ࡱ> hkefg_Ebjbj(( AjB8\B8\AV(  R8"L9JJ"lllGGG}6666666$:X=6GGGGG6lld9g+g+g+G`ll}6g+G}6g+g+r 4T 5lPTa4i6z909o4=%= 5= 5\GGg+GGGGG66)GGG9GGGG=GGGGGGGGG > Z: Regije i regionalni poredci u novom svjetskom poretku( PETAR KURE I Uvod Suvremeni svijet, koji se razvija u znaku novog svjetskog poretka, obilje~uju novi odnosi snaga najva~nijih aktera, unipolarnost, razli ite nesigurnosti, globalizacija, ali i fragmentacija, lokalizacija, novi regionalizmi i regionalizacije. Novi svjetski poredak kao suvremeno razdoblje razvoja meunarodnih odnosa u svijetu prolazi fazu sazrijevanja. U njoj je prisutna intenzivna promjenjivost meunarodnog i geopoliti kog polo~aja, gospodarskih i sigurnosnih politika i vanjskopoliti kih orijentacija pojedinih dr~ava, koje joa uvijek ine najzna ajnije aktere svjetskog poretka i ije postojanje definira meunarodni sustav. Svrha rada istra~iti je meuovisnosti utjecaja globalizacije/lokalizacije na regionalizaciju svijeta, identifikaciji najva~nijih svjetskih regija i glavnih aktera u tim regijama, te istra~ivanju odnosa izmeu najva~nijih aktera u pojedinim regijama i aktera van regija koji ostvaruju utjecaj u pojedinim regijama. Odnosi aktera u pojedinim regijama i vanjskih aktera mogu se ozna iti kao klju ni momenti za uspostavu pojedinih regionalnih poredaka, koji mogu biti ja e ili slabije strukturirani ili prisutni. Globalizacija i regionalizacija Jedan od najva~nijih utjecaja globalizacije, osim utjecaja na povezanost svijeta i teritorijalnost, je utjecaj na regionalizam i regionalizaciju koji se razvijaju pod kumulativnim utjecajem procesa globalizacije i svretka hladnog rata. U procesu globalizacije dolazi do interakcije izmeu globalizacije, dr~ave i regionalizma. Razvoj regionalizma je dio puta ka veoj integraciji globalnog sustava, koji ide od sustava nacionalnih dr~ava prema globalnom sustavu meusobno povezanih regija. Proces regionalizacije obilje~je je postmoderne, stoga od njega ne treba bje~ati. Najdalje su na putu razvoja regija otiale dr~ave Europske unije. Zbog u inka procesa globalizacije i promjena u globalnom sustavu, novi svjetski poredak istra~uje se kroz postmodernu i postrealisti ku paradigmu. Ponovno se konceptualiziraju suverenitet, teritorijalnost, granice, sigurnost i stabilnost. Globalizacija je jedan od glavnih uzroka nesigurnosti i nestabilnosti u dr~avama. Rast globalnih tr~iata kapitala dr~ave do~ivljavaju kao prijetnju ekonomskoj i politi koj suverenosti. Globalizacija je slo~eniji proces od internacionalizacije jer obuhvaa funkcionalnu integraciju meunarodno rasprostranjenih gospodarskih aktivnosti. Globalizacija utje e na sigurnost i regulativne funkcije dr~ava. Sredianji aspekt na koji utje e globalizacija je sigurnost, zbog globalnih implikacija meuovisnosti druatva, ekonomije, politike i okoliaa. Globalizacija je oslabila regulativne funkcije dr~ave, te tako omoguila ja anje regionalizma. Sigurnosna funkcija dr~ave oslabila je zbog razvoja oru~ja i komunikacija, predstavni ka i participativna funkcija oslabile su zbog razvoja kulturnih i etni kih identiteta. Globalizacija dovodi do ekonomske deregulacije, strukturnih reformi koje dr~ava mora provesti jer viae ne kontrolira svoju ekonomiju, posebno tr~iata kapitala. Ekonomska deregulacija treba dovesti do ekonomskog racionalizma i racionalizma u gospodarenju okoliaem. Globalizacija se povezuje s nastankom novih suvereniteta koji se prekrivaju i mre~a moi povezanih s novim oblikom hegemonije koji se naziva transnacionalni liberalizam, u kojem ne postoji dr~ava koja bi mogla vraiti ulogu hegemona (Keohane, 1984.) Danas postoji ideologija tr~iata koju zastupaju liberalne demokratske dr~ave, meunarodne organizacije i krugovi kapitala. Ideologija tr~iata, danas je najvea hegemonija. Globalizacija je proces u kojem se provodi ideologija tr~iata i slobodna pristupa istima. Novi oblik hegemonije koji nastaje globalizacijom zastupaju mone dr~ave, tr~iata i meunarodne organizacije. Danas su dr~ave viae no ikad uklju ene u meunarodne odnose i samim time internacionalizirane. U meunarodnim odnosima danas djeluje oko 400 vladinih organizacija i oko 5000 nevladinih organizacija. Dr~ave i meunarodne organizacije subjekti su u hegemonskom djelovanju tr~iata u hegemoniji transnacionalnog liberalizma. Ideologija tr~iane ekonomije nastala je kao odgovor na proces glokalizacije (kumulativno djelovanje globalizacije i lokalizacije), kao eksponent interesa politi kih i ekonomskih elita i izraz podrake u znanstvenim krugovima. U stvarnosti, neoliberalna paradigma nije u suatini i po vrijednosnoj orijentaciji jako razli ita od neorealisti ke paradigme. Svaka paradigma ima korijene u geopoliti koj borbi najja ih dr~ava i njihovih elita, a u slu~bi je kontrole teritorija i/ili tokova interakcija kroz koje se organizira prostor. Rezultat djelovanja paradigmi je hijerarhija zastraaivanja i prisile, koja se sastoji od ja ih i slabijih dr~ava, regija i ekonomija. Dva najvea geopoliti ka utjecaja globalizacije odnose se na promjene hijerarhijske organizacije prostora. Ove promjene o ituju se u stvaranju novih transnacionalnih zajednica koje poniatavaju stara prostorna odreenja njih i nas te saveznika i neprijatelja. O ituju se i u stvaranju osjeaja povezanosti izmeu ljudi udaljenih u prostoru. Cijeli svijet je jedan veliki sustav ije funkcioniranje omoguuje interakcija. U sustavu ne postoji multilateralizam, zasnovan na jednakosti aansi za djelovanje svih dijelova sustava. Globalizacija utje e i na identitet i predstavljanje. Ameri ki geograf neomarksisti ke orijentacije D. Harvey smatra da je kompresija prostora i vremena umjesto internacionalizma potakla lokalizam i nacionalizam. Globalizacija je nesiguran proces, jer djelovanje aktera globalizacije nije sna~no i sigurno koliko se misli. Harvey smatra da globalizacija djeluje s lokalizacijom/fragmentacijom, pa se javlja proces glokalizacije. Globalizacija je neograni ena i nezaustavljiva. Sveprisutnost globalizacije omoguuju suvremeni transport i komunikacije. Nezaustavljivost globalizacije omoguuje podraka koju globalizacija dobiva od politi kih i gospodarskih elita najrazvijenijih i najmonijih dr~ava. Mogua je samo promjena karaktera globalizacije, ne i njen prestanak. Povijest nije zavraila s krajem hladnog rata i ulaskom u novo globalizirano doba, nego je nastupila nova era, koja je takoer na svoj na in opasna, kao i prethodna. Stara borba Istoka i Zapada zamijenjena je nestabilnoau i nesigurnoau koje sa sobom donosi globalizacija i fragmentacija, izmeu cyber prostora i tradicionalnog prostora. Suvremeni meunarodni sustav obilje~avat e tenzije izmeu globalizacije i fragmentacije, suradnje i sukoba, noviteta i tradicije. Globalizacija ne bi smjela upasti u zamku singularnosti i generalizacije, ve uvati regionalne identitete. Globalizacija istovremeno preureuje prirodu meunarodnih odnosa, osobine globalnih i lokalnih regija, te prirodu samih mjesta. Regije i regionalni geopoliti ki poredci  teorijske odrednice Prijelaz iz hladnog rata u posthladnoratovsko razdoblje obilje~ile su brojne turbulentne promjene u svijetu. Bio je to prijelaz iz razdoblja velikog suparniatva supersila koje se zbivalo na globalnoj razini, u razdoblje manjih sukoba regionalnog karaktera i bitno smanjenom mogunoau globalnog su eljavanja. Suvremeno razdoblje ozna uje globalna hegemonija jedine supersile, SAD-a, niz regionalnih poredaka u regijama svijeta, te atomizirane dr~ave, nestabilnost i nesigurnost u ostalim dijelovima svijeta. Regija se u suvremenoj geografiji prou ava kao lokalni odgovor na kapitalisti ke procese (strukturalisti i zastupnici sistemske teorije), kao ~ariate identifikacije (humanisti ki geografi) i kao medij socijalnih procesa (zastupnici Giddensove teorije strukturiranja i Haegerstrandove teorije inovacija). Meutim, ovdje se regija istra~uje kao dio na koji se dijeli svijet i dio prostora u kojem vladaju odreene prilike i regionalni poredak. Uz istra~ivanje zna ajki (relativna mo, politi ka orijentacija i mogunosti globalnog djelovanja) struktura novog svjetskog poretka, potrebno je istra~iti njihov prostorni raspored i djelovanje u prostoru njihova okru~enja, tj. u regijama u kojima se strukture nalaze i koji najviae oblikuju. Oblikovanje neposredna okru~enja od strane struktura (prvenstveno dr~ave) dovodi do uspostave odreenog stupnja hegemonije neke strukture u dijelovima prostora. Upravo hegemonija u jednom dijelu prostora ini regionalni (geopoliti ki) poredak. Opseg regionalnog poretka ne mora se podudarati s geografskim granicama regije, ve mo~e biti u~i ili airi, ovisno o ja ini strukture koja pokuaava uspostaviti regionalni geopoliti ki poredak. Svjetski poredak mogao bi biti skup regionalnih poredaka, no ipak je slo~eniji od zbroja regionalnih poredaka. Razlog je u postojanju struktura koje imaju mogunost globalnog djelovanja i uspostave nadregionalnih i kontinentalnih poredaka, te uspostave svjetskog poretka. Identifikacija regionalnih poredaka mo~e se izvraiti kroz identifikaciju geostrateakih podru ja i geopoliti kih regija, u kojima dr~ave hegemoni ostvaruju geopoliti ke poretke. Autor koji se posebno bavio istra~ivanjem svjetskog poretka kroz klasifikaciju regionalnih poredaka je S. B. Cohen. Cohen istra~uje svjetski poredak kroz prostorni raspored struktura i njihove meusobne odnose. Regije smatra otvorenim sustavima koje ine dio otvorenog promjenjivog globalnog sustava. Klju ni faktor promjena u sustavu je promjena odnosa moi izmeu razli itih dr~ava i regija. Granice geostrateakih podru ja i geopoliti kih regija u svijetu nisu fiksirane u jedan vrst sustav, nego se neprestano pomi u pod utjecajem promjena u regijama i dr~avama. Geopoliti ki sustav stalno se prilagoava okolini i u njemu se uspostavlja ekvilibrij, do kojeg dolazi nakon ato se uspostavlja ravnote~a poremeena nekim pomakom. Interakcija jedinica geopoliti kog sustava je kooperativna ili kompetitivna, te uvijek turbulentna. Posljedica interakcije izmeu jedinica je promjena granica i promjena geopoliti ke orijentacije politi ko-teritorijalnih jedinica, koja se dogaa na svim razinama, od globalne do lokalne. Snaga pojedinih jezgara moi odreuje na kojoj se hijerarhijskoj razini dogaa geopoliti ko prestrukturiranje i pomicanje granica utjecaja pojedinih regija i dr~ava. Postoje tri razine dr~ava po njihovoj moi, koje utje u na promjenu ravnote~e globalnog sustava: globalna, regionalna i subregionalna. ak i dr~ave ni~e razine od subregionalne mogu utjecati na promjene u sustavu, ako imaju va~an geopoliti ki ili geostrateaki polo~aj. Danaanja struktura geopoliti kog sustava nije se mnogo promijenila usprkos svraetku hladnog rata. Dva osnovna geostrateaka podru ja, trgovinski orijentirano maritimno i euroazijsko-kontinentalno i dalje su prisutna. Od pet svjetskih jezgara moi, samo je jedna jezgra danas i ekonomski i vojni div, a to su Sjedinjene Ameri ke Dr~ave. Dvije jezgre su vojni ki vrlo sna~ne, ali su ekonomski slabe. To su Kina i Rusija. Dvije jezgre moi su ekonomski divovi, ali su vojni ki slabe. To su Europska unija i Japan. Propadanje dr~ava bivaeg SSSR-a dovodi u pitanje postojanje euroazijskog-kontinentalnog geostrateakog podru ja. Bez obzira na promjenu ideologije, ostaje dominacija Rusije i njenih susjeda u ovom podru ju. Povezanost se o ituje i u meuodnosima, cirkulaciji, ekonomskoj orijentaciji, te povijesnoj, kulturnoj i politi koj tradiciji. Kompaktnost, pokretljivost i perspektiva za budunost utje u na stvaranje geostrateakog podru ja. Osim Rusije i njenih susjeda, i Kina joa uvijek pripada u ovo podru je, bez obzira na otvaranje i veze sa svijetom. Ju~na Azija ne pripada nijednom geostrateakom podru ju, ve ini geopoliti ku regiju posebnog statusa. Regija se polako otvara prema svijetu, ali je joa uvijek prete~no orijentirana prema unutraanjosti. U regiji dominira Indija, a regija je uglavnom kontinentalna i ovisna o poljoprivredi. Ju~na Amerika i Podsaharska Afrika imaju mnogo ja e veze s dr~avama iz drugih geopoliti kih regija maritimnog podru ja, nego ato dr~ave regija imaju veze izmeu sebe. Subregije ovih regija su mnogo jasnije politi ke, vojne i ekonomske arene dogaanja nego ato su to regije. Veze izmeu dijelova regija oblikuju geopoliti ke regije Angloameriku i Karibe, maritimnu Europu i Magreb te oto nu Aziju. Dvije jezgre okupljanja oto ne Azije su Japan i Australija. Kontinenti oko Antarktike s ju~nim morima i Antarktikom ine etvrtinu svjetskog kopna i mora, koju nazivamo etvrt strateakog marginaliteta ili geostrateaka sjena. U Cohenovoj podjeli svijeta postoje i shatterbelti ili zone pritiska, rastresanja, koji su prostori trajne nestabilnosti. Nalaze se izmeu ja ih geopoliti kih regija ili na njihovim granicama, te su politi ki fragmentirane, a veze izmeu dijelova ovih zona su slabe i esto neprijateljske. Ono ato shatterbelte razlikuje od obi nih prostora nestabilnosti i sukoba je to da predstavljaju zone sukoba glavnih sila koje djeluju iz susjednih regija na prostoru shatterbelta. Cohen je u knjizi Geography and Politics in a World Divided iz 1963.g. identificirao dva shatterbelta Bliski istok i jugoisto nu Aziju. Danas je situacija bitno druga ija, zbog toga ato su shatterbelti i njihove granice promjenjive kategorije. Tokom 70-ih i 80-ih godina proalog stoljea, pojavio se novi shatterbelt, podsaharska Afrika. Po etkom 21. stoljea stvorene su pretpostavke da Bliski istok, sjeverna Afrika i sredianja Azija postanu vei shatterbelt nego ato je bio Cohenov shatterbelt Bliskog istoka. Regionalne sile izmeu sebe sklapaju saveze koji su vrlo promjenjivog karaktera, a u svoje igre uvla e manje dr~ave koje slu~e njihovim interesima kako bi o uvale svoju sigurnost, ato je upitno. Na kraju jednog od svojih kapitalnih radova, Cohen u skladu s modelom geopoliti ke evolucije zaklju uje da je svijet joa u ranoj etapi razvoja, etapi specijalizacije i hijerarhijske integracije. Dva geostrateaka podru ja joa rjeaavaju odnose izmeu unutarnjih jezgara moi. Rusija i Kina joa uvijek nisu dovoljno bliske da sklope neku vrstu savezniatva i ovladaju cijelom Euroazijom, pa se ubrzano otvaraju prema svijetu jer ~ele poboljaati svoj ekonomski status. SAD, EU i Japan moraju se dogovoriti oko odgovornosti za pojedine dijelove svijeta u kojem se ameri ka vojna nadmo takmi i s ekonomskom snagom Japana i Europske unije. Geopoliti ki gledano, za razliku od geostrateakog pogleda na svijet, moramo se okrenuti regijama kao geopoliti kim jedinicama podjele svijeta. Razli ite regije su na razli itom stupnju razvoja. Njihova mo i utjecaj ne mogu usporedno mjeriti po jednakim kriterijima. Regije imaju razli ita obilje~ja kao odraz posebnih prilika, u koje je uklju ena prisutnost ili odsutnost velikih sila. Regije svijeta i regionalni poredci u novom svjetskom poretku Podjela Svijeta moglo bi biti koliko i pokuaaja da ih se napravi. Ovdje je primijenjen modificirani pristup podjele svijeta u kojoj glavnu ulogu igraju civilizacijske zna ajke i gospodarstvo. Podjela je prisutna u knjizi Geography: Realms, Regions and Concepts De Blija i Mullera. Svijet dijele na dva dijela, razvijeni i onaj u razvoju. Zatim razvijeni Svijet dijele na etiri civilizacijska okru~ja (realm)  Europu, Rusiju, Angloameriku (SAD i Kanada) i azijsko-pacifi ki rub (Japan, ju~na Koreja, Taiwan, Singapur, Australija, Novi Zeland). Svijet u razvoju ima osam civilizacijskih okru~ja  srednja Amerika, ju~na Amerika, Bliski istok i sjeverna Afrika (obuhvaa i najvei dio sredianje Azije), podsaharska Afrika, ju~na Azija, jugoisto na Azija, Kina, Oceanija ili Tihooceansko okru~je. ANGLOAMERIKA Angloamerika je regija koja se sastoji od samo dvije dr~ave, Kanade i SAD-a. Granica regije prema jugu nekad je bila neupitna, kao civilizacijska granica prema Latinskoj Americi, a danas je ta granica sve slabija zbog sve vee povezanosti SAD-a i Meksika. Regija je to u kojoj je prisutna najvea koli ina moi u svijetu, jer se ovdje nalazi svjetska supersila  Sjedinjene Ameri ke Dr~ave. Angloamerika je obilje~ena dominacijom i prevlaau jedne sile. U Angloamerici ne prevladavaju geopoliti ki interesi i strah od teritorijalnog ugro~avanja. SAD su dr~ava koja je najviae uspjela iskoristiti vojnu, tehnoloaku i gospodarsku mo, povezati ih i u initi ih najveim kvantumom moi u povijesti svijeta. Upravo ameri ka hegemonija na svim poljima meunarodnih i geopoliti kih odnosa ini najva~niju odrednicu novog svjetskog poretka i odreuje strukture poretka i odnose moi. Odnos najsna~nijih struktura na globalnoj razini, uz pravce razvoja geopoliti kih procesa, definira svjetski poredak. Stoga sva istra~ivanja svjetskog poretka moraju istra~ivati ulogu SAD-a, najsna~nije strukture novog svjetskog poretka. Unipolarno vodstvo SAD-a u svijetu, te odnosi SAD-a s va~nim geopoliti kim strukturama, koje su najsna~nije dr~ave u svijetu (Kina, Rusija, Indija, Japan) i politi ko-gospodarski blokovi (Europska unija sa sto~ernim dr~avama Njema kom i Francuskom), danas ini glavnu odrednicu novog svjetskog poretka kojeg ponajviae definiraju spomenuti odnosi. Utjecaj SAD-a u regiji Angloamerike je presudan, jer Kanada ima 9 puta manje stanovnika i predstavlja sjevernog susjeda i najveeg trgova kog partnera SAD-u, ali njen utjecaj u regiji i svijetu neusporediv je s utjecajem SAD-a. Kanada je najvei trgova ki partner SAD-a, lanica NATO-a i drugih organizacija, te sa SAD-om ima potpisan sporazum o zajedni koj obrani Sjeverne Amerike (NORAD). SAD kao vodea svjetska sila koja presudno definira meunarodne odnose u suvremenom svijetu, smatraju da je: suvremeni svjetski poredak ve uspostavljen i da novi model meunarodnih odnosa mo~e biti uspostavljen u okviru postojee strukture rasporeda sila. Zbog toga je danas nemogue stvoriti poredak po formuli jedna supersila i etiri velike sile ili nekoliko velikih sila. Danas postoji samo jedna supersila koja e predvoditi svjetski poredak barem joa jednu generaciju. Prou avanje odnosa SAD-a sa svjetskim regijama provedeno je prema teritorijalnom i regionalnom principu, gdje su regije osnovne jedinice analize, a dr~ave klasificirane prema njihovom odnosu sa SAD-om i prema ulozi u regionalnom poretku i sustavu regionalne sigurnosti. Odnos SAD-a s najva~nijim jedinicama u svijetu, primijenio je i Kissinger u svojoj knjizi Does America Need a Foreign Policy? Toward a Diplomacy for the Twenty-first Century. Odnose s Europom i Rusijom Kissinger joa uvijek smatra najva~nijim za SAD, iako su odnosi s Kinom i Azijom sve va~niji. Budunost transatlantskog partnerstva od iznimne je va~nosti za sigurnost i stabilnost Europe, za sigurnost SAD-a i zato ato SAD-u omoguava da Europa ostane savezni ki raspolo~ena prema SAD-u i omogui mu prisutnost u Europi. SAD je s raspadom hladnog rata morao odgovoriti na nekoliko izazova koji su prijetili opstanku transatlantske zajednice. Ti razlozi su: prestanak postojanja SSSR-a i procesi fragmentacije i dezintegracije koji joa ugro~avaju sigurnost dr~ava nasljednica SSSR-a i aireg prostora, nova ujedinjena Njema ka kao sredianja i najmnogoljudnija dr~avu Europe s treom svjetskom ekonomijom, po etak stvaranja zajedni ke europske vanjske i sigurnosne politike, koja u budunosti mo~e biti prijetnja opstanku NATO ili smetnja da NATO ostane ovakav kakav jest. SAD stoga mora sna~no djelovati na europske saveznike u pravcu odr~anja dosadaanje i razvijanja budue suradnje na bitnim politi kim i vojnim pitanjima. Uloga Rusije u svijetu je samo sjena nekadaanje, a Rusija mora prihvatiti ameri ko vodstvo jer nema mnogo izbora. Razila~enja oko nekih pitanja nee ugroziti ameri ko-ruske odnose. Odnosi s Latinskom Amerikom takoer su va~ni za SAD, ali ovdje su SAD toliko premone, da ne mora brinuti za izrazitu premo koju ostvaruje u politi kom, ekonomskom i vojnom pogledu. Latinska Amerika potrebna je SAD-u kao veliko tr~iate i kao izvor sirovina. Potrebni su suradnja i povezivanje, ato je ostvareno potpisivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini i proairenjem zone slobodne trgovine koja ve postoji u sjevernoj Americi (NAFTA). Odnose s Azijom Kissinger takoer smatra vrlo bitnima, no ti odnosi obilje~eni su razlikama izmeu SAD-a i azijskih dr~ava u kulturi i civilizaciji. Najva~niji ameri ki saveznik u Aziji je Japan, no odnosi s Japanom su stabilni i sigurni pa nisu previae izazovni za SAD. Za SAD su svakako najva~niji i najizazovniji odnosi sa Kinom, drugom svjetskom silom. Kina je velika zemlja s najveim brojem stanovnika, rastuim gospodarstvom i vojnom moi. Najvei je ameri ki suparnik koji mo~e ugroziti kontrolu azijskog prostora. Ostale azijske zemlje nisu dovoljno jake i previae su razjedinjene da bi ugrozile SAD ili se ujedinile u nastojanju da se suprotstave vodstvu SAD-a. Najva~nija zadaa SAD-a je uloga posrednika u odnosima azijskih dr~ava, iji su odnosi joa uvijek optereeni brojnim neslaganjima, nerijeaenim problemima, teritorijalnim sporovima itd. SAD takoer treba sprije iti da jedna dr~ava uspostavi dominaciju nad veim dijelom azijskog prostora. SAD treba i dalje posveivati pozornost Japanu jer je Japan ameri ki mostobran u Aziji, koji s Korejom omoguuje ameri ku prisutnost u blizini kineskih i ruskih granica. Treba se posvetiti i rjeaavanju korejskog pitanja, zajedno s Kinom i Rusijom. Indija, kao druga najvea azijska sila takoer zaslu~uje pozornost SAD-a, iako je njena va~nost za SAD mnogo manja. Indija va~nost dobiva zbog stalnog neprijateljstva s drugom nuklearnom silom u ju~noj Aziji, Pakistanom. Pakistan je ameri ki saveznik i dr~ava koja bi mogla ui u nuklearni rat s Indijom, ato u slu aju Indije i Pakistana postaje sve viae vjerojatno. Mogunost nuklearnog sukoba nije prijetnja samo sigurnosti Azije, nego i globalnoj sigurnosti, pa je SAD zainteresiran da u ju~noj Aziji ne doe do ovakvog razvoja dogaaja. Bliski istok, kao regija stalnih turbulentnih dogaaja, sukoba, nestabilnosti i ratova u fokusu je ameri ke globalne politike posljednjih 60 godina. Va~nost koju Bliski istok ima za SAD je iznimno velika. Prvi razlog je energetski, jer je Bliski istok (kojem se pridru~uje i ju~ni dio sredianje Azije) najvei spremnik energije na svijetu, dok je SAD najvei svjetski potroaa  i uvoznik energije. Drugi razlog je sigurnosni, koji ima dva aspekta. Prvi aspekt je da Bliski istok mora biti siguran i stabilan da se u pitanje ne dovodi nesmetana opskrba SAD-a naftom. Drugi aspekt je da je Bliski istok najvee leglo svjetskog terorizma. LATINSKA AMERIKA Latinsku Ameriku najjednostavnije mo~emo podijeliti u dva dijela  Srednju i Ju~nu Ameriku. Sjeverni dio Meksika sna~no je povezan sa SAD-om gospodarskom suradnjom, a sredianji i ju~ni dio Meksika predstavljaju po etak druga ijeg prostora, koji se potpuno razlikuje od Kanade i SAD-a. Vei dio Meksika, dr~ave Srednje Amerike, najvee karipske dr~ave (Kuba, Haiti, Dominikanska Republika, Jamajka) i gotovo sve dr~ave Ju~ne Amerike povezuje siromaatvo i nestabilni druatveni odnosi. To je Latinska Amerika u pravom smislu rije i. Izuzetak predstavljaju male dr~ave Kariba, ile i Urugvaj. Geopoliti ka regija ju~na Amerika, dio je Cohenove etvrti strateakog marginaliteta. Prostor je to u kojem po povraini i stanovniatvu dominira jedna dr~ava, Brazil. Druga polovina ju~ne Amerike rascjepkana je u niz dr~ava, nekadaanjih dijelova apanjolskog kolonijalnog carstva. Cohen sjeverni dio kontinenta Ju~ne Amerike stavlja u geopoliti ku regiju sjeverna Amerika s Karibima, a ostatak kontinenta ini geopoliti ku regiju ju~na Amerika. Latinska Amerika, kao kulturno-civilizacijsko okru~je podijeljena je u dvije geopoliti ke regije. Srednjoameri ka prevlaka prostor je u kojem postoji sedam uglavnom nestabilnih dr~ava, u kojima je izrazit utjecaj SAD-a. Kuba danas ostaje jedini protivnik SAD-a u regiji i dr~ava nad kojom SAD nemaju utjecaja. Ju~na Amerika je prostor siromaatva, nestabilnosti i nesposobnosti da postane zna ajniji geopoliti ki faktor u zapadnoj hemisferi. U svim dr~avama osjea se jak utjecaj SAD-a na svim poljima. Brazil kao velika dr~ava s mnogo stanovnika ima elemente koji ga mogu u initi regionalnim hegemonom, ali objektivno zbog vlastite nemoi, nestabilnosti i fragmentiranosti te utjecaja SAD-a, takav razvoj dogaaja u Ju~noj Americi nije vjerojatan. Dr~ave Ju~ne Amerike karakteriziraju izra~eniji geopoliti ki odnosi nego u sjevernoj Americi. Postoje mnogi nerijeaeni teritorijalni sporovi, koji pogaaju dr~ave ju~ne Amerike i prijete regionalnoj sigurnosti. Posebno su poznati problemi izmeu Argentine i ilea (granica na kopnu i moru), te Ekvadora i Perua. Postoje i problemi granica na moru, problem Falklandskog oto ja koji je bio uzrokom rata izmeu Argentine i Velike Britanije 1982. g., polaganje prava na iste dijelove Antarktike od strane ilea i Argentine. Jug Ju~ne Amerike (regija Southern Cone) povezan je u udru~enje slobodne trgovine MERCOSUR, koje povezuje Brazil, Argentinu, Paragvaj i Urugvaj. Mo~da su najvei problem i uzrok nestabilnosti dr~ava ju~ne Amerike druatveni odnosi, naslijeeni iz kolonijalnog doba. Dr~ave Ju~ne Amerike meu prvima su u svijetu po amplitudama socijalnih razlika. Druatva u kojima elita moi i bogatstva posjeduje gotovo sve druatveno bogatstvo i resurse, ne mogu biti stabilna. Budui da Ju~na Amerika nije presudno va~na u globalnim odnosima, problemi ne dobivaju veliku pa~nju svjetske javnosti. EUROPA Europa je danas jedinstvena geopoliti ka regija u nastanku (s prijelaznim prostorom prema ruskim granicama u obliku dr~ava Bjelorusije, Ukrajine i Moldove, ruskom oblasti Kalinjingrad, te dr~avama Zapadnog Balkana, kao svojevrsnim otokom u okru~enju dr~ava koje su otiale dalje u integraciji u europske i euroatlantske integracije). Europa se, ne vodei ra una o geografskim kriterijima, ve kriterijem saveza i integracija dr~ava, mo~e najjednostavnije podijeliti na etiri skupine dr~ava: dr~ave lanice Europske unije, bogate dr~ave koje ne ~ele biti dio Europske unije, tranzicijske dr~ave na putu prema EU i NATO-u, tranzicijske dr~ave van integracija. Ovdje e najviae prostora biti posveeno Europskoj uniji. Europska unija zna aj u meunarodnoj zajednici zaslu~uje najviae zbog gospodarske moi, jer ima gospodarstvo koje je sveukupno vee ak i od ameri kog gospodarstva. Osim toga, ima i viae stanovnika od SAD-a. S najavljenim proairenjima, broj stanovnika Europske unije joa e porasti. Politi ka mo Europske unije mnogo je manja od gospodarske moi, zbog razli itosti stavova, te kompliciranom i dugotrajnom procesu donoaenju odluka. To je normalno jer Europska unija nije dr~ava, nego savez dr~ava, supranacionalna zajednica, politi ka i ekonomska integracija. U Europskoj uniji ne postoji jedan stav i jedan glas, nego se stavovi svih 15 dr~ava lanica moraju uzimati u obzir. Vojna mo Europske unije takoer je u neskladu s gospodarskom moi Europske unije. Europska unija nema vlastitu vojsku, a Eurocorps i pokuaaji stvaranja Europske sigurnosne i obrambene politike (ESDP), kao dijela koncepta Zajedni ke vanjske i sigurnosne politike (CFSP) ne razvijaju se ni pribli~no onoliko kako bi se trebali i mogli razvijati. Europska unija je pri razvijanju Europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta (ESDI) pristala da se ESDI razvija unutar NATO-a kao dodatna aktivnost. Europska unija danas po iva na tri stupa  gospodarstvo, vanjska politika i sigurnost, pravosue i unutarnja politika. Prvi stup je joa uvijek najva~niji i vjerojatno e tako i ostati. Za polo~aj Europske unije u novom svjetskom poretku najva~niji je drugi stup. Europska unija danas predstavlja jedno od etiri najva~nija srediata moi u svjetskom poretku, ali na njezinu stvarnu mo utje e stupanj jedinstva dr~ava lanica. Stupanj jedinstva koji mo~e biti postignut oko temeljnih pitanja ureenja svjetskog poretka i njegovih osnovnih obilje~ja vrlo je bitan. Europa inzistira na poativanju mnogih konvencija i protokola (npr. Kyoto protokol, Cartagena protokol, Ottawska konvencija, zabrana nuklearnih pokusa, Meunarodni kazneni sud itd.), ali njeno insistiranje nije uvjerljivo, a mo uvjeravanja drugih nedovoljna. Vrijednosna orijentacija europske vanjske i sigurnosne politike mnogo je viae pozitivna od vrijednosne orijentacije ostalih najva~nijih aktera svjetskog poretka, ali je europsko vienje svijeta i uspjeh europske vanjske politike u drugom planu. EU neke stvari ne uspijeva nametnuti ni nekim svojim lanicama koje svojim unilateralnim djelovanjem prema izvaneuropskim silama razbijaju jedinstvo Europske unije. Europska unija odr~ava neke vrste posebnih odnosa s mnogim dr~avama ne lanicama, kroz sporazume i pridru~ena lanstva. Razila~enja u bitnim pitanjima sa SAD-om vjerojatno nee dovesti do nestanka transatlantskog partnerstva, jer je to partnerstvo pre vrsto, i jer je nejedinstvo Europske unije preveliko da bi dopustilo jedinstven stav prema nekom bitnom pitanju, od kojeg se ne bi odstupalo po svaku cijenu. Stoga e transatlantsko partnerstvo, uz neke transformacije koje e morati proi, ostati najva~niji moment u vanjskoj politici Europske unije. Transatlantizam ima budunost jer su dr~ave Europe upuene na SAD, ija bi prisutnost i partnerstvo trebale biti injenica i brana protiv prijetnji i moguih opasnosti s istoka i juga. Ostale europske dr~ave, ne lanice EU, a ~eljele bi to biti, imati e priliku postati lanice kad ispune odreene kriterije. Najbli~e lanstvu su 10 lanica koje su pozvane u EU na Kopenhaakom summitu 2002. g. i trebale bi u EU ui 2004. g. Iza njih su tri dr~ave, koje se nadaju postati lanice 2007. g. (Bugarska, Hrvatska, Rumunjska). }elja za ulaskom u EU danas prevladava kod veine europskih dr~ava ne lanica, osim nekih koje zbog svojih specifi nih razloga ne ~ele postati lanice (patuljaste dr~ave Europe, `vicarska, Norveaka, Island; postoje i dr~ave koje zbog politi kih razloga ne mogu postati lanice u bli~oj budunosti npr. Turska; zbog ekonomsko-politi kih razloga npr. Bjelorusija, BiH, Moldova, Srbija, Albanija, Ukrajina itd.). Veliko proairenje EU izaziva zabrinutost dr~ava lanica. Pitanje je da li bi to zna ilo da se EU mora potpuno transformirati i da li e to uope biti ona ista EU s svojim specifi nim obilje~jima, principima i zakonitostima? Europska unija u budunosti bi mogla integrirati gotovo itav europski prostor, pa emo ju mo~da moi gotovo poistovjetiti s regijom Europe, koja e zajedno s NATO savezom pridonositi stabilizaciji i boljitku Europe, koja bi mogla postajati jedinstven prostor. NATO bi trebao ostati jamac sigurnosti Europe, s proairenom zonom djelovanja i druk ijim zadaama. Regionalizacija je proces koji je uzeo maha u Europi nastavit e se, pa e u Europi biti joa viae euroregija i prekograni nih regija, pa emo u budunosti mo~da moi govoriti o Europi regija. RUSIJA Rusija, najvea dr~ava na svijetu i nekadaanji jedini pravi suparnik SAD-a i druga supersila, danas je dr~ava-bolesnik. Rusko gospodarstvo uglavnom je prealo u ruke novostvorene politi ko-gospodarske elite iji se utjecaj u dr~avi i druatvu sna~no ispreplie. Plja kaaka privreda nema sluha za potrebe obi nih Rusa i nacionalne interese Rusije. Jeljcin i njegova nekompetentna i nemarna vladavina omoguili su razvoj kaoti nog stanja u Rusiji. U tome kaosu bili su ugro~eni ak i teritorijalni integritet i opstanak Rusije, te sama demokracija u Rusiji. SAD i Europa bili su jamci opstanka Jeljcina i glavni pomaga i Rusije u tom po etnom razdoblju nakon nastanka neovisne ruske dr~ave. Rusija danas uvelike ovisi o situaciji na svjetskom tr~iatu nafte, jer visoke cijene nafte Rusiji omoguuju normalno funkcioniranje njenih institucija, vojske i policije. Osim velikih ekonomskih problema, Rusiju pogaaju problemi sa susjedima (Ukrajina, balti ke dr~ave) i s manjinskim narodima koji se nalaze u sastavu Ruske Federacije (npr. e enija). Dolaskom Putina na du~nost ruskog predsjednika, doalo je do velikih promjena u ruskoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Putin je rijeaio e ensko pitanje, po eo provoditi reforme u upravi, vojsci, sudstvu, te po eo borbu protiv ruske oligarhije. Po eo je raditi na uspostavi nove ruske vanjske politike i novog imagea Rusije i ruske sile u svijetu. Doalo je do pribli~avanja Rusije Zapadu na koje je zna ajno utjecalo novo stanje u meunarodnoj zajednici, vezano uz teroristi ke napade i borbu protiv terorizma u svijetu. Uspostava globalne antiteroristi ke koalicije donijela je nove mogunosti suradnje izmeu Rusije i SAD-a, koji su prili no brzo i bezbolno rijeaili svoje nesuglasice oko airenja NATO-a, ameri kog istupanja iz ABM sporazuma i smanjenja broja nuklearnih bojevih glava. Ruska vanjska politika umnogome je odreena unutarnjim prilikama u Rusiji, koje su loae i brzo se mijenjaju generirajui nove krize, pa je nemogue trajno definirati rusku vanjsku politiku i nacionalne interese za sljedea desetljea. Promjena u ruskoj vanjskoj politici mo~e se najbolje ia itati iz promjene u ruskoj vanjskopoliti koj orijentaciji u posljednjih nekoliko godina. Rusija krajem 90-ih nije imala nikakvih mogunosti da bude partner SAD-a na globalnoj razini, a tih mogunosti nema ni danas. Promjena se sastoji u druga ijem stavu slu~bene ruske politike prema SAD-u i globalnim odnosima. U lanku Izazovi novom svjetskom poretku, R. Vukadinovi piae da je u nedostatku sredstava za odr~avanje partnerstva sa SAD-om, ruska politika usmjerila svoje napore prema bli~em inozemstvu (zemlje ZND-a), Kini i zemljama zapadne Europe. U skladu s promjenama u ruskoj vanjskoj politici, isti autor u lanku Novi rusko-ameri ki odnosi navodi kako je klju na to ka za promjenu ruske vanjske politike bio napad na SAD od 11. rujna 2001. g. ini se da je napad od 11. rujna poslu~io kao dobro opravdanje Putinu za novi vanjskopoliti ki smjer. Rusija je svjesna svoje pozicije u globalnim odnosima, koja je sve viae slabila. SAD je dobio rusku podraku u borbi protiv terorizma, dobivena je ruska potpora za napad na talibanski re~im u Afganistanu i potpora za razmjeataj ameri kih vojnika u sredianjoj Aziji i na Kavkazu. SAD je Rusiji omoguio da postane dvadeseta lanica NATO pakta, ali ne punopravna lanica sa pravom veta, jer to Rusija nije i ne mo~e biti. Odluka koju su donijeli transatlantski saveznici pokazuje da oni joa smatraju Rusiju dovoljno va~nom da bi pitali za mialjenje o sigurnosnim pitanjima u Euroaziji. Odnosi Rusije i Europske unije prolaze kroz etapu promjena, u kojima i jedna i druga strana tra~e nove prilike za suradnju, najviae na gospodarskom planu. Nakon brojnih razli itosti u stavovima oko integracije Rusije u europske gospodarske tokove, Europska unija je usvojila Zajedni ku strategiju za Ru6nprt L  @ t v |  d h    ` v ƾƟ~~zzszoƲh  hy`h7fhy` hy`haUYhaUYh7fhha hy`h;2 hy`hJ hy`h haUYhh6CJaJhaUYh 6CJaJhJCJaJhE- hJhJhJhG! j*hE-hE-0J5CJ aJ haUYhJ5CJ aJ hE-5CJ aJ +rt!#>*-.5$dh`a$gdE-$pdh^p`a$gd7f$dh^a$gd7f$@ dh^@ `a$gd7f $dha$gd7f$dh`a$gd7f-BRagklt|(L\84P^&FL$RVbL^<l !h!!!8"n""""##($N$ hh6]hJhh6hFJhaUYjh8z0JUhJhNfhE-h8zh4]h hhKN$d$$$%%~%%%&2&&&&&&''((()J))))) *>*\***r,,,T----////040D0`0l0000(1,1J1`1f1x1z11112.2<2>2222T333464 hr6]hE-hZ^haUYjhh0JUh[hNf hh6]h8zjhd0JUhVoh-IhhhH64f4z44*5,5.555"6777t8889&:(:0:f:::::~;;;X=Z=^=`=h=r======?*@@8AAAAHD{ hX 0CJ hZ^CJ h-ICJhFJhh6CJaJhE-6CJaJhFJhDV6CJaJhFJh-I6CJaJ hE-CJ h LCJh-IhFJh4]hZ^h4]6hZ^hh6hdhZ^jhh0JUhrhhhVo..57^=`=b=d=f=h==AbEKNY\irzzz"{^@ ^@ gd7fgd7f ^`gd7f ^`gd7f$dh`a$gd7f$dh`a$gdZ^HDJDDDbEEEEnۺ۴ۺծϜ h%CJ hCJ h2'CJ hl CJ hDVCJ h_CJjhG0JCJUhG6CJ] hYzCJ hE-CJ hGCJ hCJhYzh6CJaJhYzhDV6CJaJ8^`b|…ҠD(V ^`gd7f$^`a$gdE- ^`gd7fnP̓ڔ.\ԕ֕ؕ6X2֗ Ș(THh"&ϽϱϱϱϱϥϱϱϖϟՐϐϟϊϟ hMdCJ h%CJ hhaCJhh6CJ] hCJjhX0JCJU hXCJ hI'1CJ hCJjh0JCJU hhCJ h_CJ hl CJhhDV6CJ h2'CJ hDVCJh_h_CJ4&Jfn 2>T|bƟtҠ  TrxzԢn.02<֤ <ĩLN"L|Ȯ4VfjFdl̳(PDx hCJh%hh6CJ h$CJ h_CJ hCJ hCJ hhCJ hMdCJ hhaCJNx&ķзܷ V.n.6Bz "h"VZ\Fֻֻֻֻֻֻֻ֧֝hhah2'CJ]hhah2'6CJhhahha6CJ hhaCJh2'6CJ]jh2'0JCJU h2'CJ h CJ hE-CJ hMdCJ hvCJ hCJ hhCJ;FJ4J`",FVptDFVD8j,>j,rt 0\úɴɴɫɫɫjhMd0JCJUhMd6CJ] hgSCJhYhYCJ hYCJ hMdCJh$6CJ]hE-hE-6CJ hE-CJ hK`QCJ hhaCJ h2'CJ h$CJ><V.n( "l.|(Vh&B\fx|>lrǻ hhCJ hYCJ hF|CJ hV\CJ h%CJ hCJjhMd0JCJU h0CJhMd6CJ] hE-CJ hMdCJ hK`QCJE@HHHHLaaaaqqq r{ ^`gdV\ ^`gdV\ ^`gdE- ^`gd7f ^`gd7fZ.bjv." B    , 0 4 L D x z JLh * B\:: :ɵU hV\CJjhh0JCJUh<6CJ] hbTCJ h`UCJ] hF|CJ h`UCJ h<CJ hhCJhh6CJ]Csiju. Rusija ne mo~e ra unati na brzu integraciju u Europu, kao ni mnoge druge dr~ave na ruskim granicama. Ta injenica otvara mogunost da e izmeu Rusije i EU du~e vrijeme postojati pojas dr~ava koje nee biti potpuno integrirane u Europu, te e slu~iti kao posrednici izmeu Rusije i EU. Uklju ivanje Rusije u rad NATO-a i njena ja a integracija u transatlantske odnose i procese ne mora biti vezana za rusku integraciju u Europu. Rusija jednog dana mo~e postati i punopravna lanica NATO-a, a proces uklju ivanja Rusije u EU uope ne mora krenuti. Najvjerojatnija mogunost je ta da e Rusija i dalje ostati predmet velikog interesa Europske unije, koja e na svojim buduim granicama ili u njihovoj blizini ~eljeti stabilnu, demokratsku Rusiju, koja e biti spremna na gospodarsku, politi ku i sigurnosnu suradnju s Europom. Rusija jest najvea dr~ava svijeta s drugim nuklearnim potencijalom, te je fizi ki prisutna na 1/3 prostora Euroazije. Iz ove injenice proizlazi va~nost Rusije u Euroaziji. Rusija je Zapadu potrebna da ne djeluje u Euroaziji, nego da se bavi sama sobom i odnosima sa SAD-om i donekle Europom. Nakon ato je Ruskoj SFSR raspadom SSSR-om oduzeta mogunost globalnog djelovanja, suvremena Rusija nema mogunost djelovanja ni na itavom prostoru Euroazije, jer viae ne mo~e prijetiti vojnim djelovanjem, a za ostale vrste djelovanje uglavnom nema sredstava. Joa uvijek ima dr~ava, lanica ZND-a, koje su uvelike ovisne o Rusiji, ali je ta ovisnost sve manja, pogotovo otkad se SAD od 2001. g. prvi put pojavljuje kao direktno prisutan akter i u dr~avama ZND-a. Rusija viae ne predstavlja toliko zna ajnog aktera, koji bi mogao samostalno mijenjati globalne odnose i usmjeriti razvoj svjetskog poretka u drugom pravcu. Rusija, ako ~eli djelovati na planu veem od regionalnog ili susjednog svojim granicama, mora tra~iti nekog jakog saveznika. BLISKI ISTOK I SJEVERNA AFRIKA Bliski istok i sjeverna Afrika (mo~emo ih zvati i `ira regija Bliskog istoka) predstavljaju prostor koji povezuju klima, stanovniatvo i religija, koji su sli ni u oba dijela ove regije. Geopoliti ka situacija poneato se razlikuje, ali donekle ipak opravdava smjeatanje ova dva prostora u jednu geopoliti ku regiju, koja bi se cijela mogla smatrati shatterbeltom. Ovaj shatterbelt daleko je najzna ajniji jer se nalazi na dodiru triju kontinenata, sadr~i goleme zalihe nafte i najvei je izvor globalnog terorizma. Nestabilnosti Bliskog istoka pridonosi velika politi ka fragmentiranost, prisustvo viae regionalnih sila koje se bore za prevlast, te strateako-energetska va~nost. Geostrateaki polo~aj ovog shatterbelta u 20. stoljeu dao mu je veliku va~nost, te je bio predmetom stalnog rivalstva dvaju supersila. Od raspada SSSR-a, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi oja ao je utjecaj SAD-a, glavnog akter van regije, koji presudno utje e na geopoliti ke odnose u regiji. Utjecaj SAD-a vrai se preko ravnote~e snaga u regiji, stvaranjem saveznika i vojnim intervencijama protiv problemati nih dr~ava. Ujedno je oja ao i otpor politici SAD-a, koji sve viae poprima ekstremne razmjere i generira terorizam. Bliski istok i sjeverna Afrika su, usprkos islamskoj religiji i veinom arapskom stanovniatvu, politi ki prili no fragmentirani. Dr~ave Bliskog istoka mogu se podijeliti u dvije skupine, na saveznike (Turska, Izrael, dr~ave Arapskog poluotoka) i protivnike SAD-a (Iran, donekle Sirija i Libanon). Irak je dr~ava pod ameri kom okupacijom. U sjevernoj Africi jedina stvarno neprijateljski raspolo~ena dr~ava prema SAD-u je Libija. Sve ostale surauju sa SAD-om, neke i u okviru Mediteranskog dijaloga. SAD na Bliskom istoku atiti svoje interese i saveznike, koji su ujedno i veliki proizvoa i nafte (osim Izraela koji SAD atiti zbog drugih razloga). Najva~niji interes SAD-a na Bliskom istoku je nesmetan izvoz nafte i opskrba naftom SAD-a. Interese na Bliskom istoku imaju i europske dr~ave i Japan, kao veliki potroaa i nafte. Nafta e i u budunosti biti glavni izvozni proizvod Bliskog istoka. Odnose na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi oblikuju i tradicionalni geopoliti ki problemi teritorija. Teritorijalnih problema u regiji ima mnogo. Joa jedan problem koji je sve ja i je voda, koje ima sve manje, a stanovniatva je sve viae. Stoga se u budunosti mogu o ekivati i ratovi zbog pristupa vodi, osim ratova zbog ostalih razloga. Regionalni poredak na Bliskom istoku nije zna ajnije strukturiran. Sustav kolektivne sigurnosti ne postoji. U regiji postoji nekoliko dr~ava iji utjecaj je zna ajniji od drugih. To su zna ajne regionalne sile Turska i Iran. U drugu skupinu subregionalnih sila spadaju Izrael i Saudijska Arabija. Ostale dr~ave moraju svoje mjesto i sigurnost tra~iti u suradnji s ovim dr~avama ili s SAD-om, jer koncept neutralnosti na Bliskom istoku ne mo~e za~ivjeti. U sjevernoj Africi takoer ne postoji sustav kolektivne sigurnosti. Egipat se izdvaja kao regionalna sila koja dominira, s obzirom na broj stanovnika i geopoliti ki polo~aj. Subregionalne sile mogli bi postati Al~ir i Maroko (va~an saveznik SAD-a). SREDI`NJA AZIJA Sredianja Azija nekad je bila regija u sklopu SSSR-a, pa ju je Cohen svrstao u geopoliti ku regiju Heartland i isto na Europa. Dr~ave sredianje Azije i danas djelomi no pripadaju ovoj regiji i lanice su ZND-a. S odmakom od Rusije i poja anim utjecajem SAD-a u regiji, stvara se mogunost da sredianja Azija postane samostalna regija ili dio novog shatterbelta koji e obuhvaati Bliski istok, sredianju Aziju i dio sjeverne Afrike. Sredianja Azija ima preduvjete da postane shatterbelt, jer se nalazi izmeu ja ih srediata moi (Rusije, Kine, Indije i utjecaja koji SAD ostvaruje preko Europe i Bliskog istoka), iji e se utjecaj nesumnjivo preklapati. Budunost Sredianje Azije bit e viae vezana uz Bliski istok. U Sredianjoj Aziji kroz povijest nisu se uspjeli razviti zna ajniji centri moi, koji bi imali mogunost stvaranje regionalne hegemonije i djelovanja izvan granica regije. Regija je uvijek bila na meti raznih osvaja a. U novije doba to su bili Rusi, koji su regiju osvojili sa sjevera. Na ju~nim granicama bili su prisutni Britanci, koji su kolonizirali Indiju. Suvremene odnose obilje~ili su raspad SSSR-a, stvaranje pet neovisnih dr~ava, slabljenje ruskog i ja anje ameri kog, turskog i iranskog utjecaja u regiji. Goleme zalihe nafte i plina, nedovoljno eksploatirane, daju Sredianjoj Aziji iznimnu va~nost u geopoliti kim, pa ak i geostrateakim odnosima. S ja im ameri kim anga~iranjem u regiji, stvaraju se uvjeti za ja e povezivanje Sredianje Azije i Bliskog istoka. Ja anje utjecaja islama u Sredianjoj Aziji takoer mo~e zbli~iti dvije regije. Islamski fundamentalizam i terorizam dosad su uglavnom zaobilazili prostor Sredianje Azije, zbog pritiska vlasti u dr~avama, ruskog utjecaja i ameri kog ulaska u regiju. Zbog zaliha nafte i plina i iznimnog geostrateakog polo~aja (Heartland), Sredianja Azija e ostati u ~ariatu ameri ke globalne politike i vanjskih politika velesila (Kina, Rusija), nadregionalnih sila (Indija, Pakistan) i regionalnih sila (Turska, Iran). Bit e zanimljivo pratiti odnose u Sredianjoj Aziji, pivot regiji budunosti. PODSAHARSKA AFRIKA Afrika, kontinent koji je imao vrlo te~ak historijsko-geografski razvoj, danas je u izrazito velikim problemima. Problemi se gomilaju, ne postoji volja za njihovo rjeaavanje i mo~da su najvei u povijesti Afrike. Afrika populacijski ekspandira, dok je po siromaatvu, gladi i razvoju zaraznih bolesti uvjerljivo prva na svijetu. Kolonijalna proalost, kroz koju su afri ka plemena i narodi bili iskoriatavani i uniatavani, joa je najzna ajniji faktor koji utje e na prilike u Africi. Prisilna i stihijska modernizacija dijelova afri kog teritorija i manjeg dijela afri kih druatava, bila je pogreana, jer nije voena ciljem dobrobiti afri kog stanovniatva, nego lakaim i u inkovitijim upravljanjem kolonijama i iskoriatavanjem resursa. Lijekovi i pomo smanjili su drasti no stope mortaliteta, ali se stope nataliteta nisu zna ajnije smanjile (jer nema druatveno-gospodarskog razvoja. Zbog ovih razloga broj stanovnika Afrike raste po stopi od 3.1% godianje, pa bi se broj stanovnika po tim projekcijama trebao udvostru ivati svakih 23 godine! O ekivana ~ivotna dob stanovnika Afrike je samo 52 godine, ato Afriku ini regijom s najmanjom o ekivanom ~ivotnom dobi na svijetu (nisu ura unate posljedice epidemije AIDS). Poredak u regiji obilje~uje velik stupanj odsustva univerzalnog i ja e strukturiranog poretka. Postojanje ak 44 dr~ave u Podsaharskoj Africi pokazuje visok stupanj fragmentiranosti, pogotovo zbog toga jer veina ovih dr~ava nema razvijene meusobne odnose prijateljskog karaktera. Odnosi afri kih dr~ava obilje~eni su suparniatvima i nerijeaenim teritorijalnim i etni kim problemima (ostatak kolonijalnog doba i nametnutih, superimposed granica). Brojni ratovi, u kojima sudjeluje i viae dr~ava (srednjoafri ki rat iz sredine 90-ih godina proalog stoljea, u kojem je sudjelovalo desetak dr~ava), etni ki sukobi, graanski ratovi, uobi ajena su stvar u Africi. U Africi ne postoji regionalni poredak, jer ne postoji dr~ava koja bi mogla uspostaviti takav poredak. Ne postoji ni volja veine dr~ava da se uspostavi takav poredak, ili da se uspostavi sustav kolektivne sigurnosti u Africi. Osim toga, Afrika je premalo va~na u globalnim geostrateakim odnosima (dio je geostrateake sjene), da bi bilo koje svjetsko srediate moi imalo interesa ja e se anga~irati u uspostavi sustava regionalne sigurnosti u Africi. Anga~man nekadaanjih kolonijalnih gospodara bio je usmjeren na zaatitu gospodarskih interesa. Po nacionalnoj moi, iz velikog broja dr~ava izdvaja se Ju~noafri ka Republika, koja je nekad gradila vlastiti sustav sigurnosti na jugu Afrike. Danas Ju~noafri ka Republika ima druge probleme i ambicije, djelujui kao glavni inicijator okupljanja afri kih dr~ava i predvodnik meunarodnih inicijativa u Africi. Brojem stanovnika od oko 155 milijuna, izdvaja se Nigerija kao zna ajan akter u zapadnoj i sredianjoj Africi, koji bi mogao zapo eti izgradnju regionalnog poretka. Ali prilike u Nigeriji (siromaatvo, glad, fragmentiranost i podjele u druatvu) ne svrstavaju Nigeriju u dr~ave koje bi mogle zna ajnije djelovati izvan svog susjedstva. Pokuaaji uspostave regionalnog sustava sigurnosti u Africi ostaju vezani uz multilateralna djelovanja i sporazume. Podsaharsku Afriku Kissinger smatra regijom u kojoj bi meunarodna zajednica mogla pa~ljivim i moralnim djelovanjem umanjiti posljedice kolonijalnog izrabljivanja i smanjiti siromaatvo, glad i bolesti koje haraju ovom regijom. JU}NA AZIJA Ju~na Azija, Cohenovo neovisno geopoliti ko podru je, regija je ije se unutarnje geopoliti ke zna ajke u posljednjih pola stoljea nisu mnogo izmijenile. Neprijateljstvo, borba za prevlast i teritorij izmeu Indije i Pakistana prisutne su i danas. Jedine znatnije razlike su u tome ato su i Indija i Pakistan danas nuklearne sile ( ija uzajamna spremnost da upotrijebe nuklearno oru~je nije upitna), te u tome ato je Indija izgubila glavnog saveznika SSSR, a Pakistan nije izgubio glavne saveznike SAD i Kinu. Usprkos ovim promjenama u savezniatvima, Indija je dovoljno jaka da vojno porazi Pakistan, osim ako se Kina izravno ne umijeaa u sukob na airokoj osnovi. O upletanju SAD-a u totalni rat izmeu Indije i Pakistana ne mo~e biti govora, jer SAD-u to nije u interesu. Problem Kaamira, koji je dosad uzrokovao ratove izmeu Indije i Pakistana, joa uvijek nije rijeaen na na in koji bi zadovoljio obje strane. Indija, kao druga najmnogoljudnija dr~ava na svijetu, nuklearna sila i velika dr~ava, svjetski centar moi drugog reda, ne mo~e sebi dopustiti uzmak pred Pakistanom. Pakistan smatra da zbog veinskog islamskog stanovniatva Kaamir pripada Pakistanu, te daje podraku skupinama koje vojno djeluju protiv slu~bene indijske vlasti u indijskom dijelu Kaamira. Sukob Pakistana i Indije, te njihovi meusobni geopoliti ki ciljevi, presudni su faktori koji definiraju regionalni poredak u Ju~noj Aziji i onemoguuju stvaranje sustava kolektivne sigurnosti. Obje dr~ave usmjerene su primarno jedna protiv druge, te su orijentirane na ja anje vlastite vojne moi i tra~enje saveznika u moguoj borbi protiv onog drugog. Regiju optereuju i nerijeaeni teritorijalni problemi izmeu Indije i Kine oko teritorija na Himalaji, problem sukoba na `ri Lanki, maoisti ka gerila u Nepalu, infiltracija pripadnika Al-Qaide iz Afganistana u Pakistan i Kaamir. Ostale dr~ave Ju~ne Azije nemaju uvjeta ni mogunosti da zna ajnije djeluju na regionalnom planu, nego su prisiljene biti u dobrim odnosima s Indijom, koja je daleko najzna ajniji akter geopoliti kih odnosa u Ju~noj Aziji. ISTO NA AZIJA Isto na Azija je regija kojoj pripadaju Kina, Sjeverna Koreja, Japan i Ju~na Koreja. Ideoloaka podjela dakako joa postoji, i posebno je duboka u slu aju Sjeverne Koreje. Ali ta ideoloaka podjela viae nije toliko u slu~bi geopolitike, kao ato je bila kad su Japan i Ju~na Koreja bili mostobrani SAD-a protiv komunisti kog bloka. Japan i Ju~na Koreja i danas su glavni saveznici SAD-a, ali se povezuju, najviae gospodarski, s Kinom, ato pospjeauje i stanje sigurnosti u regiji. Kina se izdvaja kao sto~erna dr~ava geopoliti ke regije Isto na Azija, ali i aireg prostora. Osim Kine, najzna ajnija dr~ava je Japan, koji predstavlja drugu svjetsku ekonomiju, ali mu je politi ki i vojni utjecaj u neskladu s gospodarskim utjecajem. Japan je zbog svoje proalosti ograni en u sigurnosnim i politi kim pitanjima, te uglavnom djeluje u savezniatvu s SAD-om, iji je najva~niji saveznik u Aziji. Japan je nakon II. svjetskog rata povjerio svoju sigurnost SAD-u. Za sigurnost Japana u budunosti klju ni e biti odnosi s Kinom, koji se na gospodarskom polju uspjeano razvijaju. Japan se boji sve ja eg utjecaja i razvoja Kine, te se boji i pragmatizma u politici SAD-a, koji bi mogao Kini posvetiti zaslu~enu pa~nju i zanemariti odnose s Japanom. Osim vanjskopoliti kih izazova, najvei problem meunarodnom polo~aju Japana ine njegovi gospodarski problemi, recesija, te starenje stanovniatva. Ju~na Koreja takoer je vjeran saveznik SAD-a, ato je najviae uvjetovano stalnom prijetnjom u obliku komunisti ke i izolirane Sjeverne Koreje, koja je ve postala nuklearna sila. U Ju~noj Koreji i na japanskom otoku Okinawi, prisutne su ameri ke trupe koje su pomo ju~nokorejskoj vojsci. U rjeaavanje korejskog pitanja moraju biti uklju ene sve zainteresirane strane, obje Koreje, SAD, Japan, Kina, pa ak i Rusija. Cijena ujedinjenja bila bi vrlo velika, a daleko najvei dio morali bi podnijeti graani Ju~ne Koreje. Interesi velesila, Kine i Rusije, u isto noj Aziji uglavnom su suprotnog predznaka jer bi isto na Azija trebala biti prostor sukobljavanja kinesko-ruskih interesa, kao ato to i jest ve stoljee i pol. Postavlja se i pitanje utjecaja i prevlasti u Mongoliji i dr~avama sredianje Azije (Kazahstan, Kirgistan, Tad~ikistan), koje su kineski susjedi. Kina je slu~beno priznala danaanju granicu prema Rusiji i ostalim dr~avama ZND-a u Sredianjoj Aziji, te je s Rusijom sklopila niz sporazuma, od kojih neki uklju uju i dr~ave sredianje Azije (`angajska skupina). Indikativan je porast trgovinske razmjene s Rusijom i dr~avama sredianje Azije, te izgradnja naftovoda koji bi trebao povezivati sredianju Aziju i rubna mora Tihog oceana. Ovaj naftovod bi trebao postati konkurencija prijevozu nafte morem iz Perzijskog zaljeva i biti glavna opskrbna linija naftom Kine, Japana i isto ne Azije. Kina s Japanom danas ima razvijenu gospodarsku suradnju, s velikim japanskim ulaganjima u kinesko gospodarstvo. Politi ki odnosi optereeni su japanskim nepriznavanjem odgovornosti za ratne zlo ine u Kini, a Japan zbog povezanosti i subordinacije SAD-u u sigurnosnim i vanjskopoliti kim pitanjima, ne mo~e razviti odnose s Kinom na viaoj razini, ako ne promijeni temelje svoje vanjske politike. Dr~ave jugoisto ne Azije u odreenoj mjeri plaae se Kine i njenog rastueg utjecaja u Aziji, te ju do~ivljavaju kao regionalnog hegemona. Ove dr~ave udru~ene su u ASEAN (Udru~enje dr~ava jugoisto ne Azije) i razvijaju bilateralne i multilateralne odnose unutar organizacije ASEAN. S Kinom imaju razvijenu trgovinsku suradnju, ali u temeljnim vanjskopoliti kim pitanjima ili slijede SAD ili imaju vlastiti kurs. Kina i Rusija mogu nai djelomi an zajedni ki interes u regiji, ako utjecaj SAD-a u Isto noj Aziji postane prevelik, ili ako ~ele zajedni ki djelovati prema Japanu, Tajvanu i Korejama. Ako utjecaj Kine u regiji joa oja a, mo~e se o ekivati aktivnost ostalih aktera na suzbijanju kineskog utjecaja, iako e taj utjecaj u regiji biti vrlo teako suzbiti. NR Kina je dr~ava u velikom uzletu ije vrijeme tek dolazi. Od kraja 70-ih godina proalog stoljea, po inje veliki zaokret u kineskoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Klju ni ovjek tog zaokreta bio je svakako Deng Xiaoping. NR Kina je zapo ela s velikim ekonomskim reformama, koje su joj donijele najdu~i kontinuirani porast BDP u svijetu u posljednja dva desetljea. NR Kina sa sadaanjom stopom porasta BDP-a mo~e udvostru iti BDP svakih 10 godina, ato ne mo~e potrajati joa vrlo dugo, ali nije manje impresivno. Ekonomske reforme najviae su bile izra~ene u zaokretu prema tr~ianom gospodarstvu, liberalizaciji kineskog gospodarstva, velikim stranim ulaganjima i velikim infrastrukturnim projektima. Politi ke reforme u vidu vee demokratizacije druatva slabo su pratile ekonomske reforme. Kina po inje sli iti azijskim tigrovima, koji imaju jaku sredianju vlast, uz razvoj izvozno orijentiranog gospodarstva osnovanog na ekonomskim zakonitostima i tr~ianim principima. Kina je stekla sposobnost da oja a svoj politi ki utjecaj u svijetu, modernizira i unaprijedi sposobnosti svog sustava nacionalne sigurnosti. Kina je velika dr~ava s najveim brojem stanovnika na svijetu i sve veim i konkurentnijim gospodarstvom. Stoga neki predviaju da e za 30 godina nastupiti pravo doba Kine u meunarodnim odnosima. Kina je jedan od najveih zagovornika multipolarnog svijeta, koji je u suprotnosti s unipolarnoau i sve sna~nijom hegemonijom koju ostvaruju SAD. Kina je istodobno jedna od najveih nepoznanica i predstavlja mo~da najvei izazov za novi svjetski poredak. Kineska vanjska politika aktivna je na viae pravaca: globalno odbija svjetski poredak utemeljen na hegemoniji, pokuaava razviti odnose s azijskim dr~avama istog mialjenja, razvija intenzivnu suradnju s Rusijom, promovira ideje multipolarizma u dr~avama Treeg svijeta. Kina danas predstavlja najveu silu na prostoru Azije i zapadnog Pacifika. Njena uloga i zna aj u Aziji mogu samo porasti. JUGOISTO NA AZIJA Jugoisto na Azija je regija koja je u veem dijelu hladnoratovskog razdoblja bila ozna ena kao shatterbelt. Regija je bila popriate bitaka u II. svjetskom ratu, u borbi protiv francuske kolonijalne vlasti, ratu izmeu Sjevernog i Ju~nog Vijetnama, graanskom ratu u Kambod~i, Laosu, vijetnamskoj de facto okupaciji Laosa i Kambod~e, sukobu Vijetnama i NR Kine. Posljednjih dvadesetak godina regiju potresaju sukobi u Indoneziji, Filipinima, Burmi. Nestanak ideoloake podjele i smanjivanje ekspanzionisti kih te~nji Vijetnama, smanjenje kineskih te~nji i smanjenje utjecaja SAD-a u regiji oslobodili su Jugoisto nu Aziju statusa shatterbelta. Jugoisto na Azija nema kompaktan oblik, jer ne postoji kompaktna kopnena masa. Kopno ine poluotoci (Indokina, Malajski poluotok) i otoci (indonezijski i filipinski arhipelag). Geostrateaka va~nost jugoisto ne Azije proizlazi iz njena kontaktno-spojnog polo~aja, jer Jugoisto na Azija ini prostor povezivanja Isto ne Azije (gdje se nalazi velesila Kina), Ju~ne Azije (Indija kao nadregionalna i nuklearna sila, Pakistan kao nuklearna sila), Australije i Oceanije (Australija i Novi Zeland kao saveznici SAD-a, dr~ave europske kulture s velikim teritorijima, bogate resursima, s malo stanovnika). Jugoisto na Azija prostor je povezivanja triju va~nih geopoliti kih regija i prostor povezivanja dva oceana, Tihog i Indijskog. Utjecaj SAD-a u regiji nekad je bio voen ciljem containmenta komunizma i domino teorijom, a danas je voen prete~no gospodarskim interesima, iako i sigurnosni interesi ine va~nu dimenziju utjecaja (Filipini, Indonezija i Tajland su saveznici SAD-a, vide SAD kao djelomi nog jamca svoje sigurnosti). Utjecaj Kine u regiji prili no je velik i ima tendenciju rasta, zbog sve ja eg gospodarskog i politi kog utjecaja Kine i velikog broja Kineza koji ~ive u Jugoisto noj Aziji. Od aktera unutar regije, iji bi utjecaj mogao prerasti lokalne okvire, izdvaja se Indonezija. Indonezija ima oko 230 milijuna stanovnika i geopoliti ki polo~aj u srediatu regije, te zaprema veliku povrainu (kopnenu i morsku, zbog arhipelaakih voda), te kontrolira strateaki va~ne pomorske putove. Ali optereena je manjinskom problematikom, separatizmom i siromaatvom. Dr~ave Jugoisto ne Azije prirodno su upuene jedna na drugu, ako se ~ele atititi od mogueg utjecaja veih srediata moi izvan regije. Stoga surauju u okviru ASEAN-a (Udru~enje dr~ava jugoisto ne Azije) i APEC-a (Azijsko-pacifi ko partnersko vijee, lanice nisu samo dr~ave jugoisto ne Azije). Budunost Jugoisto ne Azije trebala bi biti slobodna trgovina i intenzivna proizvodnja. Zbog male cijene rada uvijek e biti stranih ulaganja. Sve ovo je u skladu s geoekonomijom i globalizacijom, u koje je Jugoisto na Azija zna ajno uklju ena. Za Jugoisto nu Aziju vezana je i jedna zanimljivost. Posljednja neovisna dr~ava na svijetu, kojoj je neovisnost priznata u svibnju 2002. g., je Isto ni Timor, kao je dio regije Jugoisto na Azija. AUSTRALIJA I OCEANIJA Australija i Oceanija predstavljaju regiju s najveim prostornim obuhvatom na Zemlji. Ovaj prostorni obuhvat u neskladu je s teritorijem koji obuhvaaju, jer se teritorij odnosi samo na svjetsko kopno. Glavninu prostora regije ini Tihi ocean. Najvea kopnena masa, koju ini australski kontinent, nalazi se na jugozapadnom rubu regije. Osim Australije i Novog Zelanda, regiji pripadaju dr~ave Papua-Nova Gvineja, Fid~i, Kiribati, Maraalsko oto je, Mikronezija, Nauru, Palau, Samoa, Sjeverno Marijansko oto je, Solomonski otoci, Tonga, Tuvalu, Vanuatu, Zapadna Samoa, te teritoriji poluovisnog i ovisnog statusa. Zna ajke Australije i Novog Zelanda su: veinsko stanovniatvo europskog podrijetla, europski ureena druatva, s djelomi nim utjecajem SAD-a, malen broj stanovnika, veliki prirodni resursi (najviae u Australiji). Od drugog svjetskog rata, sigurnost Australije i Novog Zelanda vezana je primarno uz SAD, koji je uz vlastite snage jedini sposoban zaatititi Australiju i Novi Zeland od prijetnje koja mo~e doi jedino iz Azije. Veliki populacijski pritisak u Aziji opravdava zabrinutost Australije koja ima samo 21 milijun stanovnika, dok Isto na, Ju~na i Jugoisto na Azija imaju oko 3.5 milijardi stanovnika, od kojih je veina vrlo siromaana. Australija i Novi Zeland povezani su s SAD-om obrambenim paktom ANZUS. Australija i Novi Zeland imaju zajedni ku proalost i interese, a gospodarski najviae surauju s dr~avama isto ne Azije i s ostalim dr~avama koje okru~uju Tihi ocean. Na Tihom oceanu stvara se novi gospodarski prostor pro~et sve ja om suradnjom, u kojem sudjeluju gotovo sve dr~ave Tihog oceana. Geopoliti ki odnosi na Tihom oceanu nalaze se u etapi tranzicije, jer prelaze iz etape kad je na njih utjecao globalni ideoloaki sukob, kroz etapu suradnje, u etapu neizvjesnosti i borbe za resurse u budunosti. Sigurnosni kompleks na Tihom oceanu nemogue je stvoriti zbog preslabih centara moi, koji se nalaze na rubovima. Rjeaenje za male tihooceanske dr~ave suradnja je na svim poljima. Australija kao dr~ava kontinentalnih razmjera treba te~iti ato veoj suradnji s dr~avama koje okru~uju Tihi ocean. Novi Zeland nalazi se u sli noj poziciji. Budunost Oceanije je u gospodarskoj suradnji i ato manjem naglaaavanju geopoliti kih interesa, te u nadi da velesile nee zna ajnije djelovati na Tihom oceanu. Literatura Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space. Hegemony, territory and international political economy., Routledge, London Bari, R. (2002.), Budunost obrambene politike EU, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 69-98 Brzezinski, Z. (1999.), Velika aahovska plo a: ameri ki geostrateaki primat i njegovi imperativi, HUMS i Interland, Vara~din Cohen, S. B. (1963.), Geography and Politics in a World Divided, Random House, New York Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline, u: Demko, G. J., William W. B., Reordering the World: Geopolitical Perspectives in the Twenty- first Century, Westview Boulder Press, Colorado, str. 15-48 ehuli, L. (2001.), Clinton i novi svjetski poredak, Politi ka kultura, Zagreb ehuli, L. (2001.), Uspostavljanje novih odnosa EU i Rusije, Meunarodne studije, vol. I, br. 1, str. 56-68 ehuli, L. (2001.), Posthladnoratovski odnosi SAD-a i Kine, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 109-123 ehuli, L. (2002.), Klju ne determinante koncepta novi svjetski poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 5-21 de Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York Juriai, K. (1999.), Pola stoljea Narodne Republike Kine, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 3, str. 34-44 Juriai, K. (2000.), Procesi globalizacije u 20. stoljeu, Meunarodne studije, str. 293-303 Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York Kure i, P. (2002.), Novi svjetski geopoliti ki poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 35-56 Lloyd, S. J. (1998.), Land-locked Central Asia: Implications for the Future, Geopolitics and International Boundaries, vol. II, br. 1, str. 97-133 Newman, D., Kliot, N. (1999.), Globalisation and the Changing World Political Map, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 1-16 Nye, J. S. (2002.), The Paradox of American Power, Oxford University Press, New York O Loughlin, J. (2000.), Geography as Space and Geography as Place: The Divide Between Political Science and Political Geography Continues, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 126-137 Reilly, D. (2000.), Shatterbelts and Conflict Behaviour: The Effect of Globalisation on High Risk States, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 48-77 Spiegel, S. L. (2000.), Traditional Space vs. Cyberspace: The Changing Role of Geography in Current International Politics, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 114-125 `egota, T. (2000.), Geografija Australije i Oceanije, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb Taylor, P. J. (1993.), Political geography. World Economy, Nation-State and Locality, Longman Scientific & Technical, Essex Vresk, M. (1997.), Uvod u geografiju: razvoj, struktura, metodologija, `kolska knjiga, Zagreb Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93 Vukadinovi, R. (1999.), Globalizacija i globalna ameri ka politika, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 26-41 Vukadinovi, R. (2001.), Meunarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 5-20 Vukadinovi, R. (2002.), Novi rusko-ameri ki odnosi, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 5-20 Grupa autora (1996.), Macmillan World Atlas, A Simon & Schuster Macmillan Company, New York ( Kure i, P. (2003.): Regije i regionalni poredci u novom svjetskom poretku, workingpaper Hrvatske udruge za meunarodne studije, vol. 2, br. 8: 1-19  Rumley, D. (1999.), Geopolitical Change and the Asia-Pacific: The Future of New Regionalism, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 83-97  Kure i, P. (2002.), Novi svjetski geopoliti ki poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 35-56 ehuli, L. (2002.), Klju ne determinante koncepta novi svjetski poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 5-21  Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London, str. 211  Isto, str. 214-219  Spiegel, S. L. (2000.), Traditional Space vs. Cyberspace: The Changing Role of Geography in Current International Politics, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 114-125  O' Loughlin, J. (2000.), Geography as Space and Geography as Place: The Divide Between Political Science and Political Geography Continues, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 126-137  Viae o regijama i regionalnoj geografiji u: Vresk, M. (1997.), Uvod u geografiju, `kolska knjiga, Zagreb, str. 271-278  Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline, u: Demko, G. J., William, W. B., Reordering the World: Geopolitical Perspectives on the Twenty-first Century, Westview Press, Boulder, Colorado, str. 15-48. Cohenova starija i novija podjela svijeta s mapama mo~e nai u knjizi Geography and Politics in a World Divided i ve spomenutom djelu.  Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline  De Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, Wiley & Sons, New York  Podjela prisutna ovdje razlikuje se u spajanju kineskog okru~ja i azijsko-pacifi kog ruba u regiju isto ne Azije, zbog sve vee povezanosti, te spajanju srednje i ju~ne Amerike u regiju Latinske Amerike zbog civilizacijske srodnosti i lakaeg poimanja regije, pogoene jednakim problemima. Ovakva podjela voena je i geopoliti kim razlozima, iako podjela nije striktno ograni ena na geopoliti ke faktore, pa ovdje spomenute regije ne moramo zvati geopoliti ke regije.  Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93  Nas ovdje prvenstveno zanima uloga SAD-a u regiji Angloamerika, kojoj SAD pripada zajedno s Kanadom, te odnosi SAD-a s pojedinim svjetskim regijama. Globalna ameri ka politika nije predmet ovog rada. Za upoznavanje s ulogom SAD-a u novom svjetskom poretku i globalnom ameri kom politikom vidi: ehuli, L. (2001.), Clinton i novi svjetski poredak, Politi ka kultura, Zagreb ehuli, L. (2002.), Klju ne determinante koncepta novi svjetski poredak, Meunarodne studije, vol. II, br. 4, str. 5-21 Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York Nye, J. S. (2002.), The Paradox of American Power, Oxford University Press, New York Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 5-19  Ovdje joa jednom dolazi do izra~aja diskrepancija izmeu razli itih regionalizacija i podjela svijeta, ovisno o kriteriju koji se primjenjuje. Kriteriji mogu biti fizi ko-geografski, civilizacijski, gospodarski, geopoliti ki itd. Cohenova geopoliti ka podjela svijeta u neskladu je s regionalizacijama svijeta prema drugim kriterijima. Cilj regionalizacije nije napraviti jednu i unificiranu regionalizaciju jer je to nasilje nad stvarnoau, nego napraviti to nu i objektivnu regionalizaciju po kriteriju.  Posljedica je to postojanja nelatinskih dr~ava (Surinam, Gvajana, Francuska Gvajana) u sjevernom dijelu Ju~ne Amerike i vee povezanosti sa srednjom i sjevernom Amerikom, a manje s ostatkom Ju~ne Amerike.  Viae u: Bari, R. (2002.), Budunost obrambene politike EU, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 69-98  Eklatantan primjer razjedinjenosti i neslaganja oko vanjskih i sigurnosnih pitanja je nesloga EU oko napada SAD-a na Irak i ruaenja re~ima Saddama Huseina, bez odobrenja UN-a i bez sudjelovanja NATO saveza.  Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93 Vukadinovi, R. (2001.), Novi rusko-ameri ki odnosi, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 5-20  ehuli, L. (2001.), Uspostavljanje novih odnosa EU i Rusije, Meunarodne studije, vol. I, br. 1, str. 56-68  Bliski istok i sjeverna Afrika ovdje su obraivani zajedno zbog brojnih sli nosti koje se o ituju u klimi (suha, uglavnom pustinjska klima), sastavu stanovniatva (dominiraju Arapi), religiji (dominira islam), proalosti (Arapska dr~ava, Tursko carstvo, kolonije i mandati, neovisnost kroz nacionalne pokrete), nestabilnost (terorizam i fundamentalizam koji prijete re~imima), odsustvo liberalne demokracije i graanskih sloboda. Danas su mo~da stvoreni uvjeti da se shatterbelt Bliski istok proairi i nazove imenom arapski shatterbelt ili shatterbelt Bliskog istoka i sjeverne Afrike.  Reilly, D. (2000.), Shatterbelts and Conflict Behaviour: The Effects of Globalisation on High-Risk States, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 48-77  Vidi: Lloyd, S. J. (1998.), Land-locked Central Asia: Implications for the Future, Geopolitics and International Boundaries, vol. II, br. 1, str. 97-133  Kad se ovdje govori o Africi, misli se na podsaharsku Afriku u kojoj prevladava negridno stanovniatvo i koje uglavnom nije muslimanske vjere. Saharska, sjeverna Afrika obraena je kao dio regije Bliski istok i sjeverna Afrika.  De Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York  Fragmentiranost nekog prostora ne treba gledati po broju dr~ava na odreenoj povraini, jer bi onda daleko najviae fragmentiran kontinent bila Europa, a ona to nikako nije. Fragmentiranost ovisi i o broju dr~ava, ali i o meunarodnim i geopoliti kim odnosima u nekom prostoru. Ako odnosi dr~ava u nekoj regiji imaju uglavnom geopoliti ke karakteristike (borba za teritorij i kroz ja anje nacionalne moi kao glavne premise vanjske politike), regija je fragmentirana, stupanj sigurnosti i stabilnosti je nizak, te prijeti izbijanje ratnih sukoba. Bliski istok i Afrika upravo su takve regije.  Viae u: Juriai, K. (1999.), Pola stoljea Narodne Republike Kine, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 3, str. 34-44  Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93  De Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York  Grupa autora (1996.), Macmillan World Atlas, A Simon & Schuster Macmillan Company, New York  `egota, T. (2000.), Geografija Australije i Oceanije, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb     PAGE  PAGE 21 : : ;.;<;F;0<F<===&>@AA2AzAAABZBDDEEDFxFVHHHHHHHHI I"IIKKLLLLNNNN>Oƽۙۓۄۄ hV\CJh2'hYCJ hgSCJhE-hY6CJ jhkhk0JCJU]hY6CJ]hYhYCJhkhkCJ hE-CJ hkCJ hYCJ hhCJ hbTCJ h<CJjhbT0JCJU1>O@OPPRSSST\TvTTTT"UUUUUUUUV>VVVVVW$XdXhXXXXZY^YYZZZ\\]2^>^V^D_n_|_V``aaaaaarbb&dPddd|dfĽhV\hY6CJhF|hY6CJ hE-CJ hE-CJ] hYCJ]hzhwS6CJ hF|CJ hwSCJ hV\CJ hzCJ hYCJjhgS0JCJU@ffggFgLgJjjLkkkl>llllmHmmmmRnnnoDozoooooooo qJqqqqqqqqqr rrrrr@rr0sssu^udutvvxx`yyyyy z z.z2z\z4{ hwoCJ hkCJ hV\CJjhY0JCJUhY6CJ]hF|hY6CJ hF|CJ hYCJ hwSCJ hE-CJH4{6{8{:{J{{{{{{{d||||}}}h~~~~Ttp̅ޅ"vfԇ~ȈRTƉ  .0r؋Ҍ؎ґʓƷh q6CJ] hwoCJ h qCJ hs3CJhY6CJ] hE-CJ hF|CJ hkCJ hYCJjhY0JCJUFҌ  *BTVX|  `gdE-gdE-d^`gdE- ^`gd7f ^`gd7f ^`gd7fʓBx(h  (*Dڞ8Tܡ(hR\@8x½Ƚz||6 0Z\RTЬЦЬ h? CJjhbT0JCJUhE-6CJ]hThbTCJ hwoCJ hbTCJhbT6CJ]hYhYCJ hYCJ hE-CJ h qCJ h&vCJATVX|:PTj hj"<BLp(*2bz|Z L"@vx<bn, h? CJjhh0JCJUhhh6CJ h>uCJ hCJ hhCJhh6CJ] hE-CJ h&vCJJ,.bp~f*,H^x>jn(T~jpVľIJ h)CJ h8`CJ hCJjh)0JCJU hs3CJ hgSCJ h>uCJhh6CJ]h>uh>uCJ]hE-hE-CJ] h>uCJ] hhCJ hE-CJ?  PtRdz|rǹǹǹǥǹǝujǹǹǥǹǥǝhhzCJaJhehe6CJaJhehz6CJaJheCJaJhzCJaJh~0tCJaJhCJaJhh~0t>*CJaJhh~0t6CJ]aJhh~0tCJaJhgShh6CJaJhgSh~0t6CJaJhgShh6CJ hE-CJ h~0tCJ' L|`|6r0`gdE-gdE-nh:dV|P:$^`" $ R    B   ֤֤}q}hX 0hX 06CJaJhX 0CJaJhh)CJaJh)h)6CJaJh)CJaJh~0tCJaJhzhz6CJaJhzCJaJhCJaJhh~0t6CJ]aJhh~0tCJaJhhgSCJaJhgShgS6CJaJhgSCJaJ,`$    d  8  "   ~,gdE-dhgd7fgd7f`gdE-gdE-   B d      T  d|~n8^,RĸĭwmweehE-hj6hE-hj6]jhE-hj0JUhE-hj]hj hE-hj j*hE-hj0Jh>u hhCJhheCJaJhehe6CJaJheCJaJh~0tCJaJhzCJaJhh~0t6CJ]aJhh~0tCJaJhhX 0CJaJ',.VXRh (v(!R!V!X!!!*","$$%%:&&&''(>(@(6,8,--P.v...V0X000111ĹhE-hj6CJaJhE-hjCJaJ!jhE-hj0JCJUaJhjhE-hj6hE-hj6] hE-hjjhE-hj0JUD,VV!*"z$% &&f'>(6,-.V0*112h789;p<d^`gdE-gdE-11v2222h7j7F8\888>9999;;;4<p<r<AAAAAArBBBBClCCCCDdDfDDD,E.E0E4E6E:EE@EDEFEXEZE\EvExEzE|E~EEdhgd7f&`#$gdE-nErEtEvExE|E~EEh>uht_hj hj0Jhj0JCJH*jhj0JCJH*Uh>B~0JCJH*mHnHu?0P1h:pFJ. A!"#$% Dps666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@ 0@_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtH DD  Heading 1$dh@& 5CJ\DA`D Default Paragraph FontViV  Table Normal :V 44 la (k (No List 4 @4 Footer  p#.)@. Page Number>@>  Footnote TextCJaJ@&@!@ Footnote ReferenceH*:B2: Body Text$dha$\C@B\ Body Text Indent$dh^`a$CJ4R4 Header  p#PK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭VvnB`2ǃ,!"E3p#9GQd; H xuv 0F[,F᚜K sO'3w #vfSVbsؠyX p5veuw 1z@ l,i!b I jZ2|9L$Z15xl.(zm${d:\@'23œln$^-@^i?D&|#td!6lġB"&63yy@t!HjpU*yeXry3~{s:FXI O5Y[Y!}S˪.7bd|n]671. tn/w/+[t6}PsںsL. J;̊iN $AI)t2 Lmx:(}\-i*xQCJuWl'QyI@ھ m2DBAR4 w¢naQ`ԲɁ W=0#xBdT/.3-F>bYL%׭˓KK 6HhfPQ=h)GBms]_Ԡ'CZѨys v@c])h7Jهic?FS.NP$ e&\Ӏ+I "'%QÕ@c![paAV.9Hd<ӮHVX*%A{Yr Aբ pxSL9":3U5U NC(p%u@;[d`4)]t#9M4W=P5*f̰lk<_X-C wT%Ժ}B% Y,] A̠&oʰŨ; \lc`|,bUvPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!R%theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] 7x $0z5:<EFvY^[]io -   UjA+j )s H&UX j '''*N$64HDPXizn&xF :>Of4{ʓT 1nEE#$%&()*+-/024.5^ ,p<E',.13 "*!!t8@0(  B S  ?22y::::::::FGJGSGWGjGpGsG|G")+1!,426?C_gGQ{ %CK#$-=JOSUY"AirW_biKV~!*.JR]`u| RWhs7?y                   8:GRZ[lm  !!L#M#((00N5O5K9S999<<<<>>CCEEhLiL!N"NTTqWvWWW^^bbbbeeqqwwww{|х҅?@NQpqtušŚ՚֚ǧȧZ]hiCF[\w{klAB=>delmIJRSqr89no@ATU/0 klwxij|}>AC`cDGQT kn<=\]!Y\*-ilIL7:    f i   1 4             [[wxdejkZ[ "12;<ABDEGIRYfm xy@AaERR  lOQ\*++jJT]aa    g g                  [[wxdejkZ[ "12;<ABDEGIRYfm xy@             29;bVbNitdepl 6hsX7^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.88^8`o(.^`. L ^ `L.  ^ `.xx^x`.HLH^H`L.^`.^`.L^`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.Ni29;bhsep          0        *8        QPJv8z?  l da z$-$2'X 00I'1s3&=FJ LK`QSwS`UDVaUYV\!^Z^_"[_t_MdNf3g~0t>u&v0ZxYz>B~}wo7fTYehaVoLy`j)kGe -IF| [%;2Xhrd<?bT4]CdE-gS 8`Sl qAC@  "$,.012346:>?ACFGHIJKNRTWXYZ[afiotuz|} pp p$@ppp"p*p,p0p2p6p8pDpFpHpLpPp`pdphpjp@pnppptp|ppppppppppppppppppppppppppppp ppp:UnknownG.Cx Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialA$BCambria Math"qhfʽ5puf(${(!r4  3QHX?}2!xx Magistarski rad 5,6,7 Petar Kurecic Petar Kure i    Oh+'0 (4 T ` l xMagistarski rad 5,6,7 Petar Kurecic Normal.dotmPetar Kurei227Microsoft Office Word@0@@>r @DԜ($՜.+,00 hp|  { Magistarski rad 5,6,7 Magistarski rad 5,6,7 TitleNaslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./012345789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTVWXYZ[\^_`abcdijmRoot Entry FP1l1Table6=WordDocument AjSummaryInformation(UDocumentSummaryInformation8]MsoDataStorePBPUZX==2PItem PropertiesUCompObj r   F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q