Naslov
Interakcije u radijacijskom modificiranju poli(etilen-oksida) i njegovih nanokompozita
(Interactions in radiation modification of poly(ethylene oxide) and its nanocomposites)

Autori
Jurkin, Tanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
16.12

Godina
2010

Stranica
182

Mentor
Pucić, Irina

Ključne riječi
agregatno stanje ; degradacija ; DSC ; FTIR ; gama zračenje ; nanokompoziti ; nanosilika ; poli(etilen-oksid) ; stupanj kristalnosti ; umrežavanje ; XRD
(aggregate state ; degradation ; DSC ; FTIR ; gamma radiation ; nanocomposites ; nanosilica ; poly(ethylene oxide) ; degree of crystallinity ; crosslinking ; XRD)

Sažetak
Poli(etilen-oksid), PEO, je djelomično kristalan polimer široke primjene, a posebno su zanimljivi njegovi hidrogelovi i polielektroliti. Prednosti ionizirajućeg zračenja kao alternativnog načina modifikacije polimera su čista, homogena i temperaturno neovisna inicijacija reakcija. Na doseg i brzinu reakcije može se utjecati dozom i brzinom doze, a dobiveni produkt je sterilan. Djelovanjem ionizirajućeg zračenja, ovisno o uvjetima, PEO se degradira ili umrežava ; oba procesa utječu na kristalnost PEO i mogu smanjiti udio kristalne faze što je poželjno za neke primjene PEO. Cilj ovog rada je sustavno istražiti radijacijsku kemiju poli(etilen-oksida) vodeći računa o utjecaju te međudjelovanju karakteristika uzorka (molekulska masa, forma, agregatno stanje, dodatak nanopunila) i uvjeta zračenja (doza, brzina doze, atmosfera) na svojstva produkta, a naročito na stupanj umreženja i degradacije. Toplinska svojstva ozračenog PEO korelirana su sa strukturnim i spektroskopskim promjenama. Utvrđeno je da doza g-zračenja i agregatno stanje u kojem je PEO ozračen imaju najznačajniji utjecaj na ishod, čemu doprinose priroda atmosfere, molekulska masa, a za čvrste uzorke i forma u kojoj je uzorak ozračen. Umrežavanje prevladava u inertnoj atmosferi i u vodenim otopinama. Degradacija je izraženija u kontaktu s kisikom, a kod uzoraka ozračenih u čvrstom stanju pri manjim dozama zračenja raste stupanj kristalnosti. Ozračivanje vodenih otopina PEO najpogodniji je način za pripravu uzoraka manjeg stupnja kristalnosti i nižih temperatura faznih prijelaza. Također, ozračivanjem vodene otopine PEO koja je sadržavala nano-SiO2 dobiveni su nanokompozitni uzorci manjeg stupnja kristalnosti i nižih temperatura faznih prijelaza te boljih mehaničkih svojstava u odnosu na ozračene nanokompozitne filmove PEO/nano-SiO2. Izrazite promjene s dozom zračenja opažene u uzorcima s dodatkom nano-SiO2 u masenom udjelu od 20 % navode na pretpostavku o sinergističkom učinku g-zračenja i nanopunila.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija

POVEZANOST RADA