Naslov
Čimbenici rizika koji utječu na pojavu komplikacija u osoba ujedenih od zmija otrovnica
(Risk factors influencing the occurrence of complications in patients with snake envenomation)

Autori
Lukšić, Boris

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
25.05

Godina
2000

Stranica
140

Mentor
Bradarić, Nikola

Ključne riječi
zmijski ugriz; zmijski otrov; antiviperini serum; epidemiologija; Hrvatska
(snakebite; snake venom; antivenom; epidemology; Croatia)

Sažetak
U retrospektivnoj studiji prikazana su 542 bolesnika s ofidizmom na području srednje Dalmacije, u razdoblju od 1. siječnja 1976. do 31. prosinca 1996. godine. Podijeljeni su u četiri grupe. Prvu grupu sačinjavalo je 316 (58.4%) bolesnika u kojih nije došlo do razvoja komplikacija bolesti. Ostale tri grupe sadržavale su ukupno 226 (41.6%) bolesnika, u kojih je došlo do razvoja komplikacija bolesti: u 66 (12.1%) došlo je do razvoja samo lokalnih komplikacija (druga grupa), u 120 (22.1%) došlo je do razvoja samo općih komplikacija (treća grupa), a u 40 (7.4%) došlo je do razvoja lokalnih i općih komplikacija zajedno (četvrta grupa). U uvodnom dijelu iznesen je povijesni osvrt na problem ofidizma u svijetu i u nas. Prikazana je podjela otrovnih životinja, zatim podjela zmija i njihova rasprostranjenost u svijetu, posebice zmije u Hrvatskoj, njihov otrovni aparat, mehanizam ujedanja, sastav otrova, klinički simptomi, koji nastaju nakon ujeda pravih ljutica, te liječenje i prevencija zmijskog ujeda. Prosječna incidencija ujeda otrovnica u srednjoj Dalmaciji je 6.6/100 000 stanovnika godišnje, najveća u bivšoj općini Trogir 12.7. Ujedi poskoka su češći nego ujedi riđovke. Najugroženiji su djeca do 15 godina, te osobe starije od 50 godina. Gotovo su podjednako zastupljeni muškarci i žene (49% : 51%). Većina se ujeda događa tijekom proljeća i ljeta (93%), najčešće u svibnju (21.7%). Ujedi u ruku su češći (56.8%), nego ujedi u nogu (42.4%). Prema težini bolesti bilo je 25.5% lakših, 52.5% srednje teških i 22% teških bolesnika. Gotovo svi bolesnici su na mjestu ujeda otrovnice imali otok i/ili crvenilo kože, a 92.6 % njih još i krvni podljev. Klinički su još utvrđeni: povećani i/ili bolni limfni čvorovi u 52.8%, povraćanje u 22.6%, proljev u 7.2%, povišena temperatura u 60.2%, te tahikardija u 18.2% bolesnika. Lokalne komplikacije su utvrđene u 19.5% bolesnika, najčešće hemoragične bule (13%), zatim nekroze kože i mišića (3.8%), tromboze i/ili tromboflebitisi (2%), "Compartment" sindroma (1.8%), i infekcije (0.8%). Opće komplikacije su utvrđene u 29.5% bolesnika. Šok ili prijeteći šok u 5.2% bolesnika. Od neuroloških poremećaja najčešće su bile pareze, ili paralize moždanih živaca (16.1%), zatim somnolencija (5%), sopor (0.7%) i koma (0.2%). Najčešće je registrirana pareza, ili paraliza nervus oculomotoriusa, što se klinički manifestiralo ptozom vjeđa. Bubrežna insuficijencija je utvrđena u 4.6%, a oštećenje jetre u 4.4% bolesnika. Hematuriju je imalo 9.2% bolesnika, melenu 1.2%, hematemezu 0.7%, i epistaksu 0.3%, a poremećaj čimbenika zgrušavanja krvi 1.8% bolesnika. Leukocitoza je utvrđena u 36.2%, neutrofilija i/ili skretanje u lijevo u 43.7%, anemija u 6.7%, trombocitopenija u 0.9%, produženo protrombinsko vrijeme u 1.1%, povišene vrijednosti kreatinina u 4.6%, bilirubina u 2.2%, AST-a u 7%, ALT u 5.5% bolesnika. Albuminuriju je imalo 70%, a leukocituriju 14.2% bolesnika. Logističkom regresijom utvrđeno je da su čimbenici rizika, koji utječu na pojavu lokalnih komplikacija kod ofidizma mjesto ujeda i stavljanje podveza iznad mjesta ujeda unutar 10 minuta od ujeda, a predskazatelj razvoja lokalnih komplikacija povećan i/ili bolan limfni čvor. Istom statističkom metodom utvrđeno je da je čimbenik rizika, koji utječe na pojavu općih komplikacija kod ofidizma dob bolesnika, a predskazatelji razvoja općih komplikacija povraćanje, povišena vrijednost AST-a, i abnormalna vrijednost bila pri prijamu u bolnicu. Prva pomoć na terenu, neposredno nakon zmijskog ujeda, pružena je malom broju ispitanika (podvezivanje u 15.3%, spajanje ranica oštrim predmetom u 5.9%, isisavanje ili istiskivanje otrova iz ranica u 4.6%, te imobilizacija u 2% ispitanika). Gotovo su svi bolesnici primili antiviperini serum (99.6%), antitetaničku profilaksu (100%), antibiotike (97.6%), a velika većina još i antihistaminike (72.8%), i kortikosteroide (78.5%). Antiviperini serum je većina (86.2%) bolesnika primila unutar dva sata od ujeda, najčešće intramuskularno. U 77.2% bolesnika primijenjena je samo jedna doza, a u ostalih 2-3 doze. Komplikacije su nakon primjene seruma bile vrlo rijetke (samo jedan slučaj anafilaktičkog šoka, i tri slučaja serumske bolesti). U 87.4% slučajeva je primijenjen penicilin, najčešće intramuskularno, a kirurški se interveniralo u 16.7% bolesnika. U raspravi su uspoređeni rezultati ovog istraživanja s rezultatima drugih domaćih, i stranih autora. Date su osnovne preporuke za terapiju i prevenciju ofidizma na našem području.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA