Naslov
Fitopreparati - potencijalne interakcije s lijekovima
(Herbal remedies - potential interaction with drugs)

Autori
Vladimir-Knežević, Sanda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Knjiga sažetaka = Book of Abstracts / Zorc, Branka - Zagreb : Hrvatsko farmaceutsko društvo, 2010, 40-40

ISBN
978-953-96847-8-3

Skup
4. hrvatski kongres farmacije s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 27.05.2010. - 30.05.2010

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
fitopreparati ; lijekovi ; interakcije
(herbal remedies ; drugs ; interactions)

Sažetak
Ljekarnički pristup racionalnoj fitoterapiji podrazumijeva i sigurnu primjenu ljekovitih biljnih pripravaka, uzimajući u obzir moguće kontraindikacije i neželjene učinke. Interakcije fitopreparata s lijekovima danas su također prepoznate kao značajan čimbenik rizika za ishod terapije i zdravlje pacijenata. Istraživanja pokazuju da, uz propisanu farmakoterapiju, oko 40 % pacijenata uzima i fitopreparate, a gotovo polovica o tome ne izvješćuje svog liječnika (1). Povećan rizik od klinički značajnih interakcija fitopreparat-lijek pojavljuje se kod osoba starije dobi i/ili oboljelih od kroničnih bolesti, posebice onih koji uzimaju antikoagulanse, lijekove za kardiovaskularne bolesti, sedative, antidepresive, antidijabetike, citostatike ili imunosupresive. Vrlo su opasne interakcije s lijekovima uske terapijske širine, poput varfarina i digoksina. Ističe se najveća pojavnost interakcija s pripravcima gospine trave, češnjaka, ginkga i ginsenga. Ljekovite biljne sastavnice stupaju u interakcije s lijekovima koje mogu biti farmakodinamičke i farmakokinetičke. Iako mehanizmi interakcija nisu dovoljno istraženi, smatra se da najčešće nastaju zbog djelovanja biljnih sastavnica na aktivnost sustava CYP 450 enzima i P-glikoproteina. U posljednjem desetljeću sve veći broj u praksi evidentiranih interakcija potiče znanstvena in vitro i in vivo istraživanja u svrhu razjašnjena mehanizama nastalih interakcija. U pružanju ljekarničke skrbi, ljekarnik preuzima odgovornost za ishod terapije, što također uključuje predviđanje i izbjegavanje klinički važnih interakcija. Stoga je potrebno stjecati znanje o fitopreparatima i lijekovima koji ulaze u interakcije, farmakološkim mehanizmima uključenim u nastanak interakcija te rizičnim skupinama pacijenata. Primjena fitopreprata u očuvanju zdravlja te prevenciji i liječenju različitih oboljenja u stalnom je porastu. Budući da su svrstani u kategoriju Dodataka prehrani, za razliku od lijekova, ne moraju se podvrgavati zahtjevnim ispitivanjima kakvoće, učinkovitosti i sigurnosti. Široko su dostupni u slobodnoj prodaji izvan ljekarne, a promoviraju se kao potpuno prirodni, zdravi i neškodljivi proizvodi koji se mogu nesmetano koristiti. Ljekarnik, kao ekspert za prirodne i sintetske lijekove, može profesionalno djelovati u razvijanju svijesti o potrebi odgovornog samoliječenja fitopreparatima pod stručnim nadzorom. 1. A. Sood i sur., Am. J. Med. 121 (2008) 207-211.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija

POVEZANOST RADA