Naslov
Ivan Tišov, Vinko Rauscher i ikonostas crkve svetog Nikole u Pačetinu u Slavoniji
(Ivan Tišov, Vinko Rauscher and the Iconostasis of the Church of Saint Nicholas in Pačetin in Slavonia)

Autori
Damjanović, Dragan

Izvornik
Osječki zbornik (0473-4882) 29 (2010); 253-262

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Pačetin; ikonostas; Ivan Tišov; Vinko Rauscher; historicizam; neobizantska umjetnost
(Pačetin; Iconostasis; Ivan Tišov; Vinko Rauscher; Historicism; Neobyzantine Art)

Sažetak
Ikonostas pravoslavne parohijske crkve svetog Nikole u Pačetinu nedaleko Vukovara među posljednjim je kvalitetnim ostvarenjima proizašlim iz nastojanja Odjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade da se unese viša kvaliteta u opremu sakralnih prostora kako za pravoslavnu tako i za katoličku crkvu u Hrvatskoj. Izrađen je 1909. – 1910. i riječ je o do sada potpuno nepoznatom djelu jednog od najvažnijih hrvatskih slikara kasnog 19. i ranog 20. stoljeća Ivana Tišova, dok je projektant arhitektonskog okvira također izuzetno značajan onodobni hrvatski arhitekt Vinko Rauscher, zaposlen u to vrijeme pri Građevnom odsjeku Unutrašnjeg odjela hrvatske Zemaljske vlade. Arhitektonski okvir ikonostasa riješen je u stilu koji je najčešće korišten krajem 19. i početkom 20. stoljeća pri projektiranju i arhitekture i unutrašnje opreme pravoslavnih crkvi u Hrvatskoj, a koji izvori redovito nazivaju neobizantskim, iako je većina oblikovnih elemenata u osnovi klasicističkog porijekla. Autor ikona, Ivan Tišov, školovan na Obrtnim školama u Zagrebu i Beču te na Akademiji u Münchenu, zahvaljujući nastojanjima prvog hrvatskog povjesničara umjetnosti Ise Kršnjavog specijalizirao se za dekorativno i sakralno slikarstvo. Jako ga je cijenila i grkokatolička i pravoslavna crkva u Hrvatskoj, te je dobio priliku raditi mnoštvo ikona na ikonostasima. U zadnjim godinama 19. i početkom 20. stoljeća bit će mu povjereno nekoliko velikih narudžbi za ikonostase u grkokatoličkoj katedrali u Križevcima (1895. – 1897.), te u pravoslavnim crkvama u Bjelovaru (s Čikošem i Medovićem, 1901. – 1902.), Požegi (dio, oko 1900.), Korenici u Lici (1901.), gimnazijskoj kapeli u Zagrebu (danas u Bolfanu u Podravini), te veliki ikonostas saborne crkve Vavedenja Presvete Bogorodice u Plaškom (1904. – 1907.), njegov najmonumentalniji i najvažniji rad na polju sakralnog slikarstva ove vrste. Pačetinski ikonostas stoji na samom kraju njegovoga opusa, pa na ikonama rađenim za to selo uočavamo ponavljanje većine kompozicija s njegovih ranijih radova. Ikone su raspoređene u tri reda. U donjemu se redu nalaze takozvane prijestolne ikone ponajviše pojedinačnih svetaca. Na carskim dverima, središnjim vratima ikonostasa, prikazano je Navještenje. Sa strane carskih dveri stoje prijestolne ikone Krista i Bogorodice s Kristom u naručju, a njima sa strane, na bočnim dverima ikone svetog prvomučenika Stjepana i arhanđela Mihovila. Na bočnim krajevima donjeg reda ikonostasa prikazani su sveti Ivan Krstitelj te svetac zaštitnik crkve, sveti Nikola. Drugi red na ikonostasu čine ikone velikih praznika: po dvije velike lučne ikone sa svake strane prikazuju Rođenje i Krštenje Kristovo (na lijevoj strani), te Uskrsnuće Kristovo i Silazak Duha svetoga na desnoj strani. U središtu ikonostasa, iznad carskih dveri je ikona Posljednje večere. Na samom vrhu ikonostasa je velika ikona svete Trojice sa strane koje su prikazi Bogorodice i svetog Ivana evanđelista, koje zapravo čine fragmente deizisa. Raspeće Kristovo sa strane kojega se redovito nalaze ove ikone na vrhovima ikonostasa u pačetinskoj crkvi nije prikazano. Budući da je crkva vrlo niska za Raspeće nije naprosto bilo mjesta, te je na vrhu ikonostasa, iznad ikone svete Trojice, postavljen samo jednostavan pozlaćeni križ. Nastojeći se približiti bizantskom stilu Tišov pozlaćuje pozadine na gotovo svim svojim ikonama, a svetačkim likovima slika pozlaćene plošne aureole. Kompozicijsko ustrojstvo njegovih slika, način slikanja volumena, odnos prema boji i liniji u potpunosti se oslanja na zapadnjačke akademske tradicije u slikarstvu. Na pojedinim ikonama uočavaju se elementi secesije, najprimjetniji na prikazu Bogorodice na vrhu ikonostasa.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA