ࡱ> q`~bjbjqPqP .::M,,,,,,,@L@ " }h@,   ,, ,,} },, h9 }0a,       w        @@@@@@@@@,,,,,, Tekstualni kozmogrami Jasne Horvat: ustrojstvo Svijeta i Jezika kao geometrija teksta Jasna Horvat, Az, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. Jasna Horvat, Bizarij, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009. Autorica Jasna Horvat u protekloj je godini objavila tri romana. Uz dje ji roman Krijesnici (Algoritam, Zagreb, 2009), utemeljen na preradi motiva iz starohrvatske mitologije i njihovoj stvarala koj interpolaciji u suvremeni druatveni kontekst, radi se o dvama tekstovima namijenjenima odraslu i knji~evno iskusnu recipijentu  o romanu Az i romanu/zbirci pri a Bizarij. Oba teksta, iako tematski razli ito orijentirana, u konceptualnom smislu dijele isti model koji nikako nije mogue sagledavati kao uobi ajenu postmodernisti ku prozu. Radi se o prozi koja izmi ui uobi ajenim poeti ko-stilskim paradigmama, oblikuje jedinstvenu i inovativnu poetiku obilje~enu amalgamnim konceptom  onim koji s jedne strane na razini romaneskne forme maksimalno te~i posmodernisti koj igrivosti (pa i paradoksalnosti), dok s druge strane na svjetonazornoj osi ne odustaje od povjerenja u diskurse okrenute spoznaji " u prvom redu znanosti, ali i filozofije i religije. Az, roman koji tematizira intrigantan i potentan sustav glagoljskih znakova, bitno je obilje~en stvarala kom igrom na raznovrsnim tekstualnim razinama - od motivsko-tematske, preko fabularne i strukturalne, do simboli ke. Ideja Kreacije duboko je utkana u pri u o Konstantinu Filozofu, tvorcu glagoljice, u strukturalnu, narativnu i stilsku izvedbu romana, ali i u koncept svakog glagoljskog znaka te glagoljskog sustava u cjelini. Nalazimo je i u igri Mlin koja u romanu zadobiva viaestruk knji~evni tretman. Pratimo je i u nizu numeri ko-simboli kih permutacija od kojih je roman ustrojen i kojima je u cijelosti tekstualno kodiran, baa kao i u osebujnu ludi ku odnosu prema historiografskom diskursu i njegovim (ne)ovjerenim injenicama. Relativizacija historijskog i metafizi kog horizonta kroz cijeli se diskurs dodiruje i pretapa s tra~enjima odgovora na pojedina noj razini osobnosti, oblikujui Az kao jedinstvenu mre~u simbola, kao polimorfan, ali u sebi u potpunosti kompatibilan i gotovo geometrijski odreen tekstualni kod koji neprestano sili na propitivanje - prizivajui odgovore s korijenom u ishodiatu civilizacije, kako one nacionalne, tako i opeljudske. Najva~niji faktor u konceptualizaciji romana Az jest brojevna simbolika koja se viaestruko i viaevrsno koristi. Spajajui brojevnu, slovnu i simboli ku kodiranost glagoljice s viae lanom strukturom romana, fragmentarnoau svakog dijela, ali i mozai noau unutar poglavlja, autorica gradi numeri ko-simboli ku kombinatoriku koja korespondira sa semanti kim kodom glagoljskog pisma. Numeri ko-simboli ke permutacije zahvaaju semanti ku razinu svakog poglavlja, ali i pojedina ne provodne motive, u viaestruku mre~u u kojoj pojedino poglavlje, lik ili situacija ima osmialjeno mjesto, odreeno simbolikom glagoljske numerologije. Viae lanu strukturu romana ( etiri dijela i etiri pripovjeda a, te peti, izvanfabularni dio Slovarij  najva~niji za otkrivanje numeri ko-simboli ke funkcionalnosti teksta) mogue je izraziti matemati kom formulom 4+1, gdje se broj etiri mo~e promatrati u tradicionalnoj simbolici ureenosti svijeta, kroz kraansku simboliku etiriju Evanelja, kroz koncept kvadratnog projektnog polja (koje je prema nekim znanstvenim hipotezama poslu~ilo za izvedbu glagoljskih znakova), kao i kroz simboliku rozete/mandale zasnovanu na geometriji kvadrata i kruga, odnosa etvorstva i trojstva, ljudskog i bo~anskog. Slovarij, oblikovan kao niz leksikoloakih natuknica od kojih svaka predstavlja jedan znak trokutaste glagoljice, tzv. protoglagoljice, ima funkciju svojevrsnog  klju a ,  aifre za itanje prethodnih etiriju poglavlja. Sustav trokutaste glagoljice prezentira se u trojnoj simultanoj kodiranosti, na na in da se svaki znak dovodi u vezu sa svojom slovnom, brojevnom i simboli kom semantikom, a esto i s analognim odnosno srodnim znakovima drugih pisama, osobito gr kog ili hebrejskog. Na taj na in Slovarij postaje riznica metapoeti kih signala  slijedei njegova navoenja, mogue je pratiti na in na koji svaki pojedini glagoljski znak biva knji~evno viaestruko iskoriaten u prethodna etiri romaneskna dijela, kroz svoj slovni, a osobito numeri ki i simboli ki potencijal. Mo~e se rei da roman Az na razini cjelokupne strukturne organizacije predstavlja realizaciju postmodernisti ke igre zasnovane na kombinatorici odreenoj brojem, rasporedom i zna enjem glagoljskih znakova. Diskurzivna forma u potpunosti se generira iz logike matematike (koja je imanentna kako naravi Kozmosa kao takvog, tako i samom glagoljskom sustavu), ato je vidljivo ve iz razdiobe poglavlja unutar svakog od etiri dijela romana koja je zadana slijedom jedinica (I. dio: Jedinice Metodova dnevnika), desetica (II. dio: Desetice carice Teodore), stotica (III. dio: Stotice Anastazija Knji~ni ara) i tisuica (IV. dio: Tisuice jednog Gebalima). S druge strane, na sadr~ajno-idejnoj razini roman Jasne Horvat prezentira izrazit modernisti ki svjetonazor. On se, prije svega, o ituje u injenici da diskurs ne njeguje postmodernisti ku sumnju u mogunost referencijalnosti i u postojanje  velikih pri a ve, atoviae, upravo isti e povjerenje u njih, bez obzira na viaestrukosti, zagonetnosti i nestalnosti kojima su obilje~ene. To je povjerenje svojevrsni nadtekst, svjetonazorna os koja dr~i na okupu cjelokupni semanti ki diskurzivni konstrukt. Navedeni stav o ituje se ve i u samoj temi glagoljice kao pismu viaedimenzionalne kodiranosti ije ustrojstvo zadivljuje i poziva na napor prou avanja i otkrivanja, u religijsko-filozofskoj pozadini, u vrsti glavnog romanesknog psihema koji je  jaka povijesna osobnost, ispisana iz o iata religije, historiografije i znanosti, baa kao i u vjeri u znanstvene spoznaje " o itovanoj u posezanju za mnogobrojnim znanstvenim izvorima i knji~evno-reinterpetativnoj rekonstrukciji njihovih postavki. Spoznajna razina iskaza u Azu tako nije ukinuta u korist jezi ne razine, a apsurd ljudske egzistencije ne uzmi e pred semanti kim paradoksom. Likovi-pripovjeda i nisu prestali tra~iti smisao u naizgled besmislenom svijetu, baa kao ni Konstantin  onaj koji je Lik, ali nije Pripovjeda   onaj koji je ~elio  Boga utkati u rije  i jezik . `toviae, roman u svakom svom dijelu naglaaava nesrazmjer izmeu onoga ato ovjek zna, mo~e i ~eli te onoga ato bi se moglo znati i postii, prezentirajui stalnu svijest o nepremostivosti navedena dvojstva iz koje se raa apsurd. Spoznaja o ljudskoj ograni enosti i kona nosti koju je mogue sagledavati apsurdnom, ne sprje ava te~nju za permanentnim procesima tra~enja i propitivanja, ve upravo suprotno  neprestano ih poti e i usmjerava, kako samom pri om, tako i autoreferencijalnim slojem kojim roman signalizira ia itavanje principa vlastita oblikovanja. Bizarijem, tekstom koji predstavlja pri e u romanu barem podjednako toliko koliko i roman u svakoj pri i (mo~da bi ga najto nije bilo odrediti kao svojevrstan romanopri arij ili pri ovezarij), autorica je odigrala joa jednu knji~evnu igru utemeljenu na ustrojstvu i filozofiji jezika. Pletui pri u za pri om slijedom i logikom koju u hrvatskom jeziku odreuju veznici (a vezanosti i povezanosti vjerojatno su jedina logika koju je mogue dosljedno pratiti od po etka do kraja svakog ~ivota), autorica od nefiktivne grae vezane uz povijest Osijeka kreira fiktivnu geometriju jednog grada i jednog teksta. Bizarij ini petnaest pri a o gradu Osijeku, o povijesno ovjerenim i neovjerenim osobama (pri emu prve uvelike dominiraju) koje su u svoje bitne vezanosti upisale nevedeni grad. Svim likovima ovih bizarijsko-bizarnih pri a Osijek je os, kao ato su i sami osi jedni drugima, i kao ato su svi zajedno, poredani u imaginarnom vezni kom nizu  od zavisnih, pogodbenih, uzro nih, preko dopusnih, na inskih, namjernih, posljedi nih, izri nih, odnosnih, do sastavnih, rastavnih, suprotnih, zaklju nih, isklju nih i gradacijskih odnosa  os grada Osijeka. Sudbine o kojima pripovijeda Bizarij uvelike su razli ite, pripadaju razli itim povijesnim vremenima, zapliu se, raspliu ili tek teku na razli ite na ine. Ono ato ih povezuje, osim prostora kojim su bitno odreene, i vizije ~ene u zelenom koja se kao provodni simboli ko-zna enjski moment pojavljuje u svakoj pri i, jest druk ijost  izdvojenost u kolopletu povezanosti. Posveenost ideji topos je svih pri a, fantazmagori na nit koja ih ve~e, vezarij ~ivotnih bizarnosti koje su dotakle jedan grad. Posveenost ideji/viziji po-sveuje ~ivote tematiziranih pojedinaca, pridajui im pe at bizarnosti i pravo na pri u. Strast za traganjem i stvaranjem u istoj je ravnini sa straau za ~ivotom  logikom prezentiranih pri a to je jedina to ka u kojoj svijet zadobiva simetriju, san utemeljenje, ~ivot ravnote~u, a prostor os koja ga razlikuje od drugih, i povezuje s drugima. Srukturiranjem ~ivota kao artefakta, od traganja i stvaranja, svaki je takav ~ivot, u kona nici ipak osuen na neuspjeh. Svakodnevica funkcionira upravo u kontinuiranu procesu ometanja veze izmeu sadr~aja i forme  svojevoljna je i nepredvidiva, i vezana uz druge. Unato  svemu, baa tako ~ive likovi ovih pri a  tragajui za simetrijom i ravnote~om u onome emu su apsolutno posveeni, pri emu navedeno traganje postaje model koji se preklapa s te~njom za ravnote~om, zlatnim rezom u habitusu vlastita ~ivota. Prototip takvu modelu jest inicijalna pri a Vremenske veze Isabelle von Habsburg  iz viae razloga, najva~nija pri a Bizarija. U liku Isabelle formirana je psihemska jezgra koja e se u mnoatvo ina ica pojavljivati disperzirana u drugim likovima, u okviru njihovih pojedina no odreenih konstitutivnih svjetova. Nije slu ajno da se zeleno javlja kao temeljna boja zbirke, provodni motiv bitno odreen prvom, Isabellinom pri om  zeleno je boja Isabelline svilene haljine, boja Drave, boja samoe, boja  zna ajne godine , boja vjere   m$0@AWeg . b f   L Z \ ^ F ^ t v <>zѸѱ~vrhhh6h&8hfhhh) hmqhZ hZhZ h;0J h;0J6 hZ0J6 h}H0J6hZh.b0Jh.bh.b0J6 h.b0J h.b0J6h.b0J5CJ aJ h.bh1,0J5CJ aJ h.bh+q0J5CJ aJ +%W")=BP "tvxz|$dh`a$gd7]$dh`a$gd$dh`a$gdr$dh`a$gdw$dh`a$gdZ $dha$gd1,~,~>  "|>@2 T d f !""@"l""""#####$$$$%:&L&|&'þúñʭҭҭ硺 hf6 hN8h:h:h:6h) h,jhw6CJaJh: h,j6 hwhwhwhw6hwhh h/6h/h&8hf hhh5h h:68'''((\)^))))) **d+++,,b-d-t-v------------(.,...<.@.F.R.T............//p/ǿעǿתםǿǿǿעh']hZa&6h\*hZa&mHsH hZa&6hZa&hZa&6 h\*hZa& h']hZa& hPshZa&hZa&mHsH h|hZa&hr h:6hZa&hwh:hX h;hfhf hf6h:hf66p/// 000*1p1r11111111*2:255,6x6667j8888888===.>:>>>>>>>>??$?,?2?D?H?J???2@4@J@T@@@@HAAAAABJBBBBBBտкȿն̶նĶhf h 16 hJC6h 1h7]hJC h\6h\h>( hr6 h[%hrh/3hrh) hrhrh:HBBBCCCCCCCD.DJDLDdDDDDDFFGGHTHHHH\IvIIIIIIJJ2KHKKKKL|LL*M0M4MZMMMMO*OOOPP^Qڼڰڰڥ h h*hre h*h*hXh*h%o>h6h_ hUh hbh hfh h6 h%o>hhflh5 hhh7]h 1hfh:^QxQ RRRRR T"TJTVTXUbUvUzUUUUUUf.ffffggg|hhiijj2ksNsPsttt4u6uvvvwѺ㳫㧣hCh h_ h_ 6 h_ h_ h0 h0 h0 hdhVg6h7]hVgUhreh<=^h*6h_ h*6h* h h*h h*6@ogunost smaragdnog . Boja svih ludih i neludih ludila, boja bizarnosti. Lik Isabelle u blagom fantasti nom modusu doveden je u vezu sa svakim od etrnaest preostalih likova, nositelja pojedinih poglavlja, spajajui raspraene to ke razli itih povijesnih vremena u jedinstvenu, bizarnu nisku pri a. Tako je cjelokupan diskurs neprestano dvojako usmjeren  s jedne strane svaka pri a tendira svom dokumentarnom podtekstu u kojem lik, dogaaj, situacija ili detalj ima unaprijed ispisano mjesto odreeno historiografskim izvoriatem, dok se s druge strane svi rascjepi unutar pojedine historiografske pri e pune novim konstruktima, koji su i sami redovito oslonjeni na etnos na koji se odnose  na narodni ~ivot i tradiciju, obi aje i predaju, vjerovanja i praznovjerja.  `avovi koji nastaju izmeu razli itih tipova pripovijedanja dobro su osmialjeni pa klasi nu naraciju novopovijesnog romana (redovito iznesenu iz unutarnje, subjektivne vizure lika-pripovjeda a) redovito pro~imaju folklorno obilje~eni fragmenti intepolirani u vidu kulinarskih recepata, narodnih vrad~bina i ljekarija ili opisa narodnih obrednih postupanja, kojima se dodatno potencira dojam bizarnosti pri a i sudbina. Na taj na in tekst generira heterogenost elemenata i izjedna avanje razli itih tipova iskaza, osobito vidljive u supostavljanju knji~evne i historiografske narativne paradigme, kao i one knji~evne i znanstvene. Takvi srazovi tekstualnih tipova najviae dolaze do izra~aja u interpolacijama znanstvenih ulomaka, matemati kih izra una, ulomaka kronika i pisama, novinskih isje aka i fotografija. Predstavljanjem viaestrukih, pojedina nih pri a te postavljanjem razli itih tipova iskaza u odnos ravnopravnosti Bizarij odustaje od velikih, kona nih sinteza, podr~avajui, zapravo, dominantne knji~evne tendencije proteklih desetljea. Istodobno s tim, meutim, tekst generira i drugi, subverzivan proces na sadr~ajno-idejnoj razini ato se odra~ava u svjetonazoru koji joa uvijek modernisti ki vjeruje referencijalnosti i koji je upuen spoznajnosti. Cjelokupna pripovjedna struktura  krojena je u vrstoj mjeri  geometrije jezika, onoj koja sustavizira veznike u okviru hrvatskog jezika. Ono ato je zanimljivo jest da je je takvim postupkom autorica sintakti ku substrukturu teksta uspjela dovesti u logi no-kauzalnu vezu sa semanti kom dimenzijom svakog poglavlja, a idejom veza i vezanosti i s predo enim knji~evnim svijetom u cjelini. Tako je, na primjer, Isabellino poglavlje neslu ajno odreeno vremenskim vezama  iz ve navedenih razloga njezine funkcije lika-poveznika izmeu pri a razli ite povijesnosti, ali i razlozima koji proizlaze iz same psiholoake konstitucije njezine povijesno-knji~eve pojavnosti, bitno odreene konstelacijom izmeu pojedina ne kategorije trenutka i openite kategorije vremena, izmeu nestalnog i stalnog, kona nog i promjenjivog. Isabella nije intrigantna samo stoga ato je jedna od prvih ~ena koja je nosila puaku i lovila divlja , ona je i ta koja je lovila trenutak fotografijom, nepromjenjivo u promjenjivom  na inom ~ivljenja uope.  Fotografirati, bilje~iti, loviti, uhvatiti. Infinitivno na initi kona nu snimku onoga ato se mijenja, a mijenja se sve. Isabella je svjesna da  klice svojih uspona i padova nosimo u sebi , da ih prikrivamo na razli ite na ine, te da ponekad, unato  svemu,  trenutak odaje ono kakvi jesmo i kakvi emo biti . Svjesna je da se ~ivot svodi na trenutak koji izmi e  stoga je upravo njezin lik  lik Pratiteljice, sudbinske sestre svih ostalih osobnosti i njihovih zavisnih i nezavisnih meuljudskih veza. Pratimo je tako kroz pogodbene veze Nikole Ilo kog i Ivana Koroga sredinom 15. stoljea, intimnom prijateljskom povezanoau koja ~ivi i nakon smrti potonjeg ( Moje su misli s tvojima postigle pogodbu. Nijemu, a rje itu. ), kroz uzro ne veze Antuna Berharda, osje kog brodograditelja s po etka 19. stoljea koji nastoji prodrijeti u uzroke svoje velike ljubavi prema rijeci, i velike mr~nje prema ~enama ( ovjeku nije dano znati tko je komu svrha, bit i uzrok. Koliko god ~elio, nee doznati je li ovjek uzrok mjestu ili je mjesto uzrok ovjeku. ), kroz dopusne veze plesa ice Sulejmane, muslimanske djevoj ice koja ~ivei u drugoj polovici 16. stoljea, samo u plesu dobiva mogunost iskusiti slobodu od ikakvih dopuatenja ( Pleaui, ja sam ona kojoj je dopuateno. Pleaui, ja sam most u svjetovima... ), kroz na inske veze slikara Adolfa Waldingera na samom kraju 19. stoljea koji divljinom imenuje na in svoga ~ivota i rada ( U Be u je potvrdio, na in na koji ~ivimo ovisi o tome kakvima nas drugi do~ivljavaju. ), kroz namjerne veze Sulejmana Veli anstvenog koji nastoji uvesti reda u svojim namjerama vezanima uz upravljanje Carstvom ( Carstvo je veliko, a on, Sulejman Kanuni, mora imati namjeru za svaku i najmanju esticu carstva. ), kroz posljedi ne veze Adele Deszathy, keri 19-ostoljetnog ljekarnika Josipa Horninga koja analogijom svojstava kemijskih elemenata i njihovih valencija nastoji uvidjeti posljedice razli itih tipova ljudskih vezanosti ( Da me nije odgajao moj otac, ljekarnik Josip Horning, ne bih poznavala kemiju i valentnost atoma, niti bih u nama, ljudima, prebrojavala naae valencije. ), kroz izri ne veze cara Konstancija koji no uo i bitke sumnja i u sebe i u svoje carstvo ( Zaato noas ne vjeruje sebi? Zamialja se posrnulim i postienim. Zamialjanje... }ivot je esto nalik tuoj misli. ) , kroz odnosne veze gospoe Goesseau de Heneff koja preispituje svoj odnos sa suprugom Maksimilijanom te njegovu zanesenost izgradnjom osje ke Tvre ( Kao i vei dio Maksimilijanova ~ivota, izvedbeni planovi izgradnje predstavljali su vojnu tajnu. }ivei uz njega, kuhajui mu, ljuatila sam ga sloj po sloj, jednako kao ato se ljuati luk, biljka s kojom su, zbog asocijacije na vje nost, sahranjivani faraoni. ). Isabellu kao signal neumoljivosti Kronosa i metaforu traganja pratimo i kroz sastavne veze Marije Peja evi obilje~ene radostima, ali i mukama povezanosti sa suprugom Veselim Barunom i djecom ( Od tada, od mojih u eni kih dana provedenih u vara~dinskom samostanu uraulinki vjeru ~ivim upravo tako - vezana i povezujui. Vjera i razum. Fides et ratio. Spona sam. ), kroz rastavne veze Pauline Hermann Ma kamame koja godinama ~ivi rastavljenosti izmeu sebe i svijeta, ali i izmeu sebe i sebe, pru~ajui u svom domu uto iate ma kama i leptirima ( Iza lea su mi se smijali. Rastavljali su me od mene same. ), kroz suprotne veze kue Lekia (u jedinoj pri i iji nositelj nije ljudski lik) ije suprotnosti izranjaju ve i iz injenice da su je u po etku inile dvije kue ( Bila sam susjeda samoj sebi. Zbog vrste veze izmeu ~ivih svojstava mojih stanara i mojih ne~ivih oblika, ~ivjela sam kao opredmeena metafora. ), kroz zaklju ne veze sestri ne princa Eugena od Savoje i Pijemonta koja sama sebi nastoji izvesti zaklju ke kako o vlastitoj fizi koj ru~noi, tako i o velikim Eugenovim vojnim uspjesima i ugledu koji je stekao ( Izgradio je sliku sebe koja je opisivala njegovu viziju, a ne odraz u zrcalu... Nadja ao je prirodu. ), kroz isklju ne veze Nikole Zrinskoga koji u svom svijetu bjeline, obilje~enu snijegom, solju, jajima i snovima, na osebujan na in ~ivi vlastitu izdvojenost ( O lijevi je lakat razbio jaje guske. Ogulio ga je s tri prsta desne ruke i takvog, bijelog i golog, podigao prema snijegu. U pahuljicama, vodi tvroj od tekue i mekaoj od zaleene, Nikola je ia itavao Bo~je planove. ), te kroz gradacijske veze Vladimira Lendia Ranka koji trenutke ubrzana istjecanja ~ivota pretvara u none udarce pisaeg stroja i bilje~enje privienja, vizija, iskustava, stihova, sjeanja i snova, svjestan gradacije kao presudnog umijea ~ivljenja ( Kod akvarela, kao i kod pia, treba moi odustati. Nanijeti prvo svijetle boje, na samome kraju zatamnjenja. Dii se i otii kada je najbolje, ne vidjeti u sebi tvorca. ). Kolekcionarei strasti, poticaje, neposluhe i prilagoavanja, lik Vladimira Lendia na odreen na in i sam svjedo i gradaciju kao modus postojanja, baa kao ato to njegova pri a (od svih najbli~a trenutku sadaanjosti i jedina bitno odreena autobiografskim kontekstom autori ina ~ivota), kao zadnja pri a u zbirci, metatekstualno svjedo i gradaciju kao modus pisanja i modus itanja. Iz svega navedenog neprijeporno je da i Az i Bizarij dijele isti koncept  onaj u kojem ustrojstvo ovjeka i svijeta " ato se prije svega odra~ava u jeziku i logici matematike  preuzimaju ulogu matrice za razigravanje diskurzivne forme, ali i povremenog  semanti kog punila predstavljena svijeta. Na taj na in, velika dostignua ljudskog uma, od kojih su mnoga joa uvijek zaogrnuta slojem intrigantne nedoku ivosti, istodobno postaju teme i/ili motivi o kojima se govori, ali i modeli od kojih (i na kojima) se u i, civilizacijske matrice koje upuuju na to kako govoriti, odnosno pisati. Univerzemi civilizacije (brojevni odnosi, logika matematike), a osobito oni ije izvoriate nalazimo u vlastitom nacionalnom habitusu (ustroj i funkcija glagoljice, priroda hvatskog jezika kao sustava) funkcioniraju kao inspirativne stvarnosne datosti iz kojih autorica kreira i knji~evno ato i knji~evno kako. Na primjerima ovih inovativnih tekstova nesumnjivo se ispisuje nova autorska poetika, a nastavi li se niz objavljivanja, mo~da i nova ina ica suvremene (post)postmodernisti ke proze, obilje~ene amalgamnim konceptom  takvim koji prezentirajui strukturalnu igrivost, radi zaokret na svjetonazornoj osi, nudei alternativu dugogodianjim (zapravo ve istroaenim i neintrigantnim) spoznajnim flegmati nostima i/ili prazninama. Opisanu pojavu mogli bismo nazvati knji~evno-strukturalnim kozmogramima  u tekstovima Jasne Horvat Svijet/Kozmos upisuje se u tekst kao svojevrsna geometrijska mjera za ustrojstvo knji~evnog diskursa, producirajui niz simultanih ludi kih efekata te, nava~nije, generirajui napor, ali i u~itak spoznavanja. Andrijana Kos-Lajtman wwx{{{{{||||,|0|H||} }0}h}~}}}Έ(PR8:NP *>Lʧ(Lx`x©Ωh#hshZhJHhw5 hmqhmqhmqhmqhmq6hh h.h  hiRh h B*phh7]h6Kh 6 hnh hH [h Yh 6hCh <ج4<T\^`b| °а$&(:@BxzұԱڱܱ|²ܲ"FHtxzh1,0J56CJaJhDhD6CJaJhDhDCJaJhDhhh~mhj hC6 h) 6h]NAhC6h) hH [hZchC hw56hw5h#hs7z|~hoOh1,h1,0J56CJaJ|~,1h. A!"#$% @@@ +qNormalCJ_HaJmHsHtHDA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No ListVvV X cTable Colorful 1:V0    j% j% jj%  @B*PJph3f56\]56\]56\].X@. +qEmphasis6]M%W{ GGMMMMMMMMM00000000000000000000{ MK00K00K00K00K00 00'p/B^Qwz~+./012Z[\|~,]~-8@0(  B S  ? _Toc240173254%M*%M"%/078@AVWgi24@AHIOP.0rs!y{}DEEG  A B F G   + , 3 5 7 8 A B a c klxy'(?@ `aQT!$&*+IKLMUWx{|}{| =>}~IJ}  45<>?@/067MOTUZ[&'FG&'35XZstXZ + , C E \ ] !!!!!!!!!! "#"""""""##$$*%-%,&-&j&k&p&r&&&&&&&&&"'#';'<'''''''T(V((((((()) ) ) ))))))M)N)R)S)X)Y)n)o)))))))/*0*5*6*F*G*X*Y***********4+5+++++++++++,,,,i,k,,,,,,,-!-a-b------------- ..R.S.U.V.g.h.n.o.....//"/#/o/q///////////1111111112222222222222A9B9P9Q9::3>4>S>T>[>\>>>??>???{?|???4@5@@@BBBBBBBBBBDDDDDDEEEEEEEEEEFFMFNFFFFFFF G GGGGGEGFGGGHGOGPGcGfGH HHHsHuHHHHHHHHHHHHHHHII I IIIII8I9IEIFIPIQIjIlIII4J5JSJTJ^J_JJJJJJJ1K2K(f_ J3/) h+q5 ^)VC@   "&&M@@@ @ @@@@@@"@$@*@,@.@0@2@6@B@D@L@T@fUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z ArialW BatangArial Unicode MS"t#3 B' B'!r4dMM 2qHX)?+q2$Tekstualni kozmogrami Jasne Horvat: andrijana andrijanaOh+'0 $0 P \ ht|(Tekstualni kozmogrami Jasne Horvat:  andrijanaNormal andrijana7Microsoft Office Word@l@z@fm7  B՜.+,0 hp  ufzg-ck'M %Tekstualni kozmogrami Jasne Horvat: Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^`abcdefghijklmnpqrstuvxyz{|}~Root Entry F9 1Table_WordDocument.SummaryInformation(oDocumentSummaryInformation8wCompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q