Naslov
Alelopatski odnosi voćaka
(Allelopathy in fruit trees)

Autori
Kanjir, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
17.09

Godina
2010

Stranica
19

Mentor
Jemrić, Tomislav

Ključne riječi
alelopatija; alelokemikalija; alelopatija voćka; istraživanja
(allelopathy; allelochemicals; fruit trees)

Sažetak
Alelopatske sposobnosti biljaka uočene su već u 3. stoljeću prije Krista. Austrijski botaničar Molish prvi je 1937. godine definirao pojam alelopatije, koji porijeklo vuče od dvije grčke riječi allelon - svi drugi, uzajamno i pathos - trpiti. Na osnovi Molishovog koncepta alelopatija je definirana kao direktni ili indirektni utjecaj jedne biljke na drugu. Alelopatija je biološki fenomen kod kojeg jedan organizam izlučuje biokemikalije koje utječu na rast, opstanak i reprodukciju drugog organizma. Te biokemijske tvari znane kao alelokemikalije mogu imati pozitivan (stimulativan) i negativan (inhibitorni) utjecaj na organizme. Kemijiski spojevi nastali u biljkama su najčešće nus proizvodi osnovnih kemijskih procesa u životu biljaka, a čest uzrok pojačanog lučenja jest stres. Alelokemikalije su u stablu pohranjene u stanicama u obliku vodotopivih glikozida, polimera, uključujući tanine, lignine i soli. Takve kemikalije mogu biti oslobođene putem isparavanja, ispiranjem sa lišća ili stabljika, izlučevine korijena i putem razgradnje biljnih ostataka. Za sada je najbolje istražen alelopatski učinak oraha i badema, dok se o učincima drugih voćaka još uvijek zna jako malo.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA