Naslov
Intelektualni, javni i intimni diskurz u dnevnicima i notesima talijanske moderne književnosti
(Intellectual, Public and Intimate Discourse in the Diaries and Notebooks in Modern Italian Literature)

Autori
Bandalo, Višnja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
04.05

Godina
2010

Stranica
255

Mentor
Roić, Sanja

Neposredni voditelj
.

Ključne riječi
talijanska književnost; književno stvaranje; dnevnik; notes; intertekstualnost; referencijalnost
(Italian literature; literary creation; diary; notebook; intertextuality; referentiality)

Sažetak
U radu se razmatraju pretpostavke koje su uvjetovale proces žanrovskog usustavljivanja unutar talijanske kulturne tradicije, od trenutka kada činom objavljivanja dnevnička građa ulazi u književnu povijest (pri čemu su izdvojena djela Leopardija, Tommasea i Dossija u svojstvu žanrovskih arhetipova), sve do zapisa nastalih u aktualnom kontekstu. Pored naglaska na književnim tekstovima koji pripadaju modernom dobu, disertacija uključuje proučavanje dnevničkih oblika razvijenih osobito u renesansi (notacije Rucellaija i Albertija). Uvodno usvojivši podjelu u skladu s tri osnovna podžanrovska obrasca (dnevnik u užem smislu, intelektualna bilježnica, radni notes), koju iznosi G. Falaschi, promatrale su se poetičke odrednice kao i izražajna sredstva tipični za ovakvo pisanje. Intelektualnoj i intimističkoj crti pridružena je nadalje dimenzija javnog govora u vidu temeljnih diskurzivnih oblika u dnevničkim rukopisima književnika, koji su uvijek drugačije deklinirani na konkretnim primjerima. Na tragu sugerirane definicije dnevnika kao “knjige o sebi”, nastojalo se izdvojiti motivske konstante na kojima počiva pripovijedanje (instancija dnevničkog subjekta i zajednička idejna nit kao mogući čimbenici koji jamče homogenost unutar natuknica, ili dihotomija ja/drugi). Jednako tako, pojedini aspekti dnevničkog pisanja prikazani su s obzirom na obilježje literarnosti (koje su također teoretizirali Genette, Lejeune, Gusdorf, Didier i Pachet). Ovu perspektivu moguće je povezati s tvrdnjom F. Fida o ustrajnoj prisutnosti onog žanrovskog modela koji se poput paralelne strukture nadograđuje na ostatak književne proizvodnje, bilo doslovnim prenošenjem ili kao mjesto provjeravanja literarnog izraza (primjerice, u dnevničkoj prozi Alvara, Cecchija, Siciliana ili A.M. Ortese). Među ostalim tipološkim oblicima prisutni su tzv. “dnevnici bez nadnevaka”, bliski esejističko-publicističkom diskurzu, u kojima se obrađuju kulturološki fenomeni uz širi raspon stilskog registra, ponekad i pojmovno razvrstani na način da se istakne misaonu komponentu (primjere se pronalazi u djelima Bontempellija, Flaiana, Sciascie, Chiaromontea, Moravie, Ceronettija). Zastupljeni su ujedno dnevnici i notesi u kojima se uočava dokumentaristički pristup, te štiva zamišljena u doticaju s javnošću koja dopuštaju uvid u globalna kretanja (poput Vittorinijeva dnevnika). Istraživanje k tomu uključuje oblike koji proizlaze iz prožimanja s drugim tipovima umjetničkog istraživanja, nalik interdisciplinarnom čvorištu, kao u slučaju vizualnosti (dnevnici Boccionija, Gatta, Dorflesa, itd.), podrazumijevajući intermedijalnu studiju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA