аЯрЁБс>ўџ RTўџџџQџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСq`№ПˆSbjbjqPqP .`::ЙџџџџџџЄИИИИ\ Ж,,,,,ЛНННННН$F hЎ 2сiс,,лJƒƒƒ ,,ЛƒЛƒƒƒ,  ацe2LeЫИ4ƒЇ`0ƒр E4р ƒƒр —ƒссy ЄИИџџџџ U povodu smrti Radovana Ivaia Na vijest da je na Bo~i u 88. godini umro Radovan Ivai hrvatski mediji gotovo da nisu znali reagirati. Sve je bilo prepuateno Hini a to e u slu aju knji~evni kih smrti rei naru enoj osrednjosti. A u slu aju Radovana Ivaia nema mjesta za osrednjost jer se radi i to bez sumnje o jednom od najveih hrvatskih knji~evnika XX. stoljea. Da tu tvrdnju potvrdi dovoljan je podatak da mu je pariaki izdava  Gallimard u tri knjige na francuskom jeziku objavio u svojoj ~utoj vrlo dobro distribuiranoj i jako cijenjenoj ediciji izabrana djela: u prvoj proze iz knjige U nepovrat, zatim itav Teatar kako se zove hrvatska autorova knjiga s njegovim dramskim tekstovima i kona no autorovu poeziju objavljivanu prethodno u posebnim izdanjima s naslovima Narcis, Tanke, Crno, Kula u bunaru. Osim toga Ivai je bio posljednji hrvatski sveenik nadrealisti ke umjetnosti koji je pro~ivio gotovo stoljetni san slobode i ljubavi, dviju njegovih opsesivnih tema. Njegov pariaki stan u Rue de Mazagran koji je dijelio sa svojom vje nom ~enom i ljubavi Annie le Brun knji~evno je svetiate. U njemu su zidovi sagraeni od skromnih izdanja najbolje probranih djela svjetske literature, dok je u drvenim kutijama za naran e smjeatena jedna od najboljih i najlucidnijih biblioteka ikada ~ivuega hrvatskoga pisca. Ina e, nije neobi no da je hrvatska kulturalna baatina izmeu dvaju totalitarizama, a s neosjetljivim potomcima za njezino ~ivo organsko tkivo smjeatena ili u mirisnim naran inim kutijama ili mra nim, ustajalim komorama velebnih pala a na Gvozdu koje rasku~uju mediokritetski inovnici. Ivai je kao mladi spoznao naae uske varoai pozdravljajui u svojim stihovima A. G. Matoaa, tako da je rano emigrirao baa kao i veliki prethodnik u Pariz. Nau io je od Matoaa da hrvatska smrt ima viae ukusa od hrvatskoga opinstva, pa ju je izbjega(va)o jednako kao i dva totalitarizma koja su obilje~ila njegov ~ivotni vijek. Ivai kao zaljubljenik slobode nije imao strahova, osim jednoga: strah od hrvatske smrti, odnosno opinstva. Jedino ega se Ivai istinski bojao nakon prvih operacija na otvorenom srcu, pateti ni su nekrolozi hrvatskoga opinstva nad njegovim otvorenim grobom. Umro je u Parizu. Otac Radovana Ivaia Stjepan, akademik i veliki slavist, bio je u vrijeme Nezavisne Dr~ave Hrvatske rektor Sveu iliata u Zagrebu koji je zaslu~an ato se izmeu ostalog suprotstavio nalogu Poglavnika Ante Pavelia da promovira korijenski pravopis. Dogaalo se to u vrijeme kad je njegovu sinu Radovanu ista ta vlast policijskom mjerom zabranila i uniatila nakladu poetskog prvijenca Narcis. Bilo je to 1942. kad se tada dvadeset jednogodianji pjesnik spremao napisati svoje ~ivotno djelo dramu Kralj Gordogan po kojoj je postao slavan ne samo u svojoj domovini nego i u mnogim sredinama Amerike i Europe gdje je ona bila igrana. Naravno taj dramski tekst koji je osuda svih tirana i tiranija postepeno je otkrivan jer je u Ivaievoj domovini dugo bio zazoran. Premijerno je na hrvatskim kazalianim daskama izveden 1979. u re~iji Vlade Habuneka u kojoj je naslovni lik interpretirao tada mladi Bo~idar Ali. Bio je taj Gordogan visoko aluzivan jer se odnosio na autokratsku vlast tada joa ~ivog Josipa Broza Tita a scenografsko smjeatanje izvedbe u izvanvremenski okvir koji je podsjeao na orijentalni teatar nije moglo zavarati ideoloake uvare. U vrijeme njema ko- sovjetskoga pakta kada su razum i pamet po eli sve dublje i dublje tonuti pod pritiscima ideoloakih satrapija Radovan je Ivai u svojoj potrazi za snovitim sjenama u Narcisu kao vrlo mlad ovjek shvatio da je ~ivot negdje drugdje, a poezija jedino sredstvo u borbi protiv intelektualne pomr ine slobode i pameti. Ivai je kao vrstan poznavalac anti koga i renesansnoga teatra znao ono ato i Shakespeare, a to je da se rat protiv satrapskoga politikanstva i ideologija jedino mo~e voditi s prostora sloboatina. I doista, u pedesetim godinama nakon niza nesporazuma ato ih je imao s aktualnim komunisti kim vlastodracima Ivai je emigrirao u Pariz.  Prva mi je ~elja bila da upoznam lijeve struje (tr>@^`fv€Š”А     $ Ж а р т p r $ H h эоЯНЎœНŠЎНœНœ{œlœl{ЎœЎœ]N]hЉOBCJ$aJ$mHnHsHuhњ:јCJ$aJ$mHnHsHuhА'–CJ$aJ$mHnHsHuh_?0CJ$aJ$mHnHsHu#h–h€NCJ$aJ$mHnHsHu#h–hьCбCJ$aJ$mHnHsHuhф{~CJ$aJ$mHnHsHu#h–hбA:CJ$aJ$mHnHsHuh9fыCJ$aJ$mHnHsHuhCWCJ$aJ$mHnHsHu#hCWhCWCJ$aJ$mHnHsHu>@Z SˆSњђђђђ$a$gd# gdCWˆS§h v † ’ Ј М и ф Р д &0Z\^ЌЂЄІЈЊЖ$:№свРЌРЌРсРЌ˜ЌР‰zk\k‰k\kMh;‘CJ$aJ$mHnHsHuhksЪCJ$aJ$mHnHsHuh\[шCJ$aJ$mHnHsHuhА'–CJ$aJ$mHnHsHuhф{~CJ$aJ$mHnHsHu&hЉX hЉX 6CJ$aJ$mHnHsHu&hЉX hьCб6CJ$aJ$mHnHsHu#h–hьCбCJ$aJ$mHnHsHuh}c%CJ$aJ$mHnHsHuhЉOBCJ$aJ$mHnHsHuh;fiCJ$aJ$mHnHsHu:nr‚œО\^ФЪ<„œŽ–€”46X№с№в№свУДЅУ–У‡УxixZxK<h_:ŽCJ$aJ$mHnHsHuhK- CJ$aJ$mHnHsHuhli#CJ$aJ$mHnHsHuhЉOBCJ$aJ$mHnHsHuhlбCJ$aJ$mHnHsHuhф{~CJ$aJ$mHnHsHuhЌaЁCJ$aJ$mHnHsHuhкЙCJ$aJ$mHnHsHuh| CJ$aJ$mHnHsHuhЧєCJ$aJ$mHnHsHuhСPUCJ$aJ$mHnHsHuh;‘CJ$aJ$mHnHsHuhњ:јCJ$aJ$mHnHsHuXZ„ŒЪЊДЖК$&HJVb4P„Т@H Z \ l n Š Œ Ž Š!д! """L"r"эоэоэЯэЯэРэРэЌэ˜эоэ†whwЯw†w†w†h†wYhшZŠCJ$aJ$mHnHsHuhЉOBCJ$aJ$mHnHsHuh–CJ$aJ$mHnHsHu#h–h–CJ$aJ$mHnHsHu&hЉX hьCб6CJ$aJ$mHnHsHu&hЪmhьCб6CJ$aJ$mHnHsHuh?EБCJ$aJ$mHnHsHuhЉX CJ$aJ$mHnHsHuhф{~CJ$aJ$mHnHsHu#h–hьCбCJ$aJ$mHnHsHu"r"v"P#R#Т#а#в#$"$@$|$К$ф$ш$ј$F%„%ž%И%Ю%о%&&2&p&X'^'n'p'ъ'6№сасПасЋсœ~o~`œ`o`œ~`QQQOUhћвCJ$aJ$mHnHsHuhQ їCJ$aJ$mHnHsHuh+СCJ$aJ$mHnHsHuhm?эCJ$aJ$mHnHsHuhќmѕCJ$aJ$mHnHsHuhф{~CJ$aJ$mHnHsHu&h+СhшZŠ6CJ$aJ$mHnHsHu hQ ї6CJ$aJ$mHnHsHu hшZŠ6CJ$aJ$mHnHsHuhшZŠCJ$aJ$mHnHsHuhyzvCJ$aJ$mHnHsHuockiste, anarhiste i tako dalje) koje su se borile protiv staljinizma i koje na umjetni kom polju nisu podr~avale mizerabilisti ku la~ socijalisti koga realizma , istaknuo je Ivai u jednom intervjuu iz 1976. godine. Neko progonjen od endehaakih satrapa sada je bio progonjen od novih vladara. Bio je isklju en iz Druatva knji~evnika Hrvatske pa je otiaao u Pariz u sam epicentar nadrealizma. Ubrzo se pribli~io Andre Bretonu zajedno s njim 1969. potpisao posljednji akt o slu~benom gaaenju nadrealisti kog pokreta. Tu je susreo ljubav svoga ~ivota knji~evnicu porijeklom s francuske atlantske obale Annie Le Brune s kojom ga je povezala intenzivna vanvremenska ljubav. U jednom razgovoru s Marcelom Duchampom, koji je bio jedna od centralnih li nosti svjetske moderne umjetnosti Ivai mu duhovito spo itava da je doselio u grad kojega je ovaj napustio, na ato francuski intelektualac odgovora:  Glavno je otii . Duchampov odgovor postao je credom Ivaieve hrvatsko  pariake biografije. Rano je uo eno da je Ivaiu nadrealizam dogmom ali samo utoliko jer se uz njegovu pomo uspijevao suprotstaviti svim onim dogmama koje su mu uniatavale mladost, dogmi faaizma i dogmi komunizma. U Kralju Gordoganu dramski rukopis inspiriran je brojnim prethodnicima od Shakesperaea do Jarrya a samo ime kralja dosjetka je s imenom Gordona Craiga velikog redatelja iz prve polovice XX. stoljea i tvorca ideje o supermarioneti. Nije to bilo nimalo udno ako se zna da je upravo Radovan Ivai u prvim godinama nakon II. svjetskog rata radio s lutkama, eksperimentirao s njima ali zbog bezidejnosti bio uklonjen ideoloakom silom iz tog ipak bezopasnog svijeta. Niata ato je on radio nije bilo bezopasno jer je bilo duboko pro~ivljeno i jer je promoviralo ideju o knji~evnosti kao prostoru velikih sloboda, ali i visokih rizika. Zato je njegov Kralj Gordogan najavio sva budua dogaanja u europskom teatru a to je antiteatar, zatim teatar apsurda i teatar okrutnosti. Ivaieva poetska drama o tiraninu ima i danas stvaran okvir i nee ga nikad izgubiti jer u ljudskom druatvu postoje tendencije satrapiji, teroru i samo~ivlju onih koji se domognu vlasti. Ivai je dramu u kojoj osuuje tiranstvo svih boja umetnuo u ruho bajke a sam tekst ispisao je arobnim jezikom kojega je nau io u roditeljskoj kui od oca koji je upravo bio virtuoz iste re enice. Radovan Ivai u domovini je dugo bio marginaliziran. Prvi ga je u maticu nacionalne knji~evnosti vratio akademik Zvonimir Mrkonji koji mu je revidirao mjesto u lirskoj antologiji, a onda protuma io farsi nu vje nost poruka u drami Kralj Gordogan. Svakom napisanom rije ju Ivai dovodi u pitanje ideju tradicionalne knji~evnosti i njezine povrane institucionalizacije i svakodnevne banalizacije. Odbijao je kompromise pa je potakao grupu mladih autora da u osamdesetim godinama pokrenu asopis koji je ponio ime njegovog najva~nijeg lika Gordogana. Bio je to asopis koji se zalagao za knji~evnost koja e ostati izvan ideoloakih odrednica. Posljednji Ivaiev zna ajni poetski tekst bio je objavljen u Dubrovniku 2008. povodom Dr~ieve obljetnice. To je poema Marin Dr~i ili bujica ~ivota samo prividno biografska a ustvari autobiografska pri a o samom autoru koji je pisao na vjetru utopije, slobodarski a skriveno urotni ki protiv satrapija. Njegov Dr~i kada postane vje an smije se gorko i mra no, sa svijeau o rizi nosti devijantne slobode kada joj se, u rudimentarnom populizmu, grubo ukinu kulturalne granice ljepote kakvu je i Ivai pred samu smrt do~ivio. Ina e posljednji put u Splitu Ivai je gostovao proale jeseni kad se za vrijeme obrane jedne studentske radnje na Filozofskom fakultetu, radnje posveene njegovoj poeziji izravno javio telefonskim komentarom. Viktoria Frani Tomi, Slobodna Dalmacija, 30. prosinca 2009. 6B7T7\7h7r7А7В7Д7ќ7 8J8L8N8š8и8€9Š9<;Œ;<$<*<’<М<О<ъ<ќ<"=H=T=V=\=~=№с№в№У№вУДЅДЅДУДЅД–‡–x–Уxix–УiZxZhWmЪCJ$aJ$mHnHsHuhЉOBCJ$aJ$mHnHsHuh-юCJ$aJ$mHnHsHuh,b6CJ$aJ$mHnHsHuhќmѕCJ$aJ$mHnHsHuh?EБCJ$aJ$mHnHsHuh–CJ$aJ$mHnHsHuhф{~CJ$aJ$mHnHsHuhкg/CJ$aJ$mHnHsHuhr$ЧCJ$aJ$mHnHsHuhћвCJ$aJ$mHnHsHu!~=Є=К=а=д=є= > >>,><>€>Š>Œ>І>А>Р>р>т>ќ>ў> ?@?D?N?№свУДвЂвЂвввrвв`вL&h–hУqˆ6CJ$aJ$mHnHsHu#h–hбA:CJ$aJ$mHnHsHuhyzvCJ$aJ$mHnHsHuhкg/CJ$aJ$mHnHsHu#h–h# CJ$aJ$mHnHsHu#h–hŸCJ$aJ$mHnHsHuhф{~CJ$aJ$mHnHsHuh?EБCJ$aJ$mHnHsHuh S!CJ$aJ$mHnHsHuhWmЪCJ$aJ$mHnHsHuh3YCJ$aJ$mHnHsHuN?P?b?d?f?Ž@Ь@|B’BшBъB$CШCЪCмC(D*D,DжDшDъDьDюDњDќDEE&E(E*E4EяляЩКЋКœКЩККК~КlZlZКЩlZlZlZ#h–h# CJ$aJ$mHnHsHu#h–h€NCJ$aJ$mHnHsHuh?EБCJ$aJ$mHnHsHuhyzvCJ$aJ$mHnHsHuhЉOBCJ$aJ$mHnHsHuhф{~CJ$aJ$mHnHsHuh S!CJ$aJ$mHnHsHu#h–hУqˆCJ$aJ$mHnHsHu&h–hУqˆ6CJ$aJ$mHnHsHu h S!6CJ$aJ$mHnHsHu4EBETEXE†EŽEžFЈFКFЬFх=† K- | ЉX –#  S!li#$}c%кg/_?0,b6бA:L2;ЉOBFLСVMСPUCW;fiw jЪmФ5tyzvф{~{…УqˆшZŠ€N_:Ž;‘вJ’А'–3YŸtaŸЌaЁ\KЇ bЈ?EБ Ея\ЕкЙ+Сr$ЧWmЪksЪьCбlбћвлuрм ч\[ш9fыm?э-юЧєќmѕQ їњ:јЎќЛWџ@€в в №nћыыв в d ѕЙ`` ````"`&`6џџUnknownџџџџџџџџџџџџG‡z €џTimes New Roman5€Symbol3& ‡z €џArial"ёŒ№аhЌ Цo3ъf).•$7•$7!№ ДДr4ЊЊ2ƒ№ќ§HX(№џ?фџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџtaŸ2џџ spnўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0LˆœЈДРа мш   ,4<Dф Normalspn41Microsoft Office Word@”\0*@єЂУУШ@вŽ/LeЫ•$ўџеЭеœ.“—+,љЎ0є hpˆ˜  ЈАИР Ш ефYale University7Њц  Title  !"#$%&'()*+,-./0ўџџџ2345678ўџџџ:;<=>?@ўџџџBCDEFGHўџџџJKLMNOPўџџџ§џџџSўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РFД}2LeЫU€Data џџџџџџџџџџџџ11Tableџџџџ9WordDocumentџџџџ.`SummaryInformation(џџџџџџџџџџџџADocumentSummaryInformation8џџџџџџџџICompObjџџџџџџџџџџџџqџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq