi osobnog identiteta kao esencijalisti kog koncepta. Nakon razgradnje osobnog identiteta, naj eae kroz udvajanje i zrcaljenje, redovito, kao ato emo to i vidjeti u posljednjem romanu trilogije Zaklju ana soba, dolazi do ponovne uspostave cjelovitog identiteta, no jasno je pritom da ovdje ne mo~e biti govora o uspostavi fiksiranog cjelovitog identiteta, jer otvoreni zavraeci romana i neizvjesne sudbine likova navjeaataju mogunost daljnje razgradnje njihova osobnog identiteta. ZAKLJU ANA SOBA Trei roman Newyorake trilogije precizan je pokuaaj problematiziranja identiteta, dvojniatva i pozicije pisca. Iako bi se teako moglo rei da on nudi nedvosmislen kraj i rjeaenje svih nedoumica koje je Auster u prethodnim romanima za eo, neki elementi ovdje poprimaju jasnije konture koji pridonose koherenciji cijele trilogije. Zaklju ana soba po inje re enicom koja nas ponovno uvodi u gotovo opsesivnu zaokupljenost granicama identiteta. Sad mi se ini kako je Fanshawe oduvijek tu. On je mjesto odakle sve zapo inje za mene, i teako da bih bez njega znao tko sam. Kao ato sam spomenula, Stakleni grad se intertekstualno odnosio prema E. A. Poeu, preuzevai od njega naslov kratke pri e, u Duhovima je Blue itao djelo Walden H. D. Thoreaua koje se pokazalo kao zrcaljenje njegove vlastite pozicije, dok Zaklju ana soba priznanje tekstualnim utjecajima nalazi u ameri kom piscu Nathanielu Hawthorneu iji naslov romana nosi ime Fanshawe. Fanshawe iz Zaklju ane sobe jednog dana nestaje iz ~ivota svoje supruge i djeteta i ostavlja ih bez ikakva objaanjenja ili konkretnog razloga. Hawthorne u svojim djelima takoer tematizira iznenadno povla enje glavnog junaka iz obi nog ~ivota, samo ulicu dalje od svoje obitelji, kako bi odatle sljedeih 20-ak godina promatrao ato se zbiva sa ~ivotom koji je on napustio. Pripovjeda  Zaklju ane sobe Fanshaweljev je prijatelj iz djetinjstva kojeg njegova supruga Sophie kontaktira kako bi joj pomogao oko nikad objavljenih Fanshaweljevih djela. itatelj opet niata ne zna o pripovjeda u, osim da je bio blizak Fanshaweljev prijatelj, po mnogo emu na viae razina sli an pripovjeda u. Prilikom prvog susreta sa Sophie, kada sazna da ga je Fanshawe odabrao za osobu koja e se pobrinuti oko njegovih djela, pripovjeda  ka~e shvaam da sam joa prvoga dana skliznuo kroz rupu u zemlji te kako sam padao nekamo gdje joa nikad nisam bio. Ovo je na in koji mo~e predstavljati trenutak rascjepa, dvojniatva unutar naratora, kada za njega po inje tegobno odvajanje od samoga sebe. itajui Fanshaweljeva djela, pripovjeda  izmeu ostaloga shvaa da bi ona, iako vrlo bizarna, mogla donijeti velik novac, ato se ubrzo pokazuje to nim. Jedno od njegovih djela tematizira pomijeaane identitete dva para blizanaca, ato je vrlo blizu onome kako e se razvijati fabula same Zaklju ane sobe. Ubrzo pripovjeda  zauzima Fanshaweljevo mjesto, ~eni Sophie i dodatno se mijenja njegova razina svjesnosti o rascjepu. Pokazalo se da je moje pravo mjesto u svijetu bilo izvan mene, a ako je to mjesto bilo u meni, bilo ga je nemogue pronai. Bila je to siuana rupica izmeu ja i ne-ja. Pripovjeda  na ovome mjestu ve po inje shvaati kako je izmjeaeten, kako se njegova dotadaanja koherencija razbija i kako osjea da nije cjelovit. Ubrzo iz pisma koji Fanshawe piae pripovjeda u saznajemo kako se sli no dogodilo i njemu samome ... nadam se da ea uvijek biti to ato jesi. Sa mnom je druga pri a. Pripovjeda u se ~ivot drasti no mijenja i po inje gubiti smirenost obiteljskog ~ivota u koji je uaao, ato se dodatno poja ava kada treba napisati Fanshaweljev ~ivotopis, njegovu biografiju o tome kako je Fanshawe ~ivio i umro. Spoznaja da je Fanshawe joa uvijek ~iv, no da ne ~eli da ga se nae, dodatno mu i pripovjeda a jer shvaa da bi ta biografija u biti bila fikcija, la~ koju bi on sam konstruirao. Kako vrijeme prolazi, pripovjeda  shvaa kako mu je Fanshawe prijetnja koje se mora osloboditi, koju mora pronai i eliminirati kako bi sebe mogao ponovno uspostaviti. Fanshawe definira pripovjeda ev identitet i pokree ga, prepuatajui mu svoj ~ivot, ~enu, dijete i novac. Zauzvrat, on mora proi muku gubitka sebe kako bi ponovno mogao postati. Pri kraju romana on kona no dolazi do sve jasnije spoznaje o naravi svoga i Fanshaweljeva identiteta. Sve se izokrenulo. Nakon svih tih mjeseci pokuaaja da ga pronaem osjeao sam se kao da sam ja taj koga su pronaali. Fanshawe je bio upravo ondje gdje i ja, a tu je joa od samoga po etka. Pripovjeda  je Fanshawea zamialjao samog negdje u zaklju anoj sobi, a na kraju romana shvaa da je on cijelo vrijeme u zaklju anoj sobi u njegovoj glavi i da nitko ne mo~e prekora iti granicu koja nas dijeli od drugoga  jednostavno zato ato nitko ne mo~e proniknuti u samoga sebe. Zaklju ana soba nalazi se izvan jezika, izvan simboli kog koje mu pridaje zna enje, te je solipsizam jedino mogue stanje u kojem se likovi mogu nalaziti. Shvaajui da potraga za vlastitim identitetom uvijek zavraava onkraj jezika, onkraj simboli kog i onkraj zna enja, likovi pri kraju romana zavraavaju svoj put na po etku, gdje im spoznaja o vlastitoj solipsisti koj nemoi barem privremeno garantira koherentan osobni identitet, kao to ka s koje valja krenuti u daljnju razgradnju. Na kraju romana pripovjeda  susree Fanshawea i razgovara s njime preko zaklju anih vrata. Fanshawe je na umoru i daje mu crvenu bilje~nicu koja bi trebala sve objasniti, no itajui je, pripovjeda  shvaa da je ona puna kontradikcija i da se iz nje ne mo~e niata ia itati, no da je istovremeno izrazito lucidna. Takav paradoksalni kraj nije nimalo neobi an za Austerova djela, no, kao ato je ve nazna eno, ovdje dolazi do nekih promjena u odnosu na ostale romane iz trilogije. Kao prvo, Zaklju ana soba, za razliku od ostala dva romana iz trilogije, pisana je u prvome licu, gdje na kraju saznajemo da je pripovjeda , dakle Fanshaweljev prijatelj, u biti autor svih triju romana trilogije. O njemu doduae ne znamo niata viae, no njegova izvjesnost i neke ope karakteristike ovdje nisu dovedene u pitanje i oko pitanja autorstva ovdje dolazi do veeg stupnja koherencije i izvjesnosti. Razmatrajui sva tri romana zajedno autor zaklju uje U kona nici, sve tri pri e dio su iste pri e, ali svaka od njih predstavlja razli itu razinu svijesti o tome. Upravo o tome Renate Lachmann govori kada razmatra djela Fjodora Dostojevskoga. Dvojniatvo se ne zbiva samo unutar jednog teksta, nego se dapa e u dijakroniji pojedinih djela javljaju likovi koji se meusobno odnose kao dvojnici jednog jedinog teksta koji sve druge sinkronizira. Ista stvar se na podru ju dvojniatva zbiva i unutar Newyorake trilogije, jer ona zasebno funkcionira kao tekst koji unutar sebe okuplja tri romana koji se u odnosu na nju odnose kao razli iti stupnjevi svjesnosti o razgradnji osobnog identiteta likova. Razli ite pozicije i zrcaljena koje likovi do~ivljavaju kroz sva tri djela trilogije prenose se na razinu odnosa meu romanima, jer svaki od romana se na dvojni ki na in odnosi jedan prema drugome . ZAKLJU AK ili kako otii, a potom se i vratiti - sebi Osobni identitet mjesto je na kojemu jezik unutar ovog fikcionalnog djela djeluje tako da ukazuje na nemogunost njegova esencijalisti kog utemeljenja. Osobni identitet, osobito na svakodnevnoj razini govora o njemu, predstavlja onu jezgru ne ega po emu je svaki pojedinac razli it od ostalih i po emu je svatko od nas jedinstven. Ono ato je ovaj tekst ponudio jest mogunost itanja Austerove Newyjorake trilogije kao propitivanja granica identiteta i dvojni ke strukture likova te razmatranje nemogunosti jezi ne artikluacije strukture identiteta a = a. Ako je struktura jedinstvenog i nedjeljivog identiteta u tradicionalnoj filozofiji a = a, onda nam na in funkcioniranja jezika u ovome romanu pokazuje nemogunost izra~avanja te identi nosti, gdje e svaka rije  nu~no uvijek sadr~avati viaak zna enja i nikada se do kraja podudarati sama sa sobom. Wittgenstein se kroz teorijski diskurz Filozofijskih istra~ivanja doti e principa identiteta koji odreuje granicu unutar koje je neato identi no samom sebi. Stvar je identi na sa samom sobom.  nema ljepaeg primjera beskorisnog iskaza (& ). Princip identiteta u filozofiji predstavlja pravilo na kojem se temelji cijeli pojavni svijet i ono nam, prema tradicionalnom mialjenju, omoguuje komunikaciju s drugima, a i sa samim sobom. To je pravilo koje stoji iza svih pravila. Meutim,  iterabilnost  kao ponavljanje s razlikom cijepa samoidentitet (self  identity) onemoguujui sebstvu da se na idealan na in u potpunosti podudara sa samim sobom, jer e uvijek postojati viaak zna enja koje nee moi biti obuhvaeno. Transcedentalno pravilo poput principa identiteta nadialo bi razliku prilikom iteracije (ponavljanja), popunilo bi mjesto koje je ostalo nezahvaeno. Ono bi takoer omoguilo konstantnu prisutnost sebstva jer bi posjedovalo sve zna enje koje bi ukinulo to mjesto razlikovanja. Poststrukturalisti ka teorija jezika prekida s vrstom povezanosti a = a koja se odnosi na tradicionalan pogled na osobni identitet. Prema tom odnosu, ovjek je u svakom trenutku u potpunosti podudaran sa samim sobom, identi an samome sebi. Prekid s takvom koncepcijom izra~en je u ideji da ozna itelj nikada ne mo~e nai svog para u samo jednom ozna enom. Zna enje neke rije i nam time bitno izmi e, kao da klizi ispod pokuaaja dohvaanja. Sukladno ovim teorijama, identitet postaje samo  na in govora o ne emu gdje govor o subjektu nikada ne mo~e pretpostaviti neki fiksni identitet subjekta, taj govor nam ne  otkriva pravu jezgru jednog ozna enog, nego nam  stvara jedan od moguih identiteta. Jezik tako ne otkriva ve stvara. Diseminacija, joa jedan od Derridaovih pojmova, priklju uje se takvom shvaanju identiteta koji nema mogunosti uspostave zna enjske jezgre zbog specifi ne osobine da se nikad do kraja ne pokorava niti jednom od moguih konteksta, ve se ono uvijek nalazi istovremeno i izvan i unutar strukture. Taj viaak zna enja uvijek treperi na granici da se izmakne onome ato ga ~eli fiksirati. Paul Auster u Newyorakoj trilogiji problematizira klasi nu ideju o stabilnim i fiksnim identitetima, propituje kako se dekonstruira, odnosno razgrauje identitet kao konstrukcija unutar knji~evnog djela. Gotovo svi njegovi likovi prolaze kroz temeljno redefiniranje vlastitog identiteta. Svaki od likova biva stavljen, gotovo kafkijanski neobjaanjeno, u neobi ne situacije gdje po inje za njih mu an proces odvajanja od samoga sebe. Prilikom takva propitivanja osobni identiteti njegovih likova cijepaju se i tada se u radnju uvodi dvojnik kao stvaran i ravnopravan element fabule. Mo~e se rei da je u svim trima romanima dvojnik onaj koji ima kontrolu nad ~ivotima likova koji se propituju, jer im daje motivaciju i navodi ih na akciju. Quinn iz Staklenog grada ima viae dvojnika, Blue iz Duhova svog dvojnika nalazi u Blacku, koji takoer ima svog dvojnika Whitea, dok u Zaklju anoj sobi sam autor trilogije ima dvojnika, i to u liku Fanshawea. Svaki od dvojni kih likova na po etku nije svjestan svoje podijeljenosti, no pri kraju svakoga od romana likovi shvaaju kako je nu~no eliminirati dvojnika kako bi se oni sami mogli ponovno uspostaviti kao cjeloviti identiteti. Nakon po etne dekonstrukcije likova u romanima, Auster na kraju ipak daje naznake o mogunosti postojanja jedinstvenog identiteta, koji nisu nikada dokraja zaokru~eni. Dvojnik u Newyorakoj trilogiji istovremeno funkcionira kao moment razgradnje i kao mogunost ponovne uspostave identiteta kao elementa knji~evnog djela, bez da se apriorno da prednost bilo kojoj od ovih faza izgradnje identiteta. LITERATURA Auster, Paul, Stakleni grad, preveo Miroslav Kirin, Vukovi & Runji, Zagreb, 1999. Auster, Paul, The Art of Hunger, Faber and Faber Limited, London, 1997. Biti, Vladimir, Bahtin i drugi, Naklada MD, Zagreb, 1992. Derrida, Jacques, Margines of philosophy, preveo Alan Bass, University of Chicago Press, Chicago, 1982. Frank, Manfred, Kazivo i nekazivo, prevele Darija Domi, Naklada MD, Zagreb, 1999. Lachmann, Renate, Dvojniatvo, u: Umjetnost rije i XXXI (1987) 3, prevela Truda Stama, Zagreb. Poe, Edgar Alan, Crni ma ak, preveli Zlatko Crnkovi et al., `kolska knjiga, Zagreb, 1981. Solar, Milivoj, Laka i teaka knji~evnost, Matica hrvatska, Zagreb, 2005. Staten, Harry, Wittgenstein and Derrida, University of Nebraska Press, 1989. Thoreau, Henry David, Walden, preveo Dinko Telean, DAF, Zagreb 2006. Wittgenstein, Ludwig, Filozofijska istra~ivanja, preveo Igor Mikecin, Globus, Zagreb, 1998.  Usp. M. Solar, Laka i teaka knji~evnost, Matica hrvatska, 2005.  P. Auster, Newyoraka trilogija, Vukovi & Runji, Zagreb, 2001: 9.  Zanimljivo je pritom primijetiti kako ime William Wilson odgovara naslovu istoimene kratke pri e E. A. Poea o dvojnicima, u kojoj se glavni lik William Wilson susree sa svojim dvojnikom koji ga progoni i dovodi do rasapa. Usp. E. A. Poe, Crni ma ak, `kolska knjiga, Zagreb, 1981.  P. Auster, ibid, 148.  Ibid., 116.  Ibid.  Ibid., str. 22.  Frank, Manfred, Kazivo i nekazivo, Naklada MD, Zagreb, 1994 : 100.  Ibid., str. 101.  Usp. H. Staten, Wittgenstein and Derrida, University of Nebraska Press, 1984.  Izrazi koji ozna avaju ovjekove unutraanje do~ivljaje  L. Wittgenstein, Filozofijska istra~ivanja, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1998 : 243.  L. Wittgenstein, ibid., 432.  Usp. V. Biti, Bahtin i drugi, Naklada MD, Zageb, 1992.  P. Auster, ibid., str. 67.  Ibid.  R. Lachmann, Dvojniatvo, u: Umjetnost rije i XXXI (1987) 3, Zagreb, str. 262.  Wittgensteina se svrstava u analiti ku tradiciju filozofije jezika, osobito zbog njegova najpoznatijeg djela Tractatus logico  philosophicus, gdje mu je osnovna pozicija tzv. teorija odraza, kojom se identificira jezik i stvarnost, gdje jezik poput ogledala reflektira stvarnost, popularnim ~argonom re eno - rije i su stvari. U njegovoj kasnijoj fazi, za koju je dominantno djelo Filozofska istra~ivanja, Wittgenstein mijenja poziciju, te ovaj rad, izmeu ostaloga, tematizira i pokazuje vezu Wittgensteinove kasnije faze s dekonstrukcijom.  P. Auster, ibid., str. 163.  Ibid., str. 164.  L. Wittgenstein, ibid., 197.  kao ato je i sam Thoreau zamislio itanje svoga djela  H. D. Thoreau, Walden, DAF, Zagreb, 2006 : 98.  H. D. Thoreau, ibid.  P. Auster, The Art of Hunger, Faber and Faber Limited, London, 1997: 281. (op.a. prijevod moj)  P. Auster, ibid., str. 175.  Ibid., str. 188.  Ibid., str. 208.  Ibid., str. 190.  R. Lachmann, ibid., str. 272.  P. Auster, ibid., str. 217.  Ibid., str. 221.  Ibid., str. 253.  Ibid., str. 259.  Ibid., str. 317.  Ibid., str. 268.  Ibid., str. 319.  R. Lachmann, ibid., str. 267.  L. Wittgenstein, ibid., 216.  Usp. J. Derrida, Margins of philosophy, The University of Chicago Press, Chicago, 1982. Rije  koja se javlja u tekstovima J. Derridae koju on odreuje kao ponavljanje rije i koje ne nosi uvijek isto zna enje, ve varira u odnosu na kontekst u kojemu se nalazi. Prema Derridai iterabilnost je konstutitivni element jezika.  Usp. V. Biti, ibid. PAGE  PAGE 2 $J|`Xhp&vx2vxRT^`.&(:<@BLxpǸ鱬 hn5 h%wbhnhnB*ph hDhnhxhnB*phhJShn6jhn0JU hn6hnhn56CJhR_hn56D&h(*,.0V( <>@VXZ$ & Fdha$gdn $dha$gdn$d`a$gdndgdn $da$gdn 4,:<Zv B0 \   !!!!"z""0#`###l$x$$,%%%%%%%%%%.&0&H&n&&&v(x((((( )jhn0J<Uhnh55hnCJaJmH nH sH tH h&chn6 h#hn hX.hnhk{hn6 hn5 hdchn hn6hnjhn0JU>    !!*"V"X"####>$@$$$|%%%dhgdn$hdh^ha$gdngdn$ & Fdha$gdn $dha$gdn%%%%.&&( )<)L)p))$**8++0,,,,-1262x22L3z3<4gdndhgdn )")<)>)L)N)p)r)))))$*&*H*x***8+:+^++++++0,2,P,l,,,,,,, - ---p.../0011226282x2z22222 33L3N3z3|333:4<4>4z4|4444444.505j5l55555h$ihnB*phjhn0J<U hn6hnjhn0JUT<4z4444.5j55556,6T66678x9z9999999h]h &`#$gdn$a$gdngdn55566,6.6T6V6666667(7z9|999999999999999hnh55hn0JmHnHu hn0Jjhn0JU h_hn hn6jhn0JUhn999999h]hh&`#$]hgdn8 0 01h:pn. A!"#$% @`@ nNormalCJ_HaJmHsHtHD`D n Heading 1$@&CJOJQJaJJ`J n Heading 2$$@&a$CJOJQJaJH`H n Heading 3$@&OJQJaJmH sH DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List4 `4 nFooter  p#.)`. n Page Number>`> n Footnote TextCJaJ@&`!@ nFootnote ReferenceH*BB`2B n Body Text$dha$aJtH B'`AB nComment ReferenceCJaJ H \R q""#)*/5 6379@E/FGJK*LcOPSZ_bcg io-p}vw:}ϑ  !"#$%&'()B(="C}3FgIh{.AUu  ϑL<e0 p q r t u #$ s"""@$A$&++00000189>#ACCEE3FGlJmJMqPrPQXRXSXTXUXeXfX\`jlmnoqqqqq.r/ruty}} abNO ghFG<Xp~݉B|׊2OWʍU0DWwЏ *L3ʑˑ̑͑Б0000p00p0p00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 00 00 00 00 00 000 00 00 00 0 0 0 00000@0p@0p@0`@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0p@0@0p@0@0p@0@0@0p@0p@0@0@0p@0@0@0p@0@0@0p@0p@0@0@0@0@0p@0p@0p@0@0@0@0@0p0\{.My00My00My00@0@0q@0My000mFGБO900HJ{M90M900My00My00My00 00m j3k )59MPRF>f&%<499NQS9O !!;<EMce6767no676 7 n o v x ~ 6 7 p u WYij/1HK $67\^67  67R T q"t"""""##@$A$b$c$))**++- -......////0000112255 66(6*637578899`:a:g:h:>>??@@@@"A#AAAAABBBBCCEE/F3FFFFFGGlJmJJKLK*L.LMMcOgOnPrPPPPPPPS SzS{SVV?WAWPXUXeXfXXXXXZZZZ\\]]__s`t```ya{abbbbcceegg i illoo(o)o-p0pwpypqq-r/rSrTru uuu}vvwwwwww"y#y}}:}=}}}}} ~ ~<~=~~~ (*abɄ˄NOpr ')ghنۆFGvxއ<>8:XZpr~݉BD|~͊Њ׊ي24OQWYpr9:jk@Bʍ̍SWln02DFWYwyЏҏ *,LNtv37͑Б;<de/ 0 o u "$ r"s"""?$A$&&++0000118899>>"A#ACCEE2F3FGGkJmJMMpPrPPXUXdXfX\\``jjlllnmnooqq-r/ruusyty}} `bMO fhEG;>WZor}܉AD{~֊ي14NQVYɍ̍TW/2CFVYvyϏҏ ),KN27͑Б ͑Б͑Бnaa maliap^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.a  ds,}. HYfwneF/]+f5<L͑Б@7hp!),.:Hϑ```0`J`Z```d`|`Unknownnaa maliGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"7}FB}FAtsEAtsE!r4pp 3q H)?;OSOBNI IDENTITET KAO MJESTO DVOJNIKA U NEWYOR`KOJ TRILOGIJInaa malinaa mali Oh+'0( <H d p |<OSOBNI IDENTITET KAO MJESTO DVOJNIKA U NEWYORKOJ TRILOGIJISOB na maliENTa a  Normal.dotT na malitT1 Microsoft Word 10.0@@BS:J@,4KAts՜.+,0$ hp|  IEpA <OSOBNI IDENTITET KAO MJESTO DVOJNIKA U NEWYORKOJ TRILOGIJI Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FP