Pregled bibliografske jedinice broj: 477939
Određivanje glikolitičkog potencijala u tkivu mišića i jetre svinja
Određivanje glikolitičkog potencijala u tkivu mišića i jetre svinja, 2010., diplomski rad, Odjel za biologiju, Osijek
CROSBI ID: 477939 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Određivanje glikolitičkog potencijala u tkivu mišića i jetre svinja
(Glycolytic Potential Determination in Pork Liver and Muscle Tissues)
Autori
Šter, Anamarija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad
Fakultet
Odjel za biologiju
Mjesto
Osijek
Datum
26.07
Godina
2010
Stranica
45
Mentor
Has-Schön, Elizabeta
Neposredni voditelj
Blažetić, Senka
Ključne riječi
glikolitički potencijal ; svinja ; mišić
(glycolityc potential ; pork ; muscle)
Sažetak
Svrha rada bila je uvesti i ispitati metodu za određivanje glikolitičkog potencijala u uzorcima leđnog mišića (Longissimus dorsi) i tkiva jetre svinja uzgajanih za potrebe čovjeka, te međusobnu različitost metaboličkih puteva glikogena u mišiću i jetri. Usitnjavanje mišićnog i jetrenog tkiva rađeno je modificiranom metodom po Keppler & Decker, 1970. Prednost ove metode je što se iz istih uzoraka može odrediti koncentracija glikogena i laktata, a to se postiže dodavanjem hladne perklorne kiseline. Koncentracija navedebih metabolita dobivena je na osnovu enzimskih reakcija, te je određena mjerenjem apsorbancije (A) na 340 nm pomoću Perkin Elmer (Lambda 2 UV/VIS) spektrofotometra. Koncentracija laktata u mišićnom tkivu više nego dvostruko je veća od koncentracije glukoze (za 113.2 %, P < 0, 01), dok je u tkivu jetre koncentracija glukoze više nego dvostruko veća od koncentracije laktata (za 122.8 %, P < 0, 001). Dobiveni rezultati u ovom diplomskom radu potvrđuju da zadaća pohranjivanja glikogena u mišićnom i jetrenom tkivu nije ista. Pomoću Monin i Sellier, 1985. jednadžbe, iz dobivenih koncentracija glukoze i laktata, izračunat je glikolitički potencijal za svako pojedino tkivo. Usporedbom dobivenih rezultata uočava se da je koncentracija glukoze više nego dvostruko veća u jetrenom tkivu u odnosu na mišićno (za 135, 9 %, P < 0, 01), dok je koncentracija laktata veća u mišićnom tkivu u odnosu na jetreno (101, 4 %, P < 0, 05). Posljedično tome glikolitički potencijal je veći u jetrenom tkivu u odnosu na mišićno (za 39, 8 %, P < 0, 05). Prilikom mjerenja koncentracije glukoze u mišićnom tkivu uočena je velika varijabilnosti (KV = 61, 9 %). To ukazuje na potrebu dodatne provjere postupka usitnjavanja mišićnog tkiva, kao i same enzimske analize koja slijedi. Rezultati ovog diplomskog rada potvrđuju navode da je korištena metoda pogodna za određivanje koncentracije glukoze i laktata iz istog uzorka, no da bi rezultati bili što pouzdaniji potrebno je koristiti veći broj uzoraka.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija, Prehrambena tehnologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Sveučilište u Osijeku - Odjel za biologiju