Naslov
Psihoanalitička psihoterapija autizma danas: Ograničenja i nove mogućnosti u suvremenom znanstvenom okruženju
(Psychoanalytic psychotherapy of autism today: Limitations and new possibilities in the modern scientific and professional environment)

Autori
Špelić, Aldo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Navezanost / Škodlar, Borut - Ljubljana : Združenje psihoterapeutov Slovenije, 2010, 82-96

ISBN
978-961-91793-5-2

Skup
XII. Bregantovi dnevi

Mjesto i datum
Rogaška Slatina, Slovenija, 14.10.2010. - 17.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
autizam; psihoanalitička psihoterapija; intersubjektivnost; rani djetetov razvoj
(autism; psyhoanalytic psychotherapy; inter-subjectivity; early child develompent)

Sažetak
Mogućnosti korištenja psihoanalitičkog pristupa u psihoterapiji autistične djece kao problem prisutan je od samog početka određenja infantilnog autizma kao zasebnog kliničkog entiteta (Kanner, 1943). Problem je tada izražen kroz podvojenost u odnosu na pitanje etiologije autizma koja je i danas izražena u mnoštvu međusobno različitih 'organskih' koncepata koji dominiraju na uštrb 'psiholoških' koncepata i time dovode u pitanje opravdanost i mogućnost psihoterapijskog pristup autističnoj djeci. Problem podvojenosti etioloških koncepata autizma izražen je u znanstvenim i stručnim okruženjima. Mogućnost prevladavanja ovog problem autor nalazi u zapažanja stečena tijekom sedamnaestogodišnjeg psihoterapijskog rada s osmero autistične djece u davanju važnosti 'razvojnom' u odnosu na postojeći 'klinički' pristup razumijevanja autizma. U prilog tog zapažanja govore i suvremeni doprinosi novih istraživanja ranih interakcija majke i djeteta koji predstavljaju osnovu razvoja sposobnosti internalizacije i utoliko razvoja psihičkih struktura značajnih u razvoju njihovih socijalnih sposobnosti (intersubjektivnosti) . Razvojni model u kojem je naglasak na razumijevanju uzajamnog odnosa majke i djeteta u razvoju djetetove inetersubjektivnosti je shvaćen kao 'most' koji može povezati dvije nasuprotne strane 'organskih' i 'psiholoških' koncepata. Ovaj novi pristup razumijevanja autizma omogućava i promjene u okviru psihoterapijskog pristupa u kojem se mijenja shvaćanje uloge majke/terapeuta a time i njihove uloge u izgradnji onih aspekata iskustva nužnih u razvoju psihičkih (narcističkih) struktura neophodnih za djetetovo uspostavljanje objektnih odnosa. Utoliko psihoterapijski pristup zahtjeva da se naglasak premjesti sa 'rekonstrukcije' ranog traumatskog iskustva odvajanja na 'konstrukciju' struktura nužnih za prevladavanje traumatskih iskustava odvajanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Psihologija

POVEZANOST RADA