Naslov
Otpori majke u psihoterapiji kasnog adolescenta
(Mother's resistances in psychotherapy of late adolescent)

Autori
Graovac, Mirjana ; Petrić, Daniela ; Kaštelan, Ana ; Sveško-Visentin, Helena ; Rebić, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Zbornik sažetaka: Za duh i dušu / Hotujac, Ljubomir - Zagreb : Spektar, 2010, 117-117

Skup
5.HRVATSKI PSIHIJATRIJSKI KONGRES

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 29.09.2010. - 03.10.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
adolescencija; psihoterapija; otpori
(adolescence; psychotherapy; resistance)

Sažetak
Pod otporima u psihoterapiji podrazumijevamo sve ono što se u pacijentu opire upoznavanju njegovog nesvjesnog. Freud je još davne 1912.g naglasio da otpori prate terapiju korak po korak, a svaki akt i svaka asocijacija u terapiji sadrži otpor koji predstavlja kompromis onih snaga koje teže ozdravljenju i onih koje se tome protive. U psihoterapiji djece i adolescenata može se reći da su otpori koji se protive terapiji izraženiji nego kod odraslih osoba. Ego se opire psihoterapiji kako bi zaštitio svoje obrane i izbjegao osjećaje nelagode, anksioznosti i krivnje. Superego se protivi psihoterapiji misli i fantazija kao prijetnji svom postojanju. Derivati nagona unutar ili izvan transfera, iako oslobođeni psihoterapijskim procesom, djeluju kao brana tom istom procesu, pogotovo ako teže svom ispunjenju. Id pruža otpor promjeni jer je vezan za načelo ponavljanja. Pored otpora, kod djece i adolescenata postoje i neke dodatne poteškoće i zapreke psihoterapiji koje su specifične za unutarnju i vanjski situaciju jedinke u razvoju. U psihoterapiji kasnih adolescenata kontakti između terapeuta i roditelja su rijetki i obično se događaju na samom početku liječenja. Kasni adolescenti najčešće dolaze sami, bez roditeljske pratnje i traže terapijski prostor za sebe bez daljnjih kontakata s roditeljima. Period kasne adolescencije na linijama razvoja podrazumijeva razrješenje razvojnih zadaća adolescencije i usklađivanje do tada strukturiranih instanci ličnosti, kada bi mogli očekivati otpore bliže onima u odraslih. Međutim, klinička praksa pokazuje da ono što očekujemo kod adolescenata na razvojnom planu ne mora uvijek biti tako. U radu prikazujemo vinjete iz psihoterapijskog procesa kasne adolescentice koju na terapiju dovodi majka i koja se, više nego što je uobičajeno, pokušava uključiti u terapijski proces. Osim vlastitih otpora adolescentice, koji su pratili terapiju „korak po korak“, manifestirali su se i „koraci“ majčinih otpora kao dodatna poteškoća specifična za unutarnju i vanjsku realnost adolescentice.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA