Naslov
Utemeljenje političkih ciljeva Pokreta: zakonski okviri oslobodilačkog rata
(The establishment of the political goals of the Movement: the legal framework of the Liberation War)

Autori
Dukovski, Darko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, ostalo

Skup
Rujanski dani u Istri 1943.

Mjesto i datum
Pazin, Hrvatska, 2010

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Istra; rujanski dani; dokumenti
(Istria; September days; the documents)

Sažetak
Okružni NOO za Istru nakon uzbudljivih događaja masovnog više spontanog odaziva na oružani ustanak (koji ih je ohrabrio) donosi odluku o hitnom zasjedanju u proširenom sastavu kako bi se donijele važne odluke o sjedinjenju Istre s Hrvatskom te da se “...revolucionarna smjena vlasti ozakoni.”( pri tome se ne misli na socijalnu revoluciju). Zasjedanje je zakazano za 13. rujna u 11 sati u zgradi dojučerašnjeg zapovjedništva karabinjera. U donošenju odluke o sjedinjenju na tzv, pazinskom saboru sudjelovali su predstavnici različitih socijalnih slojeva istarskog društva. Bili su tu jedan do drugoga, seljaci, radnici, katolički svećenici, građani, Talijani, narodnjaci i dr. Zasjedanje ovoga proširenog odbora, odnosno sabora otvorio je predsjednik Okružnog NOO za Istru i član partijskog rukovodstva za Istru Joakim Rakovac koji je objašnjavao značaj zasjedanja u okviru ustaničkih događaja koji su se odigrali prethodnih dana. Nakon toga pročitan je proglas: Istarski narode! Duh Istre ostao je nepokoren. Mi nismo htjeli postati poslušno roblje. U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da će hrvatska ostati. Svojim vlastitim snagama, ne čekajući da im drugi donesu slobodu, Istrani su ustali, jurnuli na kasarne, uhvatili čvrsto oružje u svoje ruke, da njima brane pravo i slobodu. Otvorena su vrata zloglasnih tamnica, i pušteni na slobodu dični sinovi nikad pokorene Istre. Ne ćemo više nikad dozvoliti, da se našom sudbinom drugi poigrava. Rodoljubi Istre! Talijanski garnizoni u našim su rukama. Talijanski vojnici bježe sa naše rodne grude. Prvi put u našoj (h)istoriji uzima narod kormilo u svoje ruke. Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom. Istrani! Držimo čvrsto oružje u našim rukama. Stanimo na branik naše slobode. Ne dajmo je više nikome za živu glavu! Moramo da ostanemo svoji na svome. Budimo disciplinirani i slušajmo upute naše narodne vlasti: naših NARODNO- OSLOBODILAČKIH ODBORA. Živjela hrvatska Istra! Živjela junačka Narodno oslobodilačka vojska! Živio ZAVNOH! Živjela Crvena armija! Živjele Savezničke armije! Smrt fašizmu-Sloboda narodu Narodno oslobodilački odbor za Istru Od odluka NOP-a o državno pravnom statusu Istre i Slovenskog primorja (dio slovenske Istre) dvije su odluke posebno važne. To je prije svega odluka Okružnog NOO za Istru od 13. rujna 1943. i odluka “Narodnoosvobodilnog sveta” za Primorsku Sloveniju od 11. rujna 1943., odnosno Izvršnog odbora Osvobodilne fronte, o sjedinjenju slovenskih krajeva Istre s maticom zemljom Hrvatskom, odnosno Slovenijom i preuzimanju vlasti u tom dijelu Jugoslavije. Ove su odluke tim značajnije što veze s novom Jugoslavijom nisu mogle biti utemeljene na ranijim pravnim aktima jer ih nije ni bilo, a kraljevina ih se Jugoslavija ionako međudržavnim ugovorom nakon I. svjetskog rata, odrekla. Slovenci su donijeli svoju odluku o sjedinjenju temeljeći svoje zahtjeve na prirodnom i povijesnom pravu, te na aktima 14. Wilsonovih točaka koje su u ovim krajevima bile vrlo dobro poznate i u koje su se svojedobno polagale tolike nade istarskih Hrvata i Slovenaca, te konačno na tezama Atlantske povelje. Komunisti-antifašisti su na ove probleme sjedinjenja gledali još i kroz prizmu Lenjinovog Dekreta o samoodređenju naroda. Odluke u vidu proglasa “Istarskom narodu: Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom...”, uz rečenu odluku Osvobodilne Fronte (OF) Slovenije bili su jedini politički akti u tadašnjoj Italiji koji su tražili odcjepljenje od talijanske države. S međunarodnog stanovišta ove odluke nisu imale neposrednu valjanost ali je ostala u svijesti onih koji su odlučivali o sudbini Istre kao dokument opredjeljenja velikog dijela stanovništva Istre. Spontane odluke u trenutku euforičnog nacionalnog raspoloženja u konačnici je ZAVNOH 20. rujna 1943. verificirao.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA