Naslov
Hepatocelularni karcinom i transplantacija jetre: iskustvo Kliničke bolnice Merkur (1998‐2010)
(Hepatocellular Carcinoma and Liver Transplantation: experience at University Hospital Merkur (1998-2010))

Autori
Mrzljak, Anna, Čolić-Cvrlje, Vesna ; Gašparov, Slavko ; Škrtić, Anita ; Piljac, Ante ; Filipec Kanižaj, Tajana ; Mikulić, Danko ; Škegro, Dinko ; Jadrijević, Stipislav ; Naumovski-Mihalić, Slavica ; Katičić, Miroslava ; Kocman, Branimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Izvornik
Liječnički vjesnik, Suplement 3 / - Zagreb, 2010

Skup
6. Hrvatski internistički kongres s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 23.09.2010. - 26.09.2010

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
hepatocelularni karcinom; transplantacija jetre
(hepatocellular carcinoma; liver transplantation)

Sažetak
Uvod: Hepatocelularni karcinom (HCC) je tumor koji se najčešće razvija u kroničnoj bolesti jetre i cirozi, te obuhvaća gotovo 90% svih primarnih karcinoma jetre. Transplantacija jetre (TJ) predstavlja najučinkovitiji oblik liječenja obzirom na preživljenje bolesnika i recidiv tumora, budući da se zahvatom istodobno rješava osnova jetrena bolest te odstranjuje tumor. Cilj ove studije je ocijeniti ishode bolesnika s HCC nakon TJ u našoj ustanovi učinjenih u razdoblju od 12 godina. Metode: Od 1998 do 2010 učinjeno je 359 TJ u sklopu kojih je u 13, 7% (49/359) slučajeva HCC bio indikacija za TJ. Rezultati: u 90 % bolesnika s HCC učinjena je TJ u razdoblju od 2006 do 2010 godine, s prosjekom praćenja od 15 mjeseci. Bolesnici su većinom bili muškarci (79.6%) prosječne starosti 59 godina (SD 6 god). Vodeći uzroci jetrene bolesti bili su alkohol u 48, 9% slučajeva, te virusni hepatitisi (hepatitis B i C) u 42, 9 % slučajeva. Sveukupno 1-godišnje preživljenje iznosilo je 81%, a prema etiologiji bolesti jetre 72, 6% alkohol, 87, 3 % virusni hepatitisi i 100% ostalo. 1-godišnje preživljenje bez znakova bolesti (disease free survival - DFS) iznosilo je 87, 7%, 86, 1% i 100%, kod istih skupina bolesnika. Patohistološkom analizom eksplantiranih jetri verificirane su dvije skupine bolesnika: 65, 3 % bolesnika unutar Milanskih kriterija (Milan+G) i 34, 7% bolesnika izvan Milanskih kriterija (Milan-G). Sveukupno 1 i 2-godišnje preživljenje iznosilo je 80%, 80% za Milan+G i 86%, 62% za Milan-G dok 1 i 2-godišnje DFS za navedene skupine iznosilo 100 %, 84 % i 72%, 61%. Mikrovaskularna invazija (MVI) dokazana je u 12, 5% bolesnika kod Milan+G i 58, 5% kod Milan-G (chi test p=0, 001). Statistički značajna povezanost uočena je između mikrovaskularne invazije (MVI) i recidiva tumora (chi test p=0, 012). Zaključak: Rezultati kratkoročnog preživljenja bolesnika s HCC nakon TJ učinjenoj u našoj ustanovi usporedivi su s rezultatima velikih transplantacijskih centara. Veličina HCC i MVI povisuju rizik za recidiv tumora i smrtnost nakon TJ.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA