Naslov
Radno vrijeme, noćni rad i odmori prema novom Zakonu o radu
(Working Time, Night Work and Rest Periods According to the New Labour Act)

Autori
Potočnjak, Željko ; Benko, Luka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
48. sustret pravnika Opatija 2010. / Barbić, Jakša ; Giunio, Miljenko - Zagreb : Hrvatski savez udruga pravnika u gospodarstvu, 2010, 63-99

Skup
Novi zakoni i praksa

Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 12.05.2010. - 14.05.2010

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
radni odnos; Zakon o radu; radno vrijeme; noćni rad; odmor; prekovremeni rad
(Employment Relationship; Labour Act; Working Time; Night Work; Rest Period; Over-time Work)

Sažetak
Novi Zakon o radu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine značajno je izmijenio pravila hrvatskog radnog prava u svezi s radnim vremenom, noćnim radom i odmorima. Promjene su uglavnom izvršene radi usklađivanja tog dijela hrvatskog radnog prava s pravnom stečevinom Europske unije. Međutim, prva iskustva primjene nove regulative ukazuju i na značajne probleme u svezi s njezinom primjenom. Stoga autori u radu analiziraju nove zakonske odredbe uspoređujući ih s relevantnim direktivama Europske unije i praksom Suda pravde Europske unije. Provedenu analizu zaključuju brojnim kritičkim osvrtima na način na koji je hrvatsko zakonodavstvo u svezi s organizacijom radnog vremena i odmorima usklađeno s pravnom stečevinom Europske unije. Ocjenjuju da je usklađivanje provedeno na formalnoj razini bez dubljeg razumijevanja naravi direktiva koje uređuju radno vrijeme i spadaju među direktive o sigurnosti i zaštiti na radu te bez uvažavanja dijela sudske prakse Suda pravde. Problem se javlja kod određivanja pravnih odnosa za koje se uređuju pitanja organizacije radnog vremena te složenosti i nejasnoći zakonskih odredbi. Zakonsko uređenje organizacije radnog vremena iznimno je kruto i nisu iskorištene mogućnosti prikladnijeg uređenja koja otvara Direktiva o određenim aspektima organizacije radnog vremena. Kod određivanja najdužeg dopuštenog tjednog radnog vremena samo je marginalno otvorena mogućnost dobrovoljnog optiranja radnika za duže vrijeme kod preraspodjele radnog vremena. Nejasno i zahtjevno uređena je preraspodjela radnog vremena. Iako zakon jednako kao i Direktiva razlikuje dvije vrste noćnih radnika pogrešno je značajnije ograničena mogućnost noćnog rada radnika koji potrebuju manju zaštitu te time gotovo onemogućena organizacija rada u obliku 12, 24, 12, 48 sati. Isto tako je i ograničena mogućnost organizacije radnog vremena kod smjenskog rada zbog ograničenja koja se uvode zakonskim uređenjem. Obveza humane organizacije rada utvrđena je samo kao obveza koja se odnosi na noćne i smjenske radnike, a ne kao opća obveza. Bezrazložnu su definirana dva referentna razdoblja, od sedam i osam dana, u kojima se mora osigurati korištenje zamjenskog dnevnog odmora. Pretjerano široko je otvorena mogućnost skraćivanja tjednog odmora kod smjenskog rada. Posebnu kritiku autori upućuju širokom otvaranju mogućnosti isplate naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora u slučaju prestanka ugovora o radu. Autori očekuju daljnja usklađenja hrvatskog prava u svezi s organizacijom radnog vremena s pravnom stečevinom EU. To se usklađenje može postići osim izmjenom postojećih zakona i tumačenjem te primjenom postojećih zakona u skladu s pravnom stečevinom EU, osobito onim njezinim dijelom koji je sadržan u relevantnoj praksi Suda pravde.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA