ࡱ> xzghijklmnopqrstuvwbjbj 5'SM   8E$ 55"WWW2 2 2 +------xx- 2 2 2 2 2 -WW:ooo2 JWW+o2 +ooNW j|0P0Ӡ$Rk<` 2 2 o2 2 2 2 2 --o2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2 2  :SVEU ILI`TE U ZAGREBU PRIRODOSLOVNO-MATEMATI KI FAKULTET GEOGRAFSKI ODSJEK POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ GEOGRAFIJE PETAR KURE I NOVI SVJETSKI GEOPOLITI KI POREDAK MAGISTARSKI RAD ZAGREB, PROSINAC 2002. Sadr~aj Uvod 2 Geopolitika 5 Geopoliti ki poredak i uvjeti njegova razvoja 15 Koncept geopoliti kog poretka Petera J. Taylora 15 Koncept geopoliti kog poretka J. Agnewa i S. Corbridgea 19 Koncept geopoliti ke evolucije Saula B. Cohena 23 Preduvjeti nastanka i uvjeti razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka 25 Akteri novog svjetskog geopoliti kog poretka 39 Dr~ave i njihova nova uloga 39 Ostale teritorijalno-politi ke jedinice 48 Meunarodne organizacije 54 Ostali akteri novog svjetskog geopoliti kog poretka 60 Procesi u novom svjetskom geopoliti kom poretku 63 Globalizacija 63 Deteritorijalizacija 70 Promjena organizacije i poimanja prostora 76 Pojava novih i neteritorijalnih izazova sigurnosti 87 Suvremeni geopoliti ki i meunarodni odnosi i njihov 92 utjecaj na razvoj svjetskog geopoliti kog poretka Suvremeni geopoliti ki odnosi prema Saulu B. Cohenu 94 Novi svjetski poredak i globalna sigurnost 101 Sjedinjene Ameri ke Dr~ave 104 Kina 122 Rusija 125 Europska unija 129 Geopoliti ke regije i regionalni poretci 131 Uloga Hrvatske u novom svjetskom geopoliti kom poretku 145 Zaklju ak 154 Popis literature 161 Popis grafi kih priloga 165 Uvod Ve iz samog naslova magistarskog rada mo~emo naslutiti tematiku koju rad obrauje. Rad po svojoj problematici pripada u geopoliti ku problematiku, koja je dio geopolitike. Geopolitika je znanstvena disciplina kontaktnog obilje~ja prema politi koj i geografskoj znanosti. Geopolitika je takoer studij odnosa geografskog prostora i politike. Geopoliti ki pristup istra~ivanju je metoda koja se najviae bavi istra~ivanjem geopoliti kih odnosa. Upravo je geopoliti ki pristup najviae koriaten pri izradi rada. Sredianja tema kojim e se rad baviti je geopoliti ki poredak. Pojam je to koji izaziva odreene asocijacije. Po samom pojmu odmah zaklju ujemo da se radi o jednoj geopoliti koj kategoriji, kakve su npr. geopoliti ki polo~aj ili geopoliti ki kod. Postoje i druge vrste poretka npr. meunarodni. Geopoliti ki poredak mo~e se definirati kao geografski aspekt pravila, institucija, aktivnosti i strategija kroz koje funkcionira meunarodna politi ka ekonomija u razli itim povijesnim razdobljima. Geopoliti ki poredak takoer se odnosi na poredak u geopoliti kom sustavu, tj. sustavu suverenih dr~ava. Skup faktora koji odreuju i oblikuju, te elemenata koji sa injavaju geopoliti ki poredak dio su geopoliti ke problematike. Stoga se pri odreivanju geopoliti kog poretka rabe one metode i u obzir uzimaju oni faktori koji su geografski i geopoliti ki relevantni. Upravo ta upotreba geografskih faktora i njihovo povezivanje s politi kim faktorima geopolitici daje legitimaciju. Tako bar tvrde geopoliti ari. No, i meu njima ima onih koji tvrde druga ije. Pojam svjetski koji se nalazi u naslovu rada daje nam naznaku da e se analiza geopoliti kog poretka vraiti na svjetskoj ili globalnoj razini. Upravo primjenom globalnog pristupa mo~emo na najrelevatniji na in istra~iti suvremeno stanje geopoliti kog poretka. Suvremeno doba, ali i cijelo proalo stoljee zbog raznih su faktora bili u znaku dogaaja koji su imali uglavnom globalni karakter. Bili su to svjetski ratovi i hladni rat. Danas je to proces globalizacije. Iznimno brz i sveprisutan tehnoloaki napredak koji ima akcelerirajui karakter i djeluje kumulativno, donosi sa sobom i nu~nost koriatenja globalne perspektive, u politi koj znanosti i drugim znanostima. U geopolitici globalni pristup prevladava joa od njenog samog nastanka, pred viae od 100 godina. Globalni geopoliti ki sustav predstavlja okolinu u kojoj nastaje i razvija se geopoliti ki poredak. Dogaaji koji su se zbili krajem 80-ih i po etkom 90-ih godina proalog stoljea, uzrokovali su raspad geopoliti kog poretka hladnog rata, brzom dezintegracijom nakon koje je nastao novi svjetski geopoliti ki poredak. Dogaaji o kojima govorimo odnose se na brz raspad sustava dr~ava Varaavskog ugovora i Savjeta za uzajamnu ekonomsku pomo (SEV). Ovaj vojno-politi ki savez i meunarodna ekonomska organizacija bili su glavni instrumenti kontrole i ostvarivanja utjecaja SSSR-a nad okolnim socijalisti kim dr~avama. Stoga je njihov raspad doveo do situacije u kojoj je bio omoguen i raspad samog SSSR-a te nastanak viae od 20 novih dr~ava u Europi i Aziji. Taj je dogaaj, zajedno s raspadom Jugoslavije, doveo do najvee proliferacije dr~ava nakon velikog vala dekolonizacije 60-ih i 70-ih godina proalog stoljea. I to je razlog zbog kojeg utvrujemo postojanje novog geopoliti kog poretka. Uvjet nastanka novog svjetskog geopoliti kog poretka nije samo prestanak stanja konfrontacije izmeu dvaju suprotstavljenih vojno-politi kih blokova na globalnoj razini. Prestanak takvog stanja ni rata ni mira omoguio je pojavu mnogih novih aktera i procesa u meunarodnom sustavu, ali nije donio suatinske promjene u njegovoj strukturi. Meunarodni sustav joa uvijek se sastoji od dr~ava koje su glavni akteri meunarodnog i geopoliti kog poretka. Dr~ave su glavni akteri u geopoliti kom poretku, jer su uz joa neke manje va~ne politi ko-teritorijalne jedinice jedini akteri koji imaju uporiate u teritoriju, teritorijalno su odreene, imaju teritorij na kojem imaju suverenitet. Uz to, dr~ave su danas jedini akteri u meunarodnom sustavu koji imaju instrumente za zaatitu svoje vlasti na svom teritoriju (zbog toga su suverene) i za projekciju vojne moi na teritorij drugih dr~ava. Naravno, postoje dr~ave bez vojne sile i postoje snage meunarodnih organizacija kao ato je UN, ali su sastavljene od vojne sile dr~ava lanica organizacija. U vrijeme dezintegracije geopoliti kog poretka hladnog rata i nastanka novog svjetskog geopoliti kog poretka veina aktera vjerojatno nije bila svjesna veli ine i dubine promjena koje su se zbivale velikom brzinom. Prve naznake o nastanku novog poretka dao je predsjednik SAD-a George Bush koji je prvi upotrijebio sintagmu novi svjetski poredak, koji se po eo stvarati nakon dezintegracije isto nog bloka i intervencije protiv Iraka u akciji Pustinjska oluja. Najveu ulogu u nastanku novog poretka imala je promijenjena priroda odnosa izmeu lidera vojno-politi kih blokova. Odnos se od izrazitog suparniatva po eo pretvarati u odnos koegzistencije ili ak partnerstva, npr. u borbi protiv terorizma. Kad govorimo o uzrocima promjene u odnosima dvaju lidera blokova obi no mislimo na promjene koje su se desile u samom SSSR-u, koji se nakon iscrpljujue bitke na politi kom polju i utrke u naoru~anju raspao, prvenstveno zbog kolapsa gospodarstva. Suvremeni geopoliti ki odnosi koji se odvijaju i oblikuju novi svjetski geopoliti ki poredak obilje~eni su turbulentnoau, neizvjesnoau i velikim stupnjem meuovisnosti, koja se javlja ponajviae izmeu aktivnosti dr~ava koje oblikuju suvremeni geopoliti ki poredak. Zbog tehnoloakog razvoja na polju svih vrsta komunikacija, od prometa do telekomunikacija i informatike, doalo je do svojevrsne kompresije svijeta. Danas je komuniciranje izmeu razli itih dijelova prostora intenzivnije nego ikad prije i mogue trenuta nim kontaktom. Ovakve mogunosti promijenile su tradicionalno poimanje prostora i vremena, a taj proces promjene naziva se kompresija prostora i vremena. Kao posljedica jakog povezivanja dijelova svijeta, najviae na gospodarskom polju, javlja se proces globalizacije, koji osim spontanog povezivanja uklju uje planirano djelovanje dr~ava i meunarodnih organizacija na promicanju globalizacije. Globalizacija je tako postala strateaki cilj najrazvijenijih dr~ava i veine meunarodnih organizacija koji ju nameu Svijetu kao obrazac budueg razvoja, kao na in opstanka i daljnjeg razvoja svijeta. Ja anjem globalizacije i razvojem tehnologije javlja se proces deteritorijalizacije, u kojem dolazi do smanjenja va~nosti teritorija i promjene poimanja prostora kao temeljnog obilje~ja u kojem se odvijaju geopoliti ki odnosi i razvijaju geopoliti ki poretci. Stalnost i sveprisutnost prostora, koji je gotovo potpuno politi ki organiziran u teritorije, ini ga najva~nijim imbenikom koji utje e na razvoj geopolitike i geopoliti kih odnosa. Va~nost prostora i njegova organizacija u sustav teritorijalnih dr~ava, u kojem nema sredianje vlasti, presudno su utjecali na nastanak i razvoj geopolitike. Najva~nija pitanja koja nam se nameu pri istra~ivanju novog svjetskog geopoliti kog poretka i meunarodnog sustava su: Koji su faktori presudno utjecali na nastanak sadaanjeg poretka?, Da li e struktura geopoliti kog sustava ostati jednaka?, Koji faktori utje u na odr~anje sadaanjeg poretka?, Koji su najva~niji akteri i procesi u novom svjetskom geopoliti kom poretku?, Da li e proces globalizacije oblikovati svijet kao jedinstvenu cjelinu ili kao prostor podijeljen ekonomskim razlikama? Kakvi e biti globalni geopoliti ki odnosi u budunosti? Kakvi e biti odgovori na izazove sigurnosti i prijetnje odr~anju suvremenog poretka? Kakva e uloga i mjesto naae domovine, Republike Hrvatske u globalnim i regionalnim geopoliti kim odnosima, koji e presudno oblikovati njen geopoliti ki polo~aj u meunarodnom sustavu? Kakvo djelovanje mo~e poboljaati njen polo~aj? Ovo su samo neka od pitanja na koja e pokuaati odgovoriti ovaj magistarski rad. 1. Geopolitika Geopolitika je jedno od najviae kontroverznih podru ja istra~ivanja uope. Zbog va~nosti koju geopolitika ima za ovaj magistarski rad i za autora rada, prvo poglavlje rada bavi se problematikom geopolitike openito. Daje nam kratak uvid u to ato je uope geopolitika, ime se bavi, koje su osnovne karakteristike i kakve su mogunosti njene primjene u geografskoj i politi koj znanosti u sadaanjosti i budunosti. Usprkos tome ato postoji preko 100 godina i tome ato je pre~ivjela brojne uspone i padove tijekom svog postojanja, joa ni danas ne postoji konsenzus oko toga ato je ustvari geopolitika i emu slu~i, ili bi trebala slu~iti. Malo je pojmova na svijetu koji izazivaju toliko opre nih zaklju aka i razli itih reakcija kao ato to izaziva geopolitika. Sporovi se vode i oko toga da li geopolitiku uope mo~emo uvrstiti u neko znanstveno polje, da li joj mo~emo priznati znanstveni karakter, ili ju mo~emo ozna iti kao jednostranu i etnocentri nu doktrinu koja slu~i ostvarivanju razli itih ciljeva i posebnih interesa. Geopolitika je nastala na samom kraju 19. stoljea, 1899. godine, i jedna je od rijetkih znanstvenih disciplina kojoj to no znamo godinu kad je nastala. Nastanak geopolitike ve~e se uz djelo Dr~ava kao oblik ~ivota Rudolfa Kjellena, nastalo pod utjecajem djela Politi ka geografija Friedricha Ratzela. Geopolitika je pre~ivjela 20. stoljee u kojem je do~ivjela svoj veliki uspon sa razvojem nacionalnih akola geopolitike u razdoblju izmeu svjetska rata. Gotovo svaka velika nacija razvijala je svoju geopoliti ku akolu koja je pokuaavala oblikovati nacionalnu ideologiju koja e poslu~iti ja anju dr~ave i homogenizaciji njenog stanovniatva. Osnovni razlog prou avanja prostora i politike bilo je tra~enje na ina za ja anje vlastite dr~ave koja je poimana kao organizam koji se raa, ~ivi i umire. Nakon kompromitacije njema ke geopoliti ke akole i njene Geopolitik, geopoliti ka istra~ivanja su zamrla. No, to nije bilo posve tako jer su ostala prisutna kroz istra~ivanja u znanosti o meunarodnim odnosima. Odba ene su teorije o superiornosti naroda i prirodno pravo na pokoravanje drugih, ali su ostali postulati o va~nosti moi u meunarodnim odnosima i va~nosti kontrole prostora. Snaga dr~ave sada se izra~avala kroz stanje nacionalne sigurnosti koje je slu~ilo za kvantitativno izra~avanje vojne moi i zastraaivanje protivnika, a ne za izra~avanje sigurnosti graana dr~ava i njihova blagostanja. Nakon ove prijelazne etape u svom razvoju, geopolitika je do~ivjela ponovno roenje, sa izmijenjenim osobinama i svrhom postojanja. Geopolitika je u 21. stoljee uala joa uvijek puna kontroverzi, nepoznanica i razli itih pogleda koje u sebi nosi. Kakav e biti njen razvoj u 21. stoljeu? Da li e ponovno postati orue za proizvodnju doktrina u slu~bi dr~avnih interesa, ili e nastaviti svoj razvoj kao znanstvena disciplina? Suvremena geopolitika nudi nam i nove perspektive za sagledavanje odnosa geografije i politike. Va~na je za razvoj racionalnih, uravnote~enih i realisti nih paradigmi koje e u ime geopolitike ponuditi novi koncept i novi pogled na prostorne aspekte svjetske politi ke karte. Suvremena geopolitika svijetu mo~e ponuditi druga iju teorijsku osnovu od stare, tj. tradicionalne ili klasi ne geopolitike, ija je teorijska osnova bila grubi oblik nacionalno orijentiranog prostornog determinizma. Suvremena geopolitika mo~e donijeti novu eru akomodacije u svijetu. Utemeljena je na kompleksnosti geografskih obilje~ja i fenomena. Priznaje njihovu ulogu u meuodnosu prostornog i politi kog izmeu lokalizma, nacionalizma i internacionalizma. Suvremena geopolitika je primijenjeni studij odnosa geografskog prostora i politike. Geopolitika se stoga odnosi na u inke meusobnog djelovanja prostornih obilje~ja i struktura i politi kih ideja, institucija i transakcija. Teritorijalni okviri u kojima se ovi meuodnosi odvijaju razlikuju se po razini, funkciji, dosegu i hijerarhijskoj razini od nacionalnih, internacionalnih, kontinentalno-regionalnih do provincijskih i lokalnih. Tako uzima u obzir meuovisnost ekonomskih, socijalnih, kulturnih i politi kih procesa u promjenjivim prostornim okvirima. Ujedno baca novo svjetlo na sadr~aj vojno-strateakih promialjanja. Bavi se istra~ivanjem novih pojava specifi nih za razdoblje u kojem se razvijaju globalizacija i lokalizacija, te stoga prou ava etni ke, vjerske i kulturne razli itosti i sukobe, nacionalne, transnacionalne i lokalne meuovisne sustave, promovira geopoliti ko prou avanje transnacionalnih ekonomskih, socijalnih i politi kih silnica, prou avanje gradova i lokaliteta te prou avanje u inka tehnologije na putove interakcije. Mo~emo rei da danas ne postoji jednozna na i opeprihvaena definicija geopolitike. Stoga nudimo nekoliko definicija uglednih autora koji se bave problematikom geopolitike: Subjektivna interpretacija politi ko-geografskih i drugih relevantnih sadr~aja u cilju promatranja nacionalisti kih, dr~avnih ili blokovskih interesa (Pavi, R., 1973.); Jedan od objekata politi ko-geografskog istra~ivanja. Studij dr~ava u kontekstu globalnih prostornih fenomena (Glassner, M. I., 1995.); Primijenjena politi ka geografija (Parker, G., 1998.). Definicije geopolitike mogu nam do arati kako geopolitiku do~ivljavaju odreeni autori koji se njom bave kao objektom svog prou avanja. S obzirom na va~nost kriti ke geopolitike u suvremenoj geopolitici, donosimo nekoliko definicija geopolitike autora koji se najviae bavi kriti kom geopolitikom i koji je jedan od njenih utemeljitelja. To je Gearoid O Tuathail. Po O Tuathailu, geopolitika je: Na in teoretiziranja koji sebe postavlja izvan podru ja slobode i potrebitosti. Dio geografije koji zahtijeva sustavno zanemarivanje faktora borbe s geografskim prostorom da bi imao smisla. Studij prostornih aspekata meunarodne politike koji vrae sile iz regije jezgre i dr~ave hegemoni. Teorija za rjeaavanje problema u konceptualizaciji i praksi dr~avni kih poslova. Suvremena geopolitika je znanstvena disciplina na kontaktu izmeu geografske i politi ke znanosti. Svojim metodama najviae istra~uje geopoliti ke odnose. Kontaktna je disciplina zbog prirode objekta koji prou ava. Primarni objekt prou avanja geopolitike odnos je izmeu prostora, moi i stanovniatva. Zbog objekta prou avanja geopolitiku se nazivalo i geografija moi. Za geopolitiku se mo~e rei da je studij odnosa geografskog prostora i politike. Prema tome, geopolitika prou ava utjecaj prostornih odnosa, oblika i struktura, politi kih ideja, institucija te njihovih meuodnosa. Geografski prostor (prirodna osnova, tj. fizi ko-geografski prostor) razlikuje se prema obliku, funkciji, sadr~aju, razini. Meuodnosi prostornog i politi kog procesa stvaraju i odreuju geopoliti ki sustav, u kojem su dr~ave klju ni initelji i jedini su politi ki i meunarodni entitet koji mo~e imati ulogu geostrateakih igra a i geopoliti kih osi. Geografski prostor predstavlja okolinu u kojoj postoji sustav suverenih dr~ava i ostalih politi ko-teritorijalnih jedinica, koje ine meunarodni sustav. Geopoliti ki sustav (koji znanost o meunarodim odnosima naziva meunarodni sustav) prve je konture dobio uspostavom sustava suverenih dr~ava u Europi 17. stoljea, nakon Westphalskog mira 1648. g. Geografski prostor zbog svoje sveprisutnosti, stalnosti i gotovo potpune nepromjenjivosti ini va~an faktor koji utje e na geopoliti ki sustav, iako je njegova va~nost zbog velikog tehnoloakog razvoja manja nego prije nekoliko stoljea ili desetljea. Geografija ne djeluje, ona jednostavno jest (postoji). Rije i su to velikog ameri kog geopoliti ara i teoreti ara meunarodnih odnosa Nicholasa Johna Spykmana. Spykman je samo jedan od brojnih autora koji je pisao o odnosu geografije, tj. prostora i njegovih zna ajki i politi kih faktora ili prvenstveno moi. Korisno je ovdje citirati joa jednog autora suvremenog doba, predstavnika kriti ke geopolitike  Gearoida O Tuathaila: Geography is about power. Although often assumed to be innocent, the geography of the world is not a product of nature but a product of struggle between competing authorities over the power to organize, occupy and administer space. Geografski prostor je sa svim svojim obilje~jima sveprisutan i djeluje stalno. Geografski prostor se vrlo sporo mijenja, iako s razvojem ljudskog druatva ljudi imaju sve vei utjecaj na njega. Utjecaj je to koji je uglavnom negativan. Ova neizbje~nost, trajnost, stalnost i sveprisutnost daju geografskom prostoru jednu osobinu, a to je objektivnost i nepristranost. Geografija ne mo~e djelovati pristrano, nego su za njeno diferencirano djelovanje na pojedinim prostorima odgovorni ljudi. Nije geografski prostor svojevoljno proizveo suvremene odnose moi u svijetu i neke civilizacije i druatva u inila monijim i naprednijim, druge slabijim i manje naprednim. Takvi odnosi i na in promatranja pojedinih druatava i njihova klasifikacija kao monijih i manje monih, proizvod su politi kih elita europskih kolonijalnih velesila u 19. i 20. stoljeu. Geografski prostor se zbog toga ato ne djeluje svjesno ne svrstava u subjekte, nego u faktore meunarodnih odnosa. Geografija je, osim ato je dio geopoliti kih studija, takoer i dio geostrateakih studija. Geografiju se naziva majkom strategije. Postoje dvije vrste geografije  geografija prostora, udaljenosti, vremena, reljefa, te geografija imaginacije. Nasuprot brojnim radovima iz podru ja geopoliti ke teorije koji nam govore o globalnim prostornim odnosima, ne postoji jedinstvena teorija o tome kakav je stvaran utjecaj geografskih faktora na strategiju. Od utjecaja geografskih faktora nemogue je pobjei, bili oni fizi kog, kulturnog ili umnog karaktera. Geografski faktor i njegov utjecaj neizbje~ni su upravo zbog svoje sveprisutnosti. Uobi ajeno je u geopoliti kim promialjanjima da se osim primjene modela, esto geopoliti ka problematika prou ava kroz teze koje nam u kratkim crtama objaanjavaju geopoliti ku problematiku vezanu uz neko odreeno podru je. Tako npr. postoje etiri teze o odnosu politike, geopolitike i geostrategije: Sva politika je geopolitika; Sva strategija je geostrategija; Geografija je objektivno sveprisutna kao okolia ili reljef; Geografija je prisutna i u nama kao zamialjeni prostorni odnosi. Geografija na strategiju djeluje na tri na ina. Geografija je fizi ko podru je u kojem rade svi oni koji planiraju i provode strategiju. Geografija, kao skup jedinstvenih fizi kih parametara svakog prostora, namee vrstu tehnologije koja dominira taktikom, logistikom i vojni kom kulturom i praksom. Geografija takoer djeluje i kao nadahnue za visoke teorije koje se pojavljuju kao openito, opeprihvaeno geopoliti ko znanje i promialjanje. Geografija kakvu danas poznajemo nije dar prirode i neizmjenjena stvarnost, nego je odnos izmeu moi i znanja. Na percepciju svijeta uvijek je utjecalo porijeklo i identitet onog koji percipira. Moderno geografsko znanje nastalo je u okolnostima ja anja europskih dr~ava koje su osvajale kolonije i airenja europskog sustava suverenih dr~ava. Stoga geografsko znanje nije funkcioniralo kao objektivno znanje, nego kao geografska mo ili geografija moi, gdje je znanje iz geografije bilo koriateno kao temelj stjecanja moi. Ova mo bila je potrebna kako bi se moglo lakae osvajati i organizirati prostor te upravljati njime. Mo je to koja je ostvarivana kroz voenje meunarodne politike pod utjecajem geografskih faktora ija je va~nost preuveli avana. Takva politika dovodila je do sukoba i otpora takvom iskrivljenom pogledu na svijet. Zbog toga treba zanemariti sve proizvode takve politike i svijet istra~ivati iz neutralne perspektive i bez utjecaja povijesnih faktora. Upravo je to ono ato tradicionalna geopolitika nikad nije uspijevala, jer nikad nije bila neutralna i ahistorijska disciplina. Svoja zapa~anja, koja nisu bila utemeljena na objektivnom i na realnosti utemeljenom znanstvenom istra~ivanju, uobli ila je u doktrine. Doktrine su zbog velike jednostavnosti i konfliktualnog, bipolarnog pogleda na svijet imale nekoliko zadataka: pribli~iti probleme geopoliti ke prirode airokim masama ljudi, omoguiti policy-makerima jednostavne agende koje su trebale poslu~iti za provedbu politi kih programa, svojim konfliktualnim pogledom na svijet nu~no identificirati neprijatelja i poveati njegovu stvarnu snagu, kako bi domae politi ke elite generiranjem straha od tobo~njeg neprijatelja dobile snagu i legitimaciju. Openito se ovakvo prezentiranje geopoliti kih saznanja kroz simplifikaciju, te subjektivno i nekriti ko izlaganje naziva geostrateaka fantazmagorija. Kako bi se zadr~ao osnovni kriterij znanstvenog istra~ivanja, a to je utemeljenost na stvarnim injenicama, potrebno je geopoliti ku problematiku sagledavati objektivno i kriti ki. Kriti ka geopolitika ini distinkciju izmeu geografske politike ili geo-politike i geopolitike. Geo-politika se odnosi na airu problematiku istra~ivanja i pridavanja obilje~ja globalnom geografskom prostoru. Geopolitika se odnosi na spomenuto nekriti ko izlaganje geografskih obilje~ja prostora i njihovu upotrebu u politi ke svrhe za ostvarivanje dr~avnih, nacionalnih ili nekih drugih posebnih interesa. Tradicionalna geopolitika bila je ta koja je imala ovakva obilje~ja. Zastupala je interese onih koji su se njome bavili, temeljila se na socijalnom darvinizmu, neo-lamarkizmu i kartezijskoj perspektivi promatranja svijeta iz izdvojenog stajaliata i sa mogunoau globalnog promatranja. Geopolitika skuplja, ozna uje i organizira geografsku heterogenost zemlje i pretvara ju u kategorije zapadnja ke misli tj. u po~eljan, izmjerljiv i homogen svijet geografskih objekata, atributa i obrazaca. Geopolitika depluralizira povrainu zemlje i organizira ju u zone, identitete i perspektive. Kriti ka geopolitika, koja je u znanosti prisutna posljednjih desetak godina, pokuaaj je prekida sa geopoliti kom tradicijom. Pokuaaj je to koji je u potpunosti uspio. Nakon loaih iskustava njema ke Geopolitik i svojevrsne katarze koju je geopolitika do~ivjela nakon II. svjetskog rata, javili su se pokuaaji geopoliti kih istra~ivanja neoptereenih tradicijom i s koriatenjem potpuno novog pristupa. Naravno, geopoliti ka istra~ivanja i promialjanja nikad nisu zamrla, jer su nastavljena na modificiranim osnovama u okviru realisti ke akole meunarodnih odnosa. Realisti su meunarodne odnose istra~ivali kroz kategorije moi i sile. Za svoj su cilj postavili ja anje nacionalne sigurnosti i meunarodnog polo~aja SAD-a i njegovih saveznika. No, njihov cilj nije bio osvajanje i eksploatacija teritorija i njegovih stanovnika, nego indirektna kontrola teritorija kroz ostvarivanje interesnih sfera i politiku prisutnosti kroz uspostavu vojnih baza, naro ito u Rimlandu. Hladnoratovske doktrine mogu se smatrati rezultatima geopoliti kih promialjanja koja se nisu smjela zvati geopoliti kim, ali su to bila po svojim obilje~jima. ak ni zapa~anja Saula Cohena, objavljena u uvenoj knjizi Geography and Politics in a World Divided nisu potpuno objektivna, jer je u zaklju ku koji daje Cohen prisutna jasna svrstanost na stranu tzv. slobodnog svijeta. Dane su i upute kako obraniti taj svijet i zastupati njegove interese u borbi protiv drugog svijeta. Promialjanja Kissingera, Brzezinskog i ostalih predstavnika visoke geopolitike, tako popularne u SAD-u nisu primjer objektivnog i kriti kog geopoliti kog istra~ivanja, jer u svima dominira etnocentri an pogled na svijet i aktivisti ki pristup, kojim se politi arima daju upute za djelovanje i svoenje viaedimenzionalnih odnosa i problema na binarnu mi-oni perspektivu. Primjeri nepristranih i kriti kih geopoliti kih istra~ivanja su tri sadaanje geopoliti ke akole, koje se razvijaju uz daljnju prisutnost visoke geopolitike, koja je zapravo geografija moi. Prva akola je francuska geopoliti ka akola koja vu e korijene iz asopisa Antipode i razvija se od polovine 70-ih godina 20. stoljea. Zastupa politi ki aktivizam i radikalizam, a jezgru njena okupljanja predstavlja asopis Herodote. Druga akola je akademska akola geopolitike koja razvija neutralan pristup geopoliti kim problemima i odnosima. Razvila se u Velikoj Britaniji i SAD-u. Trea akola je kriti ka geopolitika koja razvija kriti ki pristup geopoliti koj problematici. Razvila se s krajem hladnog rata, prvenstveno u SAD-u, kao kriti ka reakcija na gotovo stoljetne zablude koje su geopolitiku odredile kao kvazi znanost, oduzele joj znanstvenu vrijednost i mogunost da djeluje objektivno, istra~ujui odnos prostora i politike onako kakav on stvarno i jest. Kriti ka geopolitika, iji je pristup istra~ivanju najviae koriaten, dio je suvremene geopolitike. Za potrebe rada bit e izlo~ena samo najva~nija obilje~ja kriti ke geopolitike. Kriti ka geopolitika nastala je kao odgovor na doktrine hladnog rata. Polazna to ka kriti ke geopolitike jest  geopolitika mora biti kriti ki ponovo konceptualizirana kao diskurs kojim intelektualci iz dr~avnih struktura meunarodnoj politici daju prostorna obilje~ja i predstavljaju svijet koji karakteriziraju odreeni tipovi mjesta, ljudi i drama. Na spomenutu postavku ve~u se etiri geopoliti ke teze Agnewa i O Tuathaila: Geopolitika nije diskretna i relativno sadr~ana aktivnost ograni ena samo na malu skupinu pametnjakovia koji koriste diskurs klasi ne, tradicionalne geopolitike. Postoje dva tipa geopoliti kog promialjanja  formalno koje provode znanstvenici i mislioci, te prakti no koje provode dr~avnici, politi ari i vojni zapovjednici. Prou avanje prostornih aspekata geopolitike je u trenutku svog nastanka zahtijevalo mnogo aire prou avanje nastajanja geografskog znanja u okviru pojedinih dr~ava i cijelog svjetskog sistema kao cjeline. Prou avanje geopoliti kog promialjanja spada u kontekst prou avanja hegemonije u nedr~avnom smislu. Uz ve spomenutu problematiku razlikovanja geopolitike kao u~eg, i geografske politike kao aireg pojma, kriti ka geopolitika svoja je istra~ivanja usmjerila i na istra~ivanje zna enja geopolitike (`to je geopolitika?), svrhe kriti ke geopolitike (Zaato geopolitika?) i na istra~ivanje problema geopoliti kih zabluda ili fantazmagorija. Kriti ka geopolitika problematizira teorijske postavke koje dovode u pitanje postojee strukture moi i znanja. Kritizira na in na koji tradicionalna geopolitika interpretira politi ku kartu svijeta. Tradicionalna geopolitika nudila je pojednostavljenu percepciju svijeta u ijem se srediatu nalazio sukob velikih sila prikazan kao nu~nost. Kriti ka geopolitika ograuje se od tih pojednostavljenih percepcija. Ne stavljajui se u ni iju slu~bu, ve samo u slu~bu znanosti, predstavlja airu sliku svijeta u koju uklju uje politi ka, gospodarska, socijalna i ekoloaka, a ne samo vojna i strateaka pitanja. Razvoju kriti ke geopolitike pomogla su suvremena zbivanja u svijetu, prvenstveno kraj geopoliti kog poretka hladnog rata i ulazak svijeta u razdoblje rizika, praenog globalizacijom i novim sigurnosnim prijetnjama. Kriti ka geopolitika razvijena je kao poststrukturalisti ki pristup geopoliti kim diskursima. Kriti ka geopolitika geopoliti ku problematiku do~ivljava kao mnogo airu i slo~eniju problematiku nego ato je to bio slu aj kod tradicionalne geopolitike. Geopolitiku promatra kao skup razli itosti tradicija i kultura ili kao instrumentalni oblik znanja i racionalnosti. Kriti ka geopolitika uzima postojeu strukturu moi kao kontekst unutar kojeg oblikuje konceptualizaciju prostora i procesa te daje osnovne naznake za djelovanje vanjske politike. Geopolitici pridaje sposobnost stvaranja kulturne i politi ke verzije istine o svijetu te smatra da je geopolitika sli na politi kom realizmu. Ono ato geopolitici daje legitimaciju (da li la~nu ili stvarnu, ovisi o karakteru geopoliti kog promialjanja i zaklju ivanja tj. da li je objektivno ili subjektivno, kriti ko ili nekriti ko) upravo je prisutnost geografskih faktora koji utje u na stvaranje slike o svijetu. Prednost geografije je u tome ato je mnogo manje podlo~na djelovanju ljudi i oblikovanju prema nekim posebnim interesima nego ato je to politika. Geografija omoguuje prikaz svijeta u vidljivom kontekstu, ato politi ki realizam ne omoguuje. Geografija je povijesni i druatveni oblik znanja o Zemlji. Pro~eta je povijesnim, socijalnim i politi kim opisom Zemlje. Geopolitika je zapis geografskih obilje~ja i politika dr~ava. Politi ke strukture i procesi, te djelatnosti dr~ava i ljudi deaavaju se u geografskom prostoru i na njih djeluju geografski faktori. Kriti ka geopolitika u pitanje dovodi postojee strukture nastale prije i za vrijeme hladnog rata koje ne mogu u inkovito odgovarati na izazove koje donosi suvremena svjetska stvarnost. Kriti ka geopolitika ima postmoderni, poststrukturalisti ki i najva~nije kriti ki pristup suvremenoj stvarnosti. Bavi se procesom globalizacije, informatizacije i prou ava suvremeno druatvo rizika. Kriti ka geopolitika je i geopolitika i politi ka praksa. Prou ava suvremene geopoliti ke uvjete koji utje u na stvaranje dr~avnih politika. Kriti ka geopolitika ima mnogo bolje razumijevanje geopoliti ke problematike. Kriti ka geopolitika dijeli geopolitiku na formalnu, prakti nu, popularnu i strukturalnu. Formalna geopolitika istra~uje geopoliti ku misao i tradiciju. Istra~uje geopoliti ku povijest, ali s novim, kriti kim pristupom. Prakti na geopolitika bavi se svakodnevnim upravljanjem dr~avom. Primjenjuju je kreatori i provoditelji vanjskopoliti ke djelatnosti u svom djelovanju. Popularna geopolitika prou ava popularnu kulturu i masovne medije, konstrukciju imagea naroda i prostora te nacionalni identitet. Strukturalna geopolitika prou ava suvremene geopoliti ke uvjete u svijetu. Prou ava globalne procese, tendencije i suprotnosti. Prou ava i utjecaj procesa globalizacije, informatizacije, deteritorijalizacije i nove neteritorijalne prijetnje sigurnosti koje su po svom rasprostiranju globalnog karaktera. Na kraju razmatranja o geopolitici ostaje nam da zaklju imo kako je geopoliti ki pristup, ako se koristi na ispravan na in u stru nom i eti kom smislu, najpogodniji pristup istra~ivanju geopoliti kih odnosa u suvremenom svijetu. Na~alost, nestru na i neeti na upotreba geopolitike u jednom dijelu njene povijesti donijela je geopolitici anatemu koja i nije bila nezaslu~ena. No, razvojem temeljenim na bitno druga ijim principima geopolitika je u posljednjih dvadesetak godina promijenila sebe i percepciju o sebi pa mo~e neoptereena proaloau nesmetano nastaviti svoj razvoj. Najva~nije e u tom razvoju biti da na geopolitiku bude ato manje utjecaja i pritisaka iz politi kih krugova moi. 2. Geopoliti ki poredak i uvjeti njegova razvoja S obzirom na temu magistarskog rada koji nosi naslov Novi svjetski geopoliti ki poredak, potrebno je prije daljnjeg razmatranja problematike vezane uz novi svjetski geopoliti ki poredak objasniti ato je to uope geopoliti ki poredak, kada je nastao, kako se razvijao kroz povijest i kakve je oblike poprimao (tj. razli ite geopoliti ke poretke, svaki u svom povijesnom razdoblju). Bit e objaanjeni i opi uvjeti prijelaza iz jednog geopoliti kog poretka u drugi, ato su to geopoliti ki kodovi, razlike izmeu geopoliti kog poretka i geopoliti kog diskursa itd. Za potrebe ovog rada uzeta su dva koncepta geopoliti kog poretka, iji su autori ugledni geopoliti ari zna ajni u globalnim okvirima. Prvi je koncept britanskog geopoliti ara Petera J. Taylora, pripadnika akademske akole geopolitike koja njeguje neutralan pristup geopoliti koj problematici. Drugi koncept odnosi se na koncept Johna Agnewa i Stuarta Corbridgea, pripadnika kriti ke akole geopolitike. 2.1 Koncept geopoliti kog poretka Petera J. Taylora U okviru Taylorovog koncepta, najprije e biti objaanjen pojam ciklusa hegemonije, bez ijeg je razumijevanja po Tayloru nemogue shvatiti pojam geopoliti kog poretka. Ciklus hegemonije oznaka je za razdoblje u povijesti geopoliti kih i meunarodnih odnosa u kojem je ostvarena prevlast ili hegemonija jedne dr~ave nad ostalima. Hegemonija ne mora apriori ozna avati neato negativno nego je jednostavno naziv za stanje prevlasti jedne dr~ave nad drugima, u kojem su omogueni uvjeti za stvaranje jedinstvenog, sveprisutnog svjetskog geopoliti kog poretka. Upravo je postojanje visokog stupnja hegemonije u meunarodnim odnosima najva~niji preduvjet za postojanje i identifikaciju svjetskog geopoliti kog poretka. Povijesni razvoj ciklusa hegemonije u modernom smislu (pod meunarodnim sustavom smatramo sustav suverenih teritorijalnih dr~ava, nastao poslije Westphalskog mira 1648. g.) mo~e se pratiti od po etka 19. stoljea. Tada je nakon pada Napoleona Bonapartea i uruaavanja kratkotrajne svjetske moi i prevlasti Francuske doalo do stvaranja prvog ciklusa hegemonije u povijesti  britanskog. Britanska hegemonija koja se po ela nasluivati joa u 18. stoljeu, kulminirala je sredinom 19. stoljea. Otada ova hegemonija polako slabi, najviae zbog ja anja drugih dr~ava te ujedinjenja Njema ke, nakon kojeg se britanski ciklus polako bli~i kraju. Krajem 19. stoljea po inje novi ciklus hegemonije, onaj Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava, koji traje sve do kraja hladnog rata krajem 20. stoljea. Po nekima traje joa uvijek u izra~enijem obliku, pa ga se naziva drugim ameri kim ciklusom hegemonije. Krajem hladnog rata po nekim autorima nastupio je novi ciklus hegemonije koji dosad joa nije dobio svoje posebno ime. Ciklusi hegemonije Velike Britanije i SAD-a mogu se ozna iti kao razdoblja relativne stabilnosti u meunarodnom sustavu u kojem su hegemoni uspjeli nametnuti svoje vanjskopoliti ke stavove i zamisli veini ostalih aktera tadaanjeg geopoliti kog poretka. Ova stabilnost dovela je do toga da se hegemonija dovodi u vezu s geopoliti kim poretkom. Tablica 1. Ciklusi hegemonije i svjetski geopoliti ki poretci Etape trajanjaCiklus hegemonije Godine tranzicijeSvjetski geopoliti ki poredakBritanski ciklus hegemonije 1790.-98.Rast hegemonijeDezintegracija dominacije Napoleona1815.-25.Vrhunac hegemonije1813.-15.Svjetski poredak hegemonije i suglasnosti 1844.-51.Zrela hegemonijaRavnote~a snaga u Europi1870.-75.Pad hegemonije1866.-71.Svjetski poredak suparniatva i suglasnostiNjema ka dominira Europom, Britanija vlada ostatkom svijetaAmeri ki ciklus hegemonije1890.-96.Rast hegemonije1904.-07.Svjetski poredak britanskog nasljea1913.-20.Vrhunac hegemonijeSAD i Njema ka postaju velesile1940.-45.Zrela hegemonija1945.-47.Svjetski poredak hladnog rata1967.-73.Pad hegemonijeSSSR prijetnja ameri koj hegemonijiNova hegemonija?1990.-?Rast hegemonije SAD-a1989.-91.Novi svjetski geopoliti ki poredak Izvor: Taylor, P. J. (1993.), Political Geography, Longman Scientific & Technical, Essex Geopoliti ki poredak je koncept kojim se u geopolitici objaanjava slo~enost odnosa koji vladaju u geopoliti kom sustavu. Geopoliti ki poredak je, osim ato je koncept koji se primjenjuje u geopoliti kim istra~ivanjima, ujedno i samo stanje geopoliti kih odnosa u geopoliti kom ili meunarodnom sustavu, tj. specifi no stanje meunarodnih odnosa u jednom povijesnom razdoblju, ako se poslu~imo terminologijom znanosti o meunarodnim odnosima. Mo~emo zaklju iti da je geopoliti ki poredak u geopolitici sli an povijesnom izrazu odreenog tipa meunarodnih odnosa u znanosti o meunarodnim odnosima. Prou avanjem koncepta geopoliti kog poretka nije se bavilo mnogo geopoliti ara. Veina geopoliti ara bavila se prou avanjem geopoliti kog poretka kao povijesnog razdoblja u povijesti geopoliti kih i meunarodnih odnosa. Njihova istra~ivanja posebno su se razvila u drugoj polovini 20. stoljea kad je vladao geopoliti ki poredak hladnog rata. No zbog ve spomenutog anatemiziranja geopolitike i nepisane zabrane njenog spominjanja, istra~ivanja su se razvijala pod imenom znanosti o meunarodnim odnosima. Veina istra~ivanja imala je izra~enu jaku geopoliti ku komponentu, pa ih se moglo ozna iti geopoliti kim istra~ivanjima. Hladnoratovski autori, kao ato su Morgenthau, Kennan, Liska i kasnije Cohen, Kissinger i Brzezinski bavili su se istra~ivanjem geopoliti kog poretka hladnog rata i u tim istra~ivanjima su zastupali nacionalne interese SAD-a. Jedan od istra~iva a koji se bavio istra~ivanjem teorijskog koncepta geopoliti kog poretka je i Robert Cox ija su istra~ivanja dalje razvili O Tuathail i Agnew. Cox je u svom djelu Social Forces, States and World Orders: beyond International Relations Theory iz 1981. g. razradio koncept geopoliti kog poretka kao analiti kog sredstva za istra~ivanje stanja geopoliti kih odnosa u svijetu u odreenom povijesnom razdoblju. Cox geopoliti ki poredak povezuje s hegemonijom koju jedna dr~ava namee drugima i zatim ju odr~ava. Geopoliti ki poretci kombiniraju socijalne, politi ke i ekonomske strukture. Stoga su geopoliti ki poretci povezani sa svjetskom ekonomijom, te usponom i padom velikih ekonomskih sila koje su ujedno bile i politi ke sile kroz povijest. Geopoliti ki poredak takoer se mo~e poimati i kao skup geopoliti kih kodova u kojima je u velikoj mjeri prisutna jedna jedinstvena matrica, koja utje e na sve njih kao izraz jedinstvenog geopoliti kog poretka. Geopoliti ki kod rezultat je prakti nog geopoliti kog promialjanja. Sadr~i skup politi ko-geografskih pretpostavki koje podupiru vanjsku politiku dr~ave. Geopoliti ki kod obuhvaa definiciju nacionalnih interesa, identifikaciju vanjskih prijetnji tim interesima, planirani odgovor na te prijetnje i opravdanje tog odgovora. Broj geopoliti kih kodova mo~e biti jednak broju dr~ava jer svaka dr~ava ima pravo i mo~e imati potrebu stvaranja svog geopoliti kog koda. Svaki geopoliti ki kod je jedinstven, ali na njegovo stvaranje utje e stanje u meunarodnom sustavu. Najvei utjecaj na stvaranje koda svake dr~ave, uz vlastite specifi nosti, imaju kodovi susjednih dr~ava. Kodovi najja ih dr~ava imaju toliki utjecaj da djeluju ne samo na susjedne dr~ave, ve na kodove ostalih dr~ava u regiji, na kontinentu ili u cijelom svijetu ako je dr~ava toliko jaka  to je hegemonija. Svjetski geopoliti ki poredak takoer se mo~e poimati i kao dana raspodjela moi u svijetu, po kojoj se ravna i u skladu s kojom djeluje veina politi kih elita u svijetu. Ova raspodjela moi svakako uklju uje periode stabilnosti i hegemonske cikluse, te svojevrstan red i poredak izmeu vjerojatnosti u svijetu u kojem vlada hegemonija. Geopoliti ki poredak izraz je posebnog slu aja hegemonije. Pojedini geopoliti ki poredak razdoblje je u kojem nasuprot meunarodnoj anarhiji prevladava vladavina velikih sila koje vrae akomodaciju svojih interesa. No, anarhija u u~em smislu ostaje jer u svijetu nikad nije uspostavljena jedinstvena sredianja vlast ve prevladava meunarodni sustav suverenih teritorijalnih dr~ava. Promjena ili prijelaz iz jednog geopoliti kog poretka u drugi dogaa se kada se stvore za to povoljni uvjeti u geopoliti kom sustavu, tj. kad jedan geopoliti ki poredak do~ivljava krizu. Potrebno je da geopoliti ki odnosi u jednom geopoliti kom poretku postanu toliko nestabilni da omogue pojavu brze geopoliti ke tranzicije u kojoj nastaje sljedei svjetski geopoliti ki poredak. Za pojavu geopoliti ke tranzicije koja mo~e dovesti do kraja jednog i uspostave drugog svjetskog geopoliti kog poretka, potrebna je sna~na promjena globalnih geopoliti kih odnosa, koja se kroz povijest nije deaavala iznenadno i brzo. No, kako se pribli~avamo sadaanjosti, mo~emo rei da su posljednje dvije promjene geopoliti kog poretka tj. geopoliti ke tranzicije bile br~e nego one prije njih. Misli se na prijelaz u geopoliti ki poredak hladnog rata, u II. svjetskom ratu i na stvaranje novog svjetskog geopoliti kog poretka svraetkom hladnog rata. Period nakon II. svjetskog rata, od 1945. do 1947. g., vrlo je dobar primjer geopoliti ke tranzicije. Dogaaji koji su se deaavali u Europi i bivaem SSSR-u od 1989. do 1991. godine imali su utjecaj na zbivanja u cijelom svijetu. Bila je to posljednja geopoliti ka tranzicija ija je sredianja etapa trajala otprilike dvije godine. 2.2 Koncept geopoliti kog poretka J. Agnewa i S. Corbridgea U okviru drugog koncepta geopoliti kog poretka koji su razvili John Agnew i Stuart Corbridge geopoliti ki poredak se poima na nov, kriti ki na in u mnogo airem smislu. Agnew i Corbridge u svom se istra~ivanju koriste rezultatima istra~ivanjima Lefebvrea, koji pravi analiti ko razlikovanje izmeu prostorne prakse (spatial practice), predstavljanja prostora (representation of space) i predstavljenog prostora (representational space). Ovo razlikovanje poma~e nam pri razumijevanju veza izmeu geopoliti kih poredaka i predstavljanja prostora, koje se nalaze u diskursu prisutnom samom po sebi u vanjskopoliti koj praksi. Prostorna praksa odnosi se na materijalne i fizi ke tokove, interakcije i komunikacije koji se deaavaju u prostoru kao glavna obilje~ja ekonomske proizvodnje i socijalne reprodukcije. Predstavljanje prostora uklju uje sve koncepte, praksu i geografske kodove koji koriste za objaanjavanje prostorne prakse. Prostorna praksa utemeljena je na materijalnim resursima, a predstavljanje prostora je usmjereno na ideje i ideologije. Predstavljeni prostori mogui su scenariji prostorne prakse ili zamialjene geografije, koje nadahnjuju promjene u predstavljanju prostora s ciljem transformacije prostorne prakse. Na temelju razlikovanja prostorne prakse i predstavljanja prostora napravljeno je razlikovanje geopoliti kog poretka i geopoliti kog diskursa. Geopoliti ki poredak odnosi se na politi ku ekonomiju prostorne prakse ili hijerarhijsku organizaciju prostora. Geopoliti ki diskurs odnosi se na geopoliti ku zamisao hijerarhijske organizacije prostora, koja u svom srediatu ima interpretaciju tog prostora, koja se ne mora nu~no ostvariti i ne mora biti ispravna. Razlikovanje geopoliti kog poretka i geopoliti kog diskursa kao dvije geopoliti ke kategorije, zna ajka je kriti ke geopolitike koja uz materijalnu prostornu praksu prou ava i na ine na koje se ona predstavlja i osporava njena stvarnost. Pojedini geopoliti ki poredak, pa tako i suvremeni, novi svjetski geopoliti ki poredak, zapravo je predstavljeni prostor. Dosad su u povijesti postojala tri geopoliti ka poretka, a etvrti geopoliti ki poredak je razdoblje koje traje. Svaki geopoliti ki poredak bio je praen odgovarajuim geopoliti kim diskursom. Britanski geopoliti ki poredak objaanjavan je civilizacijskom geopolitikom po kojoj je Europa i njena civilizacija nadmona civilizacijama izvan Europe, te ima pravo i du~nost civilizirati ih kroz teritorijalna osvajanja i kolonijalno ureenje. Geopoliti ki poredak imperijalnih sukoba objaanjavan je kroz prirodnu geopolitiku, u kojoj je bio prisutan vrlo jak utjecaj prirodnih znanosti i teorija evolucije, organske teorije dr~ave i holisti kog poimanja stvari. U sukobljavanju velikih imperija svaki imperij polagao je pravo na slabije dr~ave i narode u svom susjedstvu ili u drugim dijelovima svijeta. Sukobi su se vodili izmeu imperija koji su se borili za svjetsku prevlast. Geopoliti ki poredak hladnog rata stvorio je ideoloaku geopolitiku, u kojoj se odvijao sukob izmeu dva suprotstavljena vojno-politi ka bloka i dva potpuno razli ita stava o tome kakva bi trebala biti globalna politi ka ekonomija. Tablica 2. Geopoliti ki poretci i geopoliti ki diskursi u povijesti Prostorna praksaPredstavljanje prostoraRazdoblje trajanjaGeopoliti ki poredakGeopoliti ki diskurs1815.-1875.Britanski geopoliti ki poredakCivilizacijska geopolitika1875.-1945.Geopoliti ki poredak imperijalnih sukobaPrirodna geopolitika1945.-1990.Geopoliti ki poredak hladnog rataIdeoloaka geopolitika1990.-?Novi svjetski geopoliti ki poredakGeopolitika globalizma i univerzalizma, geoekonomija Izvor: Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London Kriti ka geopolitika poredak definira i kao skup uobi ajenih pravila, institucija, aktivnosti i strategija kroz koje je djelovala i djeluje meunarodna politi ka ekonomija u razli itim razdobljima povijesti. Atribut geopoliti ki ukazuje nam na geografske elemente svjetskog poretka. Ova kvalifikacija poretka kao geopoliti kog podrazumijeva se, jer poretci nu~no imaju geografske zna ajke koje uklju uju: odreen stupanj centraliteta dr~avnog teritorija u odnosu na druatvene i ekonomske aktivnosti, prirodu hijerarhijskih odnosa meu dr~avama, prostorni aspekt aktivnosti razli itih dr~ava i ostalih subjekata meunarodnih odnosa, prostornu povezanost ili nepovezanost izmeu razli itih aktera, u inke informacijskih i vojnih tehnologija na prostornu interakciju te svrstavanje svjetskih regija i pojedinih dr~ava koje rade dominantne dr~ave u odnosu na prijetnje njihovoj vojnoj i ekonomskoj sigurnosti. Normativna koncepcija poretka kao ureenog svijeta bez sukoba, podlo~na je kritici. Kod prou avanja poretka moramo razlikovati opisivanje skupa ureenja na kojima stvarni poredak po iva i ocjene o kvaliteti tih ureenja. Svaki svjetski geopoliti ki poredak je mjeaavina kohezije i sukoba izmeu aktera. Da bi postojao, mora postojati neka vrsta upravljanja na globalnoj razini: definiranje aktera, pravila djelovanja, principa interakcije i airoko prihvaenih pretpostavki koje se ti u trgovine, vojne moi i diplomacije. Ovo uklju uje meunarodne organizacije i re~ime koji se odnose na djelovanje dr~ava na odreenim podru jima kao ato su: trgovina, nov ani tokovi, sigurnost. Svjetski poredak uklju uje i skup subjektivnih pretpostavki i na ina ponaaanja koje dijele najva~niji akteri svjetskog poretka. Taylor u svom konceptu geopoliti kog poretka poredak povezuje sa hegemonijom nekog odreenog aktera poretka ili viae njih nad ostalim akterima geopoliti kog poretka. Hegemonija aktera nad drugim akterima nu~na je kako bi se uspostavio i odr~avao poredak  hegemonija je prevlast hegemona nad ostalima, po Tayloru. Agnew i Corbridge hegemoniju do~ivljavaju na druga iji na in, kao skup uobi ajenih i prihvaenih vrsti pravila i ideoloakih predod~bi koje nekom poretku daju normalnost i racionalnu prihvatljivost svim akterima koji u njemu sudjeluju. U nekom geopoliti kom poretku jedna dr~ava mo~e imati prevlast nad ostalima, ne mora nu~no postojati hegemonija odreene dr~ave da bi postojao geopoliti ki poredak. Hegemonija se dakle odnosi na sklop kulturnih politika i predod~bi koje se javljaju u nekom geopoliti kom poretku bez postojanja dominantnog teritorijalnog aktera. Hegemonija pravila i ideja u ovom smislu postoji uvijek, jer je postojanje nekog geopoliti kog poretka uvjetovano postojanjem odreenog stupnja prevladavanja gotovo opeprihvaenih pravila, djelovanja i institucija bez kojih poredak ne bi mogao biti uspostavljen i ne bi mogao funkcionirati. Stoga hegemonija postoji uvijek, ali ne moraju postojati i hegemoni. Koncept geopoliti kog poretka po Agnewu i Corbridgeu po iva na tri pretpostavke: Pravila, djelovanja i ideje koje su prisutne u globalnoj politi koj ekonomiji su se od po etka 19. stoljea i uspostave modernih teritorijalnih dr~ava uvelike promijenili; Pravila, djelovanja i ideje druatveno su utemeljene kroz interakciju dr~ava i ostalih aktera. Djelovanja i ideje mijenjaju se kako se mijenja priroda interakcije. Interesi aktera imaju izvoriate u specifi nim povijesnim kontekstima u kojim se javljaju; Promjene djelovanja i ideja aktera stvarnog su geopoliti kog karaktera, uklju uju promjene u diferencijaciji prostornih aspekata djelovanja koja su izvor i glavno obilje~je geopoliti kog poretka. Geopoliti ki diskurs odnosi se na to kako se geografski aspekti globalne politi ke ekonomije opisuju i itaju u vanjskopoliti koj i ekonomskoj praksi aktera u razli itim razdobljima odreenog geopoliti kog poretka. Pod opisivanjem se misli na na in kako su geografske predod~be uklopljene u djelovanja politi kih elita. Pod itanjem misli se na kako se s tim geografskim predod~bama komunicira. Pod pojmom geopoliti kog diskursa mislimo na odreeni kontekst koji se o ituje kroz skup nesvjesnog prihvaanja pravila ~ivljenja, razmialjanja i rasprave koje se neizravno javljaju u tekstovima, govorima i dokumentima odreenog razdoblja. Geopoliti ki diskurs u praksi jest implicitan, ali postoji mogunost njegove promjene s mijenjanjem prakse. Prostorne prakse i predstavljanja prostora dijalekti ki su isprepleteni. Prostorni aspekti materijalnog ~ivota oblikuju se kroz svoja predstavljanja kao ato se predstavljanja oblikuju kroz prostorne aspekte materijalnog ~ivota. Geopoliti ki diskurs uklju uje aplikaciju predstavljanja prostora koja usmjerava prostornu praksu karakteristi nu za neki geopoliti ki poredak. Vezu prevladavajuih predstavljanja prostora i prevladavajuih prostornih praksi ini prakti no geopoliti ko promialjanje politi kih elita dr~ava. Geopoliti ki diskurs je mnogo viae od samih govora i tekstova. Geopoliti ki diskurs predstavlja skup pravila koja oblikuju te govore i tekstove. Postoje i etiri teze koje ine zaklju ak razmatranja o geopoliti kom diskursu: Geopoliti ki diskurs nije posebna aktivnost ili identifikacija specifi nih geografskih imbenika na odreenu situaciju ili stanje meunarodnih odnosa; Geopoliti ki diskurs viae uklju uje prakti no promialjanje nego namjernu raspodjelu formalnih geopoliti kih modela; Geografsko znanje ugraeno u geopoliti ki diskurs redukcionisti kog je karaktera; Politi ke elite imaju razli it utjecaj na to kako e globalni politi ko-ekonomski prostor biti predstavljen u geopoliti kim diskursima. Dva osnovna koncepta koja su ovdje prikazana govore nam o tome ato bi trebao biti i kako se poima geopoliti ki poredak, te nam govore o odnosu geopoliti kog poretka sa geopoliti kim diskursima i geopoliti kim kodovima. Osim ovih koncepata, mo~emo navesti joa jednu definiciju diskursa. Michel Foucault diskurs je definirao kao kombinaciju odnosa moi u kojem je konstruirano znanje u okviru skupa pravila koja mu daju legitimitet i ograni avaju potencijalna socijalno-politi ka rjeaenja. Dijelovi diskursa su jezik, koncepti znanja i druatva te politi ki ciljevi. 2.3 Koncept geopoliti ke evolucije Saula B. Cohena Korisno je sagledati joa jedan geopoliti ki koncept, a to je koncept geopoliti ke evolucije, koja se sastoji od geopoliti ke dinami ke ravnote~e izmeu koje se javljaju razdoblja geopoliti ke tranzicije. Autor koncepta geopoliti ke evolucije je ameri ki geograf i geopoliti ar Saul Bernard Cohen. Po Cohenu je osnovno pitanje kojim se treba baviti geopoliti ka analiza pitanje  da li politi ka karta svijeta prikazuje sustav u kojem vlada red (da li u njemu postoji poredak?) ili nered, ravnote~a ili neravnote~a. Bipolarnost svjetskog poretka, koja je bila prisutna u drugoj polovici 20. stoljea, sad je zavraila. U bipolarnosti koju su stvorile supersile, bipolarni svijet, s geostrateakim podru jima i njihovim regijama, bio je obilje~en ravnote~om straha koja je postojala izmeu blokova ija se snaga mijenjala. Svako slabljenje jednog bloka odmah je zna ilo ja anje drugog bloka. Takve promjene omoguavale su sustavu opstanak. Sustav i poredak u njemu nisu bili stati ki ve dinami ki, pa je u hladnom ratu ravnote~a bila utemeljena na dinami koj ravnote~i ili ekvilibriju. Ekvilibrij je dinami an pa se granice geostrateakih podru ja i geopoliti kih regija neprestano mijenjaju. Regije mijenjaju svoju politi ku i ekonomsku orijentaciju, nacije mijenjaju saveznike. Ekvilibrij se odnosi na prirodu i kvalitetu ravnote~e izmeu suprotstavljenih utjecaja i silnica u otvorenom sustavu. Ravnote~a se ostvaruje kad nakon poremeaja doe do poticaja koji ispravlja i uravnote~uje stanje u sustavu. Kako sustavi stje u zrelost, dijelovi se umno~avaju i odvla e mo od srediata. U decentraliziranom sustavu, gdje individualne teritorijalne jedinice imaju rastuu odgovornost za usmjeravanje svojih kapaciteta, interakcija izmeu komponenti postaje samostalno usmjerena. Interakcija mo~e biti kooperativna ili kompetitivna, ali uvijek je turbulentna. Najva~niji izraz interakcije je preorijentacija i pregrupiranje teritorijalno-politi kih jedinica. Pregrupiranje se deaava na svim geopoliti kim razinama  od podru ja do regije do dr~ave i subdr~avnih jedinica. Ovakvo pregrupiranje jedinica nije prostorno nasumi no ili neovisno od linija koje nam daje priroda. Geopoliti ki rascjepi deaavaju se na odreenim linijama koje su odabrane izmeu grupe linija koje nam pru~a priroda. Relativna mo pojedinih jezgri moi odreuje gdje e se i na kojoj hijerarhijskoj razini deaavati geopoliti ko razdjeljivanje i pregrupiranje. Cohen svijet smatra geopoliti kim sustavom. Geopoliti ki sustav za Cohena je organski sustav koji do~ivljava evoluciju. Prirodno je da dinami ki ekvilibrij ima kraa razdoblja nestabilnosti. Usprkos nestabilnostima, prevladavaju openiti procesi koji vode prema veoj integraciji svjetskog sustava. S krajem hladnog rata, sa stanoviata geopoliti ke evolucije desile su se uglavnom pozitivne promjene, koje nisu klju nog zna enja i ne mogu promijeniti openiti pravac zbivanja koji vodi prema veoj integraciji sustava. Integracija se odvija i na globalnoj i na regionalnim razinama. Dr~ave koje mo~emo nazvati regionalnim silama pokuaale su postati regionalni hegemoni i potkopati mo velesila i supersila, no to im nije uspjelo i ne uspijeva im. Regionalne sile zasad mogu samo biti voe suradnje u regiji. Smatrajui svijet openitim organskim sustavom, u mogunosti smo shvatiti odnose izmeu politi kih struktura i okoline u kojoj funkcioniraju. Evolucijski princip govori da se sustavi razvijaju na predvidljiv na in, da su otvoreni prema vanjskim silama, te da su va~ne zna ajke sustava hijerarhija, regulacija i entropija. Hijerarhija nije potpuno vrsta, ve je fleksibilna i ne ovisi samo o udaljenosti izmeu jedinica. Postoje etiri etape kroz koje se sustav razvija. Prva etapa je nediferenciran sustav, u kojem dijelovi teritorija nisu povezani i funkcije su im jednake. U drugoj etapi dolazi diferencijacija, u kojoj se dijelovi funkcionalno specijaliziraju, ali su jo izolirani. Slijede etape specijalizacije i hijerarhijske integracije. U njima izmjena specijaliziranih i komplementarnih outputa razli itih dijelova teritorija dovodi do integracije u sustavu. Hijerarhijska struktura usmjerava tijek tih outputa. Vrijednost Cohenovog poimanja svijeta kao geopoliti kog sustava i evolutivnog modela razvoja sustava, u kojem se zbiva proces geopoliti ke evolucije, neosporna je. Kao najvei i najpriznatiji geopoliti ar druge polovice 20. stoljea, Saul B. Cohen poduzeo je reviziju starih geopoliti kih i geostrateakih doktrina o Heartlandu i Rimlandu. Pravilno je uo io promjene koje su se deaavale u svijetu, bio je protiv bipolarnosti i konfliktualnosti tadaanjeg doba. U jednom svom kasnijem radu, nastalom po svraetku hladnog rata, Cohen je dao pogled i definicije nove geopolitike i novog geopoliti kog sustava, koji je izraz politi ke organizacije globalnog prostora. Cohen modelom geopoliti ke evolucije i etapama razvoja geopoliti kog sustava ne odbacuje va~nost injenice kakav e biti geopoliti ki poredak u odreenoj etapi geopoliti ke evolucije. Cohen identificira regije prema razini entropije ili nereda koja vlada u njima. Cohen takoer identificira dr~ave prema njihovom udjelu u raspodjeli moi u pet razreda. Prvi razred zauzimale su supersile, a danas ga zauzima jedina preostala globalna sila, SAD, te velesile Kina i Rusija. Drugi razred ine velike dr~ave koje su nadregionalne sile, kao ato su Indija i Brazil. Trei razred ine regionalne sile kao ato su Iran, Egipat, Njema ka. etvrti razred ine dr~ave srednje veli ine i neke manje, ali razvijene i utjecajne dr~ave. Peti razred ine male, gotovo nebitne dr~ave. Osim ove podjele, Cohen stanje u geopoliti kom sustavu u nekom razdoblju (koje mo~emo usporediti s geopoliti kim poretkom kod drugih autora) istra~uje i po hijerarhijskim razinama podjele prostora (geostrateaka podru ja, geopoliti ke regije, dr~ave i regije unutar dr~ava). Cohen uz ove jedinice podjele prostora identificira joa dvije jedinice podjele prostora. To su gateway regije koje ine prijelaz izmeu geopoliti kih regija ili podru ja, te shatterbelti koji predstavljaju nestabilne zone sukoba s jakim utjecajem iz drugih regija. 2.4 Preduvjeti nastanka i uvjeti razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka Nastanak suvremenog svjetskog geopoliti kog poretka, posljedica je dezintegracije prijaanjeg, geopoliti kog poretka hladnog rata. Geopoliti ka tranzicija je promijenila karakter struktura i procesa u meunarodnom sustavu. Hladnoratovske strukture po ele su se mijenjati, ali ne u onoj mjeri u kojoj se to o ekivalo. Ipak, mo~emo rei da je geopoliti ka tranzicija promijenila geopoliti ke odnose u svijetu u tolikoj mjeri da se mo~e govoriti o nastanku jednog novog poretka u svijetu. Teoreti ari meunarodnih odnosa ovaj poredak nazivaju novi svjetski poredak. Geopoliti ari, koji se svjetskim poretkom bave koristei geopolitiku kao metodu analize, nazivaju ga novi svjetski geopoliti ki poredak. Geopoliti ka tranzicija, kao nu~an preduvjet nastanka novog geopoliti kog poretka, nastaje kao posljedica vrlo zna ajnih promjena koje se deaavaju u geopoliti kim odnosima. Te promjene dovode do promjena u geopliti kom sustavu i naruaavaju geopoliti ki poredak, tj. stanje geopoliti kih odnosa u nekom povijesnom razdoblju. Ono ato karakterizira posljednju geopoliti ku tranziciju je njezina nenadana pojava. Geopoliti ke tranzicije su u povijesti bile rezultat velikih ratnih sukoba, europskih i svjetskih ratova. Posljednja tranzicija rezultat je kraja hladnog rata, koji nije bio rat, nego specifi an pojavni oblik bipolarnih meunarodnih odnosa. Jedan pol sukoba uruaio se sam u sebe, iznenadno i neo ekivano velikom brzinom. Ta injenica bila je toliko zna ajna da je dovela do velikih promjena u cijelom svijetu. Upravo su te promjene omoguile uspostavu novog poretka. Promjene su se dogodile na mnogim poljima politi kog i druatvenog ~ivota u veini dr~ava svijeta. No, va~nije od toga je da su se promjene dogodile u geopoliti kim odnosima koji su poprimili bitno druga ije zna ajke nego ato su imali sve od drugog svjetskog rata. Ove promjene mo~emo smatrati nu~nim preduvjetima nastanka novog svjetskog geopoliti kog poretka. Rezultat promjena je nastanak geopoliti kih i meunarodnih odnosa koji omoguuju razvoj novog geopoliti kog poretka. Analiza preduvjeta nastanka novog geopoliti kog poretka jedno je od najzanimljivijih podru ja istra~ivanja u geopolitici. Zaki Laidi, francuski politolog i geopoliti ar je u svom radu World Time as a Global Event dao objaanjenje uvjeta nastanka sadaanjeg, novog doba. Novo doba nastaje u trenutku kad ljudska druatva imaju kolektivnu svijest o promjeni odnosa izmeu prostora, vremena i sebe samih. Takvi povijesni trenutci nazivaju se svjetsko ili globalno vrijeme. Da bi doalo do pojave globalnog vremena potrebno je da se stvori ideja o novoj dinamici u svijetu, nakon koje se javlja uvjerenje da viae niata nee biti jednako. Globalno vrijeme mo~e se shvatiti i kao skup problema, pitanja i ponovnih problematizacija, koje se osnivaju na dogaajima smjeatenim u vremenu. Globalno vrijeme mo~e se definirati kao trenutak u kojem se sve geopoliti ke i kulturne posljedice posthladnoratovskog razdoblja povezuju s ubrzanjem procesa ekonomske, socijalne i kulturne globalizacije. Upravo veza ova dva momenta, posthladnoratovskih odnosa u svijetu i procesa globalizacije omoguuje tolike promjene na svim poljima  politi kom, sigurnosnom, gospodarskom, druatvenom i tehnoloakom. Ova dva momenta do~ivljavaju konvergenciju u vremenu i uz pomo nekih va~nijih povijesnih dogaaja mijenjaju osnovne postavke svijeta na koje moraju djelovati i kojima se moraju prilagoditi svi druatveni i politi ki akteri. Globalno vrijeme je percepcija koja povezuje dva procesa  posthladnoratovski gubitak dogmi, savezniatava i strateakih sukoba izmeu dr~ava, te percepcija globalizacije kao slabljenja i promjene svega onog ato je prije bilo utvreno i smjeateno. Globalno vrijeme povezuje svijet bez granica koji nastaje globalizacijom i mondijalizacijom sa svijetom bez referentnih to aka i odnosa koji nastaje nakon svraetka hladnog rata. Novi svjetski geopoliti ki poredak razvija se upravo u takvom novom dobu. Jedan od preduvjeta nastanka sadaanjeg, novog doba, je svraetak hladnog rata. Svraetak hladnog rata je i glavni preduvjet nastanka novog svjetskog geopoliti kog poretka jer je omoguio pojavu geopoliti ke tranzicije, kojom je nastao novi svjetski geopoliti ki poredak. Novi svjetski geopoliti ki poredak razvija se u uvjetima novih, postmodernih odnosa u geopoliti kom svijetu. Geopoliti ki odnosi i uvjeti u svijetu nepovratno su se promijenili. Sukladno tim promjenama, promijenila se i geopolitika, iz moderne u postmodernu. Geopoliti ka situacija u svijetu obilje~ena je globalizacijom i deteritorijalizacijom. Colin Flint u lanku The Geopolitics of Laughter and Forgetting: A World-Systems Interpretation of the Post-Modern Geopolitical Condition suvremene geopoliti ke uvjete u svijetu i globalnoj ekonomiji povezuje s pristupom svjetskog sistema. Flint geopoliti ke uvjete stavlja u airi povijesni kontekst borbe za globalnu hegemoniju, koja obilje~uje globalnu kapitalisti ku ekonomiju i stvara cikluse hegemonije. Kraj hladnog rata sa sobom je donio pojavu tokova kao procesa koji se prote~u van dr~avnih granica i razbijaju predrasudu da su dr~ava i druatvo istovjetni. Kraj hladnog rata po etak je nove geopoliti ke imaginacije, te je stoga deteritorijalizacija koja se danas zbiva dio sistemskih ciklusa u globalnoj kapitalisti koj ekonomiji. Suvremena zbivanja postavljaju nam dva pitanja: da li sadaanji tokovi potkopavaju suverenitet dr~ave na na in koji e dovesti do kraja Westfalskog sustava dr~ava, ili je to samo prolazno obilje~je hegemonske tranzicije? Postmoderni aspekt suvremene geopolitike nije pojava tokova, nego relativna snaga dr~ava koja im omoguuje da upravljaju globalnim procesima ili mijenjaju one koje im nisu po volji. Pristup svjetskog sistema Flint je koristio jer po njemu sadr~i veu teoretsku pozadinu od ostalih pristupa. Pristup svjetskog sistema ima tri doprinosa  daje nam geoekonomski koncept koji nam koristi pri razumijevanju geografske diferencijacije u procesu deteritorijalizacije, nudi vremensku dinamiku koja daje odgovor zaato se to ato se zbiva zbiva baa sad, ispituje klju ne institucije globalne kapitalisti ke ekonomije i daje orue koje usmjerava analizu deteritorijalizacije od njenih geografskih pojava prema socijalnim procesima. Geografiju deteritorijalizacije Flint naziva geografijom smijeha i zaborava. U skladu s pristupom svjetskog sistema svijet je podijeljen na jezgru i periferiju, koje nisu samo geografski utemeljene, nego su izraz procesa vezanih uz jezgru i periferiju. Stoga su i u dr~avama koje bi geografski pripadale jezgri prisutni procesi vezani uz periferiju, i obrnuto. U jezgri koja je bogata prevladava geopolitika smijeha, koja je izraz zadovoljstva samim sobom. U jezgri takoer vlada svijest o vlastitoj poziciji i ranjivosti, te strah od stranaca i onih koji su nezadovoljni svojom pozicijom, za ato krive jezgru. U periferiji vlada geopolitika zaborava koja je izraz siromaatva, frustracija, nezadovoljstva svojim polo~ajem, za ato krive razvijene, koji ih eksploatiraju. Kulturna politika jezgre izraz je geopolitike smijeha koja e promicati toleranciju i homogenizaciju jezgre, ali e ujedno promicati joa vee razlike i odvajanje jezgre od periferije. Geografski aspekt ove politike vidljiv je na mikro i makro razinama. No, postmoderna geopoliti ka situacija ne dopuata striktno razlikovanje unutarnjih i vanjskih ideologija. Opasnost prijeti, bez obzira na zatvaranje jezgre, kroz nove neteritorijalne izazove sigurnosti. Geopolitika zaborava odnosi se na one snage u periferiji koje su odlu ile odabrati druga iji put. Ti e se onih slojeva druatva koji su isklju eni iz procesa vezanih uz jezgru i koji se protive predatorskoj prirodi materijalizma. Elementi koji promi u ovu geopolitiku zaboravljaju suvremenu modernu i o~ivljuju alternativne oblike organizacije druatva. Protumodernizam crpi svoju snagu i iz krize masovnog potroaa kog druatva i razvojne ideologije koja nije omoguila sveopi razvoj nego samo razvoj ve prije bogatih, te iz nedostataka tehnologije koja ljude nije poatedjela rada. Bogati su postali joa bogatiji, a siromaani u 21. stoljee ulaze relativno siromaaniji nego ato su bili prije nekoliko desetljea. Suvremeni geopoliti ki odnosi mogu se pojmiti i kao smjena ciklusa hegemonije koja je obilje~ila noviju povijest. Suvremena geopoliti ka stvarnost mo~e se stoga pojmiti kao razdoblje tranzicije iz ameri ke hegemonije u neku drugu, novu hegemoniju, koja mo~e biti ameri ka ili mo~e biti hegemonija pravila i poretka, ali bez istaknutog hegemona. Meutim, suvremena geopoliti ka stvarnost mo~e biti shvaena i kao mnogo temeljitija promjena socijalnih organizacija i modernih uvjeta. Ameri ka hegemonija, ovakva kakva je sad, ne mo~e funkcionirati bez multinacionalnih kompanija, nejednakosti izmeu jezgre i periferije, te masovne potroanje koja uniatava globalni ekoloaki sustav. Ideologija razvoja bez ograni enja bila je pogreana i treba biti zamijenjena odr~ivim razvojem. Procesi suvremene geopoliti ke stvarnosti izraz su hegemonije multinacionalnih kompanija koje su uspjele promijeniti organizaciju prostora. Trei doprinos pristupa svjetskog sistema prou avanju suvremenih geopoliti kih uvjeta je analiza socijalnih procesa koji poti u deteritorijalizaciju. Moderna geopolitika ini otklon od fokusiranosti na dr~avu kao jedinog aktera politike i uvodi nove aktere u politiku: klase, narode i domainstva, zajedno s novim politi kim prostorima. Tradicionalna geopolitika stavila je dr~avu na prvo mjesto i zanemarila ostale aktere. Teritorijalizacija geopolitike bila je stavljanje dr~ave u prvi plan. Danas je prisutan otklon od takvog poimanja, a hegemonske tranzicije odvla e pozornost od prostora prostora ka prostoru tokova. Promjena koja se deaava je deteritorijalizacija. Geopolitika koja se mijenja posljedica je politike institucija globalne kapitalisti ke ekonomije. Geopolitika deteritorijali-zacije je geopolitika sukoba izmeu prirode i obima promjena povijesnih utemeljenosti. Dokaz za ovu tvrdnju nalaze se u sveprisutnoj politi koj borbi za kontrolu nad klju nim institucijama. Analiza suvremenih geopoliti kih uvjeta mora po eti s analizom socijalnih procesa, a ne analizom teritorijalnih aspekata. Razumijevanje etiri klju ne institucije globalne kapitalisti ke ekonomije klju no je za razumijevanje njihove politike. Globalizacija stoga ne dovodi do smanjivanja va~nosti politike nego do uklju ivanja politike u sve dijelove druatvenog ~ivota. Suvremena politika oblikuje se kroz povijesno nasljee i suvremeni dinamizam politika institucija. Institucije dr~ave izgubile su zna enje, ali su se pojavile druge institucije i teritorijalni oblici, koji sve viae preuzimaju ulogu dr~ave. lanak C. Flinta primjer je uspjeane primjene jednog teorijskog pristupa, pristupa svjetskog sistema, u analizi suvremenih geopoliti kih uvjeta (ato spada u domenu strukturalne geopolitike). Autor nam prikazuje suvremene geopoliti ke uvjete, obilje~ene globalizacijom i deteritorijalizacijom i stavlja ih u kontekst podjele svijeta na jezgru i periferiju. Procese u jezgri i periferiji obilje~avaju povijesno ukorijenjene, duboke suprotnosti, koje dovode do zadovoljstva i ~elje za zadr~avanjem postojeih odnosa na jednoj, i nezadovoljstva i sna~ne ~elje za promjenama na drugoj strani. Osim toga, autor postavlja pitanje koliko su stvarno duboke suvremene promjene, da li se mo~e govoriti o fundamentalnim geopoliti kim i inim promjenama u svijetu, ili je sve samo dio promjene ciklusa hegemonije. `to se ti e samih institucija koje sudjeluju u promjeni suvremenih geopoliti kih uvjeta, dr~ava joa uvijek ima najva~niju ulogu, ali se njena va~nost sve viae smanjuje, a teritorijalnost takoer sve viae gubi va~nost, sukladno procesu deteritorijalizacije koji oblilje~uje suvremenu stvarnost. Uvjeti u kojima se razvija novi svjetski geopoliti ki poredak su: A) Na politi kom polju: Proliferacija dr~ava i njihov ulazak u meunarodni sustav, ime se broj lanica meunarodnog druatva poveao za preko 20 dr~ava, od ega najviae u Europi (s Rusijom ak 14), zatim u Aziji (ukupno osam) te u Africi (dvije, Eritreja i Namibija). Istodobno su u Europi nestale etiri dr~ave (SSSR, Isto na Njema ka, ehoslova ka i SFRJ). Ovo je najvea proliferacija dr~ava nakon dekolonizacije; Nastanak sve veeg broja subjekata meunarodnih odnosa, uz dr~ave se pojavljuju razli ite organizacije i integracije, nevladine organizacije, skupine ljudi, pokreti; Kriza nacionalne dr~ave koja se kao proizvod daleke proalosti (19. stoljee) sa svim svojim ograni enjima sve te~e prilagoava suvremenim uvjetima koji vladaju unutar i izvan njenih granica. Nacionalna dr~ava sve te~e zadovoljava potrebe svih skupina druatva koje egzistiraju unutar njenih granica. U meunarodnim odnosima ima sve veu konkurenciju ostalih subjekata meunarodnih odnosa; Ograni avanje suvereniteta dr~ave pomou djelovanja meunarodnih instrumenata moi, kao ato su vojno-politi ki savezi te meunarodne organizacije npr. OUN; Slabljenje nekih svjetskih centara moi i ja anje nekih drugih ato dovodi do novih realnosti u geopoliti kim i meunarodnim odnosima i do novog poretka; `irenje demokracije na regije i dr~ave u kojima je prije nije bilo  najvee airenje se desilo u Europi, Aziji i Africi (donekle). No nisu sve formalne demokracije i prave liberalne demokracije zapadnoeuropskog tipa. Nastalo je mnogo kvazi-demokracija, koje su bile autoritarni sustavi i kao takve malo poboljaanje u odnosu na totalitarne sustave. Jedna od takvih kvazidemokracija bila je i Hrvatska; `iroko prihvaanje liberalne demokracije kao jedinog mogueg puta u budunost kod svih uspjeanih druatava koja su se uspjela gospodarski razviti ili to bar ~ele; Pojava zemalja u tranziciji i zemalja otpadnika koje su van svjetskog poretka; Ja anje regionalnih geopoliti kih poredaka uslijed slabljenja bipolarnosti; Pretvorba SAD-a u jedinu svjetsku supersilu i globalnog hegemona, sa joa veim stupnjem hegemonije nego prije. To SAD-u daje poziciju globalnog lidera sa svim ovlaatenjima, ali i odgovornostima koje donosi globalno vodstvo. Daljnji razvitak svjetskog poretka ovisiti e o politici SAD-a u odnosima sa svijetom; Raspad jedne svjetske supersile, SSSR-a i pretvaranje veine njegovih sljednica u golemi prostor nestabilnosti optereenih tranzicijskim problemima. Raspad SSSR-a ozna io je definitivni kraj komunisti kog kontinentalnog bloka. Stvorena je crna rupa u srediatu Euroazije. Oslabljena Rusija je od globalne sile postala globalni problem, a ostale dr~ave bore se za svoj opstanak izmeu Rusije i ja ih susjeda; Stvaranje novih podjela nakon ato je izbrisana hladnoratovska bipolarna podjela; Pojava opozicije novom svjetskom poretku u dr~avama na svim kontinentima; Nemogunost rjeaavanja sredianjih pitanja opstanka i razvoja svijeta. B) Na vojno-sigurnosnom polju: Odsutnost poveane mogunosti globalnog sukobljavanja nuklearnim oru~jem izmeu nuklearnih velesila; Postojanje svjetske supersile koja na vojnom polju nema dostojnog suparnika, osim u slu aju potpunog globalnog sukobljavanja, ato nije vjerojatno; Redefiniranje nacionalnih sigurnosnih i strategijskih ciljeva i interesa gotovo svih dr~ava u svijetu, a posebice onih najja ih i najviae uklju enih u svjetski poredak; Pojava novih izazova sigurnosti koji imaju bitno druga ije zna ajke nego ato su to imale najva~nije prijetnje sigurnosti u hladnoratovskom dobu. Novi izazovi sigurnosti dijele se u tri skupine: latentni tradicionalni konflikti koji sad ulaze u novu fazu trajanja na viaoj razini, novonastali konflikti i krizna ~ariata vezani uz velike promjene u geopoliti kim odnosima u geopoliti koj tranziciji (nastanak novih dr~ava, problemi novonastalih manjina, etni ki i regionalni sukobi), globalni izazovi sigurnosti neteritorijalnog karaktera koji poprimaju sve vee razmjere (terorizam, proliferacija oru~ja masovnog uniatenja, trgovina drogom i ljudima, ekoloake katastrofe itd.); Sve ja e globalno zagrijavanje i zagaivanje, koja u budunosti prijeti pretvaranjem dijelova Zemlje u prostor nemogu za ~ivot ljudi; Novi izazovi sigurnosti zahtijevaju primjerene odgovore sigurnosnih struktura dr~ava, tj. sustava nacionalne sigurnosti, koji su u velikoj mjeri relikt proalog razdoblja i nisu sposobni pravodobno i na pravi na in odgovoriti na ove izazove. ak ni sustavi nacionalne sigurnosti najbogatijih i najveih zemalja ne zadovoljavaju u potpunosti kriterije koje pred njih postavlja promijenjena situacija u meunarodnoj sigurnosnoj okolini. Sustavi nacionalne sigurnosti ostalih zemalja potpuno su nedorasli situaciji; Nastanak novih sigurnosnih doktrina koje se javljaju kao odgovor na novonastale prilike u meunarodnoj sigurnosnoj okolini. Sigurnost se danas shvaa kao mnogo aire podru je koje se ne odnosi samo na fizi ku obranu dr~ave i zaatitu teritorija i ljudi. Promjena sadr~aja funkcije sigurnosti obuhvaa pitanja trgovine, blagostanja, rasta gospodarstva i zaatite okoliaa; Pojava svijesti o potrebi stvaranja sustava kolektivne sigurnosti na regionalnim razinama (regionalni sigurnosni re~imi) i po mogunosti na globalnoj razini. C) Na gospodarskom polju: Prijelaz razvijenog svijeta iz industrijskog u postindustrijsko doba; Slabljenje zapreka meunarodnoj trgovini; Poveanje opsega meunarodne trgovine; Razvoj meunarodnih gospodarskih organizacija i integracija, koje postaju sve zna ajniji subjekti meunarodnih odnosa; Ubrzanje procesa globalizacije kao skupa prvenstveno gospodarskih promjena koje se dogaaju u svijetu i iz kojih nije izuzet nijedan dio Zemlje; Podjela svijeta na trgovinske blokove, meusobno konkurentne; Daljnji razvoj svjetskog sistema i podjela svijeta na jezgru, poluperiferiju i periferiju; Ubrzano pomicanje nekih dijelova svijeta iz poluperiferije u jezgru ili periferiju; Izrazita nejednakost u raspodjeli svjetskih resursa i svjetskog bogatstva; Poveanje razlike u bogatstvu i standardu ~ivljenja izmeu razvijenih i nerazvijenih zemalja, te izmeu bogatih i siromaanih skupina stanovniatva u zemljama; Poveanje zadu~enosti nerazvijenih zemalja prema razvijenim zemljama; Pojava geoekonomije kao obrasca za djelovanje razvijenih dr~ava u njihovoj politici prema svijetu. Glavni protagonist geoekonomije u svijetu su Sjedinjene Ameri ke Dr~ave, posebice Clintonova administracija. Geoekonomija kao obrazac djelovanja sve viae zamjenjuje geopolitiku i geostrategiju. Ta injenica uvodi svijet u potpuno novu fazu globalnog razvoja meunarodne zajednice. Geopolitika se sve viae do~ivljava kao hladnoratovska, a geoekonomija kao posthladnoratovska paradigma. Geoekonomija e u budunosti vjerojatno biti najva~niji obrazac djelovanja razvijenih zemalja prema nerazvijenim zemljama, ato e ubrzanjem procesa globalizacije dovesti do joa veih razlika u bogatstvu i standardu ~ivljenja razvijenih i nerazvijenih zemalja. D) Na druatvenom polju Ubrzana transformacija druatava razvijenih zemalja iz modernih u postmoderna druatva ato je oznaka za itav niz opse~nih druatvenih promjena; Zaoatravanje civilizacijskih razlika u svijetu i pojava suparnika dominaciji zapadne civilizacije nad ostalim civilizacijama u svijetu. Suparnike svojem polo~aju u svijetu dio zapadne civilizacije vidi u kineskoj i islamskoj civilizaciji; Daljnja urbanizacija slabije razvijenih zemalja. Suburbanizacija i metropolitanizacija razvijenih zemalja, ato dovodi do sve veih socijalnih razlika; Slabljenje dr~avne kontrole nad nekim aspektima druatvenog ~ivota; Ubrzani razvoj civilnog druatva u demokratskim zemljama svijeta; Ja anje instituta ljudskih prava u meunarodnom druatvu i u sve viae dr~ava. Ljudska prava postaju jedan od najva~nijih imbenika kojim se vodi politika svjetske organizacije Ujedinjenih naroda, ali i politika jednog dijela dr~ava u svijetu. E) Na znanstveno-tehnoloakom polju: Ubrzan razvoj sredstava komuniciranja, prvenstveno telekomunikacijskih sredstava koja omoguuju spajanje svijeta u jedinstvenu cjelinu u kratkom, realnom vremenu; Ubrzan razvoj informati kih sredstava koja omoguuju prikupljanje, spremanje i obradu vrlo velikih koli ina podataka u kratkom vremenu; Promjene u organizaciji rada uzrokovane razvojem tehnologije i organizacije rada. Ove promjene dovode do sve vee strukturne nezaposlenosti koja je jedan od najveih uzroka problema u druatvima, kako razvijenih, tako joa viae nerazvijenih zemalja. Razvoj novih metoda znanstvenih istra~ivanja, posebice u prirodnim znanostima; Razvoj novih prirodnih znanosti, npr. biotehnologije i moderne genetike; Uvjete razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka neizravno su istra~ivali i u svojim radovima i knjigama objavljivali mnogi politolozi, istra~iva i meunarodnih odnosa, geopoliti ari, makroekonomisti, politi ki ekonomisti, futurolozi i mnogi drugi. Usprkos nedostatku eksplicitnog vezanja tih istra~ivanja uz geopolitiku i geopoliti ki poredak, iz njih mo~emo ia itati neke poruke, koje nam nazna uju kakvi bi mogli biti uvjeti daljnjeg razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka. Stoga ovdje donosimo samo osnovne zna ajke tri svjetski poznate teze koje su svojim pojavljivanjem sna~no odjeknule u javnosti, ali i izazvale lavinu kritika svih onih koji se nisu slagali sa vienjima budunosti koje su donijele ove paradigme. Prva teza odnosi se na ameri kog ekonomista Edwarda N. Luttwaka i njegovu geoekonomiju, druga teza se odnosi na Francisa Fukuyamu i njegovo predvianje kraja povijesti kakvu poznajemo, dok se trea teza odnosi na ameri kog politologa Samuela P. Huntingtona i poznati sukob civilizacija. Jedna od najva~nijih teza o budunosti suvremenog svijeta odnosi se na geoekonomiju Edwarda N. Luttwaka. Luttwak je pojam geoekonomija uveo kako bi opisao primjesu logike sukoba s metodama trgovine. Danas pojam ima viae zna enja i airi smisao. Geoekonomija se poima kao novo orue za postizanje ciljeva visokorazvijenih dr~ava u meunarodnim odnosima putem geoekonomskih, a ne vojnih strategija. Geoekonomija se odnosi na djelovanje ekonomije u prostoru. Upotrebljava se i za objaanjavanje najva~nijih promjena u konfiguraciji meunarodnih odnosa u doba globalizacije. Stoga se smatra novim pristupom neoliberalne teorije u znanosti o meunarodnim odnosima. Geoekonomija nam sugerira sadaanju i buduu va~nost shvaanja ekonomske strukture kao najdublje strukture svjetskog poretka. Po nekim autorima budue pozicije dr~ava u svijetu biti e odreene ekonomskim natjecanjem, a ne vojnim osvajanjem. Stoga se ak postavlja pitanje da li e u budunosti geoekonomija u potpunosti zamijeniti geopolitiku? Luttwak predvia da e dr~ave svoju meunarodnu poziciju osiguravati sposobnoau za geoekonomsko natjecanje koje se razlikuje od ekonomske utrke iz proalosti, jer dr~ave ne mogu upotrijebiti vojnu silu da bi osigurale svoje interese i rijeaile gospodarske konflikte. Komparativne prednosti dr~ava sve su manje va~ne jer je va~nija natjecateljska sposobnost na globalnom tr~iatu. Geoekonomsko natjecanje izmeu dr~ave vodi se ekonomskim instrumentima i cilj mu je ja anje vlastite, a ne slabljenje i ruaenje protivni ke ekonomije. Kada dr~ava intervenira u ovakvo natjecanje, onda ono viae nije samo ekonomija nego geoekonomija. Dr~ava djeluje u korist zajedni kog dobra kako bi osigurala razvoj i blagostanje. Geoekonomija, za razliku od geopolitike, funkcionira u uvjetima smanjenog zna enja geografskog prostora kao resursa i kao prepreke, ato je omoguio tehnoloaki razvoj. Geoekonomija takoer funkcionira u uvjetima smanjenih barijera meu dr~avama te kroz integraciju pojedinih ekonomija poboljaava u inke djelovanja ekonomije u prostoru. No, unato  ovakvom djelovanju geoekonomija se ipak svodi uglavnom na borbu za strana tr~iata, blokadu domaeg tr~iata za strane proizvode kroz instrumente protekcionizma, stvaranje osnove za ekonomski razvoj kroz dr~avna ulaganja, postavljanje pravila i propisa meunarodnog ekonomskog natjecanja, te obavjeatajnu djelatnost u slu~bi pribavljanja podataka o tehnoloakim inovacijama protivni ke strane. Luttwak je na ispravan na in shvatio kakva je realnost danaanjih meunarodnih odnosa u kojima dolazi do sve veeg povezivanja ekonomskih i politi kih odnosa. Sve to je praeno zajedni kim djelovanjem vojnih, politi kih i ekonomskih instrumenata kojima dr~ave unapreuju svoj polo~aj u globalnom ekonomskom natjecanju, koje postaje sve ja e i sve viae povezano. Luttwaku se mo~e zamjeriti prejako vezanje uz strategiju, izrazito etnocentri na proameri ka pozicija i sli nosti geoekonomskih postulata s merkantilisti kima, ato se ogleda u povezanosti djelovanja dr~ave i ekonomskih procesa. Geoekonomija kao koncept za objaanjavanje suvremenih i buduih meunarodnih odnosa ima primjenjivost u praksi. Aktualnost geoekonomije mo~e se pratiti kroz suvremene meunarodne ekonomske odnose u kojima dr~ave svojim uplitanjem i promicanjem svojih interesa unose politi ki aspekt inei ekonomske odnose i politi kima. Postavlja se pitanje da li je pravi naziv za takvo djelovanje geoekonomija? Na ato se odnosi ovo geo, na geografski prostor ili neato drugo? I sam Luttwak smatra da geografski prostor gubi zna enje u suvremenim meunarodnim odnosima ato je uglavnom to no. Ne bi li onda bolji naziv bio globalna ekonomska politika? Prefiks geo sam po sebi ne ozna uje djelovanje dr~ave na ekonomiju nego ozna uje da ekonomija djeluje u prostoru ato je potpuno logi no. Druga teza koja nam objaanjava sadaanjost i budunost odnosa u svijetu je teza Francisa Fukuyame o kraju povijesti i posljednjem ovjeku. Fukuyama cjelokupnu povijest svijeta promatra kao jedinstven i usmjeren proces koji ima svoj cilj. Povijest je po Fukuyami Opa povijest i ima teleoloaki karakter. Logi an razvoj povijesti nas djelovanjem Mehanizma vodi od primitivnih i prijelaznih drutava do modernih drutava, koja se razvijaju kroz apsokutne monarhije preko autokracija prema demokracijama. Na tom putu deavaju se i padovi u faizam ili komunizam. No, ipak sva drutva moraju zavriti svoj razvoj u liberalnoj demokraciji koja ovjeku omoguuje slobodu i priznanje prava. Liberalna demokracija omoguuje kapitalisti ki razvoj, akumulaciju bogatstva i rast ~ivotnog standarda. U svojoj knjizi Fukuyama raspravlja o tri problema koje sa~imlje u jednu jedinstvenu tezu. Prvi problem je objaanjenje napretka u povijesti tj. evolucije ovje anstva i ima filozofski karakter. Fukuyama najviae pa~nje posveuje evoluciji politi kih sustava i odnosima meu dr~avama. Ono ato Fukuyaminu knjigu ini zanimljivom je popunjavanje Ope povijesti recentnim zbivanjima. Drugi problem je koji se analizira je transformacija suvremenih druatava. Upravo je kapitalizam omoguio poveanje standarda i obrazovanja pa je razvoj druatva doaao u nesklad s politi kim slobodama. Stoga se kod stanovniatva javila potreba za priznanjem. Upravo je ta potreba za priznanjem dovela do sloma komunisti ke ideologije i komunisti kog bloka koji se uruaio u sebe. Slom komunizma omoguio je da se otvori prostor za airenje liberalne demokracije, no to dosad nije bio slu aj. Upravo ovdje se pokazuje ograni enost Fukuyamine teze jer slom komunizma nije donio airenje liberalne demokracije nego prijelaz iz totalitarnih u autoritarne sustave s prividom demokracije. Isto tako, u veini dr~ava doalo je do ja anja nacionalizma i etnocentrizma, etni kog nasilja, sukoba oko teritorija novonastalih dr~ava, obnove faaisti kih i nacisti kih ideja itd. Gotovo svaka bivaa komunisti ka dr~ava proala je ovaj put nazadovanja. Ozbiljniji problemi su sprije eni, a ratovi koji su voeni zaustavljeni su tek intervencijom meunarodnih imbenika. Trei problem koji Fukuyama obrauje je problem priznanja ovjekovih prava. Upravo su ovjekov ponos i ~elja za priznanjem pokreta  povijesti. Na kraju, Fukuyama zaklju uje da je demokracija cilj povijesti, kapitalizam najsavraeniji proizvodni sustav, a ovjek ija su prava priznata i ~elja za priznanjem ostvarena je posljednji ovjek koji ~ivi u krajnjem obliku zajednice poslije koje nema potrebe za povijesnom transformacijom. Dio Fukuyamine knjige koji je posebno zanimljiv za geopoliti are i istra~iva e meunarodnih odnosa je kritika realizma kao nestvarnog vienja svijeta. Realizam po njemu oduzima meunarodnim odnosima sposobnost evolucije, pa se rat ini vje nom stvari. Zbog anarhi ne prirode meunarodnog sustava nijedna dr~ava ne mo~e biti sigurna u svoj opstanak, pa mora initi sve da povea svoje obrambene sposobnosti koje druge dr~ave shvaaju kao prijetnju sebi. Stoga se utrka u naoru~avanju ini neizbje~nom. U hladnom ratu realizam je bio dominantan okvir za shvaanje meunarodnih odnosa i svi najva~niji istra~iva i meunarodnih odnosa bili su realisti. Bipolarnost je pridonosila ja anju realizma, ali je ujedno bila i koriatena za nekriti ko promicanje teza o nu~nosti sukoba i utrke o naoru~anju. Realizam dr~avama oduzima mogunost djelovanja s obzirom na njihove unutarnje zna ajke. Nakon svraetka hladnog rata postavlja se pitanje da li je realizam prikladan za istra~ivanje suvremenih meunarodnih i geopoliti kih odnosa u svijetu i da li je to ikada uope bio. Trea teza koja se bavi predvianjem budunosti odnosa u svijetu je teza o sukobu civilizacija Samuela P. Huntingtona. Huntington u svojem djelu Sukob civilizacija i preustroj svjetskog poretka daje potpuno nov pogled na budunost meunarodnih odnosa u svijetu. Po Huntingtonu, budunost svijeta bit e obilje~ena sukobima koji e se voditi na granicama velikih svjetskih civilizacija. Huntington identificira osam velikih svjetskih civilizacija, a to su: Zapad, pravoslavni Istok, latinoameri ka civilizacija, japanska, kineska, indijska, afri ka i islamska civilizacija. Civilizacija predstavlja najviai stupanj identifikacije svakog ovjeka. Nekad su se ratovi vodili izmeu dr~ava i ideologija, a danas i ubudue voditi e se izmeu razli itih naroda i vjerskih skupina. Ti ratovi nee jako eskalirati ako se vode izmeu naroda pripadnika iste civilizacije, ali ako se vode izmeu naroda koji pripadaju razli itim civilizacijama velika su opasnost za mir u svijetu, jer se ostale dr~ave uklju uju u sukobe na strani onog naroda koji pripada njihovoj civilizaciji. Nakon prevlasti Zapada koja traje nekoliko stoljea i koja je presudno oblikovala svjetski poredak, od polovine 20. stoljea dolazi do smanjenja dominacije Zapada u odnosu na ostale civilizacije. Uzroci smanjivanja prevlasti Zapada su brojni. Najva~niji su: transfer tehnologije u nerazvijene zemlje koje nisu dio zapadne civilizacije, dekolonizacija, velik porast stanovniatva nezapadnih civilizacija i zasienost Zapada vlastitim problemima kao ato su slab prirodni prirast stanovniatva i gubitak moralnosti i religioznosti. Najvei izazovi polo~aju Zapada u svijetu su islam, zbog velikog i obnove fundamentalizma, te kineska civilizacija radi brzog gospodarskog i politi kog razvoja. Zapad treba prihvatiti svoj polo~aj u svijetu i ostale civilizacije pustiti da se razvijaju same, a ne pokuaavati cijeli svijet podvrgnuti svom kulturnom i politi kom utjecaju. Istodobno, Zapad treba oja ati samog sebe kroz moralnu obnovu druatava koja ine zapadnu civilizaciju. Huntingtonova teza o sukobu civilizacija izazvala je najvei odjek u svjetskoj javnosti od svih teza koje se bave budunoau svjetskog poretka. Novo vienje odnosa u svijetu, koje isti e presudnu va~nost odnosa meu civilizacijama u odreivanju budueg svjetskog poretka, jedna je od najva~nijih novina u znanosti o meunarodnim odnosima. Konfliktualni karakter i svrha teze (uputa policy-makerima i establishmentu SAD-a) ostaci su hladnoratovskog razmialjanja. Usprkos kritikama, tezi se ne mogu porei inovativnost i aktualnost. 3. Akteri novog svjetskog geopoliti kog poretka 3.1 Dr~ave i njihova nova uloga Za potrebe ovog rada potrebno je sagledati mjesto i ulogu dr~ave u suvremenom poretku. Dr~ave su danas samo jedan od aktera u globalnom geopoliti kom poretku, jedan od subjekata meunarodnih odnosa. U proalom stoljeu, sa sve veim brojem dr~ava, meuovisnoau, te ja im i dubljim odnosima mijenjala se uloga dr~ava u geopoliti kim i meunarodnim odnosima. Ujedno su se pojavili i drugi subjekti meunarodnih odnosa koji su naruaili apsolutni primat dr~ave u meunarodnim odnosima. Dr~ave danas joa uvijek ostaju najzna ajniji subjekti geopoliti kih i meunarodnih odnosa. No njihova se va~nost smanjuje, a uloga mijenja sukladno promjenama unutar dr~ava i u meunarodnom sustavu. Dr~avu mo~emo definirati kao geografski ograni en entitet kojim upravlja sredianja vlast, koja ima sposobnost donoaenja zakona, pravila i odluka te mogunost njihove primjene unutar svojih granica. Dr~ava je legalni entitet priznat meunarodnim pravom kao temeljna odgovorna jedinica meunarodnog pravnog sustava. Moderna dr~ava to no je ograni en dio prostora koji ima stalno stanovniatvo i na kojem postoji vrhovna vlast. Svaka dr~ava, da bi bila dr~ava mora imati odreene atribute: dr~avni teritorij, stalno stanovniatvo, politi ka organizacija (vlast), organizirano gospodarstvo, prometni sustav. Uz ove geografske, postoje i politi ki atributi dr~ave  suverenitet i meunarodno priznanje. Postoji viae klasifikacija dr~ava, po veli ini, broju stanovnika, karakteru vlasti, slo~enosti, gospodarskoj razvijenosti itd. Dr~ave se mogu razvrstati i po na inu nastanka  da li su nastale dugotrajnim povijesnim procesom ne mijenjajui fundamentalno zna ajke teritorijalne organizacije i mati ni teritorij (Francuska), ujedinjenjem manjih dr~ava (Italija, Njema ka), raspadom veih dr~ava (Hrvatska, Slova ka, Ukrajina), dekolonizacijom (gotovo sve afri ke dr~ave, Australija i Oceanija, cijela Amerika). Dr~ave imaju specifi an odnos sa nacijama. Neke dr~ave nastale su kao izraz teritorijalizacije neke etni ke skupine, a druge su nastale mnogo prije nacija, pa su bile politi ke zajednice u kojima su nastajale nacije. Dr~ave mo~emo podijeliti s obzirom na njihovu teritorijalno-politi ku organizaciju, pa tako postoje unitarne, federalne i regionalne dr~ave. Unitarne dr~ave ine veinu dr~ava u svijetu. Unitarne dr~ave dijele se na centralizirane koje su izraz jedinstvenog razvoja jednog prostora i relativno homogenih zna ajki prostora na kojem je nastala dr~ava te imaju obi no jednu regiju jezgre, te na visoko centralizirane u kojim je centralizacija posljedica suprotstavljanja sredianje vlasti percepiranim prijetnjama koje predstavljaju unutarnje razli itosti, etni ka nehomogenost, tribalizam ili regionalizam. Federalne dr~ave su one u kojima sredianja vlast predstavlja razli ite zajedni ke interese razli itih dijelova dr~ave i razli itih skupina stanovniatva. No sredianja vlast dopuata svakoj jedinici koja ju ini da ima svoje zakone, politike i propise u nekim podru jima. Svaka federalna jedinica ima teritorij, glavni grad, izabranog rukovoditelja izvrane vlasti, svoj prora un i zakonodavno tijelo. Meu federalnim dr~avama u svijetu danas mo~emo razlikovati slabo i ja e centralizirane. Meu federacijama koje su ujedno i demokracije danas prevladava te~nja ka decentralizaciji dijela funkcija, tj. prenoaenju sve viae nadle~nosti sa sredianje vlasti na federalne jedinice. Federalne dr~ave slabije su otporne na krize u dr~avi, jer vrlo esto se javljaju separatisti ke te~nje pojedinih federalnih jedinica ili entiteta, koji su obi no potkrijepljeni kriznom situacijom. Regionalne dr~ave predstavljaju sredinu spektra izmeu unitarnih i federalnih dr~ava. Regionalne dr~ave nisu toliko centralizirane kao unitarne dr~ave, a nisu ni decentralizirane kao federalne dr~ave. Predstavljaju odreenu ravnote~u izmeu unitarnih dr~ava koje daju sve viae autonomije svojim dijelovima, te federalnih dr~ava koje postaju ja e centralizirane. Nakon uvoda i upoznavanja sa definicijom, atributima i vrstama dr~ava mo~emo se posvetiti razmatranju uloge suvremenih dr~ava u meunarodnim odnosima. Prva i osnovna pretpostavka koja nam se namee u razmatranju uloge suvremenih dr~ava u meunarodnim odnosima jest da se identitet i interesi dr~ava i ostalih aktera poretka stvaraju kroz interakciju jednih s drugima. Dr~ava ne mo~e postojati ako nije priznata od ostalih dr~ava. Stoga je meuovisnost glavna zna ajka meunarodnog sustava koji se nekad u potpunosti izjedna avao sa sustavom dr~ava, no danas je to sve manje samo sustav suverenih teritorijalnih dr~ava. Cox aktivnosti dr~ava i aktera svjetskog poretka vidi kao aspekte veih povijesnih struktura, pa su dr~ave bile konstruirane i ponovno konstruirane u povijesti kroz povezivanje globalnih i lokalnih druatvenih odnosa.  Tridesetgodianjim ratom i Westfalskim mirom, kojim je taj rat okon an u Europi 17. stoljea desila se fundamentalna promjena u politi koj povijesti Europe koja je u ono doba bila prostor politi ke, gospodarske i civilizacijske hegemonije u svijetu. Od Westphalskog mira prvi put u povijesti mo~emo govoriti o sustavu meusobno priznatih suverenih dr~ava sa definiranim dijelovima prostora koji ine njihov politi ki organiziran prostor, teritorij. Otada se javlja meunarodni sustav i mogue je prou avanje meunarodnih odnosa. U 17. stoljeu suverene europske dr~ave bile su za etak suvremenih modernih dr~ava. Te dr~ave joa nisu bile nacionalne dr~ave, ve apsolutne monarhije gdje su poredak i socijalno-politi ka kohezija uglavnom ostvarivani putem vladara, birokracije, vojske i merkantilisti ke ekonomije. S ja anjem europske moi i tehnoloakim napretkom europske velesile uspostavile su svoje kolonije na svim kontinentima. Postupnim oslobaanjem od kolonijalne vlasti teritoriji koji su stekli neovisnost preuzeli su europski model organizacije teritorija. Tako je, od po etka 19. stoljea pa sve do kraja 20. stoljea, dekolonizacijom u svijetu stvoreno preko 120 dr~ava. Uz raspad komunisti kih federacija kojim je stvoreno dvadesetak novih dr~ava danas je broj dr~ava u svijetu preko 190. Ovakav velik broj dr~ava, od kojih su gotovo sve i lanice UN-a, a veina je lan mnogih drugih globalnih i regionalnih organizacija, obogauje i uslo~njava meunarodne odnose, koji su danas najopse~niji i najdinami niji u povijesti, s tendencijom daljnjeg porasta broja aktera, promjene njihove uloge, promjene strukture meunarodnog sustava, pojave novih i akceleracije nekih postojeih procesa. Saul Cohen predvia da e u bliskoj budunosti tj. u sljedeih dvadesetak godina u svijetu nastati joa tridesetak novih dr~ava koje e imati gateway-obilje~ja, te e predstavljati sponu izmeu obale i zalea. Najva~niji dio okru~enja dr~ava kao politi kih tvorevina ini meunarodni politi ki sustav koji je u osnovi anarhi ne prirode, jer u njemu ne postoji vrhovna sredianja vlast. Anarhija je strukturna sastavnica meunarodnog sustava. Glavna zna ajka dr~ava njihova je suverenost. Suverene dr~ave i meunarodna anarhija meusobno su ovisni, jer jedno djeluje na drugo oblikujui ga. Zbog postojanja suverenih dr~ava prevladava meunarodna anarhija jer se nijedna dr~ava ne ~eli odrei suvereniteta, a zbog nedostatka sredianje vlasti dr~ave i dalje posjeduju suverenitet. Meunarodni sustav mo~e se nazvati i oligarhijom jer u njemu stvarnu vlast ima manji broj najmonijih dr~ava, danas na elu sa SAD-om. Ovakva priroda meunarodnog sustava onemoguuje uspostavu sustava sigurnosti na globalnoj razini. Veliki pomak u tom pravcu ine regionalni sustavi kolektivne sigurnosti i sigurnosni re~imi. Zbog anarhi ne strukture meunarodnog sustava, u njemu prevladavaju natjecateljski odnosi u kojima se igraju igre u kojima profitiraju sposobniji, a kad je opstanak dr~ava ugro~en, pre~ivljavaju uglavnom samo najvei i najsposobniji. Zbog dugotrajnosti, stabilnosti i slabe promjenjivosti sustava teritorijalnih dr~ava postavlja se pitanje  da li uzroci tome le~e u prirodi samih dr~ava ili prirodi meunarodnog sustava? Dr~ave su danas joa uvijek stvaratelji identiteta za veinu ljudi te imaju najvee sposobnosti organiziranja funkcioniranja druatva u svim aspektima druatvenog ~ivota meu kojim je najva~nija obrana suvereniteta i teritorijalnog integriteta te zaatita graana. Zbog anarhije i nejedinstva koji su se razvili kroz evoluciju meunarodnog sustava dr~ava, pitanje je da li mo~emo govoriti o meunarodnom sustavu ili meunarodnom druatvu. Sustav je osnovna ideja, koja prethodi te je funkcija zna ajne integracije. Druatvo je povijesni odgovor na postojanje sustava. Ako jedinice sustava priznaju trajnost i va~nost meuovisnosti mogu po eti stvarati pravila za izbjegavanje ne~eljenih sukoba i postizanje ~eljenih promjena. Povijesni razvoj globalnog meunarodnog druatva posljedica je airenja utjecaja Zapada. Dvije najva~nije sastavnice meunarodnog druatva su princip anarhi nog poretka i nerazlikovanje jedinica u druatvu prema funkcijama, jer sve posjeduju sve atribute suverenosti. U suvremenim uvjetima, u razdoblju nakon kraja hladnog rata, tehnoloakog napretka i ubrzavanjem procesa ekonomske i politi ke globalizacije, dolazi do promjena unutar dr~ava kao odgovora na promjene u meunarodnom sustavu. Moderna dr~ava joa uvijek je najva~niji akter meunarodnih odnosa, sa suverenitetom koji joj daje isklju ivo pravo vlasti na svom teritoriju kroz instrumente svoje vlasti. Sposobnosti djelovanja dr~ave odreene su snagom dr~avne ideje njenih stanovnika, sposobnoau institucija i bogatstvom resursa. Djelovanje dr~ave nije ograni eno na njezin teritorij. Dr~ava je sposobna neke aspekte svoga djelovanja projicirati i izvan svog teritorija. Projekcijom djelovanja dr~ava postaje akter meunarodnih odnosa, jer ulazi u meuovisan odnos s drugim akterima meunarodnih odnosa. Djelovanje dr~ave u meunarodnim odnosima ograni eno je njenim sposobnostima i resursima koji su za svaku dr~avu razli iti. Ograni eno je i normama meunarodnog prava koje regulira meunarodne odnose i meunarodni politi ki sustav. Odnos dr~ava i normi meunarodnog prava potreban je za normalno odr~avanje i funkcioniranje meunarodnih odnosa. Postoji i mialjenje po kojem dr~ave kao nosioci subjektiviteta nisu podlo~ne nikakvim pravnim ograni enjima i da samo meunarodno pravo namee ta ograni enja. U stvarnosti, vanjski autoritet dr~ave nije ograni en jer ne bi bilo prava meu dr~avama, a meunarodno pravo je dobrovoljno prihvaeno pravo pa nije pravo nad dr~avama, ve meu njima. Vanjskopoliti ko djelovanje dr~ava djelatnost je usmjerena na postizanje promjena u meunarodnome politi kom sustavu, u kojem djeluje velik broj dr~avnih jedinica. Aktivnost dr~ave uvijek je postavljena u smjeru postizanja takvih mogunosti da bi se dobio rezultat. Da bi djelovanje bilo djelotvornije, svaki prethodni potez mora poveati vjerojatnost poduzimanja sljedeeg koraka. Time se utje e na postavljanje drugih dr~ava da tu aktivnost shvate kao trajnu namjeru da se ostvari trajni cilj. Djelovanje dr~ava uvijek se odvija u nekim uvjetima. Prirodni uvjeti se odnose na djelovanje prirodne sredine, prirodne resurse i geografski smjeataj dr~ave. Druatveno-politi ki i ekonomski uvjeti djelovanja odnose se na utjecaj druatvene strukture, razvijenost gospoda-rstva, politi ku situaciju, razli itost kultura. Motivi djelovanja dr~ava vrlo su bitni, a mogu biti posljedica viae razloga. Mogu biti te~nja za ekspanzijom, poveanje nacionalne sigurnosti (jedan od najva~nijih motiva), gospodarski prodor na strana tr~iata ili odgovor na ponaaanje drugih dr~ava. Motivi djelovanja rezultat su razli itih poticaja unutar i izvan dr~ave. Ciljevi i sredstva djelovanja dr~ava moraju uvijek biti u skladu sa realnim mogunostima djelovanja, jer u suprotnom dolazi do raskoraka izmeu ciljeva i sredstava ato mo~e dovesti do gubitka resursa i sposobnosti dr~ave za daljnje djelovanje, ali i ugroziti njenu sigurnost. Nacionalni interesi dr~ave i njihova zaatita glavni su zadatak djelovanja dr~ave. Mogu se definirati kao stalne crte vanjske politike neke dr~ave. Nacionalni interesi gotovo svih dr~ava su o uvanje opstanka i neovisnosti, teritorijalnog integriteta i suvereniteta, gospodarski napredak, sigurnost graana, stabilnost politi ke zajednice i druatva. Posebni va~ni nacionalni interesi nazivaju se vitalnim interesima. Problem nacionalnih interesa nije vezan samo uz njihovo ostvarivanje, ve i uz njihovu definiciju, jer esta je pojava da vlast u nekoj dr~avi svoje politi ke interese proglaaava nacionalnim interesima i sve resurse druatva upotrebljava kako bi ostvarivala te politi ke interese. Uz djelovanje dr~ava u meunarodnim odnosima ve~e se i pojam sile, kao jedinog sigurnog jamca ostvarenja nekog cilja. Kod pojma sile takoer postoji problem njegove definicije. Upotreba sile i njena uloga u anarhi noj prirodi meunarodnog sustava koja se koristi kao raison d'etre upotrebe dr~avne sile, pojam je oko kojeg se najviae spore teoreti ari meunarodnih odnosa. Pojam sile esto se ve~e i uz nacionalnu sigurnost dr~ava. Realisti ka akola meunarodnih odnosa na tome temelji svoje zaklju ke i postulate. Sila se izra~ava na viae na ina, u miru utjecajem, u stanju ni rata ni mira moi, u ratu fizi kom silom. Pojmom moi i sile u meunarodnim odnosima od realista najviae se bavio Hans Morgenthau. Borba za mo po realistima je prvorazredan cilj unutarnje i vanjske politike dr~ava. Sila je samo projekcija te moi i njeno koriatenje opravdano je. Ovakva razmialjanja potje u joa od Spykmana koji je prete a realisti ke akole meunarodnih odnosa, koja se razvila najviae u SAD-u u hladnoratovskom razdoblju. Realisti su ukupnost meunarodnih odnosa izjedna ili s politikom sile. Najvei utjecaj na razvoj realizma imala je priroda meunarodnih odnosa u razdoblju vrste bipolarnosti krajem 40-ih i 50-ih godina 20. stoljea. Zamah realisti ke akole i njenih poimanja moi, dr~ave, nacionalne i meunarodne sigurnosti te meunarodnog sustava mo~e se vidjeti u velikom broju teoreti ara meunarodnih odnosa koji su oblikovali diskurse kojima su se vodile politi ke elite vodeih dr~ava Zapada u hladnoratovskom razdoblju. Imena kao ato su Kennan, Morgenthau, Lippman, Hoffman poznata su ne samo prou avateljima meunarodnih odnosa, nego i airem krugu domae i meunarodne intelektualne javnosti. Realisti ka akola s orijentacijom na dr~avu do~ivjela je kritiku u obliku neorealizma, koji u srediate istra~ivanja stavlja strukturu meunarodnog sustava dr~ava, u kojem vlada stanje kooperacije ili stanje konfrontacije. Najva~niji pripadnik neorealisti ke akole ameri ki je teoreti ar meunarodnih odnosa Kenneth N. Waltz. Waltz je va~an jer se posebice bavio odnosima dr~ava u meunarodnim odnosima, u svojim najva~nijim djelima  Man, the State, and War prvi put objavljenom 1959. g. i Theory of International Politics iz 1979. g. Waltz teritorijalnu dr~avu smatra vrsto ukorijenjenom, gotovo nepromjenjivom institucijom i najva~nijim subjektom meunarodnih odnosa. Waltz se bavio strukturama meudr~avnih odnosa, isklju ujui unutarnji karakter dr~ava iz prou avanja meunarodnih odnosa. Struktura meunarodnog sustava po Waltzu ima tri zna ajke: stanje anarhije, sve dr~ave obavljaju jednake funkcije i ravnopravne su, raspodjela sposobnosti i resursa izmeu dr~ava je nejednaka. Kao sredianji mehanizam djelovanja meunarodnog sustava Waltz navodi ravnote~u snaga. Stanje sustava oblikuje broj velikih sila i priroda odnosa meu njima. Waltzova koncepcija meunarodnog sustava po iva na pretpostavci o sna~noj teritorijalnoj dr~avi. Natjecanje izmeu dr~ava dogaa se zbog straha od dominacije jer dr~ave do~ivljavaju druge dr~ave kao prijetnju svojoj poziciji u meunarodnom sustavu ili ak prijetnju svom opstanku. Waltz stoga smatra da zbog teritorijalnog karaktera dr~ave, koji je stabilan i gotovo nepromjenjiv treba meunarodne odnose istra~ivati samo na razini sustava. Razlog tome je injenica da meunarodni odnosi kao objekt svog istra~ivanja uzimaju anarhiju na razini sustava koja postoji izvan dr~avnih granica, a ne unutar dr~ava. Dr~ave su jedinstveni akteri iju prirodu odreuje interakcija s drugim dr~avama. Svaka dr~ava vrai procjene svog polo~aja prema drugim dr~avama. Dr~avni teritorij jedina je prostorna kategorija u meunarodnim odnosima. Procesi koji se zbivaju na subdr~avnoj i naddr~avnoj razini nisu bitni. U meunarodnim odnosima vlada opasno okru~je i dr~ave moraju biti vrlo oprezne kako se ne bi izlo~ile opasnostima i ugrozile svoju nacionalnu sigurnost. Neorealisti dr~avu smatraju glavnim akterom meunarodnih odnosa, ali kritiziraju realiste zbog pretjeranog isticanja va~nosti dr~ave, razdvajanja vanjske i unutarnje politike i previanja sve vee ekonomske meuovisnosti dr~ava. Meunarodnu politiku odreuju dr~ave izmeu kojih postoji interakcija. Uz sustav suverenih dr~ava kao razinu jedinice istra~uju i strukturu sustava meunarodnih odnosa kao strukturnu razinu. Jedinice uspostavljaju strukturu kroz djelovanje na sustav, a struktura mo~e i povratno djelovati na jedinice. Neorealizam, koji se pojavio kao kritika politi kom realizmu, takoer je do~ivio kritiku u obliku liberalizma i idealizma te postmodernisti kih glediata kakva njeguje kriti ka geopolitika. Kriti ka geopolitika sustav dr~ava Kennetha Waltza do~ivljava kao strukturan i ahistorijski. Waltz zanemaruje promjenu odnosa meu dr~avama, koje viae ne ratuju kad se vladaru svidi i ne uzima u obzir prirodu suvremenog meunarodnog sustava koji se po eo oblikovati s razvojem kapitalizma i ja anjem sredianje vlasti od 16. do 18. stoljea. Waltzov sustav dr~ava postoji izvan povijesnog konteksta u kojem se razvio. Osim neorealisti ke akole i njezina poimanja dr~ava kao teritorijalno-politi kih jedinica meunarodnog sustava ije su unutarnje zna ajke nebitne za stabilnost sustava, postoji i akola koje dr~ave poima kao klju ne institucije globalne politi ke ekonomije. To je idealisti ka akola, iji su nazori liberalni. Ovakvo poimanje dr~ava prisutno je i u politi koj ekonomiji i politi koj geografiji tj. u teoriji svjetskog sistema koju je razvio Wallerstein. Kroz povezivanje politike i ekonomije, koje su u meuovisnom odnosu, javlja se koncept upravljivosti po kojem su dr~ave kao institucije globalne politi ke ekonomije podlo~ne upravljanju od strane iste. Dr~ave ne posjeduju relativnu autonomiju ekonomija, jer ne postoje autonomne nacionalne ekonomije, nego je svaka ekonomija unutar dr~ave samo dio globalne ekonomije. Dr~ave su instrumenti razli itih socijalnih grupa, npr. klasa ili naroda koji im omoguuju sudjelovanje u globalnoj kapitalisti koj ekonomiji koja stvara svjetski sistem. Dr~ave, kao jezgre moi, instrument su grupa koje pomou njih ostvaruju svoje interese i natje u se za ato bolje pozicije u svjetskom sistemu koji se sastoji od tri osnovna dijela: jezgre, periferije i poluperiferije. Dr~ave se upotrebljavaju kao ograni eni dijelovi prostora kako bi odreivali protok roba i ljudi preko svojih granica. Zbog postojanja odreenog pravnog sustava koriste se i kao dio prostora u kojem vladaju specifi ni uvjeti poslovanja. Robert Keohane, pripadnik idealisti ke akole, ulogu dr~ava vidi potpuno druk ije od realista. U svom djelu After Hegemony Keohane se bavi idealisti kim poimanjem dr~ave i sustava meunarodnih odnosa. U njegovim se promialjanjima zapa~a duh ekonomskog liberalizma, koji svijet poima kao jedan veliki jedinstven sustav u kojem djeluje jedinstvena kapitalisti ka globalna ekonomija. Keohane raspravlja o hegemoniji SAD-a u meunarodnim odnosima te je zabrinut zbog sve slabijeg polo~aja SAD-a u svijetu. Djelo je pisano pod utjecajem geopoliti kog diskursa ideoloake geopolitike, prisutne u geopoliti kom poretku hladnog rata. Keohane zna aj pridaje ne toliko samim teritorijalnim dr~avama, nego raznim re~imima djelovanja tj. pravilima, normama i principima te obrascima donoaenja odluka, koji su se razvili nakon II. svjetskog rata i koji upravljaju globalnom ekonomijom. Ovi re~imi djelovanja smanjuju mogunosti samostalnog djelovanja dr~ava u meunarodnim odnosima i poti u suradnju meu dr~avama. Ovdje dr~ava ostaje sredianji akter. Meunarodni ekonomski odnosi joa uvijek su najveim dijelom odreeni politikom dr~ava, a meunarodni politi ki odnosi gotovo su potpuno odreeni politikom dr~ava i saveza dr~ava. Keohane meunarodni sustav vidi kao globalni politi ki sustav u kojem individualne dr~ave imaju svoje mjesto. Stoga je Keohane samo naizgled bio na potpuno drugom kraju spektra od Waltza. Njegov diskurs onda je joa uvijek bio odreen hladnoratovskim odnosima, dok se u njegovom kasnijem radu mo~e vidjeti pomak od ovakvih stajaliata. Vienja meunarodnog sustava i uloge teritorijalnih dr~ava u njemu Kennetha Waltza i Roberta Keohanea ipak imaju neke zajedni ke to ke. Operiraju s zatvorenim i apstraktnim sustavom i pozitivisti kim pristupom meunarodnim odnosima. Govore o dr~avama koje su idealni tipovi, a ne stvarne dr~ave, te time izbjegavaju geografski i povijesni kontekst. Takoer, mijeaaju pojam teritorijalne i nacionalne dr~ave, koje nisu sinonimi. Povezivanje nacije s dr~avom daje legitimitet teritorijalnoj dr~avi, iako ona uope ne mora biti nacionalna. Usto, potpuno odvajaju meunarodno (tj. meudr~avno) od unutardr~avnog ato zahtijeva uniformnije poimanje teritorijalnih dr~ava kao glavnih aktera meunarodnih odnosa. Nakon svraetka hladnog rata kao povijesnog izraza bipolarnih meunarodnih odnosa i dekonstrukcije hladnoratovskog geopoliti kog poretka dolazi do redefiniranja mjesta i uloge suvremene dr~ave u novom svjetskom geopoliti kom poretku. Uvjeti u kojima se razvija suvremeni svijet i sam suvremeni geopoliti ki poredak postavljaju pred nas neka pitanja: Kakva bi trebala biti uloga suvremene dr~ave? Da li je suvremena dr~ava pogodna da bude osnovni oblik teritorijalne organizacije u suvremenom svijetu kojeg sve viae ozna uju globalizacija proizvodnje, potroanje, trgovine i politike, airenje tehnologije, izuma, inovacija i informacija? Da li je suvremena dr~ava, ovakva kakva jest, sposobna odgovoriti na velik broj novonastalih izazova i prijetnji sigurnosti svojih graana i stabilnosti druatva koji se danas pojavljuju zbog promjene geopoliti kih odnosa u svijetu? Da li je dr~ava sposobna efikasno reagirati na pojavu globalnih problema koji ne poznaju dr~avne granice, kao ato su glad i zarazne bolesti, ekoloake katastrofe, eksplozija stanovniatva na svjetskoj periferiji, globalno zagrijavanje, zagaivanje zraka, voda, mora i tla? Ovo su pitanja na koja je vrlo teako odgovoriti, a njihova va~nost i aktualnost ne dopuata stanovnicima ovog planeta da se njima ne pozabave u sadaanjosti i posebice u bliskoj budunosti. Kriza suvremene dr~ave i sustava dr~ava u kojem nema sredianjeg autoriteta ni vlasti, evidentna je. Ona se o ituje u svim ve navedenim problemima i prijetnjama iji se opseg i snaga neprestano poveavaju. Glavni uzroci slabljenja zna enja dr~ave i smanjenih mogunosti njene aktivnosti su ja anje globalne ekonomije, smanjenje sredianje vlasti dr~ave, stvaranje globalne kulture, razvoj civilnih druatava, airenje demokracije i liberalizma, problem meunarodnog kriminala, zdravstveni i ekoloaki problemi, znanstveni i tehnoloaki razvitak. Sve su ovo uzroci slabljenja dr~avne kontrole nad druatvom i smanjenja zna enja dr~ave kao aktera u novom geopoliti kom poretku. Stoga se ovdje postavljaju pitanja: Da li je mogue rijeaiti probleme suvremenog svijeta pritom ne mijenjajui zna ajke suvremenih dr~ava u svijetu? Ako je, u redu. Ako nije, da li je onda mogue promijeniti dr~avu i meunarodni sustav da mogu odgovarati na suvremene izazove i probleme? Ako je, treba po eti s promjenama. Ako nije, da li je potrebna potpuna promjena osnovnog oblika teritorijalno-politi ke organizacije i svjetskog sistema? Ova pitanja fundamentalne su prirode, te se ti u same strukture i prirode politi kih jedinica organizacije globalnog geografskog prostora i sustava jedinica u koje bi svijet mogao biti organiziran. Ovdje se ne mo~e govoriti o teritorijalno-politi kim jedinicama jer one su jedan oblik organizacije prostora. Ne mo~e se govoriti ni o meunarodnom sustavu suverenih teritorijalnih dr~ava jer je to samo jedan oblik mogue organizacije geografskog prostora. Kakav e biti daljnji razvoj organizacije globalnog prostora ovisit e o dr~avama jer one joa uvijek imaju mo odlu ivanja o najva~nijim pitanjima, iako je ta mo sve manja. Dr~ave e joa dugo vremena ostati primarni oblik politi ke organizacije prostora i najva~niji akteri geopoliti kog poretka (po nekima dr~ave su i jedini akteri geopoliti kog poretka). Takoer se mo~e o ekivati daljnja proliferacija dr~ava i njihova integracija u naddr~avne cjeline. 3.2 Ostale teritorijalno-politi ke jedinice Dr~ave su joa uvijek najva~niji akteri geopoliti kih i meunarodnih odnosa. Ova va~na i nepobitna injenica karakteristika je i novog svjetskog geopoliti kog poretka. Ono ato je va~no istaknuti da se usprkos ovoj injenici sa razvojem novog svjetskog geopoliti kog poretka uloga dr~ava i njihove aktivnosti u meunarodnim odnosima relativno smanjuju u odnosu prema ostalim akterima i njihovim aktivnostima i va~nosti u meunarodnim odnosima. Ovakva tendencija posljedica je prije razmatranih uvjeta u kojima se razvija novi svjetski geopoliti ki poredak. Dr~ava u svojim aktivnostima sve viae osjea konkurenciju, najviae na gospodarskom, tehnoloakom i kulturnom polju. U potpunoj nadle~nosti dr~ava joa uvijek ostaje vojno polje, a ak se i va~nost dr~ava na politi kom polju djelovanja u meunarodnim odnosima smanjuje. Zbog svih gore navedenih uzroka, u novom svjetskom geopoliti kom poretku ja a jedna ve ranije prisutna tendencija  rast broja i ja anje uloge teritorijalno-politi kih jedinica razli itih od dr~ava. Ove teritorijalno-politi ke jedinice predstavljaju sve prisutnije subjekte meunarodnih i geopoliti kih odnosa u svijetu. Teritorijalno-politi ke jedinice razli ite od dr~ave glavni uzrok svojeg postojanja zahvaljuju specifi nostima historijsko-geografskog procesa stvaranja i razvoja politi ke karte svijeta. U procesu stvaranja modernih dr~ava koji je u Europi tekao od 17. stoljea, a u ostatku svijeta bio donesen i prihvaen ili nametnut europskom kolonizacijom, stvorene su moderne dr~ave kao isklju ivi oblik politi ke organizacije prostora, te stabilne i nepromjenjive teritorijalne jedinice. U tom procesu dr~ava je percipirana kao jedini i najbolji oblik politi ke organizacije prostora koji je tako postao teritorij. Dr~ave su stvorene kao odvojeni dijelovi prostora. No, ovaj proces nije bio potpuno savraen i cjelokupan, on je bio daleko od toga. Zbog gotovo potpune prihvaenosti dr~ave kao oblika teritorijalno-politi ke organizacije prostora stvorene su pretpostavke da dr~ave danas zauzimaju gotovo sve kopno na Zemlji i manji dio morske povraine, koji im pripada kao teritorijalno more. Ostale teritorijalno-politi ke jedinice nazivamo nepravilnim politi kim jedinicama te pseudodr~avama. One se razlikuju po svom nastanku i razvoju. Uz dr~ave, postoje i teritoriji koji imaju kolonijalni status i teritoriji koji se formalno nalaze formalno pod suverenitetom jedne dr~ave, a nalaze se de facto unutar druge dr~ave te prihvaaju njen poredak i zakone. Uz ove teritorije postoje teritoriji koje mo~emo svrstati u pet skupina, a zovu se nepravilne politi ke jedinice. Prvu skupinu ine teritoriji pod vojnom okupacijom, uglavnom u lokalnim ratovima. Primjer teritorija pod vojnom okupacijom su dijelovi Cipra koje je okupirala Turska i Golanska visoravan koju je okupirao Izrael. U drugu skupinu spadaju teritoriji u prijelaznom statusu. Bile su to nekadaanje podijeljene dr~ave Njema ka i Vijetnam te joa uvijek podijeljena Koreja. Ovdje takoer spadaju i neke druge teritorijalno-politi ke jedinice npr. Tajvan, Vatikan, Monako. Usto, u ovu skupinu spadaju i kolonije i protektorati nastali procesom dekolonizacije, kao ato su Puerto Rico, Cookovo oto je, Grenland, Farski otoci. Ove teritorijalno-politi ke jedinice su pod starateljstvom neke dr~ave koja brine za neke njihove poslove (npr. vanjski poslovi, obrana), ali imaju visok stupanj autonomije. Treu skupinu ine teritoriji s neizvjesnim statusom ija je budunost neizvjesna. Neki od tih teritorija ostatak su kolonijalnog doba nakon ijeg svraetka nije doalo do rjeaavanja njihovog statusa. Dobar primjer ovakvog teritorija je Zapadna Sahara koja po rezoluciji UN-a ima pravo na raspisivanje referenduma o neovisnosti, ali zbog okupacije koju vrai Maroko joa nije uspjela ostvariti svoju neovisnost. Joa jedan vrlo zna ajan teritorij s neizvjesnim statusom je Antarktika. Ovaj nenaseljeni kontinent nikada nije bio pod upravom neke dr~ave niti je bio politi ki organiziran. Neke dr~ave pola~u pravo na dijelove Antarktike no to ne priznaju ostale dr~ave niti organizacija UN. Sporazumom iz 1959. g. sve aktivnosti vezane uz stanovniatvo, gospodarstvo i aktivnosti dr~ava su zabranjene. etvrtu skupinu ine teritoriji pod stranom upravom. Ovdje spadaju nekadaanji kondominiji koji su bili teritoriji pod upravom dvije dr~ave te neutralne zone koje predstavljaju dijelove prostora oko kojih se dr~ave nisu uspjele dogovoriti kome pripadaju. Jedna takva neutralna zona postoji izmeu Saudijske Arabije i Iraka. Meunarodni teritoriji ine petu skupinu nepravilnih politi kih jedinica. U meunarodne teritorije pripadaju dvije vrste teritorija, mandati i skrbniatva. Mandatni prostor je onaj prostor nad kojim je dr~ava ili grupa dr~ava dobila odobrenje meunarodne zajednice da upravlja njim u ime stanovniatva koje u njemu ~ivi i meunarodne zajednice. Teritorij pod skrbniatvom je teritorij koji je pod direktnom upravom organizacije UN-a. Takoer postoje i prostori slobodnih gradova koji se proglaaavaju i ne spadaju pod upravu nijedne dr~ave. Jedan primjer slobodnog grada je Br ko u Bosni i Hercegovini. Osim nepravilnih politi kih jedinica, postoje i pseudodr~ave. Pseudodr~ave se od nepravilnih politi kih jedinica razlikuju po na inu nastanka i po tome da li imaju ili nemaju priznat suverenitet i pravni subjektivitet. Nepravilne politi ke jedinice uglavnom predstavljaju ostatke kolonijalnog doba, posljedicu vojne okupacije, podjele ili nepostojanja ~elje da se na nekom prostoru organizira politi ka organizacija u obliku dr~ave. Nepravilne politi ke jedinice stoga prethode dr~avama, imaju prijelazan ili neizvjesan status koji mo~e zavraiti uspostavom nove dr~ave ili vraanjem ili uklapanjem pod suverenitet neke druge dr~ave. Pseudodr~ave se razlikuju po tome ato predstavljaju nastavak organizacije prostora nakon ato je na njemu postojala dr~ava. Pseudodr~ave predstavljaju degeneraciju dr~avne organizacije nekog prostora. Njihov status je nerijeaen i nepriznat od drugih dr~ava. Nepravilne politi ke jedinice uglavnom imaju priznat status, dok pseudodr~ave to nemaju. Pseudodr~ave nastaju dekonstrukcijom geopoliti kog poretka koji se uglavnom deaava po svraetku jednog i na po etku sljedeeg geopoliti kog poretka, koji se joa nije uspio u potpunosti uspostaviti u svim dijelovima prostora. Pseudodr~ave nastaju i kao posljedica procesa globalizacije kojim dolazi do slabljenja dr~avne kontrole nad druatvom i nad nekim dijelovima dr~avnog teritorija. Posljedice ovog procesa najviae se osjeaju tamo gdje je doalo do radikalne promjene ili raspada starog izvjesnog sistema i stvaranja novih sistema koji su nestabilni i nesigurni, posebno u podru jima politi ke stabilnosti, sigurnosti i gospodarstva. Etni ki princip koji je prevladao u definiranju politi kog identiteta skupina stanovniatva koje su inile stanovniatvo nekadaanjih nametnutih komunisti kih federacija, dobio je neslavan epilog u izbijanju etni kih sukoba koji su potresli prostor Euroazije po etkom devedesetih godina 20. stoljea. No, etni ki sukobi izbijali su i joa uvijek traju i u Africi i Latinskoj Americi. Etni ki sukobi pospjeaili su dekonstrukciju geopoliti kog poretka hladnog rata, te su utjecali na problem uspostave novog geopoliti kog poretka posthladnoratovskog razdoblja. Novostvorene dr~ave susrele su se s brojnim i dubokim problemima, od kojih je za prili an broj njih fundamentalan bio problem pitanja njihova opstanka. Susrele su se dakle s problemom izgradnje dr~avne strukture i prijetnjama svom opstanku, suverenitetu ili teritorijalnom integritetu. Pseudodr~ave predstavljaju teritorijalni izraz ovih problema. Pseudodr~ave predstavljaju dijelove teritorija dr~ava i to nestabilnih dr~ava sa slabom sredianjom vlaau i slabom socijalno-politi kom kohezijom. Dijelovi su to teritorija koji nisu pod kontrolom sredianje vlasti dr~ave i funkcioniraju kao zasebne teritorijalno-politi ke jedinice. Veina ovakvih pseudodr~ava nastala je zbog etni kih sukoba kao izraz ~elje neke etni ke manjine da teritorijalizira svoje postojanje, tj. da dobije vlastitu dr~avu otcjepljenjem od mati ne dr~ave. Etni ki sukobi i nestabilnost koji se ve~u uz postojanje pseudodr~ava uglavnom uzrokuju nestabilnost i nesigurnost u itavim regijama u kojima se nalaze pseudodr~ave. Pseudodr~ave na dijelu teritorija koji kontroliraju organiziraju politi ku strukturu, tj. uspostavljaju organiziranu vlast sa svojim institucijama, pravnim poretkom i organima vlasti. Neke pseudodr~ave organizirane su jednako kao i prave dr~ave, a ono ato ih razlikuje od dr~ava je samo meunarodno priznanje. U lanku hrvatskog geopoliti ara V. Cvrtile Dekonstrukcija geopoliti kog poretka na primjeru pseudodr~ava dana je preliminarna klasifikacija pseudodr~ava s obzirom na njihov nastanak i funkcije koje obavljaju. Razlikuju se institucionalizirane pseudodr~ave i neinstitucionalizirane politi ke jedinice. Institucionalizirane pseudodr~ave imaju proglaaenu suverenost, atribute dr~ave i kontroliraju svoj teritorij. No, nisu meunarodno priznate. Primjeri institucionaliziranih pseudodr~ava su Abhazija, Transdnjestarska Moldovska Republika (TMR), Nagorno-Karabah. Neinstitucionalizirane politi ke jedinice nalaze se pod djelomi nom kontrolom odreenih skupina nad kojima dr~ava ima samo formalnu suverenost. Neinstitucionalizirane politi ke jedinice mo~emo podijeliti na prostore sukoba unutar neke dr~ave koji nisu pod kontrolom nijedne sukobljene strane (Zapadna Sahara, dijelovi nekih afri kih dr~ava) i na prostore koje kontroliraju teroristi ke ili kriminalne skupine (npr. proizvoa i droge u Kolumbiji i Burmi). Postojanje pseudodr~ava vezano je uz nestabilnost i slabost dr~ava u pojedinim geopoliti kim regijama koje su bile izlo~ene velikim geopoliti kim promjenama na po etku razvoja novog geopoliti kog poretka u svijetu. Prostor najviae pogoen ovakvim promjenama je rubni, primorski dio Euroazije gdje se nalazi mogui novi jugoisto no europski shatterbelt i shatterbelt Bliskog istoka, koji se danas proairio u prostor sredianje Azije. Uz ove prostore pseudodr~ave se javljaju i u shatterbeltu jugoisto ne Azije (Indonezija, Filipini, Burma) i u shatterbeltu podsaharske Afrike. Ovi prostori su zbog svoje nestabilnosti, sukoba interesa velikih sila, etni ke heterogenosti, gospodarske nerazvijenosti i kompliciranih, hijerarhijski organiziranih identiteta nazvani shatterbelt ili geopoliti ke crne rupe. Dekonstrukcijom geopoliti kog poretka hladnog rata uvelike je smanjena kontrola i naruaena hijerarhijska organizacija globalnog prostora. Najvei gubitak kontrole zbio se upravo u shatterbeltima, u kojima je situacija joa pogoraana. Uspostavom neovisnih dr~ava problemi shatterbelata nisu rijeaeni, ve su poveani. U teritorijalne jedinice mo~emo ubrojiti i razli ite transgrani ne zajednice koje nastaju kao teritorijalni izraz oblika suradnje meu dvije ili viae dr~ava. Samim time ato se prostiru na teritorijima viae od jedne dr~ave, dakle preko dr~avnih granica koje su okvir koji zaokru~uje fiksni teritorij jedne dr~ave, transgrani ne zajednice takoer mo~emo ubrojiti u subjekte meunarodnih odnosa. esto puta dr~avne granice presijecaju jedinstvene prostorne cjeline, prekidaju prometne koridore i razdvajaju ~ivotna ~ariata, ato je najloaija posljedica njihova postojanja. Uspostava zajednica mo~e smanjiti ove negativne u inke koje proizvode dr~avne granice. Aktivnost transgrani nih zajednica i samo njihovo postojanje u potpunosti ovisi o volji dr~ava ili regija dr~ava koje postaju dijelovi takvih transgrani nih zajednica. Obi no se javlja suradnja izmeu pojedinih regija razli itih dr~ava (tzv. suradnja na subdr~avnoj razini), koje su uglavnom povezane teritorijalnim kontaktom, zajedni kim obilje~jem ili interesom. Transgrani ne zajednice su najmlae teritorijalne jedinice za koje mo~emo utvrditi da vrae aktivnost u meunarodnim odnosima. Javljaju se tek od 60-ih godina 20. stoljea. Prvi uzrok pojave transgrani nih zajednica posljedica je slabljenja jake i totalne dr~avne kontrole nad teritorijem u nekim dr~avama. ak i u dr~avama unitarnog karaktera s demokratskim ustrojstvom vlasti postoje mogunosti za razvoj i uklju ivanje u meunarodne politi ke i ekonomske odnose brojnih lokalnih zajednica, subdr~avnih teritorijalno-politi kih jedinica i metropola. Upravo ta mogunost da subdr~avne jedinice djeluju izmeu dr~ava, a ne samo unutar njih, omoguena je decentralizacijom vlasti dr~ave i procesom globalizacije koji tra~i upravo ovakvo djelovanje. Drugi uzrok pojave transgrani nih zajednica je razvoj regionalnog identiteta, koji uz identitet pripadanja dr~avi postaje najva~niji identitet stanovnika nekih dr~ava. U dijelu regija jednog broja dr~ava regionalni identitet ak postaje sna~niji od dr~avnog identiteta (nastavak promjene identiteta, od obiteljskog i plemenskog ka dr~avnom, te poslije razvoja dr~avnog razvoj regionalnog identiteta). Pojava transgrani nih zajednica prostorno se ve~e uz Europu gdje su i najraairenije, a suradnja je posebno zna ajna u okviru dr~ava Europske unije. Tako u Europskoj uniji postoje brojne transgrani ne regije, koje su nazvane euroregije. Dobri primjeri ovakvih regija su predlo~ena euroregija Istra-Kras-More izmeu Hrvatske, Italije i Slovenije, Euroarkti ka regija Barentsovog mora (BEAR) izmeu Finske, Norveake, Rusije i `vedske, te euroregije dr~ava Beneluxa, Francuske i Njema ke. U Europi takoer postoji jedna va~na transgrani na zajednica, Alpe-Dunav-Jadran, koja povezuje regije dr~ava Europske unije (neke talijanske i austrijske regije, njema ka regija Bavarska), regije dr~ava van Europske unije (zapadne regije Maarske) i itave dr~ave izvan Europske unije (Hrvatska, Slovenija). Ova zajednica, koja je djelovala joa i u hladnoratovskom razdoblju, primjer je uspjeane suradnje susjednih dr~ava i njihovih regija bez obzira na politi ke podjele i blokovske podjele. Zajednica ima funkciju promicanja ekonomske i kulturne suradnje, te zaatite identiteta regija i zaatite okoliaa. Iako su joj mogunosti djelovanja vrlo uske, kroz 20 godina svog postojanja opravdala je svoju ulogu. Openito je postojanje transgrani nih zajednica vezano za razvijene dijelove svijeta, prvenstveno za Europu i sjevernu Ameriku. Osim europskih transgrani nih regija i zajednica, u sjevernoj Americi postoje takoer primjeri uspjeane transgrani ne suradnje izmeu dr~ava. U sjevernoj Americi nastale su transgrani ne zajednice izmeu regija SAD-a i Kanade te izmeu regija SAD-a i Meksika. Izmeu SAD-a i Kanade suradnja je prisutna na zapadu, gdje su stvorene Pacifi ko-sjeverozapadna ekonomska regija (Pacific Northwest Economic Region, PNWER) koja se sastoji od pet ameri kih saveznih dr~ava (Alaska, Idaho, Montana, Oregon, Washington) i dvije kanadske provincije (Alberta, British Columbia), zajednica Cascadia koja obuhvaa urbanu regiju uz obalu Tihog oceana od Vancouvera do Portlanda, regija Stjenjaka (Rocky Mountains West Region) koja se sastoji od pet ameri kih saveznih dr~ava (Colorado, Idaho, Montana, Utah, Wyoming) i jedne kanadske provincije (Alberta), transgrani na zajednica sjevernih Ravnica (Northern Plains Transnational Region) koja se sastoji od tri ameri ke savezne dr~ave (Minnesota, North Dakota, South Dakota) i dvije kanadske provincije (Manitoba, Saskatchewan). SAD i Meksiko takoer imaju nekoliko zajednica preko kojih surauju. To su zajednica San Diego-Tijuana (na nivou dviju grani nih prostora koji su povezani brojnim vezama, od prometnih do industrijskih i onih koje su povezane s organiziranim kriminalom), zajednica Arizona-Sonora koja povezuje ameri ku saveznu dr~avu Arizonu i meksi ku dr~avu Sonora, ekonomska zajednica Camino Real (CREA) koja povezuje aest gradova u kojima je najrazvijenija prekograni na industrija i trgovina (maquiladora)  Santa Fe, Albuquerque i Las Cruces u ameri koj saveznoj dr~avi New Mexico, El Paso u ameri koj saveznoj dr~avi Texas, te Ciudad Juarez i Chihuahua u meksi koj dr~avi Chihuahua. Transgrani ne zajednice postoje i u Aziji. Jedan od primjera je tzv. trokut razvoja koji povezuje Indoneziju, Maleziju i Singapur (IMS-GT). Poznat je i pod imenom Singapore-Johor-Riau trokut rasta (Sijori). Drugi primjer je podru je razvoja isto ne Azije (EAGA) koje povezuje Brunei, provincije isto ni i zapadni Kalimantan te sjeverni Sulawesi u Indoneziji, dr~ave Labuan, Sabah i Sarawak u Maleziji, provincije Mindanao i Palawan na Filipinima. Transgrani ne zajednice, zajedno s dr~avama, nepravilnim politi kim jedinicama i pseudodr~avama upotpunjuju sliku teritorijalno-politi kih jedinica, aktera geopoliti kih odnosa koji se odvijaju u nekom geopoliti kom poretku. Specifi nost sadaanjeg svjetskog geopoliti kog poretka je u rastu broja teritorijalno-politi kih jedinica koje u njemu postoje, zna ajnim promjenama njihove uloge, slabljenju uloge dr~ava koje neke funkcije prepuataju ostalim teritorijalno-politi kim jedinicama. Specifi nost je i pojava pseudodr~ava u nestabilnim regijama (shatterbelts), te pojava transgrani nih zajednica u razvijenim regijama. 3.3 Meunarodne organizacije Uz dr~ave i ostale teritorijalno-politi ke jedinice, akteri meunarodnih odnosa su i meunarodne organizacije, koje nemaju teritorijalni karakter. Meunarodne organizacije mogu imati politi ki, vojni ili ekonomski karakter, ili mogu biti kombinacija kao ato je to npr. vojno-politi ki savez NATO. Meunarodne organizacije mogu se definirati kao: zajednice viae dr~ava osnovane meunarodnim ugovorom, koje imaju vlastite organe, a slu~e postizanju odreenih zajedni kih ciljeva. Meunarodne organizacije postale su subjekt meunarodnih odnosa mnogo poslije dr~ava, a vee zna enje u meunarodnim odnosima dobivaju poslije II. svjetskog rata. Nakon dekonstrukcije geopoliti kog poretka hladnog rata stvoreni su uvjeti za joa mnogo ja e aktivnosti meunarodnih organizacija u meunarodnim odnosima. Ukratko, mo~emo rei da ja anju uloge meunarodnih organizacija u meunarodnim odnosima pogoduje slabljenje moi dr~ava u odnosu na druatva i u meunarodnim odnosima i njihova ovisnost o zajedni kom djelovanju koja je za prili an broj dr~ava sve vea. Usto, ja anju meunarodnih organizacija pogoduje i znanstveno-tehnoloaka revolucija, prevladavanje podjela na blokove u meunarodnim odnosima, koje je otvorilo mogunosti suradnje meu bivaim sukobljenim i suprotstavljenim dr~avama, pojava globalnih problema, proces ekonomske globalizacije, pojava globalnih izazova sigurnosti itd. S obzirom na razlike izmeu meunarodnih odnosa i geopolitike i s obzirom na joa uvijek prisutne stare geopoliti ke ideje i figure, mo~emo postaviti pitanje koje je za jedan dio geopoliti ara vrlo bitno. Pitanje je  da li mo~emo akterima geopoliti kih odnosa i nekog geopoliti kog poretka smatrati neke druge politi ke jedinice osim onih teritorijalnih? Ovo se odnosi na injenicu da tradicionalna geopolitika geopoliti ke odnose promatra samo kroz prizmu odnosa meu dr~avama, a ni meunarodni odnosi u proalosti nisu bili daleko od takvog promatranja. Osim toga, postavlja se pitanje da li mo~emo akterima geopoliti kih odnosa meu teritorijalnim jedinicama smatrati samo one koje posjeduju vlastiti suverenitet i meunarodno priznanje, ili samo jedan od ta dva atributa. Konkretno, to bi zna ilo da akterima geopoliti kih odnosa mo~emo smatrati ili samo dr~ave, ili dr~ave zajedno sa nepravilnim politi kim jedinicama i pseudodr~avama. Razli iti pogledi na ovu problematiku pojavljivali su se u razli itim razdobljima povijesti meunarodnih odnosa. Geopolitika se ograni avala na to da akterima geopoliti kih odnosa smatra samo dr~ave. O neteritorijalnim politi kim jedinicama nije vodila ra una. Suvremena geopolitika u svojim se razmatranjima o akterima geopoliti kih odnosa (geopoliti ki poredak sastoji se od globalnog prostora, aktera i procesa koji stvaraju odnose) pribli~ila razmatranjima znanosti o meunarodnim odnosima, koja se odnose na subjekte meunarodnih odnosa. Suvremena geopolitika akterima geopoliti kih odnosa smatra dr~ave, ostale teritorijalno-politi ke jedinice, meunarodne organizacije, nacije i pokrete. Ovakvo shvaanje aktera geopoliti kih odnosa koji se deaavaju u nekom geopoliti kom poretku izraz je nove paradigme koju je uvela suvremena geopolitika, a odnosi se na mnogo aire i postmoderno shvaanje geopolitike, geopoliti kih odnosa i svijeta, koji je okolina u kojoj se odvijaju geopoliti ki odnosi kao rezultat djelovanja njihovih aktera. Stoga suvremena geopolitika mora uzeti u obzir ostale aktere, koji zajedno s dr~avama ine aktere odreenog geopoliti kog poretka, kao ato je i novi svjetski geopoliti ki poredak. Meunarodne organizacije mo~emo podijeliti na meunarodne vladine organizacije u kojima dr~ave djeluju na osnovi meunarodnog ugovora ili statuta, te na meunarodne nevladine organizacije, koje tvori airok krug razli itih skupina, grupa i pojedinaca iz razli itih dr~ava. Meunarodne vladine organizacije su organizacije dr~ava koje uspostavljaju normalne meunarodne odnose u svom djelovanju i ne predstavljaju nadnacionalno srediate koje bi imalo mo odlu ivanja mimo volje dr~ava lanica. No, odreene mogunosti djelovanja i odlu ivanja ipak postoje. Te mogunosti ovise najviae o trajnosti i stabilnosti organizacije, usklaenosti mehanizama djelovanja, stupnju usklaenosti volje i vidljivoj zajedni koj koristi pa meunarodne organizacije koje ostvare ove povoljnosti mogu postati vrlo zna ajni akteri u nekom geopoliti kom poretku. Meunarodne organizacije po njihovom obuhvatu mo~emo podijeliti na univerzalne (Ujedinjeni narodi i njihove agencije) i na regionalne (NATO, APEC, Organizacija afri kog jedinstva). Po njihovom karakteru mo~emo ih podijeliti na ekonomske (APEC, CEFTA, EFTA, CARICOM, MERCOSUR, NAFTA itd.), politi ke (ASEAN, Arapska liga, OECD itd.) i vojno-politi ke (NATO). S povezivanjem ekonomske, politi ke i sigurnosne sfere djelovanja dr~ava u meunarodnim odnosima sve je te~e i napraviti potpuno jednozna nu podjelu meunarodnih vladinih organizacija. S daljnjim razvojem sadaanjeg geopoliti kog poretka mo~e se o ekivati daljnji razvoj meunarodnih vladinih organizacija iji e glavni pokreta  biti proces globalizacije, potreba stvaranja regionalnih sustava sigurnosti koji e biti uobli eni u vojne meunarodne organizacije te potreba ja e suradnje dr~ava koja e dovesti do poveanja broja politi kih organizacija. Meunarodne nevladine organizacije okupljaju razli ite lanice, ali u svojim redovima nemaju dr~ave kao aktivne i organizirane lanove. U ovim organizacijama te~iate je na djelovanju nacionalnih grupa ili udru~enja, a manje na pojedincima. Meunarodne nevladine organizacije mogu biti organizacije politi kih stranaka razli itih dr~ava, meunarodne humanitarne organizacije, profesionalne organizacije i interesne grupacije, grupe za unaprei-vanje odreenih aktivnosti, meunarodna sportska udru~enja itd. Meunarodne ekonomske ili privredne organizacije zbog svog zna enja zaslu~uju biti razmatrane kao poseban subjekt meunarodnih odnosa, iako ih mo~emo svrstati i u meunarodne nevladine organizacije. Meunarodne ekonomske organizacije su razli ite korporacije, tvrtke (multinacionalne kompanije) ili neke druge ekonomske organizacije koje imaju meunarodni karakter po sastavu kapitala, upravlja kih tijela i rasprostiranju. Zna enje u meunarodnim odnosima meunarodne ekonomske organizacije dobile su nakon II. svjetskog rata. Njihovo zna enje se s krajem hladnog rata joa zna ajno povealo pa danas predstavljaju jedan od najzna ajnijih aktera meunarodnih odnosa uz dr~ave. Neke od tih organizacija imaju prihod koji je vei od bruto druatvenog proizvoda desetaka siromaanih dr~ava zajedno. Stoga takve goleme organizacije presudno utje u na stanje geopoliti kih odnosa u nekim regijama. U svom djelovanju ne vode nikakvog ra una o dobrobiti dr~ava u kojima i s kojima posluju, a jedini cilj svog djelovanja imaju u maksimiziranju profita. Takve organizacije uglavnom ja aju nestabilnost gospodarstva, poveavaju razlike u razvoju pojedinih sektora gospodarstva i aktivno djeluju u konzerviranju postojeih druatvenih i politi kih odnosa, uspostavi i odr~anju imperijalnih i neokolonijalnih odnosa razvijenih dr~ava i dr~ava treeg svijeta. Ovakvo djelovanje meunarodnih ekonomskih organizacija jedan je od najva~nijih uzroka ja e nesigurnosti i nestabilnosti koja se javlja u novom svjetskom geopoliti kom poretku. Golemi jaz izmeu bogatog i siromaanog svijeta, nejednakost koja je uzrok velikih frustracija stanovniatva nerazvijenih dr~ava, podloga je za razvoj sigurnosnih prijetnji koje mogu dovesti do ozbiljnih potresa u sadaanjem geopoliti kom poretku i uzrokovati njegovu daljnju dekonstrukciju. U usporedbi s ovim prijetnjama, ije smo konkretne manifestacije imali prilike ve osjetiti, pozitivne strane djelovanja meunarodnih ekonomskih organizacija, kao ato su br~i razvoj svjetskog gospodarstva (da, ali kojih dr~ava?), modernizacija, izravnavanje tehnoloakog razvoja neke zemlje (za iji interes, opi ili posebni vanjski interes?), prevladavanje uskih granica, nacionalnih tr~iata i izvoza, ubrzavanje znanstvenoistra~iva kog rada itd. ine se ipak manje va~nima u usporedbi s prijetnjama koje mo~e uzrokovati fundamentalna zna ajka ovakvog djelovanja  ono se provodi u slu~bi posebnog interesa malog broja vrlo bogatih uglavnom bijelih ljudi ameri kog ili europskog porijekla. Nezadovoljstvo koje se javlja kao reakcija na ovakvo djelovanje mo~e u budunosti radikalno promijeniti svjetski poredak. Ako ne uspije promijeniti prirodu hegemona, mo~da uspije promijeniti pravila koja poredak ine poretkom pa mo~da viae neemo biti u prilici budue meunarodne odnose zvati odnosima koji su vladali u nekom svjetskom poretku nego u svjetskoj anarhiji (u loaem smislu te rije i, a ne u smislu nepostojanja centralne vlasti). Najzna ajnija meunarodna organizacija univerzalnog karaktera, organizacija Ujedinjenih naroda, u trei milenij ulazi optereena brojnim problemima. Nastala kao izraz suradnje izmeu dr~ava antifaaisti ke koalicije, organizacija UN je svojevrsni ostatak proalog doba koja danas u svojoj strukturi cementira stanje meunarodnih odnosa kakvo je postojalo neposredno nakon II. svjetskog rata. U hladnoratovskom razdoblju mogunosti djelovanja UN-a bile su zna ajno umanjene joa uvijek prisutnom injenicom da postoji ekskluzivan klub pet dr~ava koje su sebi same dodijelile pravo veta na svaku obvezujuu odluku Vijea sigurnosti UN-a. Ovakav na in rada UN-a dovodi u potpuno podreen polo~aj svih ostalih oko 190 dr~ava lanica. U podreenom polo~aju su i dr~ave koje su u trenutku izglasavanja odluka lanice Vijea sigurnosti, a u joa podreenijem polo~aju sve ostale dr~ave. Osim toga, organizacija UN-a nije organizacija naroda nego organizacija dr~ava, jer samo oni narodi ili nacije koji izbore pravo na dr~avu imaju privilegiju biti predstavljeni u UN-u kao punopravni lanovi. Ovakvo ustrojstvo lanstva posljedica je prevladavajueg stanja u meunarodnoj zajednici u kojoj se jedino dr~ava smatra najboljim i jedino prihvatljivim na inom teritorijalne organizacije neke politi ke zajednice. U hladnoratovskom razdoblju dr~ave stalne lanice Vijea sigurnosti koristile su veto kad su odlukama Vijea bile ugro~eni njihovi interesi ili interesi njihovih saveznika. Stoga su se mogle donositi neobvezujue odluke. Novi svjetski geopoliti ki poredak, koji se razvija u posthladnoratovskom razdoblju, donio je odreene promjene u djelovanju organizacije i Vijea sigurnosti. UN su dobili mogunost oja ati svoj polo~aj u meunarodnoj zajednici, iako osnovna pravila njihova djelovanja nisu mijenjana. Iznimna razli itost interesa dr~ava lanica onemoguava mijenjanje organizacije. No, ipak donesen je odreen broj odluka takvog karaktera koje prije sigurno ne bi mogle biti donesene. Poduzete su brojne mirovne i humanitarne operacije kao odgovor na regionalne i etni ke sukobe i kao posljedica mogunosti slobodnijeg djelovanja UN-a. Uvedene su ekonomske sankcije dr~avama koje krae osnovne norme meunarodnog prava koje vladaju u novom svjetskom poretku. Takve dr~ave (tzv. rogue states) suo ene su sa meunarodnom izolacijom. UN je osim vojno-mirovne i politi ke komponente svog djelovanja poja ao svoje djelovanje u humanitarnoj, zdravstvenoj, obrazovnoj i ekoloakoj komponenti. `to se ti e prostornog rasporeda intervencija UN-a, u post-hladnoratovskom razdoblju jedino su Sjeverna Amerika i Australija ostale poateene od takvih intervencija. Svi ostali dijelovi svijeta bili su popriate neke intervencije, a najviae intervencija bilo je dakako u shatterbeltima koji okru~uju euroazijski kontinentalni blok. Ovdje je prisutna etni ka i vjerska heterogenost, zakaanjela politogeneza (nastanak novih dr~ava), gospodarska nerazvijenost, sukobi interesa velikih sila, ato je idealna podloga za nastanak sukoba koje je UN bio prisiljen smirivati. No, UN nije imao prevelikog uspjeha u izgradnji dr~ava i druatava poslije neposrednog smirivanja sukoba. Bez obzira na svoje nedostatke, UN i dalje ostaje krovna meunarodna organizacija, globalnog obuhvata i dosega, ija je struktura posljedica strukture meunarodne zajednice, a na in rada posljedica odnosa meu akterima koji djeluju u meunarodnoj zajednici. Zna aj UN-a u buduem razvoju svjetskog geopoliti kog poretka po nekima e se poveati, a po nekima smanjiti. Zna aj UN-a dosta e ovisiti i o tome da li e se poredak razvijati u pravcu unipolarizma ili multipolarizma. Ako razvoj i dalje bude tekao u pravcu unipolarizma, UN mo~e biti sveden na sekundarnog aktera koji e biti u slu~bi jedne dr~ave ili njenih saveznika, ili mo~e postati jezgro otpora hegemonu koji e nastojati nametnuti svoje interese cijelom svijetu. Ako razvoj bude tekao u pravcu multipolarizma, UN mo~e postati najzna ajniji akter geopoliti kog poretka i najzna ajniji subjekt meunarodnih odnosa, koji e donositi odluke o budunosti poretka konsenzusom, brinuti o tome da li se poatuju norme meunarodnog prava i openito biti zadu~en za dobrobit ovje anstva u svim aspektima. Uz Ujedinjene narode, va~nu ulogu na globalnoj razini ostvaruju britanska zajednica Commonwealth, francuska zajednica naroda, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Svjetska trgova ka organizacija, Grupa 77, Pokret nesvrstanih zemalja, OPEC itd. Meunarodne organizacije regionalnog karaktera danas su sve zna ajniji subjekti meunarodnih odnosa, a postaju i akteri suvremenih geopoliti kih odnosa. Najvea prisutnost meunarodnih regionalnih organizacija je u Europi. Ovdje su nakon II. svjetskog rata nastale brojne europske organizacije, neke samo izmeu europskih dr~ava, a neke i u suradnji sa SAD-om i Kanadom. Od brojnih organizacija treba izdvojiti samo one najva~nije: Europska unija (koja je toliko uznapredovala da je postala integracija) i sve njene brojne pripadajue agencije, Zapadnoeuropska unija (WEU), Vijee Europe, Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Sjevernoatlantski pakt (NATO), Europsko udru~enje slobodne trgovine (EFTA), Srednjoeuropsko udru~enje slobodne trgovine (CEFTA), Srednjoeuropska inicijativa, Vijee Balti kih dr~ava, Zajednica neovisnih dr~ava (ZND), Nordijsko vijee i mnoge druge. U Americi to su Organizacija ameri kih dr~ava (OAS), Organizacija srednjoameri kih dr~ava (ODECA), Sjevernoameri ko udru~enje slobodne trgovine (NAFTA), Zajedni ko tr~iate juga (MERCOSUR), Srednjoameri ka zajednica (CACM), Karipska zajednica (CARICOM), Andska grupa itd. U Aziji postoje brojne organizacije regionalnog karaktera kao ato su: Udru~enje dr~ava jugoisto ne Azije (ASEAN), Azijsko-pacifi ko ekonomsko vijee (APEC), Arapska liga, Islamska konferencija, Arapsko vijee za suradnju (ACC), Zaljevsko vijee za suradnju (GCC), Ju~noazijsko udru~enje za regionalnu suradnju (SAARC) i mnoge druge. Afrika takoer ima odreen broj meunarodnih organizacija: Organizacija afri kog jedinstva (OAU), Carinska unija dr~ava zapadne Afrike (ECOWAS), Arapska liga i Islamska konferencija, Ju~noafri ka razvojna zajednica (SADC), Zajedni ko tr~iate isto ne i ju~ne Afrike (COMESA), Unija srednjoafri kih dr~ava (UCAS) itd. U Australiji i Oceaniji djeluju Ju~nopacifi ka komisija i Ju~nopacifi ki forum. Veliki broj meunarodnih regionalnih organizacija, openitog karaktera ili onih koje se bave samo nekim aspektima djelovanja ili jednom djelatnosti, utjecao je na daljnji razvoj, proairivanje i produbljivanje meunarodnih odnosa koji dobivaju karakter suradnje meu dr~avama koje su lanice ovih brojnih i zna ajnih meunarodnih organizacija. Gotovo da nema suverene dr~ave koja nije lanica barem neke univerzalne ili globalne organizacije. Najvei broj dr~ava lanice su barem neke regionalne organizacije, openitog ili specifi nog karaktera. Organizacije openitog karaktera, bile one globalne ili regionalne, predstavljaju zna ajne subjekte meunarodnih odnosa i instrumente kroz koje se ureuju meunarodni odnosi i provodi meunarodno pravo. Kroz njihove odluke oblikuje se sadaanjost i budunost meunarodnih odnosa jer kroz njih dr~ave artikuliraju svoje interese i stavove. Organizacije specifi nog karaktera okupljaju dr~ave povezane nekim zajedni kim interesom, uglavnom ekonomskim ili razvojnim. Zna aj e im u budunosti joa bitno porasti. 3.4 Ostali akteri novog svjetskog geopoliti kog poretka Meu ostale aktere novog svjetskog geopoliti kog poretka neteritorijalnog karaktera ubrajamo pokrete, crkve, nacije. Pokreti koji mogu ili ne moraju imati organizirane oblike djelovanja u institucionalnom smislu, subjekti su meunarodnih odnosa i akteri geopoliti kog poretka. Snaga meunarodnih pokreta velika je, s obzirom na to da u njima ne djeluju dr~ave. Mogunosti djelovanja ovakvih pokreta prostiru se u razli itim dijelovima svijeta. Postoje razli ite vrste meunarodnih pokreta, politi kog, humanitarnog, ekoloakog karaktera. Sa sve ja im razvojem i produbljivanjem meunarodnih odnosa raste zna aj nekih subjekata meunarodnih odnosa, ije bi zna enje u budunosti moglo biti toliko da bude sposobno mijenjati neke zna ajke geopoliti kog poretka u kojem e postojati. Istovremeno, zna enje nekih subjekata meunarodnih odnosa u suvremenim meunarodnim odnosima opada. Uzroci ovakvoj promjeni zna enja nekih subjekata meunarodnih odnosa su promjene uvjeta u kojim se odvijaju meunarodni odnosi. Promjene koje su zapo ele nakon II. svjetskog rata povezane su s tehnoloakim razvojem, razvojem komunikacija, podizanjem ope razine obrazovanja, podijeljenosti svijeta u blokove, ja anjem ekonomskih snaga u svijetu itd. Promjene koje su zamah dobile nakon svraetka hladnog rata povezane su s raspadom blokovskog sustava, procesom politi ke, tehnoloake i prije svega ekonomske globalizacije koja dijelove svijeta pribli~uje jedne drugima i svijet spaja u jednu jedinstvenu cjelinu, ruaei pritom barijere koje pred nju postavljaju dr~ave i njihovi upravlja i u novom svjetskom geopoliti kom poretku. Prvi od neteritorijalnih aktera novog svjetskog geopoliti kog poretka koji su po va~nosti uz meunarodne organizacije su svakako nacije. Nacije ostvaruju najvei utjecaj na meunarodne odnose kad su u zreloj preddr~avnoj fazi svoga razvoja. Tada se nacije bore za uspostavu svoje dr~avnosti, koja je samo manjem broju nacija u povijesti bila darovana bez barem neke vrste otpora drugih dr~ava ili nacija. Utjecaj nacija kod stvaranja dr~ava deaavao se u razli itim dijelovima svijeta u razli itim povijesnim razdobljima. U Europi je to bilo prije I. svjetskog rata, u Africi tek nakon II. svjetskog rata kad su plemena na putu da postanu nacije vodila borbu za osloboenje. Nacija mo~e djelovati kao subjekt meunarodnih odnosa i kad se za nju ne ve~e element dr~avnosti. Nacija mo~e djelovati u pravcu mijenjanja odnosa u odreenoj dr~avnoj zajednici svojom separatisti kom politikom. Ponekad ta politika mo~e prerasti okvire dr~ave, postati dio regionalnih problema meunarodnih odnosa i ugroziti regionalnu i meunarodnu sigurnost stvarajui trajan problem. Crkva je jedan od subjekata meunarodnih odnosa ije zna enje u meunarodnim odnosima neprestano i ubrzano slabi. U ranijim razdobljima povijesti utjecaj crkve na razvoj politi kih odnosa bio je mnogo ja i, zbog mnogo ja e religioznosti stanovniatva i veze izmeu svjetovne i crkvene vlasti u nekadaanjim europskim carevinama i kraljevinama. Uspostavom sustava suverenih teritorijalnih dr~ava u Europi uspostavljen je i prvi meunarodni sustav i meunarodni odnosi. Ovim dogaajima smanjen je utjecaj crkve na politiku u Europi, ali je sa po ecima europske kolonizacije utjecaj zapadnog kraanstva, veinom katoli anstva, proairen na dijelove svijeta koji su potpali pod vlast kolonizatora. U koloniziranim teritorijima europske crkve i vjerske zajednice uglavnom su istisnule tradicionalna vjerovanja. One civilizacije koje nisu bile kolonizirane uspjele su veinom odr~ati svoje crkve i vjerovanja. Crkva je joa uvijek prisutna u meunarodnim odnosima kroz razli ite oblik organiziranja. Danas je katoli ka crkva najzna ajnija crkva u meunarodnim odnosima. Njen utjecaj poti e iz velikog broja katolika u svijetu (oko jedne milijarde), tradicionalno dobre organizacije, Vatikana kao srediata centraliziranog djelovanja i postojanju dr~ave. Katoli ka crkva je istodobna dobila meunarodni i pravni subjektivitet u srednjem vijeku. Kasnije je morala, kao ravnopravni meunarodni subjekt, rjeaavati svoje odnose ugovorima s drugim dr~avama. Njeni prihodi i investicije danas ovise o vlastima u dr~avama te je i to injenica koja smanjuje utjecaj katoli ke crkve u meunarodnim odnosima. U razdoblju hladnog rata katoli ka crkva je aktivno sudjelovala u ruaenju komunizma i postala vrlo aktivna moralno-politi ka snaga. Vatikan danas ima priznat status dr~ave i u~iva puni meunarodnopravni subjektivitet. Vatikan odr~ava diplomatske odnose s brojnim dr~avama. Participira u radu meunarodnih organizacija. Usto, vrai utjecaj na politi ke stranke demokraanske orijentacije u Europi i svijetu. Ostale crkve imaju mnogo manji utjecaj na meunarodne odnose, koji je posljedica manjeg broja vjernika, manjka viaeg stupnja organizacije i politi ke organizacije koja bi zastupala interese pojedine crkve u meunarodnim odnosima. Pravoslavna crkva optereena je podijeljenoau na nacionalne crkve i loaim tretmanom vlasti u komunisti kom razdoblju (sve pravoslavne dr~ave osim Gr ke bile su komunisti ke u nekom razdoblju svoje povijesti). Islam i budizam nemaju toliko jaku tradiciju crkvenog organiziranja i sasvim su druk ije ustrojeni i djeluju od europskih crkava. Protestantska crkva nema veliku koheziju i podijeljena je na mnoatvo razli itih manjih crkava i sekti. Pokreti kao subjekti meunarodnih odnosa dobivaju sve vee zna enje. Bez obzira na to da li su organizirani ili ne i s obzirom na injenicu da u njima ne djeluju dr~ave, njihovo zna enje ipak je vrlo veliko. Mogunosti djelovanja prote~u im se u gotovo sve dijelove svijeta. Jedan dio pokreta ima izrazito politi ki karakter i bore za politi ke promjene u nekoj dr~avi te pritom tra~e pomo subjekata meunarodnih odnosa. Pokreti se mogu boriti i za promjene u itavoj meunarodnoj zajednici. Neki od tih pokreta ne moraju imati samo politi ki karakter. Takvi pokreti su pokreti protiv izvoenja nuklearnih pokusa i nuklearnog naoru~anja, pokreti koji se bore za meunarodni mir i razoru~anje, razli iti ekoloaki pokreti kao ato je npr. Greenpeace. Pokreti sve vee zna enje u meunarodnim odnosima dobivaju zbog viae uzroka. S demokratizacijom sve veeg broja dr~ava svijeta zna ajno su proairene mogunosti za djelovanje razli itih pokreta. Drugi uzrok je razvoj civilnog druatva koji je prisutan posljednjih nekoliko desetljea. Trei uzrok svakako je razvoj graanske svijesti i percepiranja dr~ave kao organizacije koja slu~i graanima i rjeaava njihove probleme, a ne viae percepiranja dr~ave kao nekog Levijatana i organizma koji postoji radi sebe samog i iznad je svih svojih graana koji slu~e samo odr~anju dr~ave. Zna enje razli itih pokreta u meunarodnim odnosima u budunosti e se poveati. S globalizacijom, deteritorijalizacijom i daljnjim tehnoloakim razvojem doi e do daljnjeg slabljenja dr~ava i smanjenja njihove uloge u meunarodnim odnosima, a poveat e se zna enje ostalih subjekata meunarodnih odnosa, izmeu ostalih i razli itih pokreta. Ja anje pokreta u meunarodnim odnosima pokazuje razvoj i promjene meunarodnih odnosa koji e se vjerojatno razvijati u pravcu daljnjeg proairivanja i produbljivanja aktivnosti nekih novih, dosad manje va~nih aktera. * * * Aktere geopoliti kog poretka mo~emo istra~ivati i kao subjekte meunarodnih odnosa i pritom koristiti ve razvijenu metodologiju meunarodnih odnosa. Subjekti meunarodnih odnosa u nekom razdoblju povijesti vrae ulogu aktera geopoliti kog poretka koji postoji u svijetu. No, svi subjekti meunarodnih odnosa nisu akteri geopoliti kog poretka, a uloga i zna enje u meunarodnim odnosima su im razli iti od uloge i zna enja u geopoliti kom poretku. S uspostavom i razvojem svakog novog geopoliti kog poretka u svijetu dolazi do promjena koje se ti u aktera samog poretka. Zna enje nekih aktera poveava se, dok se zna enje drugih smanjuje. Na ja anje i slabljenje utje u razli iti faktori, od geografskih preko politi kih i vojnih do ekonomskih i tehnoloakih. Osim raznih faktora iji se utjecaj prou ava u okviru znanosti o meunarodnim odnosima, na pojavu, razvoj i zna enje pojedinih aktera geopoliti kog poretka utje u procesi koji se razvijaju u nekom geopoliti kom poretku. 4. Procesi u novom svjetskom geopoliti kom poretku 4.1 Globalizacija Upravo su procesi ono ato prou avanje pojedinog geopoliti kog poretka ini toliko zanimljivim i potrebnim. Globalizacija je najva~niji proces koji obilje~uje novi svjetski geopoliti ki poredak. Uz promjene geopoliti kih odnosa, koje preraspodjeljuju svjetsku mo, te promjene u strukturama novog svjetskog geopoliti kog poretka, globalizacija presudno utje e na razvoj geopoliti kog poretka u svijetu. Prou avanje procesa kao ato su geopoliti ka evolucija, globalizacija, deteritorijalizacija kapitala, proizvodnje i potroanje, mo~e nam ukazati na mogue pravce razvoja suvremenih meunarodnih i geopoliti kih odnosa u svijetu. Spoznaja kakvi bi mogli biti ovi pravci razvoja najvredniji je dio znanstvenog istra~ivanja meunarodnih odnosa i geopolitike, ije metode nam slu~e kao orua u tom istra~ivanju. Globalizacija je proces koji je toliko zna ajan, a istodobno toliko sveobuhvatan i proturje an da ne postoji jednozna na i opeprihvaena definicija globalizacije. Globalizacija je danas model razvoja koji viae nije stvar izbora, nego predstavlja stvarnost suvremenih meunarodnih odnosa. Globalizacija bi, po Renatu Ruggieru, trebala zna iti rast, razvoj i mirne, na suradnji osnovane, meunarodne odnose. Ideologija globalizacije ideologija je bogatih i visokorazvijenih dr~ava, prvenstveno SAD-a. Globalizacija se mo~e poimati i kao jedan od pogleda na svijet po etkom 21. stoljea. Globalizacija se naj eae odnosi na kretanje (cirkulaciju) ljudi, roba, kapitala, usluga, ideja, vrijednosti, sve manje ograni enih na odreeni geografski prostor i uobi ajeno djelovanje. U pojmu globalizacija uklju en je vrlo veliki broj razli itih i raznovrsnih aktivnosti. Stoga je stvaranje jedinstvenog koncepta ili jednozna nog odreenja pojma globalizacija ote~ano. Osnovna zna ajka suvremenog svijeta je u svakom slu aju promjena ustaljenog na ina ~ivota i normi. Ova promjena obilje~ila je cijelu drugu polovicu 20. stoljea, a obilje~ava i po etak 21. stoljea. Globalizacija se s obzirom na ovu promjenu mo~e poimati kao proces mijenjanja interesa i brige ovje anstva prema teritorijalnosti i tradicionalnom ureenju sustava dr~ava. Globalizacija nije stanje ili novi sustav koji bi trebao zamijeniti sustav dr~ava, ne odnosi se na vrijednosti ili na strukturu, nego se odnosi na slijed koji se deaava u naaim razmialjanjima i ponaaanju. Globalizacija je proces koji se airi u razli itim smjerovima preko nacionalnih granica i sposobna je doprijeti do svih zajednica bez obzira na geografski prostor, a nastaje u trenutku kad razli iti ljudi i razli ite organizacije pokuaavaju ostvariti svoje svakodnevne ciljeve i odreene zadatke. Najva~nije posljedice globalizacije su prevladavanje sadaanjih granica meu dr~avama, slabljenje suvereniteta dr~ava, nastanak globalnih i nadnacionalnih asocijacija koje preuzimaju regulativne i druge funkcije u svjetskoj ekonomiji i druatvu. Izvori globalizacije javljaju se u ekonomskim, politi kim, tehnoloakim, psiholoakim, socijalnim i drugim zbivanjima i razvojima, koji poti u airenje interesa i obi aja preko ustaljenih granica. Globalizacija sa sobom donosi itav niz globalnih fenomena. Stoga globalizacija ruai koncept teritorijalnosti (dovodi do deteritorijalizacije), prevladava granice i vezu identiteta i teritorija, premjeata va~ne aktivnosti izvan dr~avnih ili nacionalnih granica koje su dugo slu~ile kao temeljni okviri ekonomskog, politi kog ili socijalnog ~ivota. Globalizacija je spektar razli itih snaga koje djeluju na razli ite na ine i kroz razli ite kanale, stvarajui jedinstven dugoro an proces s posljedicama u svim ljudskim aktivnostima  od ekonomskih i politi kih, do socijalnih i kulturnih. U politi kom smislu, globalizacija olakaava airenje autoriteta, politike i interesa preko postojeih socijalno stvorenih teritorijalnih granica. U ekonomskom smislu, globalizacija ozna ava ekspanziju proizvodnje, trgovine i investicija izvan njihovih po etnih izvora tj. dr~ava. U socijalnom i kulturnom smislu, globalizacija nastoji djelovati u airenju ideja, normi i obi aja izvan okru~enja u kojem su nastali. Globalizacija je odraz fenomena nemogunosti odvajanja domae od meunarodne politike, koje su sve viae meuovisne i isprepletene.  Pogreano je globalizaciju poistovjeivati s izrazima koji se koriste za u odreivanju stanja suvremenog svijeta. Izrazi kao ato su svjetsko druatvo, svjetski sustav, meuovisnost, tendencije centralizacije, integracija, globalizam, globalitet, univerzalizam, internacionalizam i mnogi drugi nisu isto ato i globalizacija. Zabune oko ovih pojmova potvruju dubinu i brzinu promjene kroz prolazi ovje anstvo u suvremenom dobu. Globalizacija je proces kojim pojmovi mijenjaju zna enje, a poznati odnosi svoj smisao, najavljujui promjenu postojee strukture povezivanja, kad se viae nee raspravljati o uklanjanju razlika unutar prihvaenih okvira, ve o vrijednosti samih okvira. Globalizacija je, kona no, jedinstveni razvoj koji se airi u razli itim smjerovima preko nacionalnih granica i sposobna je doprijeti do svih zajednica bez obzira na ograni enja koja postavlja geografski prostor. Globalizacijom zavraava razdoblje dominacije meunarodnog sustava s dr~avama kao isklju ivim nosiocima globalne moi, jer viae nije samodovoljan okvir organiziranja globalnog politi kog ~ivota. Globalizacija presudno utje e na geopolitiku kroz svoj utjecaj na teritorijalnost koja je uz mo sredianji pojam u geopolitici. Globalizacija bi, po nekim autorima, u budunosti mogla dovesti do nestanka teritorijalnosti i moi dr~ave i stvaranja neteritorijalnog svijeta bez granica djelovanjem prekograni nih procesa globalizacije. Globalizacija se mo~e definirati kao proces povezivanja i stvaranja meuovisnosti meu teritorijima. Globalizacija je izraz procesa kompresije prostora i vremena u kojoj udaljenosti postaju sve manje va~ne kao posljedica tehnoloakih inovacija u prometu i komunikacijama. Globalizacija je proces u kojem mjesta i institucije postaju integrirani u sustav koji ima globalne dimenzije. Gledano s geografskog glediata, dvije osnovne zna ajke procesa su poveanje prostorne osnovice organizacija i institucija, te poveanje razine i intenziteta prekograni ne povezanosti. Globali-zacija se poima kao nedovoljno precizan proces u etapi razvoja, kao ideologija i program koji predstavlja izazov suvremenom geopoliti kom poretku. Globalizacija u sebi nosi nekoliko klju nih fenomena: Globalizacija je proces u kojem se kapital kree po svijetu u potrazi za profitom i bez ograni enja svog djelovanja. Rezultat ovog procesa je slabljenje nacionalnih dr~ava i smanjenje njihovih sposobnosti regulacije. Istodobno s priznanjem velikog zna aja aktivnosti transnacionalnih ekonomija, neki autori odbacuju tvrdnju da je proces globalizacije popraen procesom slabljenja nacionalne dr~ave. Globalizacija je proces proairivanja i produbljivanja druatvenih odnosa i institucija u prostoru i vremenu. Aktivnosti i dogaaji na lokalnoj razini su pod utjecajem aktivnosti i dogaaja na globalnoj razini i obrnuto. Procesi globalizacije se odvijaju na kulturnom, gospodarskom i politi kom polju. Na kulturnom polju odnose se na sve veu univerzalnost nekih simbola, jezika i stvaranje svijesti o globalnoj druatvenoj zajednici. Na politi kom polju, primaran aspekt globalizacije je slabljenje nacionalne dr~ave. Ono se deaava zbog utjecaja internacionalizacije ekonomskih aktivnosti i rasta transnacionalnih kompanija, zbog utjecaja migracija, novih tehnologija, razvoja novih politi kih pokreta, zahtjeva za regionalnom i lokalnom autonomijom te religijskih pokreta. Na gospodarskom polju globalizacija najviae djeluje kroz utjecaj procesa kompresije prostora i vremena na globalnu ekonomiju. Luttwak je pod utjecajem ovog procesa ak najavio kraj geopolitike i njenu zamjenu geoekonomijom. Na gospodarskom polju nosioci procesa globalizacije su meunarodne privredne organizacije i razne nadnacionalne institucije koje va~nu igraju ulogu u reguliranju meunarodne trgovine, investicija i financija. Proces globalizacije donosi i meuovisnost nacionalnih ekonomija, slobodu transnacionalnog kapitala, smanjenje va~nosti rada i pomicanje moi od nacionalnih dr~ava prema nadnacionalnim institucijama. U stvarnosti postoje velike razli itosti izmeu druatava, kultura i prostora, te vrlo malo zajedni kih osobina dijelova svijeta. Geopolitika je prou avala i naglaaavala ove razli itosti, dok geoekonomija ove razli itosti pokuaava potisnuti i pretvoriti svijet u jedinstvenu cjelinu koja e se jedinstveno razvijati (da li je to baa tako?). Nakon iscrpnih definicija globalizacije i osnovnih naznaka ato globalizacija jest i ato obuhvaa, namjera ovog rada je ukazati na one momente u procesu globalizacije koji se najviae odnose i najviae utje u na pravce razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka. Njegova osnovna obilje~ja se naziru, ali joa uvijek nisu vrsto odreena, tj. joa se uvijek nije doalo do konsenzusa u znanstvenoj zajednici kakav bi suvremeni geopoliti ki poredak mogao biti. Oko toga kakav bi suvremeni geopoliti ki poredak morao biti konsenzus najvjerojatnije nikad nee biti postignut zbog brojnosti aktera u poretku i razli itosti njihovih interesa. Jedan od najva~nijih utjecaja globalizacije koji se ti e geopoliti kog poretka, osim utjecaja na teritorijalnost, ti e se utjecaja globalizacije na razvoj regionalizma i regionalizacije koji se razvijaju pod kumulativnim utjecajem procesa globalizacije i svraetka hladnog rata. U procesu globalizacije dolazi do interakcije izmeu globalizacije, dr~ave i regionalizma. Razvoj regionalizma mo~e se pratiti kao dio puta prema veoj integraciji geopoliti kog sustava, u kojem se od sustava nacionalnih dr~ava ide prema globalnom sustavu regija koje su meusobno povezane, a ne odijeljene kao ato su to suverene teritorijalne dr~ave. Zbog u inka procesa globalizacije i promjena u globalnom geopoliti kom sustavu, suvremeni svjetski geopoliti ki poredak potrebno je istra~ivati kroz postmodernu i postrealisti ku paradigmu. Potrebno je ponovno konceptualizirati stare kategorije kao ato su suverenitet, teritorijalnost, granice, sigurnost i stabilnost. Smatra se da je proces globalizacije jedan od glavnih uzroka nepredvidivosti, nesigurnosti i nestabilnosti u dr~avama. Posebno se isti e rast globalnih tr~iata kapitala kao prijetnje ekonomskoj i politi koj suverenosti dr~ava. Globalizacija se u lanku Dennisa Rumleya Geopolitical Change and the Asia-Pacific: The Future of New Regionalism poima kao slo~eniji proces od internacionalizacije jer obuhvaa odreenu funkcionalnu integraciju razli itih vrsta gospodarskih aktivnosti koje su meunarodno rasprostranjene. Globalizacija, koji uklju uje dublje oblike gospodarske meuovisnosti, nije nov fenomen, nego je proces koji traje stoljeima. Globalizacija utje e na mnoge aspekte sigurnosti i regulativne funkcije dr~ava. Sigurnost je sredianji aspekt na koji utje e proces globalizacije, zbog globalnih implikacija meuovisnosti druatva, ekonomije, politike i okoliaa. Najva~nija spoznaja je potreba za viaedimenzionalnim postrealisti kim konceptom sigurnosti u kojem je potrebno odr~avati odr~ivi razvoj kako se ne bi ugro~avala sigurnost okoliaa. Osim toga, ekonomska participacija mora biti maksimalna da bi se jam ila ekonomska sigurnost. Povrh toga, predstavljanje i participacija moraju biti najvei kako bi se osigurala politi ka sigurnost. Taj skup meuodnosa odreuje sigurnost i stabilnost koje bi trebale vladati izmeu dr~ava. `to se ti e utjecaja globalizacije na regulativne funkcije dr~ave, treba rei da su te funkcije izgubile dio svog zna aja. Sigurnosna funkcija dr~ave oslabila je zbog razvoja oru~ja i komunikacija, predstavni ka i participativna funkcija oslabile su zbog razvoja kulturnih i etni kih identiteta, globalizacija ekonomije smanjuje dr~avnu mo ekonomske regulacije, uniatavanje okoliaa odvija se neovisno o dr~avnim granicama. Autor lanka ak ka~e da su dr~ave potpuno izgubile opravdanje da sudjeluju kao akteri u globalnoj ekonomiji. Posljedica je to procesa globalizacije, kao ato je porast regulativne funkcije dr~ave u socijalnoj i politi koj sferi, paralelno s smanjenjem regulativne funkcije u ekonomskoj sferi, posljedica globalizacije. Globalizacija dovodi do procesa ekonomske deregulacije, strukturnih reformi koje dr~ava mora provesti jer viae ne kontrolira svoju ekonomiju, posebno tr~iata kapitala. Ekonomska deregulacija trebala bi dovesti do dva ishoda, ekonomskog racionalizma i racionalizma u gospodarenju okoliaem. Ekonomski racionalizam, koji se provodi kroz deregulaciju i privatizaciju te promjenu struktura dr~ave u agencije za kontrolu. Opasnost ekonomskog racionalizma je u stvaranju sve veih nejednakosti koje dovode do druatvenih nestabilnosti. Stoga se namee potreba za stvaranjem institucija pored dr~ave i tr~iata koje trebaju atititi radni ku klasu. Racionalizam u gospodarenju okoliaem odnosi se na potrebu o uvanja resursa i smanjenje zagaivanja tla, vode i zraka od strane razvijenih dr~ava i dr~ava koje se ubrzano razvijaju, te pri tom ne vode ra una o sve veem zagaenju koje proizvode. Globalizacija se danas nu~no povezuje s procesom nastanka novih suvereniteta koji se prekrivaju i mre~a moi koje su povezane s novim oblikom hegemonije koji se naziva transnacionalni liberalizam. Hegemonija je to koja po nekima i nije hegemonija, jer ne postoji dr~ava koja bi mogla vraiti ulogu hegemona (Keohane, 1984.). Neovisno o tome postoji li danas dr~ava hegemon ili ne, postoji ideologija tr~iata koju zastupaju liberalne demokratske dr~ave, meunarodne organizacije i krugovi kapitala. Ideologija tr~iata, transnacionalni liberalizam, danas je najvea svjetska hegemonija koja vlada svijetom. Globalizacija je proces u kojem se provodi ideologija tr~iata i slobodnog pristupa svim tr~iatima. Globalizacija se o ituje u viae aspekata. Jedan od njih je globalizacija proizvodnje koja se zbiva kroz porast va~nosti multinacionalnih kompanija, gospodarski razvoj novih industrijaliziranih dr~ava i meunarodnu podjelu rada. Globalizacija proizvodnje praena je deteritorijalizacijom, koja je prvo zahvatila tr~iata kapitala te je utjecala na prostornu praksu i predstavljanja prostora. Globalizacija financija aspekt je globalizacije koji se dosad vjerojatno najviae razvio. Globalizacija informati kih i komunikacijskih tehnologija aspekt je globalizacije koji je posljednjih godina zabilje~io najvei razvoj, a u budunosti e postati najzna ajniji aspekt globalizacije, ako to ve nije i postao. Telekomunikacijske i informati ke tvrtke danas su najvei akteri globalizacije. Svojim djelovanjem stvorile su paralelni svijet, cyberspace, koji se sastoji od informacijskih tokova u jednom informati kom druatvu i baca novi pogled na tradicionalno poimanje prostora i vremena. Uz proces globalizacije javlja se i drugi proces, suprotnog predznaka, koji se naziva lokalizacija. Radi se o poveanoj tendenciji pojedinih dijelova svijeta da se viae okrenu sami sebi, te stvaraju lokalne identitete, dok su istodobno povezani sa svijetom i djeluju na razini koja je meunarodna. Time smanjuju ovisnost o dr~avi u kojoj se nalaze. Istovremeno postaju subjekti meunarodnih odnosa i akteri geopoliti kog poretka. Uzroci ovakvih tendencija le~e u seriji meunarodnih kriza 70-ih i 80-ih godina proalog stoljea, koji su doveli do velikih promjena u meunarodnim ekonomskim odnosima. No, tim krizama nije uzdrmana svjetska kapitalisti ka ekonomija, kapitalisti ki bankovni ni nov ani sustavi. Novi oblik hegemonije koji danas nastaje u procesu globalizacije zastupaju mone dr~ave, tr~iata i razne meunarodne organizacije. Danas su dr~ave uklju ene viae nego ikad u meunarodne odnose i samim time internacionalizirane. Osim dr~ava, u meunarodnim odnosima djeluje oko 400 vladinih organizacija i oko 5000 nevladinih organizacija. Dr~ave i meunarodne organizacije subjekti su u hegemonskom djelovanju tr~iata u hegemoniji transnacionalnog liberalizma. Ideologija tr~iane ekonomije nije nastala samo kao logi an odgovor na proces glokalizacije (kumulativno djelovanje globalizacije i lokalizacije), ili kao eksponent interesa politi kih i ekonomskih elita. Ideologija tr~iata nastala je i kao izraz intelektualne podrake koju u~iva u znanstvenim krugovima. U stvarnosti, ova neoliberalna paradigma nije u suatini i vrijednosnoj orijentaciji jako razli ita od neorealisti ke paradigme. Svaka paradigma ima korijene u geopoliti koj borbi najja ih dr~ava i njihovih elita, a u slu~bi je kontrole teritorija i/ili tokova interakcija kroz koje se organizira moderan geografski prostor. U kona nici, rezultat djelovanja po receptu ovih paradigmi je hijerarhija zastraaivanja i prisile, koja se sastoji od ja ih i slabijih dr~ava i regija, ili ja e ili slabije razvijenih ekonomija. Nijedna paradigma ne pru~a pravi reciprocitet i vladavinu veine koji bi o~ivili kroz protuhegemonski poredak, koji se osniva na airokoj raspodjeli moi izmeu velikog broja aktera privr~enih univerzalnim principima recipro ne interakcije bez duboko ukorijenjene dominacije. Dva najvea geopoliti ka utjecaja globalizacije odnose se na promjene hijerarhijske organizacije prostora. Ove promjene o ituju se u stvaranju novih transnacionalnih zajednica koje poniatavaju stara prostorna odreenja njih i nas te saveznika i neprijatelja. Promjene se o ituju i u stvaranju osjeaja povezanosti izmeu ljudi koji su meusobno udaljeni u prostoru i dovode u pitanje tvrdnju da ljudi u obzir uzimaju i komuniciraju samo s onima koji su im prostorno bliski. }ivoti ljudi na jednom kraju svijeta neraskidivo su povezani sa ~ivotima drugih na drugom kraju svijeta. Cijeli svijet predstavlja jedan veliki sustav. Proces interakcije omoguava da taj sustav funkcionira. U sustavu ne postoji pravi multilateralizam, koji bi trebao biti novi predstavljeni prostor, zasnovan na politi kom diskursu koji zastupa pravu jednakost aansi za djelovanje svih dijelova sustava. Osim geopoliti kih utjecaja globalizacije, globalizacija utje e na identitet i predstavljanje. Postavlja se pitanje definiranja identiteta i samim time pripadnosti skupina ljudi u budunosti. David Harvey smatra da je kompresija prostora i vremena umjesto internacionalizma potakla lokalizam i nacionalizam. Osim toga, globalizacija je jedan nesiguran proces, jer djelovanje aktera globalizacije nije toliko jako i sigurno koliko se misli. Harvey takoer smatra da globalizacija djeluje zajedno sa lokalizacijom/fragmentacijom, pa se javlja proces glokalizacije. Globalizacija je danas opeprisutan proces, koji je nemogue teritorijalno ograni iti i zaustaviti. Sveprisutnost globalizacije omoguuje suvremena transportna i komunikacijska tehnologija. Nezaustavljivost globalizacije omoguuje podraka koju globalizacija dobiva od politi kih i gospodarskih elita najrazvijenijih i najmonijih dr~ava. Globalizacija utje e na geopolitiku i geopoliti ki poredak svojim geopoliti kim implikacijama, najviae kroz deteritorijalizaciju. Mogua je samo promjena karaktera globalizacije, ne i njen prestanak. 4.2 Deteritorijalizacija Proces koji se javlja istovremeno s procesom globalizacije, a ima joa vei utjecaj na geopolitiku i suvremeni geopoliti ki poredak od procesa globalizacije, je deteritorijalizacija. U samom nazivu procesa deteritorijalizacija nalazi se naznaka o prirodi ovog procesa, koja nam govori da je ovo proces koji nu~no slijedi nakon teritorijalizacije i suprotnog je smjera djelovanja. Da bi doalo do deteritorijalizacije, moralo je doi do povijesnog procesa koji nazivamo teritorijalizacija, bez kojeg ne bi postojao niti meunarodni geopoliti ki sustav, geopolitika u pribli~nom obliku kakva je bila kroz razdoblja svog povijesnog razvoja, niti svjetski geopoliti ki poretci, koji su postojali u pojedinim razdobljima povijesti. Stoga je prije izlaganja odreenja i osnovnih obilje~ja procesa deteritorijalizacije, potrebno ukratko izlo~iti odreenje i osnovna obilje~ja procesa teritorijalizacije, zajedno s ulogom procesa u povijesti. Teritorijalizacija je proces koji je zapo eo u 17. stoljeu, svoj vrhunac do~ivio je nakon I. svjetskog rata, a danas usprkos pojavi procesa suprotnog smjera, joa uvijek ima klju no zna enje u nekim dijelovima svijeta. K. J. Holsti u svom radu The Paradoxes of Territoriality as an International Institution iznosi rezultate istra~ivanja o teritorijalnosti i njenom zna aju u meunarodnim odnosima, te iznosi paradokse koji prate teritorijalnost. Na pragu 21. stoljea, Holsti navodi da uz slabljenje institucije nacionalne dr~ave u procesu globalizacije, neki autori smatraju da traje joa jedan proces, proces u kojem teritorij gubi svoju va~nost kao osnova za definiranje politi kog identiteta. Ovaj proces zna io bi radikalnu promjenu u meunarodnim odnosima. Holsti smatra da ovaj proces nije toliko zna ajan, jer su danas granice joa uvijek vrsto uspostavljene u veini dijelova svijeta, propusnost im nije velika, a ljudi se joa uvijek odreuju prema pripadnosti odreenom teritoriju. Holsti ak smatra da se javlja paradoks  teritoriji postaju izlo~eni vanjskom nadzoru i utjecajima, ali zbog toga vrijednost ne opada, nego raste! Holsti teritorijalne prakse i koncepcije (prostorne prakse i predstavljanja prostora) dijeli na predmoderne, ranomoderne europske i suvremene. Predmoderna praksa odvijala se u svijetu u kojem nisu postojale granice nego iroke zone koje su razdvajale civilizacije od okolnih prostora i civilizacija. Kinesko carstvo bilo je primjer jedne takve civilizacije, muslimansko takoer. Koncept dr~avljanstva postojao je u anti kim civilizacijama, Gr koj i Rimu. Openito, nije bilo mogunosti kontrole i upravljanja definiranim prostorima, nije postojalo pravo na teritorij. Institucionalizacija teritorija po ela je u Europi sa institucionalizacijom suvereniteta u 17. stoljeu. Dotad su postojala mnoga okru~ja ija je pripadnost bila viaestruka, a granice nedefinirane. Nakon Westphalskog mira 1648. g. i prvog definiranja granice izmeu Francuske i `panjolske 1659. g., ideje o prostoru promijenile su se u pravcu nedjeljivosti, stvarnog autoriteta, definiranih granica i prostora koji pripada narodu, a ne suverenu. Teritoriji su dotad mijenjali vlasnike na nekoliko na ina: okupacijom, podjelom, kompenzacijom, prodajom i ~enidbom. To je bilo mogue jer nije postojala veza identiteta, stanovniatva i teritorija. Do 18. stoljea, teritoriji su postali prili no institucionalizirani. Suvremena praksa i koncepcija teritorijalnosti po inje sa stvaranjem nacionalne svijesti i po etkom uspostave nacionalnih dr~ava u Europi. Stvara se organska veza izmeu stanovniatva i teritorija na kojem ono ~ivi. Dr~ave postaju politi ke i kulturne zajednice osnovane na razli itosti od drugih zajednica koje ih okru~uju, s to no definiranim granicama i prostorom unutar granica na kojeg pola~u isklju ivo pravo. Uz ovaj proces, javlja se proliferacija dr~ava pa se njihov broj u drugoj polovici 20. stoljea poveao sa manje od 40 na preko 190. Takoer su sve eai i sporovi oko dijelova prostora za koje viae dr~ava smatra da su dijelovi njihovog teritorija, a sporovi se ne vode samo oko kopnenih dijelova prostora, nego i morskih, jer je teritorijalno more dio dr~avnog prostora dr~ava. Norme kojim se danas ureuju odnosi meu dr~avama nazivamo meunarodno pravo, a ono je zapravo skup propisa po kojima prostor treba biti organiziran i ureen. Ideja da prostor treba podijeliti na viae ili manje autonomne suverene teritorijalne dr~ave, princip je meunarodnog prava. Suvremeno meunarodno pravo atiti teritorijalni integritet dr~ava, ne priznaje opravdanost agresije dr~ave na dr~avu. Tako legitimira suvremeni status quo u meunarodnim odnosima, ali ostavlja mogunost promjene granica i uspostave novih dr~ava mirnim putem, ako za to postoji opravdanje. Holsti smatra da teritorijalnost nije izgubila svoje nekadaanje zna enje, nego da joj je zna enje ak poraslo, s porastom zna enja etniciteta i regionalizma. ak ni u Europskoj uniji teritorij nije izgubio svoje zna enje. Nije izgubljena veza izmeu teritorija, identiteta, emocionalne pripadnosti i dr~ave. Tehnologija ostvaruje jak utjecaj na pojedince i druatva, ali ne smijemo upasti u zamku tehnoloakog determinizma. Tehnologija omoguuje komunikaciju i povezanost veu nego ikad, ali ne mo~e izbrisati duboko ukorijenjene identitete i ne mo~e stvoriti globalno selo, svijet bez granica ili komprimirani planet. Holsti u svom radu iznosi zanimljivu perspektivu, ali ne sagledava probleme na pravi na in. Opis ideja i praksi koje su vladale i vladaju, a ti u se teritorijalnosti, u osnovi je u redu. No, tvrdnje o suvremenoj teritorijalnosti imaju nedostataka, ne jer su neto ne i nestvarne, nego su pogreano postavljene. Holsti na po etku postavlja tezu i zatim ju pokuaava obraniti na sve na ine. Kriti ka geopolitika, koja se intenzivno bavi problematikom deteritorijalizacije, ne samo da priznaje postojanje fenomena, nego iznosi tezu da fenomen u budunosti mo~e imati samo vee zna enje, a ne manje. No, u potpuno drugim uvjetima i odnosei se na potpuno druge aspekte od onih o kojima raspravlja Holsti. Deteritorijalizacija je danas proces koji ima klju an utjecaj na suvremenu geopolitiku. Njen zna aj sve viae raste. Izvori deteritorijalizacije su brojni, a najva~niji je karakter suvremene civilizacije koja je obilje~ena globalizacijom, tehnoloakom i komunikacijskom revolucijom, slabljenjem teritorijalnih dr~ava, a samim time i teritorijalnih identiteta. U svom lanku Borderless Worlds? Problematising Discourses of Deterritorialisation, Gearoid O Tuathail piae o deteritorijalizaciji i svijetu budunosti bez granica. Danaanja revolucionarna zbivanja nastaju na polju tehnologije, informatike, ekonomije i geografije nude neograni enu slobodu nesputanih tr~iata i svijet bez granica obilje~en slobodnim kapitalizmom. Umjesto socijalnih i nacionalnih pokreta slobodu od starog poretka trebali bi donijeti razne druatvene tehnoloake mre~e, te korporacije i ra unala. Umjesto tla, postojao bi software. Umjesto vezanosti za mjesto, postojalo bi telemetrijsko postojanje na Internetu. Deteritorijalizacija je pitanje koje je obilje~ilo kraj 20. stoljea i obilje~it e po etak 21. stoljea. Deteritorijalizacija je naziv za preureivanje i prestrukturiranje prostornih odnosa kao posljedice tehnoloakih, materijalnih i geopoliti kih transformacija krajem 20. stoljea. Ujedno je i ime koje je dano problematici teritorija koji gubi svoje zna enje i mo u svakodnevnom ~ivotu. Teritorij viae nije stabilan i neupitan kako je bio nekad. Koncept teritorija bio je ovisan o razvoju dr~avne birokracije, vojske i tehnoloakih mogunosti, razvoja identiteta i struktura socijalizacije, te telekomunikacijskih sustava. Umjesto teritorija, mo~da je bolje govoriti o teritorijalizacijama ili re~imima teritorijalnosti, koje su nastale u kulturnom kontekstu ili su tehnopoliti ki utemeljene. Deteritorijalizacija danas ozna uje openito rastavljanje kompleksa geografije, moi i identiteta koji je navodno odreivao i ograni avao svakodnevni ~ivot razvijenog svijeta u 20. stoljeu. Deteritorijalizacija se odnosi na nove uvjete u brzini komunikacije i informati-zaciji, transgresiji naslijeenih granica, prevladavanju podjela i nastanku ja e globaliziranog svijeta. Diskursi deteritorijalizacije ~ele opisati jedinstven prijelaz u sadaanje stanje, te ga odreuju kao trenutak posvemaanjih novina. U politi kom smislu, deteritorijalizacija se mo~e najbolje vidjeti u strategiji Clintonove administracije i njeno geoekonomsko djelovanje. Ekonomski, deteritorijalizacija je posljedica nezaustavljive globalizacije nekad zaatienih nacionalnih tr~iata i ekonomija. Pojava bezgrani nih organizacijskih mogunosti globalnih telekomunikacija, pojava transnacionalnih financijskih tr~iata, poveana direktna strana ulaganja, dio su ekonomskih razvojnih strategija dr~ava i ukazuju na rastuu bezdr~avnost i beznacionalnost kao nove uvjete. Multinacionalne kompanije trebale bi iskoristiti ove nove uvjete. Dr~ave trebaju ukloniti granice i omoguiti ekonomsko natjecanje kroz deregulaciju telekomunikacijskih i informati kih industrija. Istra~ivanje diskursa deteritorijalizacije mo~e se obaviti kroz tri postavke: Diskursi deteritorijalizacije su ideoloaki diskursi, koji ne opisuju stvarnost nego ~ele u obliku diskursa ustrojiti i predstaviti odreene kompleksne tendencije kao neminovne i pozitivne u suvremenom kapitalisti kom druatvu. Diskursi deteritorijalizacije su dio interpretacije suvremenog informatiziranog kapitalizma. U sebi spajaju elemente mnogih dugoro nih zapadnja kih diskursa u konfuznu i kontradiktornu cjelinu. Druga postavka odnosi se na preureivanje kompleksa identitet/granice/poredak koji ljudima, teritoriju i politici daje njihovo zna enje u suvremenom svijetu. Organizacija granica, dr~ava i teritorija nastaje zajedno s druatveno-tehnoloakim mre~ama i informatiziranim kapitalisti kim odnosima proizvodnje i potroanje. Trea postavka ka~e da je posljedica de- i re- teritorijalizacije stvaranje nove politi ke karte svijeta koja je paradoksalno, viae integrirana i povezana, ali istodobno viae podijeljena i dislocirana. Rezultat je to nejednakog razvoja trendova i tendencija koje su povezane s informatizacijom i globalizacijom. Razvoj svijeta bez granica stoga nije u suprotnosti nego ak i poti e simultani razvoj iznimno razdvojenih svjetova, koji su podijeljeni linijom nejednakosti. Koncept i praksa stoga se dekonstruiraju. Proces deteritorijalizacije usko je povezan s nastankom nove, postmoderne geopolitike koja se ponajviae bavi procesom deteritorijalizacije geopolitike, njegovim uzrocima i posljedicama te odnosom s drugim procesima. U lanku Colina Flinta The Geopolitics of Laughter and Forgetting: A World Systems-Interpretation of the Post-Modern Geopolitical Condition, za objaanjenje suvremenih, postmodernih geopoliti kih odnosa koji oblikuju novi svjetski geopoliti ki poredak ili stanje (condition), kako ga autor naziva, koriaten je pristup svjetskog sistema. Vrijednost ovog pristupa je u njegovoj mogunosti da rasvijetli neka bitna pitanja koja se ti u geografskog obrasca i povijesnog trenutka pojave deteritorijalizacije. Geopoliti ke zavrzlame i dalje su prisutne, no dogaaju se unutar strukture jezgra-periferija te ciklusa hegemonije. Osim toga, nove geopoliti ke strukture, kao ato su mre~e i tokovi informacija mijenjaju prirodu hijerarhije izmeu jezgre i periferije i mogunosti neke dr~ave da stekne hegemonski status. Pristup svjetskog sistema naglaauje trajan utjecaj odnosa jezgre i periferije na geopoliti ke procese, te ujedno istra~uje utjecaj suvremenih procesa koji predstavljaju izazov ovakvoj strukturi. Flint deteritorijalizaciju vidi kao proces smanjenja va~nosti suvereniteta dr~ave u podru ju njene smanjene mogunosti da kontrolira tokove roba, informacija i ljudi koji teku preko njenih granica. Deteritorijalizacija dovodi do novog oblika geopolitike, koja u obzir uzima tokove, dvosmislenost i veliku mno~inu institucija, umjesto da se bavi stati noau, stalnoau i izvjesnoau dr~ave. Deteritorijalizacija takoer predstavlja izraz promjene iz moderne geopoliti ke imaginacije, s dr~avom kao srediatem pogleda na svijet prema istra~ivanju jednog ili viae aktera i nejasnom razlikom domaeg i stranog. Katalizator ovakve promjene bio je kraj hladnog rata, koji udara na temelje koji su u geopolitici uspostavljeni s pojavom globalne ekonomije. Proces hegemonske borbe definirao je geopolitiku globalne kapitalisti ke ekonomije joa od 15. stoljea. Svi procesi i tendencije povezani s deteritorijalizacijom utjecali su na radikalnu rekonstrukciju prostornih odnosa, odnosa moi i logiku prostora i vremena koja je odreivala geografiju i teritorijalnost krajem 20. stoljea. Geografija e ostati va~an faktor u meunarodnom sustavu, ali neumoljivo se primi emo kraju geografije, koji nastaje pod utjecajem informacijske tehnologije i promjena u regulaciji. Ovdje se deregulacija namee kao najrazumnija politi ka opcija, jer je globalna financijska integracija nezaustavljiv proces. Diskurs deteritorijalizacije dio je neoliberalne ideologije, koji ~eli mo od dr~ava premjestiti na tr~iata. Danaanja suradnja dr~ava i financijskog kapitala utje e na gubitak nacionalne autonomije u korist moi tr~iata, koja su organizirana na nadnacionalnoj razini. Diskurs deteritorijalizacije takoer propuata pokazati kako je deteritorijalizacija istodobno i reteritorijalizacija. Geografija ne nestaje, nego se prestrukturira i preureuje. Globalna financijska integracija stvara novi geopoliti ki kompleks teritorija, tehnologije, dr~ava i tr~iata na globalnoj razini. Diskurs o kraju geografije propuata napomenuti da se stvaraju novi prostori financijske isklju enosti na svijetu. Deteritorijalizacija nacionalnih financijskih prostora i stvaranje integriranog globalnog prostora promijenili su pravila svjetske ekonomije za razvijene i nerazvijene dr~ave. U politi koj teoriji definicije dr~ave imaju dva aspekta. Jedan se odnosi na vladavinu kroz sustav sredianjih politi kih institucija. Drugi se odnosi na to nu prostornu demarkaciju teritorija na kojem dr~ava vrai vlast. U znanosti o meunarodnim odnosima, drugi aspekt je klju an jer je geografska podjela svijeta na meusobno isklju ive teritorijalne dr~ave ono ato definira cijelo polje znanosti. Meunarodni odnosi ozna avaju odnose izmeu teritorijalnih dr~ava koji su razli iti od procesa koji se odvijaju unutar dr~avnih granica. U meunarodnim odnosima teritorijalnost dr~ave uzima se zdravo za gotovo. Dr~ava se poima kao definirani teritorijalni entitet koji djeluje jednako, neovisno o vremenu i prostoru u kojem se nalazi. Sustavi vladavine ne moraju biti teritorijalni, ali geografske granice odreuju pripadnost politi koj zajednici ili fiksnom teritoriju a priori. U druatvenim znanostima postoje dva osnovna poimanja prostora. Prvo poimanje vidi prostor kao teritorijalan, tj. prostor se smatra skupom razli itih blokova koji su omeeni dr~avnim teritorijalnim granicama. Ovo poimanje zanemaruje ostale geografske skale, npr. lokalnu i globalnu. Ovakvo poimanje pojavljuje se u politi koj sociologiji, makroekonomiji i meunarodnim odnosima. Drugo poimanje je strukturalno. Po ovom poimanju, geografski entiteti bilo koje vrste vrae prostorne u inke, koji su rezultat njihove interakcije ili odnosa s drugima. Ovakvo glediate pojavljuje se u socijalnoj geografiji, ekonomiji i teorijama ovisnosti u sociologiji. Ono ato nedostaje objema glediatima je nedostatak povijesne svijesti o prikladnosti odreenih prostornosti. Suvremeno doba je dovelo u pitanje poimanje prostora u mnogim znanostima. Usto, treba ponovno razmotriti i u inke deteritorijalizacije na moderne dr~ave. Prostorne prakse i predstavljanja prostora su se u posljednjih dvadesetak godina zna ajno promijenili. Dr~ave i ostali akteri geopoliti kog poretka sada moraju djelovati u okru~ju koje je propusno za kulturne i ekonomske utjecaje. 4.3 Promjena organizacije i poimanja prostora Suvremeno doba je, zajedno sa svim novostima koje je donijelo, sa sobom nu~no donijelo i potrebu za promjenom prostorne organizacije i poimanjem prostora. Pod utjecajem globalizacije i deteritorijalizacije, prostor je na povraini ostao onakav kakav je, tj. geografski prostor nije se revolucionarno promijenio. Meutim, promijenila se organizacija prostora ija je promjena bila nu~na kako bi se moglo u inkovitije gospodariti prostorom. Ali, da bi doalo do promjene organizacije prostora, moralo je doi i do promjene u poimanju prostora, iz teritorijalnog poimanja u strukturalno i neteritorijalno poimanje prostora. Steven L. Spiegel u lanku Traditional Space vs. Cyberspace: The Changing Role of Geography in Current International Politics donosi prikaz uloge geografskog teritorijalnog prostora i cyber prostora, te piae o ulozi geografije u meunarodnoj politici. Globalni prostor danas je organiziran u svjetski sustav koji se sastoji od jedinica (dr~ave, meunarodne organizacije itd.) koje su u meusobnoj interakciji. Na najviaoj razini sustava, globalizacija i nove tehnologije stvaraju nove tipove suradnje i tako ulogu geografije ine sve manjom. No, ovo smanjenje uloge geografije nije potpuno revolucionarno. Novi sustav svoju snagu crpi iz globaliziranih komunikacija i informati ke revolucije suvremenog doba. Prije nego bismo zaklju ili da je cyber prostor zamijenio tradicionalni prostor, moramo se prisjetiti da je svjetska politika takoer podijeljena na velika podru ja u kojima joa uvijek vladaju tradicionalni obrasci borbi za teritorij, te tako iznova naglaauju zna enje geopolitike. U lanku autor primjenjuje koncept podjele na tri skupine dr~ava koje ine meunarodni sustav. To su dr~ave visoke tehnologije (pripadaju 21. stoljeu), nacionalisti ke dr~ave (pripadaju 19. stoljeu) i tranzicijske dr~ave (pripadaju 20. stoljeu). U dr~avama visoke tehnologije tehnologija je iznimno razvijena, ekonomsko natjecanje je zamijenilo vojno su eljavanje, istra~ivanje i razvoj, znanstvena dostignua i obrazovanje te integracija znanosti i tehnologije zamijenili su teritorij i resurse kao mjere statusa, utjecaja i moi. Problemi ili nesporazumi izmeu visokorazvijenih dr~ava nisu rjeaivi vojnim, nego ekonomskim sredstvima. Nacionali-sti ke dr~ave obilje~ene su religijskim, ideoloakim, etni kim ili rasnim neprijateljstvima, a nacionalizam ostaje glavni motiv politi ke aktivnosti. Ove dr~ave imaju grani ne probleme, nesposobne su prilagoditi se promjenama u svijetu, njihovo druatvo i ekonomija zastarjeli su. Kapitalizam i demokracija su slabo prisutni. Tranzicijske dr~ave nalaze se na raskrsnici svoje povijesti, esto su znanstveni ili tehnoloaki rezultati u neskladu sa politi kom nestabilnoau. esto puta tranzicijske dr~ave u sebi nose elemente nacionalisti kih i visokorazvijenih dr~ava i pitanje kako e se uspjeti prilagoditi izazovima globalizacije. Postoje neke dr~ave koje su u nekim dijelovima na nivou 21. stoljea, a ostatak je na nivou 19. stoljea. Globalizacija takve dr~ave izvla i iz njihovog geografskog konteksta, a njihova sudbina odreena je izvana. Tri skupine dr~ava danas supostoje kao tri kraka koja su u interakciji. U toj interakciji krakova, svaki tip dr~ave utje e na druge. To je supostojanje u vremenu i prostoru koje naglaauje ulogu geografije u meunarodnoj politici. Za dr~ave koje sudjeluju u procesu globalizacije, teritorij je postao manje va~an u prili noj mjeri zbog toga ato je uloga cyber prostora porasla zbog trenuta ne mogunosti komuniciranja, globalnih medija i mogunosti prebacivanja velikih koli ina novca trenuta no. Geografija danas ima manju ulogu u visokoj politici moi. U budunosti, borba e se voditi izmeu dr~ava i korporacija za kontrolu cyber prostora. Bit e omoguena kontrola nad dijelovima geografskog prostora bitnim za normalno funkcioniranje globalne ekonomije ( vorovi hijerarhijskih mre~a kapitala i informacija). Na kraju, autor zaklju uje da povijest nije zavraila s krajem hladnog rata i ulaskom u novo globalizirano doba, nego je nastupilo novo doba, nova era, koja je takoer na svoj na in opasna, kao i prethodna era. Stara borba Istoka i Zapada zamijenjena je nestabilnoau i nesigurnoau koje sa sobom donosi globalizacija i fragmentacija, izmeu cyber prostora i tradicionalnog geografskog prostora. Konflikti u meunarodnoj politici nisu nestali nego su se raspraili i zakomplicirali. Nekad su se sukobljavale razvijene dr~ave oko kontrole nad ostatkom svijeta, a danas se sukobljavaju nacionalisti ke i tranzicijske dr~ave unutar svoje skupine ili izmeu sebe. Stoga geografija ostaje zna ajan meunarodni imbenik bez obzira na pojavu novog, globaliziranog poretka. Suvremeni meunarodni sustav e ostati obilje~en tenzijama izmeu globalizacije i fragmentacije, suradnje i sukoba, noviteta i tradicije. Kao odgovor na lanak Stevena L. Spiegela, John O' Loughlin napisao je lanak u okviru geopoliti ke debate. lanak je naslovljen Geography as Space and Geography as Place: The Divide Between Political Science and Political Geography Continues. U tom lanku O' Loughlin ka~e da Spiegel previae ispituje ulogu SAD-a u meunarodnom sustavu, te previae naglaaava podjelu izmeu tri kraka dr~ava. Takoer kritizira naznaku da dr~ave visoke tehnologije mogu potpuno izbjei konflikte koji se deaavaju u nacionalisti kim i tranzicijskim dr~avama. Stabilnost meunarodne politike ugro~ena je im se konflikti proaire ili kad unutarnje ideoloake, etni ke ili religijske razmirice ili sukobi prijeu granice dr~ava. Anarhija ne mora prijetiti samo nerazvijenim dr~avama. Daljnja kritika Spiegelovih teza je u nedostatku regionalne podjele kod velikih dr~ava, jer u njima neke regije ve sudjeluju u globalizaciji, dok su druge joa itekako nacionalisti ke. Isto tako, za ameri ku politiku koja zastupa globalizaciju i visoku tehnologiju, mo~emo rei da je nacionalisti ka. Ne zato jer ima teritorijalne aspiracije prema susjedima, ve zato ato djeluje kroz geopoliti ku kontrolu nad regijama strateakog interesa na globalnoj razini. Druga zamjerka odnosi se na tvrdnju da e SAD ostati svjetski voa u globaliziranoj budunosti. Rastue nejednakosti i tenzije koje su njihov proizvod dovode do neprijateljstava, koja mogu ugroziti osjetljiv sustav globalne kontrole i ekonomske globalizacije koja se sastoji od trgovinskih, financijskih i kulturnih veza SAD-a i ostatka svijeta. Stoga se ne mo~e tvrditi da su suvremeni trendovi nezaustavljivi i nepromjenjivi. Barijere izmeu tri skupine dr~ava i dalje e ostati podignute. Visoko razvijene dr~ave zadr~at e kvote i prepreke ulazu stranaca, ali e ostati otvorene za ekonomske tokove. Nacionalisti ke dr~ave e uvati svoj teritorij i teako dopuatati ulaz nekim robama i uslugama izvana. Tranzicijske dr~ave bit e negdje izmeu ova dva pola. Ono ato u budunosti mo~e ponuditi globalizacija ne smije biti jednoobraznost, ve to mora biti razli itost usred globalizacije. Globalizacija ne bi smjela upasti u zamku singularnosti i generalizacije, ve uvati regionalne identitete. Globalizacija istovremeno preureuje prirodu meunarodnih odnosa, osobine globalnih i lokalnih regija, te prirodu samih mjesta. Mo~emo rei da su se va~nost i osobine mjesta (place) i prostora (space) promijenili od razdoblja hladnog rata. Prostor je izgubio na zna enju od svraetka hladnog rata, ato je proces koji je po eo i prije, s kompresijom ili sa~imanjem prostor-vrijeme. Lokacija ili mjesto dobilo je na va~nosti neato od onog ato je izgubilo izmeu 1947. i 1989. g. U hladnom ratu su usmjerenost na uzajamno nuklearno uniatenje i izravni odnosi izmeu velesila uspjeli potisnuti lokaciju iz meunarodnih odnosa. Matemati ko modeliranje, koje je bilo toliko prisutno u hladnom ratu, tra~ilo je jednostavnu koncepciju udaljenosti i prostora jer su ostali elementi (vojne snage, ponaaanje saveznika i struktura, igre, stilovi vodstva, krizne situacije) bili vrlo slo~eni. Geografija je bila reducirana na jednostavnu euklidsku udaljenost na povraini Zemlje, ili je bila, sukladno tezi Nicholasa Spykmana, poimana kao sveprisutna i nepromjenjiva. Teoreti ari meunarodnih odnosa svijet su pretvorili u biljarsku kuglu (izotropsku geopoliti ku ravan). Dogaaji vezani uz pojavu sve slo~enijih meunarodnih odnosa (dekolonizacija, pojava nesvrstanih dr~ava, regionalni sukobi, etni ki sukobi, uporaba resursa), doveli su i do kompleksnijeg poimanja prostora. Trei svijet dio je svijeta koji je posebno heterogen po svojim osobinama, a ni veina ostalih dr~ava nisu homogene. Stoga mo~emo rei da danas postoji jedan svijet sa bezbroj razli itih lokacija, pa je nemogue izvoditi generalizacije, jer mo~emo lako upasti u zamku singularnosti. Razlikovanje izmeu lokacije i prostora klju no je za geografe, ne samo zato jer lokacija uvijek te~i singularnosti, a prostor prema jednoobraznosti. Va~na je i zbog toga jer ova dva pojma pobuuju razli ite osjeaje i utiske. Prostor se povezuje s apstraktnoau, kvantitativnim modeliranjem (prostorni pristup), slobodom, kretanjem, formalnoau i neosobnim polo~ajem u prostoru. Lokacija se povezuje s poznatoau, sigurnoau, domom, intimnoau, povijesnom tradicijom, druatveno-kulturnim odnosima, kontekstom i geografsko-socioloakim u incima. Upravo ova velika, suatinska razlika ponukala je Petera J. Taylora da odnose i tenzije izmeu lokacije i prostora u ini glavnim objektom prou avanja politi ke geografije. Dr~ave su, prema Tayloru, kroz povijest uvijek vraile airenje utjecaja prostora nad lokacijama. Stoga se izgradnja nacionalnih dr~ava koja uklju uje teritorijalnu kontrolu mo~e poimati kao uspostava kontrole prostora nad lokacijom. Otpor dominaciji prostora nad lokacijom nikad nije prestao u velikom broju dr~ava, a u nekim dr~avama traje dugi broj godina te pridonosi nesigurnosti, nestabilnosti i slabijem gospodarskom razvitku ovih dr~ava. Tenzija izmeu lokacije i prostora proizvodi razli itost usred globalizacije koja se zna ajno razlikuje od regije do regije. Regija ponovno postaje sredianji objekt geografskog prou avanja i uklju uje razmatranje procesa na makro i mikro razini. Regije nisu nepromjenjive, nisu nepovezane i nisu socijalno strukturirane na jednak na in svugdje. Osim toga, nisu jednake po u inku koji proizvode na svoje stanovnike. Regije su neprestano uklju ene u procese samoreprodukcije, definiranja konteksta, definiranja autonomije, strukturiranja resursa i razrjeaavanja konflikata. Veina geografa slo~ila bi se da nam nije potrebna regionalna geografija, nego regije u geografiji. Mo~emo zaklju iti da politi ka znanost, kao i geografija, sadr~i u sebi mnoge pristupe i perspektive, no za razliku od geografije, perspektiva racionalnog izbora je najja a. Komparativisti su oni koji se i dalje protive naizgled nezaustavljivom trendu prema veoj generalizaciji i primjeni modela koji su posueni iz ekonomije i politike. Umjesto pristupa koji u fokusu ima jednostavnu klasifikaciju homogenih dr~ava, treba se okrenuti kompleksnijem pristupu koji naglaaava razli itost iskustava, lokacija u kojima se neato zbiva, regija promjene i lokacija tenzija. Ovakav pristup mnogo je primjereniji geografskoj stvarnosti suvremenog svijeta. Poimanje prostora mijenja se kako se mijenja svijet i mogunosti ljudskog poimanja. Poimanje svijeta i organizacija globalnog prostora mijenjali su se od anti kih vremena sve do suvremenog doba. Jacques Levy, pripadnik francuske geopoliti ke akole, u svom radu A User's Guide to World-Spaces dao je iznimno vrijedan uvid u svoje istra~ivanje razli itih poimanja i organizacije prostora. Levy u svom radu daje po etnu tezu da svijet nije druatvo, nego da tek mo~da postaje druatvo i odbacuje sve pojednostavljene vizije svijeta. Danas joa uvijek postoje kulturna distanca, geopoliti ka dominacija i svjetska ekonomija. Levy nam pokuaava do arati zaato i kako ove tri dimenzije stvarnosti zajedno postoje u prostoru i vremenu. etvrta dimenzija je svjetsko druatvo koje omoguuje da se ove etiri dimenzije, koje ine i pristupe prou avanju i modele, ujedine. S postojanjem ova etiri modela mogue je uvesti i etiri maksimalno neovisna sustava koji imaju namjeru predstaviti jedno razumljivo stanje svijeta. Levyeva namjera bila je i izgraditi sustav svih sustava koji bi omoguio smjeatanje sadaanjosti u historijsku perspektivu u odnosu na ono ato je bilo prije, a ato e doi kasnije. Kako bi se ove razli ite to ke glediata mogle povezati, morala je biti uklju ena joa jedna, koja je dovoljno interdisciplinarna da povezuje ostale. Ta to ka je prostor. Prostorna dimenzija, zbog toga ato je u skladu s univerzalnom realnoau, koja se sastoji od borbe ljudi s udaljenoau, dio je svih druatvenih pojava. Prostor je nezamjenjivo orue kojim se istra~uje udaljenost kao djelitelj druatava. Prostor je takoer princip koji organizira unutarnji ~ivot svakog druatva. etiri modela Jacquesa Levya odnose se na etiri na ina na koje skupine ljudi na razli itim lokacijama ulaze u meusobne odnose. etiri modela imaju sinkroni ku i dijakroni ku vrijednost. Svi modeli vrijede istodobno, dok zajedno predstavljaju pokuaaj konceptualizacije kompleksnosti suvremenog svijeta. Prvi model naziva se skupina svjetova, a odnosi se na stare civilizacije, koje su istodobno postojale i nisu imale meusobnih veza ili nisu ni znale jedna za drugu. Udaljenost izmeu tih druatava je beskona na. Danas joa uvijek postoji ovakvo stanje izmeu kulturnih areala, odreenih na osnovi vjerskih ili jezi nih karakteristika koje slabo komuniciraju izmeu sebe, bez obzira ato im tehnoloake mogunosti to dopuataju. Holisti ki identiteti ne moraju nu~no postati agresivni, ve se agresivnost javlja uglavnom kao odgovor na unutarnje ili vanjske prijetnje, koje mogu dovesti do mobilizacije identiteta u okviru drugog modela koji poprima oblik ekspanzivne dr~ave. Drugi model naziva se polje sila koji je geopoliti ki model koriaten pri analizi meunarodnih odnosa. U ovom modelu dr~ave uspijevaju kontrolirati vei dio druatvenih resursa, te postaju sna~ne strukture, koje uklju uju sve nedr~avne skupine i strukture ili se silom prilagoavaju drugim dr~avama. Procese kojima dr~ave ostvaruju kontrolu prostora i resursa zovemo geopoliti kom logikom. Oni se odnose na sve procese koji se ti u postojanja i teritorijalnog integriteta dr~ava. Svaka dr~ava nastoji poveati svoju mo dr~anjem ili poveanjem svog teritorija, svojih resursa, stanovniatva i potencijalnog bogatstva. Ova injenica dovodi do sukoba sa susjednim dr~avama i suprotstavljanju promjenama granica na vlastitu atetu. Po geopoliti koj logici svi resursi druatva moraju se staviti u slu~bu ja anja obrambene moi dr~ave, te je to preduvjet igranja geopoliti kih igara. Geopolitika se stoga mo~e poimati kao antiteza politici, zbog injenice da svatko tko se ~eli baviti politikom, mora se baviti druatvom i problemima koji se na njega odnose. Prakti ari geopolitike tim se problemima uope ne bave i ne smiju baviti, jer ako ~ele biti uspjeani u geopoliti koj igri, druatvo mora slu~iti njihovim potrebama. Trei model je hijerarhijska mre~a, koja se odnosi na svjetsku ekonomiju Braudela i Wallersteina. U svjetskoj ekonomiji dogaa se proces ujedinjenja svijeta i integracije proizvodnje u svjetski sustav. Ovaj model odreuje centre i periferije svjetske ekonomije, povezane asimetri nim tokovima, koji zadr~avaju postojee razlike (u iskoriatavanim periferijama), poveavaju ih (u naputenim ili zanemarenim periferijama), ili ih smanjuju (u integriranim ili pripojenim periferijama). Smjetaj nekog prostora u centar ili na periferiju ne ovisi samo o trgovini i gospodarskom razvoju, nego i o razvoju drutva. Univerzalnost sustava prilagoava se kulturnim arealima ili dr~avama, koristi prilagodbu i hijerarhijsku diferencijaciju, te djeluje na razini sustava kao komplementarnost koja ja a stabilnost sustava. Prostor postaje organiziran kao mre~a u kojoj su sve lokacije jednako dostupne zbog suvremenih telekomunikacija i prometa. U ovakvom prostoru teritorijalne dr~ave imaju manju va~nost, a posjedovanje teritorija nije najva~nija stvar, ve je va~no posjedovati to ke i linije gdje se dogaaju aktivnosti. Prostor organiziran na ovakav na in nije toliko sna~no podijeljen na isklju ive cjeline koje nazivamo dr~avama. Deteritorijalizacija, koja zna i prevladavanje tradicionalnih poteakoa vezanih uz udaljenost, klju na je za ostvarenje i razumijevanje ovakvog sustava. No, teritorij ipak ostaje pozadina ovakvih mre~a jer utje e na tokove kojima nekad daje resurse, a nekad postavlja ograni enja. etvrti model je onaj u kojem se svijet poima kao druatvo, koje je uspjeana kombinacija tri ostala modela  kulturne zajednice, politi kog identiteta i ekonomske integracije. Ovi modeli strukturirani su na globalnoj razini i uklanjaju udaljenosti. Ovaj koncept se zbog svoje sveobuhvatnosti ini teako primjenjivim i nestvarnim, ali postoje univerzalni problemi zbog kojih mo~emo govoriti o globalnoj razini organizacije svijeta. Ovi problemi su bolesti, zagaenje, trgovina, meunarodno javno mnijenje i meunarodne organizacije. Kraj hladnog rata i proces globalizacije omoguuju put prema svijetu kao povezanom, svjetskom druatvu. Uz etiri modela poimanja i organizacije svijeta, Levy u svom radu navodi i etiri obilje~ja koja posjeduje svaki model i koja poprimaju razli ite oblike kad je pojedini model u pitanju. Levy ova obilje~ja naziva ureajima koji svijet ine onakvim kakav on jest. Ova obilje~ja su: meudruatvena distanca, osnovni oblik razmjene, tip druatvenog prostora i proizvodnja na svjetskoj razini. U skupini svjetova, distanca je beskona na, u polju sila svaka dr~ava odreuje svoju distancu prema drugima, u hijerarhijskoj mre~i postoji unificirana i nediferencirana distanca konstruirana prema hijerarhijama koje postoje u mre~i, dok u svjetskom druatvu distanca ne postoji. Ovi osnovni tipovi odnosa izmeu druatva izra~avaju ove vrijednosti: separaciju, dominaciju, transakciju i komunikaciju. Osnovne jedinice ovih modela imaju organizacijski princip koji primjenjuju u odnosima sa svijetom: zajednica, carstvo, tr~iate i druatvo. Svaki model osim prvog ima svoj tip proizvodnje. Skupina svjetova ga nema, polje sila ima geopoliti ki tip, hijerarhijska mre~a djeluje kroz nejednaki razvoj dijelova svijeta, a svjetsko druatvo djeluje kroz druatvo. Sustav svih sustava u kojem ~ivimo mogu je samo ako razli iti tipovi proizvodnje koegzistiraju. Slika 3. Karakteristike etiri modela poimanja i organizacije svijeta ModeliMeudruatvena distancaOsnovni oblik razmjeneTip druatvenog prostoraTip unutardruatvene konstrukcije Proizvodnja na svjetskoj raziniSkupina svjetovabeskona naseparacijahorizontzajednicaPolje silaD1#D2#D3dominacijadr~avacarstvogeopoliti kaHijerarhijska mre~ad=ntransakcijamre~atr~iatenejednaki razvojSvjetsko druatvo0komunikacijarizomsustavdruatvo Izvor: Levy, J. (2000.), A User's Guide to World-Spaces, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 75 Tipovi druatvenih prostora mogu se dalje klasificirati. Mogue je suprotstaviti euklidske topografske udaljenosti (mjerljive kontinuiranim i beskona nim nizovima realnih brojeva) topoloakim udaljenostima, s pragovima koji mijenjaju udaljenosti izmeu dviju to aka. Prvi tip mjerenja udaljenosti poima se kroz kontinuume, a drugi kroz limite. Prostori se mogu promatrati kroz perspektive njihovog unutarnjeg sadr~aja ili kroz odnose sa svijetom. Razlikovanje izmeu teritorija i mre~a stvara dvojnost ulaznih parametara. Teritorijalnost je karakteristi na za poljoprivredni na in koriatenja prostora, sa stalnim prisustvom na cjelokupnom prostoru. Dr~ava je najviai oblik ovakvog koriatenja zemljiata, dok je horizont odraz transhumance i migracija. Horizont je u drugom kontekstu ujedno predstavnik tzv. soft prostora. I dr~ava i poljoprivredni prostor zauzimaju cjelokupan prostor do to no odreenih granica. Dr~ava mora omoguavati aktivnosti druatva kojima se ono razvija. Dr~ava teritorij ujedno i prilagoava potrebama svoje obrane. Organizacija teritorija kao skupa podijeljenih jedinica vezana je uz hijerarhijsko vrednovanje prostora, u kojem svaka lokacija otprilike jednaku vrijednost i gdje su va~ne euklidske, kilometarske udaljenosti. U suprotnosti s ovim su mre~e, koje su osnovane na principu po kojem postojanje odnosa izmeu dvije lokacije odreuje mjerenje udaljenosti izmeu dvije lokacije. Granice mre~a mogu biti to no odreene ili mre~e mogu imati nedefiniran odnos sa svijetom, kao ato to imaju mre~e individualnih kontakata. Cirkulacija novca i roba dobro je organizirana i odvija se u mre~ama organiziranim po hijerarhijskom principu. U suprotnosti s time, kompleksnost socijalnih veza omoguuje pojavu situacija koje su djelomi no vezane uz mre~e, a djelomi no nisu. Slika 4. Sustavi mjerenja i razli iti prostori topografskitopografskitopografskihorizontrizomsoft spaces (meki prostori)topografskidr~avamre~ahard spaces (tvrdi prostori)teritorijimre~e Odnos unutarnje/ vanjsko Izvor: Levy, J. (2000.), A User's Guide to World-Spaces, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 75 Danas su u svijetu prisutne tri silnice koje organiziraju svijet na globalnoj razini: 1. od lokalnog ka globalnom  globalna ekonomija se uspjela nametnuti dr~avama; 2. od predatorskog prema produktivnom  pomak od geopoliti ke logike, bogatstvo se mo~e stvarati i bez zauzimanja teritorija; 3. od socijalnog ka societalnom  polagani pomak prema jednodimenzionalnom ujedinjenju svijeta sve se viae ukorjenjuje u druatvima. Evolucija u pravcu svjetskog druatva nije neizbje~na. Promjene nisu koordinirane, a otpori postoje i djeluju stalno. Meutim, ljudi djeluju zbog niza razloga, kontradiktornih, ali i povezanih. Stoga je uspostava svjetskog druatva izvjesna, ali ne zato jer bi bila najbolje, ve stoga ato bi bila najekonomi nije rjeaenje. Osim problema poimanja prostora, va~an je i problem organizacije prostora, koji se mo~e pratiti kroz promjenu polo~aja i funkcija dr~avnih granica, koja se danas zbiva u jednom dijelu svijeta. Dr~avne granice, kao linije koje odvajaju susjedne suverenitete u prostore plod su nastanka sustava suverenih teritorijalno definiranih dr~ava. Granice ozna uju prihvaeni teritorijalni integritet i doseg dr~avne kontrole. U veini slu ajeva granice su meunarodno priznate od strane dr~ave izmeu kojih se nalaze i od strane meunarodne zajednice. Danas je u svijetu joa uvijek upitna i nestabilna jedna etvrtina svjetskih kopnenih granica. Usto, upitne su i dvije treine morskih granica. S obzirom da je dr~ava danas joa uvijek najviaa institucija gdje se donose obvezujue politi ke odluke, problem granica joa e dugo vremena imati veliki utjecaj na stabilnost i sigurnost u svijetu. Granice e, bez obzira na razvoj integracijskih tendencija, ostati iznimno va~an dio meunarodne problematike. S obzirom da su granice od klju ne va~nosti za dr~avu, politi ko odlu ivanje o granicama ima iznimnu te~inu. Va~nost granica velika je i zbog toga ato problem granica uvijek uklju uje najmanje dvije dr~ave, te je uvijek meunarodni problem. Svaka granica je jedinstvena sama po sebi jer je prostor kojim te e jedinstven, pa odreivanje granica uklju uje upotrebu znanja geografije u politi kom odlu ivanju te je stoga vrlo blisko geopolitici kao disciplini. Studij faktora, interakcije koja se zbiva, te studij u inaka na pejza~ koje granica proizvodi spada u zadatke koje pri odreivanju granica vrae geografi. Geopolitika u odreivanju granica pridonosi u procesu delimitacije granica. Geopoliti ki zna aj granica mo~e se istra~ivati na nekoliko razina, od lokalne do regionalne, kontinentalne i globalne. Mo~e se rei da je prvobitna funkcija granica bila to no odreivanje teritorija na kojem je prisutan neki suverenitet. U procesu uspostave teritorijalnih dr~ava, de facto frontieri su zamijenjeni de iure granicama do kojih se prote~e apsolutni suverenitet dr~ava. Sustav meunarodnih granica postao je kona an tek uspostavom potpune teritorijalne kontrole u svijetu u 20. stoljeu. U hladnom ratu grani ni problemi i sukobi vezivali su se uglavnom samo za nerazvijene zemlje. Nakon 1989. g. ovi problemi i sukobi po eli su se pojavljivati i u Europi (Balkan) i na prostoru bivaeg SSSR-a. Danas se funkcija granica mijenja. Uz sukobe oko granica, javljaju se i brojni drugi problemi, kao ato su ilegalni prelasci granica koji za posljedicu imaju nelegalnu trgovinu drogom, oru~jem, ljudima, nuklearnim oru~jem ili nekim oru~jem za masovno uniatenje, prebacivanje terorista iz dr~ave u dr~avu itd. Usto, granice prelaze ilegalni imigranti iz ekonomskih razloga. Granice, koje bi danas trebale postati mjesta spajanja, ponovno bi mogle postati mjesta joa ja eg razdvajanja, upravo zbog ovakvih procesa koji prijete odreenom broju dr~ava i njihovoj sigurnosti. Dr~ave koje su na udaru prijetnji koje dolaze preko njihovih granica, prirodno su sklone poja anoj kontroli tih granica. Najbolji primjer ovakve poja ane kontrole je provedba Schengenskog sporazuma dr~ava Europske unije, kojim se uz ukidanje meusobnih granica poja ava kontrola na vanjskim granicama Europske unije. Provedba ovakvih sporazuma iziskuje veliki napor i troakove, ali je jedini na in da se dr~ave kojima prijete raznovrsne vanjske prijetnje zaatite od tih prijetnji. Problematika granica vezana je, osim uz promjenu njihove funkcije (kroz koju bi one trebale postati samo administrativne linije u prostoru), i uz recentno poveanje broja i du~ine granica. Usto, problematika granica vezana je, uz perspektivu daljnje proliferacije dr~ava, za budui trend poveanja broja i du~ina granica u svijetu. Gerald Blake u radu State Limits in the Early Twenty-first Century: Observation on Form and Function piae o suvremenom obliku i funkciji granica u globaliziranom svijetu. Blake joa uvijek vidi teritorijalnost dr~ava kao sna~nu silu, koja e uzrokovati daljnje poveanje broja dr~ava u svijetu. Takoer smatra da e biti teako donijeti zaklju ke o obliku i funkcijama granica u budunosti. Globalizacija dovodi do poveane homogenizacije ekonomskog i kulturnog ~ivota, ali dovodi i do poveane regionalne razli itosti, kad su u pitanju oblik i funkcije granica. Regionalna razli itost e se odnositi na funkcije granica, ali i na razli ite teritorijalne aspekte granica. Primjerice, jedna petina dr~ava na svijetu su oto ne i arhipelaake dr~ave koje nemaju kopnenih granica, dok joa jednu petinu dr~ava na svijetu ine kontinentske dr~ave koje moraju tra~iti svoj put u svijet preko drugih dr~ava. U budunosti e politi ka karta svijeta, koja danas prikazuje neovisne suverene dr~ave jednakog statusa, biti zamijenjena kartom koja e prikazivati najva~nije politi ke i ekonomske blokove, te razlike izmeu vanjskih i unutarnjih granica tih blokova. Promjena funkcije granica mo~e se pratiti kroz nekoliko momenata. Funkcije granica klasi ne dr~ave nastale nakon Westphalskog mira bile su: definiranje suvereniteta teritorijalne dr~ave, davanje prilike vlastima dr~ave da nadziru prekograni na kretanja i vrae selekciju ne~eljenih ljudi, roba i informacija koje e sprije iti da prijeu granicu, postavljanje okvira teritorija koji e vojska braniti. Kao rezultat ove tri funkcije, postale su graditelji nacionalnog identiteta. Va~nost granica je u stalnome padu, bez obzira na to ato se dr~ave trude i dalje provoditi sve etiri funkcije granica. Granice danas mijenjaju funkciju u odnosu na dr~avni suverenitet. Mo dr~ave u mnogim se sferama smanjuje, no odreivanje granica teritorijalnog suvereniteta ostaje va~na funkcija granica. Vraenje vlasti, nacionalne ili nadnacionalne, ostaje teritorijalno. Stoga teritorij ostaje odrednica sfere nadle~nosti dr~ave i meunarodnih institucija. No, teritorijalni suverenitet nije u inkovit svugdje. Postoje alternative dr~avnom teritoriju, kao ato su neutralne zone, zajedni ke zone razvoja, kondominiji, zone zabrane letenja, tampon zone i zajedni ka morska podru ja. U tim prostorima dr~avni suverenitet je ograni en. Osim toga, neke dr~ave su izgubile nadzor nad svojim teritorijem. Tako su nastale razli ite pseudodr~ave koje vrae samostalnu kontrolu nad svojim teritorijem. Funkcija granica kao barijera danas je smanjena, no ipak je joa uvijek zna ajna. Sve viae dr~ava otvara svoje granice prema onim dr~avama prema kojima to ~eli u initi, ali ujedno i zatvara prema nekim dr~avama od kojih osjea prijetnje. Razvoj komunikacijskih tehnologija omoguilo je zaobila~enje granica i protok ideja, informacija i kapitala. Dr~ava je danas je sve manje sposobna kontrolirati protok informacija koje teku prema njenim graanima. Utjecaj granica na sigurnost dr~ave danas je sve manji, jer su mnoge opasnosti koje prijete dr~avama u mogunosti zaobii dr~avne granice. Utjecaj nacionalnih granica na nacionalni identitet vezan je uz pitanje ato zapravo ini nacionalni identitet, da li je to pripadnost teritoriju ili nekoj etni koj, vjerskoj ili jezi noj zajednici? Ako pripadnost teritoriju sudjeluje u izgradnji nacionalnog identiteta, onda su granice svakako va~ne, jer definiraju koji dio teritorija sadr~i pojedina zajednica koja se ponekad poistovjeuje s dr~avom (druatvo unutar granica dr~ave). No, ova injenica ne stoji tj. nemogue je granice smatrati okvirom zajednice i identiteta. Osim stvaranja teritorijalnih identiteta, danas smo svjedoci nastanka joa jednog identiteta, globalnog civilnog druatva, koje nastaje kroz stvaranje meunarodnih mre~a ekonomskih, socijalnih i kulturnih skupina. Ovakve mre~e stvaraju nove politi ke prostore izvan stvorenih granica sustava dr~ava. Regionalizacija grani nih funkcija odnosi se na vraenje razli itih funkcija koje granice obavljaju u pojedinim dijelovima svijeta, a osim toga i na stvaranje pojedinih blokova dr~ava kao integriranih ekonomskih i djelomice politi kih prostora. Organizacija i poimanje prostora u posljednjih su nekoliko desetljea zna ajno ubrzani te stoga prostor do~ivljava veliku transformaciju, koja se ponajviae o ituje u promjeni njegova koriatenja i promjeni va~nosti pojedinih dijelova prostora. Ovakve promjene rezultat su ekonomskih i tehnoloakih promjena i napretka koji je obilje~io kraj proalog stoljea. Promjena na ina koriatenja prostora zahvatila je itav razvijeni svijet koji je zbog tih promjena u proalosti i postao razvijeniji od ostatka svijeta, a danas novim promjenama odr~ava nadmo nad ostatkom svijeta. Razvijeni svijet koristi globalizaciju i deteritorijalizaciju kapitala i funkcija za svoj daljnji razvoj, ne marei pritom za to kako taj razvoj utje e na ostale dijelove svijeta, koji joa uvijek tra~e prikladan odgovor na izazove koji dolaze iz razvijenog svijeta. 4.4 Pojava novih i neteritorijalnih izazova sigurnosti Prijelaz iz hladnog rata u posthladnoratovsko razdoblje obilje~ile su brojne turbulentne promjene u svijetu. Bio je to prijelaz iz razdoblja velikog suparniatva supersila koje se zbivalo na globalnoj razini, u razdoblje manjih sukoba regionalnog karaktera i bitno smanjenom mogunoau totalnog globalnog su eljavanja. Suvremeno razdoblje ozna uje globalna hegemonija jedine preostale supersile, SAD-a, niz regionalnih poredaka u pojedinim dijelovima svijeta, te atomizirane dr~ave, nestabilnost i nesigurnost u ostalim dijelovima svijeta. Sigurnost je, pretpostavljalo se, svraetkom hladnog rata, trebala postati mnogo manje zna ajno pitanje u meunarodnim odnosima te prestati biti najva~nija funkcija koju vrai dr~avna organizacija. No, desilo se neato drugo. Sigurnost je, umjesto da je postala manje va~nom, zadr~ala svoju va~nost u meunarodnim odnosima. Promjena koja se desila u podru ju sigurnosti, nije se odnosila na kvantitativni, nego na kvalitativni aspekt. Promijenio se sadr~aj problematike sigurnosti i kontekst u kojem se razmatra problematika sigurnosti. Stanje sigurnosti je s padom komunizma u isto noj Europi i po etkom raspada SSSR-a kratkoro no poboljaano. No, ubrzo je pogoraano na regionalnoj razini u jugoisto noj Europi, isto noj Europi i na Kavkazu, tj. u srediatu svjetske kopnene mase i prostoru klju nom za sigurnost dijela Europe, Rusije i dijela Azije. Svi ovi pravci razvoja i dogaaji zbivali su se paralelno sa spoznavanjem potrebe da koncept sigurnosti treba dobiti aire zna enje. Rasprava o redefiniranju suvremenog koncepta sigurnosti i definiranju objekta sigurnosnih studija vodi se joa od kraja 80-ih godina proalog stoljea. Neki sudionici ove rasprave zala~u se za ostajanje pri konvencionalnim definicijama sigurnosti kao nacionalne sigurnosti ili sigurnosti dr~ave, dok se drugi zala~u za proairenje koncepta sigurnosti novim aspektima. Rasprava joa uvijek nije donijela potpuni rezultat, jer je joa uvijek prisutna velika razli itost u poimanju pojma sigurnosti. Neki sigurnost vide kao sigurnost nacionalnog integriteta i autonomiju, drugi kao sigurnost globalne zajednice, trei kao individualnu sigurnost i psiholoaki fenomen. Moglo bi se rei da bi se jedna skupina mogla baviti jednom problematikom, druga drugom, trea treom. Svraetak hladnog rata je pru~io priliku da se shvati da su problemi slo~eni i povezani, ato se najbolje vidjelo u izbijanju regionalnih sukoba. Nesigurnost, koja se javila sa slomom sustava sustavnog antagonizma u meunarodnim odnosima, postavlja problem za globalne strukture koje moraju identificirati nove prijetnje i nalaziti nove odgovore u nacionalnoj i meunarodnoj sigurnosnoj politici. Osim toga, u pitanje su doale i osnovne pretpostavke koje oblikuju sigurnosno i strateako promialjanje. U uvjetima u kojima se mijenjaju globalne strukture pod utjecajem procesa globalizacije, dovodi se u pitanje uloga i zna enje suverene dr~ave. Identifikacija nacionalnih interesa u ovakvim uvjetima, makar i za operativne potrebe, postaje vrlo neprakti na. Zbog poja ane nesigurne osnove na kojoj po iva istra~ivanje suvremene sigurnosti, nala~enje zna enja sigurnosti postaje dvojbeno i ote~ano. Iako su suverene dr~ave i dalje primarno okarakterizirane kao teritorijalno ograni eni prostori, razvoj dogaaja ote~ava razlikovanje izmeu vanjske i unutarnje sigurnosti. U sve ja e globaliziranom svijetu, pokuaaj definiranja i prakticiranja sigurnosti kao jednozna nog koncepta, mo~e dovesti do pogreanog shvaanja sigurnosti. Sigurnost i svi njeni oblici povezani su. Da bi se moglo razumjeti suvremeno zna enje sigurnosti potrebna je perspektiva koja bi uzela u obzir ulogu i funkciju sigurnosti u njenim oblicima u globalnom druatvenom kontekstu. Pretvorba svijeta iz suvremenog druatva u svjetsko druatvo rizika, koncept je koji nam daje mogunost uvoenja razli itih zna enja sigurnosti u analiti ko rasuivanje pri istra~ivanju globalnih promjena. Svijet danas prolazi promjenu iz industrijskog druatva u druatvo rizika, te iz prve u drugu modernu. Industrijsko druatvo donijelo je sa sobom mnoge loae posljedice, te je postalo veliki problem za moderno druatvo, koje po inje preispitivati i problematizirati samo sebe. Samim time modernizacija postaje refleksivna (razmialja o sebi samoj). Percepcija rizika koji mogu atetiti okoliau postaje glavna misao vodilja za postindustrijsku, drugu modernu ili modernu druatva rizika, te pokree brojne strukturne promjene u druatvenoj strukturi koja je dugo vremena bila uzimana zdravo za gotovo. Rizici su sveprisutni, a druatvo pokuaava ideal jednakosti zamijeniti idealom sigurnosti. Dokle god e postojati ovakav trend, politi ki sustav nee biti u mogunosti u inkovito kontrolirati plejadu globalnih, regionalnih i lokalnih rizika koji se pojavljuju u suvremenom druatvu, koje je druatvo rizika. Danas se dogaa i promjena u djelovanju prema rizicima koji su transnacionalni, pa se viae ne mo~e govoriti ni o tome da je sigurnosna politika i politika openito stvar hijerarhijski organiziranih dr~ava. Na rizike se viae ne mo~e odgovarati na tradicionalan na in, kroz hijerarhijske politi ke intervencije, politika jedino mo~e utjecati na percepciju pojedinih rizika u druatvu. Ako pojava razli itih rizika postane sveprisutno obilje~je socijalne interakcije, nu~na posljedica svake odluke povla i za sobom stvaranje medija kroz koji druatveni odnosi postaju definirani. Ako je ovo slu aj, druatvo rizika onda mo~e biti jedino svjetsko druatvo rizika. Analiza sigurnosti u globaliziranom svijetu mora obuhvatiti sve vrste rizika i razli itih sigurnosti obuhvaenih u jedinstvenu sigurnost, na apstraktnoj razini. U svim svojim oblicima i razli itim konceptualizacijama, sigurnost se odnosi na sigurnost o ekivanja da li e odreeni rizici postati latentni. Glavna promjena u razvoju refleksivnog druatva rizika odnosi se ne na sveprisutnost rizika, nego na rastuu svijest o prisutnosti neodreenih, dvosmislenih rizika. Razvoj sigurnosti i strategija koje se odnose na ovakve rizike vrlo je te~ak. U prvoj moderni svi rizici su bili prikazivani kao sasvim jasni i ura unljivi, a u kontekstu refleksivne moderne konceptualizacije sigurnosti i sigurnosne prakse po inju odra~avati granice i nemogunosti ovakvih konstrukcija, te neodreenosti i neura unljivosti rizika. Svi suvremeni pristupi prou avanju sigurnosti mogli bi se postaviti izmeu krajeva kontinuuma. Njega ine logika politi kog realizma, koja sigurnost do~ivljava kao opstanak dr~ave koji je ugro~en vojnim prijetnjama i konstruktivni pristupi, kao ato je onaj koji je razvila Kopenhagenska akola, koji sigurnost smatra ishodom uspjeane diskursne prakse nazvane sekuritizacija. Prva strana kontinuuma predstavlja prvu modernu, a druga strana drugu modernu. Sigurnost je u hladnom ratu kao poddisciplina meunarodnih odnosa bila pod sna~nim utjecajem realizma i neorealizma. Sigurnost je bila fokusirana na opstanak dr~ave u anarhi noj okolini. Sigurnosna dilema koja je postojala u meunarodnoj politici izvedena je iz igre nulte sume, jer im jedna dr~ava ja a i postaje viae sigurna, tim ini drugu dr~avu manje sigurnom. Sigurnost je bila svedena na nacionalnu sigurnost i postala je tehni ko-vojna stvar, te se prou avala u sklopu u~eg podru ja strateakih studija, koje danas ne zadovoljavaju te ih zamjenjuje aire podru je istra~ivanja, sigurnosne studije. Sigurnost nije univerzalno vrednovana, ve ju svaka dr~ava vrednuje prema svojoj specifi noj situaciji. Sigurnost takoer nije jednako u~ivana, nego svako druatvo razli ito u~iva sigurnost, neka druatva viae, neka manje. Sigurnost se stvara ne samo kroz dobro definiran skup rizika, nego i kroz ono ato druatvo odabere i simboli ki ozna i kao prijetnju samome sebi. Paradoksalno, upravo je realisti ka akola sama predvidjela nesigurnost dr~ave, iju je sigurnost toliko ~eljela ostvariti. U uvjetima mogueg totalnog nuklearnog uniatenja, nemogue je zaatititi teritorijalnu dr~avu, bilo kakvim sredstvima. S krajem hladnog rata, doalo je do promjena u razmialjanjima o sigurnosti. Osim promjene geopoliti kih odnosa, promijenila su se obilje~ja i zna aj teritorijalne demarkacije dr~ava i politi kog predstavniatva za samu politiku i za sigurnost. U okviru meunarodnih odnosa i politi ke geografije pojavila se svijest o promjenama u Westphalskom sustavu dr~ava. Prijetnje sigurnosti i opstanku monih dr~ava s krajem hladnog rata bile su otklonjene, pa se prou avanje sigurnosti uspjelo pomaknuti od obrambenih aspekata ka ekonomskim, socijalnim i ekoloakim aspektima. No, i dalje se vode rasprave kako definirati sigurnost, te kako uope identificirati otkuda dolaze prijetnje sigurnosti druatva. Strateake studije pokuaale su to napraviti jednostavnim proairenjem broja i izvora moguih prijetnji, koje treba zaustavljati vojnim sredstvima i kontrolom prostora. No, to je pogreano, jer ove prijetnje imaju potpuno druk ija obilje~ja i ne mo~e ih se zaustaviti kontrolom prostora. S druge strane, pojavile su se mirovne studije koje su sa sobom donosile svijest o zajedni koj sigurnosti i potrebu uspostave sigurnosnih zajednica. Refleksivna modernizacija sigurnosnih studija uzela je vei zamah samo izvan realisti ki inspirirane akole sigurnosnih studija, tj. pojavila se u mirovnim studijama i kriti kim diskursima sigurnosti u okviru meunarodnih odnosa. Radikalnija kritika bila je potaknuta poststrukturalisti kom misli o osnovnim kategorijama meunarodnih odnosa i sigurnosti koje su dugo vremena bile zanemarivane. Sigurnost je bila uklapana u druge kvazi prirodne koncepte, te nije imala svoj koncept djelovanja. Svi suvremeni koncepti koji su nastala kao kritika tradicionalnih poimanja sigurnosti, sla~u se u jednom. Sla~u se da je sigurnost neato aire i druk ije od poimanja sigurnosti kao obrane granica teritorijalne dr~ave. Interesi koji dovode do stvaranja sigurnosne politike ne potje u iz stalnog i primarnog interesa dr~ave za opstankom u anarhi noj okolini, ve su slu ajne i nesigurne konstrukcije. Odra~avaju objektivne i zadane interese aktera, nego su u osnovi pod utjecajem specifi nih kulturnih i institucionalnih faktora. Najja i utjecaj imaju identiteti i norme u nacionalnoj i meunarodnoj politici, koji se stalno mijenjaju. Nacionalni interesi su plod politi ke prakse, koja se i sama oslanja na promjenjive norme i identitete. Stoga je sigurnost u odnosu na svaku dr~avu, specifi na i relativna za svaku dr~avu. U okviru zrelih sigurnosnih zajednica, pojedina dr~ava nije zabrinuta da bi joj druga lanica sigurnosne zajednice mogla ugroziti sigurnost. Sigurnosna zajednica i projekcija odreene sigurnosne logike mo~e nastati bilo gdje, ako za to postoje uvjeti, te ne mora biti vezana za odreen zajedni ki geografski prostor. Ovakva percepcija sigurnosti otvara mogunost stvaranja sustava kolektivne sigurnosti u cijelom svijetu, samo ako se promijeni percepcija sigurnosti i percepcija susjeda u svijesti susjednih dr~ava. No, upravo to je najte~e postii u pojedinim dijelovima svijeta. Kopenhagenska akola sigurnosti ide i korak dalje od ovakve percepcije sigurnosti. Ova akola stvara novo orue za analizu u sigurnosnim studijama (New Framework for Analysis). Polazei od toga da treba pobli~e istra~iti ne samo na ato se sve sigurnost mo~e odnositi, Kopenhagenska akola ispituje kako neki problemi postaju sigurnosni problemi, a drugi to ne postaju. Stoga se uvodi koncept sekuritizacije i postavlja pitanje: Tko mo~e i pod kojim uvjetima neato proglasiti sigurnosnim pitanjem? Sigurnost se tako redefinira kao semantika koja se mo~e pronai u razli itim pojavama na lokalnoj, regionalnoj i globalnoj razini. Uspjeana definicija nekog problema kao sigurnosnog problema mo~e opravdati upotrebu odreenih mjera koje ina e ne bi mogle biti upotrijebljene za rjeaavanje problema. Ovakva konceptualna redefinicija mo~e zna iti da svaka stvar mo~e biti proglaaena sigurnosnim problemom. Kopenhagenska akola zbog toga sigurnosti oduzima pozitivan vrijednosni atribut koji se uvijek vezao za sigurnost. U proglaaavanju svega sigurnosnim problemom le~i najvea opasnost za sigurnost u suvremenom svijetu. Stoga je potrebno napraviti desekuritizaciju odreenih pitanja. Umjesto upotrebe izvanrednih mjera pri rjeaavanju nekog problema, sigurnosna logika treba biti maknuta iz razmatranja problema, koji treba biti rjeaavan na normalan na in i uobi ajenim mjerama. Svaka stvar mo~e predstavljati rizik i biti pretvorena u sigurnosni problem. Ova pretvorba je politi ki proces koji mogu vraiti brojni akteri politike. Novi pristupi sigurnosti oja ali su rasprave o tome tko se bavi konceptuali,   * , . J "pLhLR2 4!!9*9p99JShS\B]~]]*b>biiww{{}}~~~~TVĻĻįĻĻĻĻĻĻĻįħįĻįįįh>70JCJjh>70JCJUh>76CJ] h>7CJh h>7CJ h>7CJ0h>7CJ4OJQJh>7CJ8OJQJh>7 h>7CJ h>7OJQJB,r    R   dh^   p#dh Ldh^L`dh   * , . P ~ Z D J >"V & Fdh^` & Fdh & Fdhdh`  dh^ ` dh^`dhpL*vhN '.6 ^`dhdh^ h\dh^h`\ & Fdh & Fdh6X>CKR4S8S:SJShSjSVxfiw,yz{|}\ & F & F @ ^@ ` ^` ^` ^`\HԚ̟(b ȮLT $ & F dha$ $dh`a$ ^` ^` & F"RFnrDFȟʟĮƮFd~ܵ޵xz  \(8dtlx~NnXZ:N p r h>7OJQJ h>7CJ jh>70JCJUh>70JCJ h>7CJh>76CJ]R*2^  $dha$ $dh`a$ $hdh^ha$ $ & Fdha$     BDPb $dh$Ifa$$dha$$dh^`a$ $dh`a$r t           D$*,XZ b d f h    !! !"!j!!!!2"4"~""""6#8#:#<#\#b#d#####:$`$$"($(Z)\)........Ļh>76CJ] h>7CJ h>75\h>7h>75CJ\ h>7CJh>76CJ] h>7CJjh>70JCJUJ&(:.%. dh$If $dh$Ifa$kd$$Ifl\n T"9 % (%%%%064 lap(%%%%(*,@`b_kd"$$Ifl\n T"9 %064 la $dh$Ifa$Xk____ $dh$Ifa$kd$$Ifl\n T"9 %064 laXZnk____ $dh$Ifa$kd$$Ifl\n T"9 %064 la b k____ $dh$Ifa$kde$$Ifl\n T"9 %064 lab d f h j  kbbbb dh$Ifkd&$$Ifl\n T"9 %064 la   !! !kbbbb dh$Ifkd$$Ifl\n T"9 %064 la !"!6!V!j!!kbbbb dh$Ifkd$$Ifl\n T"9 %064 la!!!!!2"kbbbb dh$Ifkdi$$Ifl\n T"9 %064 la2"4"H"j"~""kbbbb dh$Ifkd*$$Ifl\n T"9 %064 la"""""8#kbbbb dh$Ifkd$$Ifl\n T"9 %064 la8#:#<#^#`#b#kbbbb dh$Ifkd$$Ifl\n T"9 %064 lab#d#t####PGGGG dh$Ifkd{ $$Ifl\n T"9 % &064 lap&###$$:22& $dh`a$$dha$kd $$Ifl\n T"9 % (&064 lap(&$`)6>&D NNN,X^:g76CJ] h>7CJh>7h>76CJ] h>76] h>7CJh>75CJ\ h>7CJjh>70JCJUh>76CJ] h>7CJDh hFhphhXOOO dh$Ifkd $$IflFp#T  %%06    4 lap%%hhhh(iXOOO dh$Ifkd $$IflFp#T &&&06    4 lap&&&(i*iBiii~uuu dh$Ifkd $$IflFp#T 06    4 laiiijHj~uuu dh$IfkdF$$IflFp#T 06    4 laHjJjZjj k~uuu dh$Ifkd$$IflFp#T 06    4 la k kkkkryʂ̂pȄ~vvvjjjjj_ $ & Fdha$ $dh`a$$dha$kd$$IflFp#T 06    4 la {{HJ ( H  ^ |XZ  ))**n.p.x1z1J8L88888;;>>@@,A.ApDrDQQ`VbVb^d^ccNqPqssh>70JCJ h>7CJh>76CJ] h>7CJjh>70JCJUTȄ†LL$&(*N^$dh^`a$$dh^`a$ $ & Fdha$ $dh`a$ $ & Fdha$^x\^`  F)V)))*$-r.|1237N88 $ & F dha$$edh^e`a$ $dh`a$$dha$89;*??`@@@0AA CtDIJNQRR$SS $ & F dha$$dh^`a$ $hdh`ha$ $ & F dha$ $dh^a$ $hdh^ha$ $ & F dha$STRT@UdVVW>XXZZp`r``acdPeegggh $dh^a$ $hdh^ha$ $ & Fdha$$dh^`a$ $ & F dha$hHiZjNll~mmzuH\blLrtvxz|~$dh^`a$$dha$ $dh`a$ $ & Fdha$st>tu70JCJ h>7CJ h>7CJ h>7CJjh>70JCJUh>76CJ] h>7CJP8:~P,z &"'6N$dha$ $Ldh^La$ $dh`a$$dh^`a$FjRRHZfZ [>[__ff8FH *x jltBRJ: PRZfRT\    // h>7CJjh>70JCJUh>76CJ] h>7CJXNHZrfk$&JLp@zt8T $Xdh^X`a$ $dh^a$$dh^`a$$dha$ $dh`a$   'X5N9PPhHqNsVZ\̊Ί`>@VX$dh^`a$ $dh`a$$dha$ $ dh^ a$/JJ b8bee~ttVʊDXhdRT "2$244&>:>H&IQQrYYV\X\``iijjj΅Ѕ.LPx$&վ h>70Jjh>70JU h>76]h>7 h>7CJ h>7CJh>76CJ]jh>70JCJU h>7CJKXjlpVt~ $dh`a$ $ & Fdha$$hdh^h`a$$dha$ $dh^a$ $dh`a$&2J Q\\````,h(&d&*,hZ$& $ & Fdha$ $dh`a$`$pdh^p`a$$dha$Ɠ,<&(dfhVX$4 "2trFPHJR86@r2&T&44t66647B*B|DDII*SPSSSSS2_@_(b*b"nPn~nn8o:o\ooo*pRpppq q h>7CJh>75CJ\ h>7aJ h>7CJ h>7CJjh>70JU h>76]h>7P&r8P4 Scmmnn"nPn~nnn8o dh$If dh$If$If $dh`a$$dha$ $dh^a$8o:o\orooooE99999 $dh$Ifa$kdG$$Iflֈ? #   064 laooooooo9kd$$Iflֈ? #   064 la $dh$Ifa$op(p*pRpZprp9kd$$Iflֈ? #   064 la $dh$Ifa$rp~pppppp9kd$$Iflֈ? #   064 la $dh$Ifa$ppp qqq9kd$$Iflֈ? #   064 la $dh$Ifa$q qqqFHJbz|$& #$/If^`b$ ^` $dh`a$ qqqqvvfwvw&x.x0x@xHЀ؀ $@Jā8NVX̗ 0$$0vxzddﰪU h>7CJ h>7CJjh>70JCJUh>76CJ]h>75CJ\h>756CJ\] h>7CJh>76CJ] h>7CJ h>76]h>7B|~`GGGG$& #$/If^`b$kd\$$Ifl\b  6 064 lae4 $b`GGGG$& #$/If^`b$kd3$$Ifl\b  6 064 lae4bdf|`GGGG$& #$/If^`b$kd$$Ifl\b  6 064 lae4ā`VVVVVVV ^`kd$$Ifl\b  6 064 lae4.΃v̄ԅZxHx`#j/zfhH8 ^` ^` ^`zacijom sigurnosti. Klasi ni pristupi sigurni su u to tko bi trebao vraiti konceptualizaciju sigurnosti, te identificiraju neteritorijalne prijetnje i globalne opasnosti. Neteritorijalne prijetnje dijele se na hard (terorizam, proliferacija oru~ja) i soft (ekoloako ugro~avanje) prijetnje. Potrebna je evolucija sigurnosnih studija, jer se suvremene prijetnje ne mogu rjeaavati starim, vojnim sredstvima. Sigurnost se polako pretvara u diskurs koji bi se trebao baviti globalnim rizicima. Ako svraetak hladnog rata nije odlu ujui zaokret koji bi trebao redefinirati sigurnost, nego bi se trebao poimati kao dio povijesnog prelaska iz prve u drugu modernu, onda proairivanje problematike kojom se sigurnost bavi mora obuhvatiti i sigurnost financijskih tr~iata, novih proizvoda, svakodnevnog ~ivota. Ono ato je joa indikativno pojava je specifi nih podsustava sigurnosti koji su zajedno povezani u jedan globalni sustav sigurnosti. Studij ovih podsustava mora sadr~avati spoznaju da ovi sustavi sami proizvode sigurnost kroz suo avanje s rizicima, a osim toga rizici nastaju samo u ovim podsustavima. Sigurnost nikad nije kona na i svraena, jer je nemogue trajno i potpuno osigurati druatveni sustav, ali se mo~e postii da druatveni sustav bude sposoban odgovarati na rizike. Sigurnost i na in na koji se provodi specifi na je stvar za svaki druatveni sustav. Osim toga, svi druatveni sustavi nisu teritorijalnog karaktera pa postoji utjecaje globalizacije, otvaranja granica i mogueg stvaranja post Westphalskog svjetskog druatva, koji dovode do intenzivne funkcionalne integracije podsustava tog druatva. Post Westphalsko svjetsko druatvo ne zna i da e granice nestati ili postati neva~ne, nego da e postati manje va~an princip razlikovanja svjetskog druatva u cjelini i njegovih razli itih podsustava. Teritorijalna diferencijacija joa uvijek ostaje najva~niji princip diferencijacije politi kog sustava svjetskog druatva, koji ostaje diferenciran u teritorijalne dr~ave. 5. Suvremeni geopoliti ki i meunarodni odnosi i njihov utjecaj na razvoj svjetskog geopoliti kog poretka Poglavlje pod nazivom Suvremeni geopoliti ki i meunarodni odnosi i njihov utjecaj na razvoj svjetskog geopoliti kog poretka predstavlja aplikaciju veinom teorijskog znanja iznesenog u prethodnim poglavljima. U ovom e poglavlju biti izneseni rezultati istra~ivanja specifi nih obilje~ja novog svjetskog geopoliti kog poretka. Biti e iznesene spoznaje o tome ato ini sam novi geopoliti ki poredak, usmjerava njegov razvoj i omoguava njegovo funkcioniranje. Geopoliti ki poredak definiramo kao stanje geopoliti kog sustava u nekom razdoblju povijesti. Geopoliti ki poredak sastoji se od prostora (koji ini prirodnu osnovu u kojoj postoji geopoliti ki sustav), geopoliti kih struktura (akteri geopoliti kog poretka) i geopoliti kih procesa, te njihovih meuodnosa, koji ine nadgradnju i dovode do uspostave novih struktura, procesa i meuodnosa. Stoga je geopoliti ki poredak izuzetno dinami ka kategorija, koja se mijenja s promjenama struktura i procesa. Geopolitika i meunarodni odnosi bave se istra~ivanjem svjetskog poretka. Svaka disciplina istra~ivanju pristupa sa svojim specifi nim frameworkom, istra~uje problematiku i fenomene koji ih najviae zanimaju i po njima najviae utje u na oblikovanje svjetskog poretka. Geopolitika se viae bavi geografskim faktorima. Kao va~an moment u istra~ivanju uvijek uzima prostor i njegovu organizaciju u teritorijalne jedinice, istra~ujui posebno meuodnose prirodne osnove i druatveno-politi ke organizacije prostora te distribuciju moi u prostoru. Meunarodni odnosi geografski kontekst uzimaju samo kao pomono sredstvo, te ga spominju kao dodatni moment u istra~ivanju meunarodnih odnosa i svjetskog poretka. Geografski faktor ima sve manji zna aj u meunarodnim odnosima, ali je u prethodnim razdobljima nu~no utjecao da neke strukture svjetskog poretka uspiju doi u etapu razvoja kad viae ne ovise o geografiji, jer su tehnoloaki dovoljno razvijene. Meunarodni odnosi veu pa~nju poklanjaju kratkoro nim i srednjoro nim mogunostima razvoja odnosa u meunarodnom sustavu, naglaaavajui viae politi ke odluke i opredjeljenja va~nijih li nosti koje djeluju u politi kim elitama dr~ava. Bave se i analizom odluka koje imaju uglavnom srednjoro no zna enje, iako to ne mora biti uvijek tako. Meunarodni odnosi, za razliku od geopolitike, ne bave se odnosima u svijetu kao geopoliti kim odnosima ili odnosima u globalnom geopoliti kom sustavu. Meunarodni odnosi bave se drugim momentima u analizi odnosa u svijetu. Svijet smatraju meunarodnim sustavom ili meunarodnim druatvom, a odnose meu subjektima meunarodnih odnosa nazivaju meunarodnim odnosima. Meunarodne odnose ne zanimaju prostorni odnosi i geografski faktori, ni pribli~no u onoj mjeri kao geopolitiku. Meunarodni odnosi bave se analizom faktora i subjekata meunarodnih odnosa, te njihovim meusobnim odnosima. Zanimaju ih povezanost suvremenih subjekata meunarodnih odnosa, uvjetovanost meunarodnih zbivanja i procesi koji postaju sastavni i relativno stalni dio ponaaanja takvih aktera na meunarodnom planu. Osnovni zadatak meunarodnih politi kih odnosa je pronai u dinamici svjetskih kretanja, koja ina e vrlo brzo teku, one osnovne kategorije, zakonitosti i tendencije koje odreuju taj razvoj i odrediti osnovne inioce uz iju se pomo taj razvoj ostvaruje. Znanstveni pristup meunarodnim odnosima zahtijeva istra~ivanje izrazito teorijskih pojmova i njihovih uzajamnih odnosa, a od istra~iva a da te pojmove zna upotrijebiti u objaanjavanju golemoga broja konkretnih dogaaja. Meunarodni politi ki odnosi ne mogu se svesti na opis i gomilanje injenica, niti su oni podobni za apstraktne analize u kojima nema injenica ni podataka. Jedino na osnovi preciznog prikupljanja i sistematiziranja podataka mogue je graditi teoriju meunarodnih politi kih odnosa koja e biti kadra upozoriti na tipi ne procese i tendencije meunarodnih odnosa, njihove osnovne nosioce i mogue pravce daljnjeg razvoja. Meunarodni odnosi i geopolitika bave se sli nom problematikom, ali polaze sa drugih polaziata i upotrebljavaju razli itu terminologiju. Geopolitika se bavi openitim, generalnim tendencijama koje se izra~avaju kroz geopoliti ke odnose, te u svoja istra~ivanja unosi odnos prostora i politi ke moi. Dnevna politika i vanjskopoliti ke odluke aktera nisu primaran objekt prou avanja geopolitike. Meunarodni odnosi kao podru je prou avanja u drugoj polovici 20. stoljea do~ivjeli su zna ajan razvoj, produbljivanje i transformaciju. Meunarodni odnosi bili su obilje~eni bipolarnoau kao modelu meunarodnih odnosa na globalnoj razini, iji je izraz bio hladni rat. U prou avanju meunarodnih odnosa i pogledu na ukupnost odnosa u meunarodnom druatvu nadmetale su se dvije akole meunarodnih odnosa. Bile su to realisti ka i idealisti ka akola. Realisti ka akola imala je mnogo vei uspjeh i odjek, jer je bila mnogo bolje prihvaena kod politi kih elita velikih i sna~nih dr~ava, posebice SAD-a. Nakon prevlasti realisti ke akole javila se i njena kritika u obliku neorealisti ke akole koja je mnoga stajaliata realisti ke akole revidirala i te~iate prou avanja prebacila s prirode dr~ava na prirodu meunarodnog sustava. Suvremeno prou avanje meunarodnih odnosa na globalnoj razini viae se ne bavi prou avanjem bipolarnosti i mogunoau totalnog globalnog sukoba, jer su se okolnosti u meunarodnom sustavu promijenile. Suvremene meunarodne odnose kao znanost na globalnoj razini obilje~uju prou avanje novog svjetskog poretka (joa uvijek nije to no definirano ato je on, ato bi trebao biti i na emu se treba temeljiti), prou avanje odnosa izmeu glavnih aktera u meunarodnom sustavu (odnosi izmeu najveih dr~ava, odnosi meunarodnih organizacija i dr~ava itd.) te prou avanje globalne sigurnosti koja je sve viae obilje~ena novim izazovima sigurnosti i poprima novi karakter (soft security). Ovakve nove teme razumljive su u polju meunarodnih odnosa jer meunarodni odnosi, kao i geopolitika imaju karakter historijske znanosti, koja prou ava povijesne dogaaje s razli itih aspekata i mijenja teme istra~ivanja kojima se bavi sukladno s razvojem povijesnih dogaaja. Geopolitika se bavi trajnijim odnosima moi, dugoro nim opredjeljenjima dr~ava koje proizlaze iz njihovih nacionalnih, a ne samo politi kih interesa. No, u prili nom broju slu ajeva osnovna problematika geopolitike i meunarodnih odnosa mo~e biti vrlo bliska. Razlika je u tome ato geopolitika za sebe iz neke problematike izvla i momente i zaklju ke koji su bitni za geopoliti ko promialjanje i istra~ivanje, a meunarodni odnosi izvla e ono ato je bitno za istra~ivanje problematike meunarodnih odnosa. Osim geopolitike i meunarodnih odnosa, namee se i trei moment u istra~ivanju svjetskog poretka, a to je istra~ivanje meunarodne sigurnosti, u kojem geopolitika daje podlogu kroz istra~ivanje geostrateakih odnosa u svijetu, meunarodni odnosi donose predvianja o moguem buduem djelovanju aktera svjetskog poretka u pitanjima sigurnosti, a sigurnosne studije izvla e specifi ne zaklju ke koristei spoznaje dobivene geopoliti kim istra~ivanjima, istra~ivanjima meunarodnih odnosa, sigurnosnih politika i kapaciteta aktera svjetskog poretka. Istra~ivanje suvremenih geopoliti kih i meunarodnih odnosa mogue je provesti kroz istra~ivanje najva~nijih svjetskih centara moi, koji presudno utje u na oblikovanje suvremenog svjetskog poretka. Osim istra~ivanja tih suvremenih centara moi, koje ine Sjedinjene Ameri ke Dr~ave, Kina, Rusija i Europska unija, istra~eni su i ostali va~niji akteri geopoliti kog poretka koji postoje u pojedinim geopoliti kim regijama i djeluju na uspostavi regionalnih poredaka. No, prije toga dana je perspektiva suvremenih geopoliti kih odnosa Saula B. Cohena. 5.1 Suvremeni geopoliti ki odnosi prema Saulu B. Cohenu Suvremena geopolitika istra~uje suvremeni geopoliti ki poredak kroz istra~ivanja suvremenih geopoliti kih struktura i procesa, te njihova djelovanja u globalnom prostoru. Geopolitika osim istra~ivanja relativne moi i mogunosti globalnog djelovanja geopoliti kih struktura, istra~uje strukture kroz njihov prostorni raspored, koji nu~no dovodi do uspostave odreenog stupnja hegemonije neke strukture u dijelu globalnog prostora. Upravo hegemonija u jednom dijelu prostora ini regionalni geopoliti ki poredak. Opseg regionalnog poretka ne mora se podudarati s geografskim granicama regije, ve mo~e biti u~eg ili aireg opsega, ovisno o ja ini strukture, tj. dr~ave koja pokuaava uspostaviti regionalni geopoliti ki poredak. Suvremeni globalni geopoliti ki poredak po nekima bi mogao biti skup regionalnih poredaka. Globalni geopoliti ki poredak ipak je slo~eniji od zbroja regionalnih poredaka. Razlog tome le~i u postojanju geopoliti kih struktura, koje imaju mogunost globalnog djelovanja i uspostave nadregionalnih i kontinentalnih poredaka, te uspostave globalnog geopoliti kog poretka. Identifikacija geopoliti kih poredaka vrai se kroz identifikaciju geostrateakih podru ja i geopoliti kih regija, u kojima dr~ave hegemoni ostvaruju geopoliti ke poretke. Autor koji se najviae bavi istra~ivanjem globalnog geopoliti kog poretka kroz klasifikaciju regionalnih poredaka je Saul Bernard Cohen. Cohen u svojim djelima istra~uje globalni geopoliti ki poredak kroz prostorni raspored struktura i njihove meusobne odnose. Cohen regije smatra otvorenim sustavima koje ine dio globalnog sustava, koji je takoer otvoreni promjenjivi sustav. Klju ni faktor promjena u sustavu je promjena odnosa moi izmeu razli itih dr~ava i regija. Neke promjene imaju uzroke u faktorima koji djeluju unutar dr~avnih granica, dok druge imaju uzroke u faktorima koji djeluju u meunarodnom sustavu i prelaze dr~avne granice. Granice geostrateakih podru ja i geopoliti kih regija u svijetu nisu fiksirane u jedan vrst sustav, nego se neprestano pomi u pod utjecajem promjena u regijama i dr~avama. Geopoliti ki sustav koji bi bio potpuno ureen i u kojem bi rezultanta svih sila bila jednaka nuli, po Cohenu je nemogu u praksi, ve samo u teoriji. Geopoliti ki sustav stalno se prilagoava okolini i u njemu se uspostavlja ekvilibrij do kojeg dolazi nakon ato se ponovno uspostavlja ravnote~a poremeena nekim pomakom. Interakcija izmeu jedinica geopoliti kog sustava je kooperativna ili kompetitivna, te je uvijek turbulentna. Posljedica interakcije izmeu jedinica je promjena granica i promjena geopoliti ke orijentacije politi kih teritorijalnih jedinica, koja se dogaa na svim razinama, od globalne do lokalne. Snaga pojedinih jezgara moi odreuje na kojoj hijerarhijskoj razini se dogaa geopoliti ko prestrukturiranje i pomicanje granica utjecaja pojedinih regija i dr~ava. Postoje tri razine nacionalne moi, tj. tri razine dr~ava po njihovoj moi, koje utje u na promjenu ravnote~e globalnog sustava. To su prva ili najva~nija, druga ili regionalna i trea ili subregionalna. U nekim slu ajevima ak i dr~ave ni~e razine od subregionalne mogu utjecati na promjene u sustavu, ako imaju va~an geopoliti ki ili geostrateaki polo~aj. Razina entropije ili nereda odreuje u koju razinu moi pripada dr~ava ili regija. Razina entropije takoer je korisna mjera ravnote~e izmeu geopoliti kih jedinica. Zatvoreni sustavi se gubitkom energije sve viae zasiuju entropijom i kolabiraju, no geopoliti ki sustav nije takav sustav. Sustavi koji su vezani uz djelatnosti ljudi po prirodi su otvoreni zbog potrebe za cirkulacijom ljudi, roba i informacija kojom se ostvaruje prostorna interakcija. Po razini entropije regije se mogu razvrstati u etiri kategorije: regije niske entropije (Angloamerika i Karibi, pomorska Europa i Magreb, oto na Azija), regije srednje entropije (Heartland, isto na Europa, Bliski istok), regije visoke entropije (isto na Azija, ju~na Azija), regije vrlo visoke entropije (Podsaharska Afrika, ju~na Amerika). Doseg utjecaja neke dr~ave ili regije izvan njenih granica je funkcija kombinacije njene razine entropije i vojno-strateake moi. Doseg utjecaja mo~e se mjeriti prema vanjskoj trgovini, tokovima kapitala, diplomatskim odnosima, imigraciji i tranzitnim vezama te prekomorskim vojnim bazama. Danaanja struktura geopoliti kog sustava nije se mnogo promijenila usprkos promjenama koje su se desile nakon svraetka hladnog rata. Dva osnovna geostrateaka podru ja, trgovinski orijentirano maritimno i euroazijsko-kontinentalno i dalje ostaju prisutna. Od pet svjetskih jezgara moi, samo je jedna jezgra danas i ekonomski i vojni div, a to su Sjedinjene Ameri ke Dr~ave. Dvije jezgre su vojni ki vrlo sna~ne, ali su ekonomski slabe. To su Kina i Rusija. Dvije jezgre moi su ekonomski divovi, ali su vojni ki slabe. To su Europska unija i Japan. Propadanje dr~ava bivaeg SSSR-a dovodi u pitanje opravdanost postojanja euroazijskog-kontinentalnog geostrateakog podru ja. No ipak, bez obzira na promjenu ideologije, mo~e se govoriti o dominaciji Rusije i njenih susjeda u ovom podru ju. Osim toga, povezanost se o ituje u meuodnosima, cirkulaciji, ekonomskoj orijentaciji, te zajedni koj povijesnoj, kulturnoj i politi koj tradiciji. Kompaktnost, pokretlji-vost i perspektiva za budunost utje u na stvaranje geostrateakog podru ja. Osim Rusije i njenih susjeda, i Kina joa uvijek pripada u ovo podru je, bez obzira na otvaranje i veze sa svijetom. Ju~na Azija ne pripada nijednom geostrateakom podru ju, ve ini geopoliti ku regiju posebnog statusa. Regija se polako otvara prema svijetu, ali je joa uvijek prete~no orijentirana prema unutraanjosti. U regiji kao dr~ava dominira Indija, a regija je uglavnom kontinentalna i ovisna o poljoprivredi. Ju~na Amerika i podsaharska Afrika imaju mnogo ja e veze sa dr~avama iz drugih geopoliti kih regija maritimnog podru ja, nego ato pojedine dr~ave ovih regija imaju veza izmeu sebe. Subregije ovih regija mnogo jasnije politi ke, vojne i ekonomske arene dogaanja nego ato su to same regije. U ju~noj Americi isto ni dio ima mnogo veu snagu i povezanost od zapadnog dijela koji slabo komunicira meusobno. U Africi postoje podjele na ju~nu, zapadnu, sredianju i isto nu Afriku, koje imaju mnogo ja e veze nego cijela regija zajedno. U budunosti bi mogle nastati dvije geopoliti ke regije ako Nigerija i Ju~noafri ka Republika kao dr~ave dovoljno oja aju i postanu jezgre okupljanja. Kao suprotnost ovakvoj situaciji, veze izmeu dijelova regija presudno oblikuju sljedee geopoliti ke regije  Angloameriku i Karibe, maritimnu Europu i Magreb te oto nu Aziju. Dvije jezgre okupljanja oto ne Azije su Japan i Australija. Osim svih ovih spomenutih regija koje su dijelovi globalnog sustava, postoje dijelovi prostora koji nisu dio globalnog sustava, jer ovaj sustav ne obuhvaa cjelokupan prostor Zemlje. Vei dio podsaharske Afrike i ju~ne Amerike ne pripada globalnom ekonomskom sustavu. Samo su manji dijelovi teritorija ovih regija, uglavnom uz morske obale, integrirani u globalni sustav. Kontinenti oko Antarktike, zajedno sa ju~nim dijelovima oceana i ju~nim oceanom te s Antarktikom, ine etvrtinu svjetskog kopna i mora, koju mo~emo nazvati etvrt strateakog marginaliteta ili strateaka sjena. Ekonomski, etvrtina je pogoena ekonomskom konkurencijom iz ostalih dijelova svijeta, tehnoloakom zaostaloau i produkcijom sirovina, a ne kvalitetnih proizvoda. Osim toga, pogoena je i visokim dugom, malim meunarodnim prometom, prevelikim brojem stanovnika, malom o ekivanom duljinom ~ivota i neishranjenoau. Osim geopoliti kih regija, u Cohenovoj podjeli svijeta postoje i shatterbelti ili zone pritiska, rastresanja ili nestabilnosti, koji se mogu opisati kao prostori trajne nestabilnosti. Ove zone nalaze se izmeu ja ih geopoliti kih regija ili na njihovim granicama, te su politi ki fragmentirane, a veze izmeu dijelova ovih zona su slabe i esto neprijateljske. Ono ato shatterbelte razlikuje od obi nih prostora nestabilnosti i sukoba je to da predstavljaju zone sukoba glavnih sila koje djeluju iz susjednih regija na prostoru shatterbelta. Cohen je u svojoj knjizi Geography and Politics in a World Divided iz 1963.g. identificirao dvije zone koje je nazvao shatterbeltima. Te su zone bile Bliski istok i jugoisto na Azija. Danas je situacija bitno druga ija, zbog toga ato su shatterbelti i njihove granice promjenjive kategorije. Tokom 70-ih i 80-ih godina proalog stoljea, pojavio se novi shatterbelt, podsaharska Afrika. Osim toga, jedan shatterbelt, jugoisto na Azija, prestao je postojati. Razlozi tome le~e u prestanku ratnih sukoba u Indokini zbog prestanka ideoloakog su eljavanja, otvaranju prema svijetu i ja oj povezanosti sa isto nom Azijom. Jedino Bliski istok joa od drugog svjetskog rata do danas neprekidno ima takve osobine da se svrstava u shatterbelte. Bez obzira na prestanak sovjetskog utjecaja u regiji, prostor je to koji je toliko obilje~en unutarnjim sukobima da je nemogue predvidjeti njihov kraj. Uz SAD, kao najja u vanjsku silu koja ostvaruje utjecaj na Bliskom istoku, javlja se i Europska unija kroz svoj utjecaj koji je uglavnom gospodarskog karaktera. Nestabilnosti Bliskog istoka pridonosi i velika politi ka fragmentiranost, prisustvo viae regionalnih sila koje se bore za prevlast nad regijom i strateako-energetska va~nost. Regionalne sile izmeu sebe sklapaju saveze koji su vrlo promjenjivog karaktera, a u svoje igre uvla e manje dr~ave koje slu~e njihovim interesima kako bi o uvale svoju sigurnost, ato je vrlo upitno. Osim velike raznolikosti geopoliti kih regija i suprotnosti interesa u njima i meu njima, svijet karakterizira i kontinuitet glavnih jezgara moi koje su to ve du~e vrijeme i nema veih naznaka da e to prestati biti. Najvee jezgre moi nalaze se unutar najveih i najsna~nijih dr~ava u svijetu. Danaanje takve jezgre su sjeveroisto ni i sredianji dio SAD-a (Atlantska obala do Washingtona i prostor oko Velikih jezera), industrijsko-poljoprivredni trokut u ruskoj jezgri, industrijalizirani luk u zapadnoj i srednjoj Europi, velike rije ne nizine sjeveroisto ne i sredianje Kine te velike urbane regije sredianjeg i ju~nog Japana (otoci Honshu, Kyushu). Ove jezgre zadr~avaju svoju ekonomsku i politi ku va~nost i u razdoblju ideoloakih, civilizacijskih i ekonomskih promjena i usprkos novoj geopoliti koj orijentaciji nekih periferija. Razvoj i interakcija pet glavnih jezgara moi su vrlo va~na sila za stabilnost i kontinuitet u sustavu. Sjedinjene Ameri ke Dr~ave najviae surauju sa Japanom i Europskom unijom, te su njihovi odnosi najintenzivniji. Japan je pritom mnogo viae vezan za SAD, dok Europska unija vodi viae samostalniju politiku, posebno u posljednjih nekoliko godina, ali to se ne odnosi na sve njezine lanice (Velika Britanija u svim pitanjima koja nisu direktno vezana uz Europsku uniju djeluje viae vezana uz SAD, nego uz Europsku uniju). Snaga pojedinih jezgara moi funkcija je njihove fizi ke i humane osnove, njihovog polo~aja ili lokacije u svijetu i globalnom sustavu, te njihove politi ke energije koja proizlazi iz povijesti i ideja koje vladaju u pojedinoj jezgri. Obalni dio SAD-a, zapadna Europa i Japan potpuno su predani funkciji globalne razmjene dobara i informacija, dok su ruski heartland i nizinska Kina okrenuti prema kontinentu i sami sebi. Ispit koji pokazuje koliko su jezgre sna~ne i integrirane je sposobnost jezgre da podnese gubitak svoje periferije ili jednog njenog dijela. Suvremena situacija pokazuje da su sve jezgre spremne podnijeti gubitak svojih periferija ili njihovih dijelova, te i dalje ostati jezgre. No, ipak postoje zna ajne razlike u u inku gubitka na pojedinu jezgru. Najte~i gubitak pretrpila je ruska jezgra raspadom SSSR-a i zna ajnim gubitkom totalne kontrole nad okolnim prostorom. Meutim, ipak je taj gubitak snage ruske jezgre viae posljedica kolapsa gospodarstva i druatvenog sustava te nedostatka organizacije i sna~nog poretka u druatvu, nego ato je posljedica gubitka dijela teritorija i resursa, kojih Rusija za sebe ima viae nego dovoljno, ali ih ne zna iskoriatavati. Kineska jezgra mo~e pre~ivjeti mogue stvaranje nove jezgre u ju~noj Kini i oko Hong Konga ili manje vjerojatnu, ali ne i potpuno nemoguu separaciju Tibeta, Sinkjanga ili Mongolije, jer je dovoljno sna~na za to. Ameri ka jezgra u budunosti bi mogla dobiti joa sna~niju konkurenciju nego ato je sada ima, i to unutar granica SAD-a, jer se cijela pacifi ka obala SAD-a, predvoena Kalifornijom, sve viae razvija i ja a, te ima vei BDP po stanovniku nego ato to ima stara ameri ka jezgra. Texas je takoer sna~no srediate okupljanja koje e u budunosti zbog vlastite razvijenosti i suradnje s Meksikom vjerojatno postati joa ja e. Japan zbog svoje izdvojenosti predstavlja jedinstvenu jezgru moi i nema periferiju koja bi s njim bila teritorijalno ili na drugi na in povezana kao ato to imaju druge jezgre. Periferija Japana su svi dijelovi svijeta s kojima on ima ekonomske i druge veze, ali uglavnom ne u ekonomskom smislu odnosa jezgra-periferija, nego u geografskom smislu. Japan ostvaruje iznimno veliku gospodarsku razmjenu u svojoj regiji oto ne Azije. Osim ove razmjene, ostvaruje i veliku razmjenu sa Angloamerikom, Europom i drugim dijelovima svijeta. Ovaj pentagonalizam jezgara i odnosi na vrhu meu dijelovima pentagona svjetske moi, klju ni su faktori koji odreuju stanje globalnog sustava u sadaanjosti i bli~oj budunosti. Ovaj pentagonalizam u skladu je s zamislima Henry Kissingera o tome kakav bi trebao biti sustav meunarodnih odnosa da bi u njemu prevladavala ravnote~a, sigurnost i stabilnost. U radu koji je prethodio citiranome radu, Cohen je dao naslutiti kakva e biti budunost svjetskog geopoliti kog poretka, kroz analizu tadaanjih krupnih promjena. Na kraju joa jednog od svojih kapitalnih radova, Cohen u skladu sa svojim modelom geopoliti ke evolucije zaklju uje da je suvremeni svijet joa uvijek u ranoj etapi svog razvoja, etapi specijalizacije i hijerarhijske integracije. Dva geostrateaka podru ja joa uvijek rjeaavaju odnose izmeu njihovih pojedinih unutarnjih jezgara moi. Rusija i Kina joa uvijek se nisu dovoljno pribli~ile da sklope neku vrstu savezniatva i ovladaju cijelom Euroazijom. Rusija i Kina se stoga ubrzano otvaraju prema svijetu jer ~ele poboljaati svoj ekonomski status. SAD, EU i Japan moraju se dogovoriti oko odgovornosti za pojedine dijelove svijeta u kojem se ameri ka vojna nadmo takmi i s ekonomskom snagom Japana i Europske unije. Geopoliti ki gledano, za razliku od prije spomenutog geostrateakog pogleda na svijet, moramo se okrenuti regijama kao geopoliti kim jedinicama podjele svijeta. Razli ite regije su na razli itom stupnju razvoja. Njihova mo i utjecaj ne mogu usporedno mjeriti po jednakim kriterijima. Regije imaju razli ita obilje~ja kao odraz njihovih posebnih prilika, u koje je uklju ena prisutnost ili odsutnost velikih sila. Razli ite uloge koje imaju pojedine dr~ave u okviru svojih regija ovise o specifi nim obilje~jima, koja su posljedica njihove prostorne i politi ko-ekonomske interakcije s velikim silama i susjednim dr~avama. Ono ato integrira sustav je te~nja manje zrelih dijelova da dosegnu razinu zrelijih dijelova. Razvoj sam po sebi zna i veu snagu i samopouzdanje za dijelove. U naprednijem sustavu, dijelovi su otvoreniji, imaju vei kapacitet djelovanja, te su sposobniji pronai ravnote~u kroz proces samoregulacije. * * * Saul Bernard Cohen, po mialjenjima eminentnih geopoliti ara i po mialjenju autora ovog rada, najzna ajniji je geopoliti ar druge polovine 20. stoljea. Cohen se razlikuje od veine drugih geopoliti ara po tome ato je pokuaao razbiti tradicionalne geopoliti ke zablude i po tome ato je najvei dio svog opusa posvetio prou avanju globalnih geopoliti kih odnosa u suvremenom svijetu. Od ostalih geopoliti ara razlikuje se i po velikom stupnju prihvaenosti svojih teza. Percepcija svijeta kao globalnog geopoliti kog sustava, s detaljnim opisom tog sustava, njegovih dijelova (strukture) i odnosa tih dijelova (procesi) ima veliku znanstvenu snagu, mnogo veu od pukog identificiranja glavnih sila u svijetu i komentiranja njihovih meusobnih odnosa. Upravo nedostatak ovakvih globalnih studija koje bi bile opeprihvaene i usamljenost Cohena i njegovog pogleda na globalni geopoliti ki svijet govori o zna enju Cohenova pogleda na svijet. Kategorizacija pojedinih dijelova svijeta na geostrateaka podru ja, geopoliti ke regije, shatterbelte i gateway regije ini se jednostavnom i savraeno logi nom. Upravo to pokazuje njezinu vrijednost, jer je airoko prihvaena. Cohen stvaranje novog poretka u svijetu (iako on nikad ne koristi taj naziv) identificira kroz povezanost i uravnote~enost pojedinih mehanizama koji sudjeluju u stvaranju globalnog ekvilibrija. To su smanjenje razine entropije u nekim regijama, upotreba gateway regija u ja anju globalne mre~e ili stvaranje nove strateake ravnote~e u zapadnom dijelu Euroazije kroz ujedna avanje i pribli~avanje ekonomskih, politi kih i vojnih uvjeta izmeu maritimnog i euroazijskog-kontinentalnog podru ja. Cohen globalni geopoliti ki sustav ne naziva novim svjetskim poretkom (jer poredak ozna uje neato stati no, upravljano, odreeno, poredak se mijenja naglim i moguim nasilnim promjenama), ve ga smatra novim stadijem ili etapom u razvoju geopoliti kog sustava. Taj razvoj deaava se kroz proces geopoliti ke evolucije, a svaka etapa razvoja etapa je novog dinami kog ekvilibrija. U ovakvom ekvilibriju, promjena je stalna, a sustav se odr~ava kroz sve ja u samoregulaciju i samoispunjenje svojih dijelova. Cohen svoje predvianje budunosti globalnog sustava zavraava kroz predvianje o buduim konfliktima. Konflikti budunosti e po Cohenu biti kratki i niskog intenziteta, ali svijet nee biti siguran od tenzija i konflikata, kako to predviaju neki futurolozi. Geografija akomodacije interesa u budunosti e zamijeniti geografiju moi i ratovanja. Globalne geopoliti ke strukture kroz proces geopoliti ke evolucije do~ivljavaju transformaciju. Svijet, koji je globalni geopoliti ki sustav, sve se viae razvija. Evolucija geopoliti kog sustava odvija se kroz diferencijaciju, specijalizaciju i hijerarhijsku integraciju pojedinih dijelova. Strukture geopoliti kog sustava ulaze u meusobne odnose, stvarajui tako globalne i regionalne geopoliti ke odnose. Uz geopoliti ke odnose, na oblikovanje novog svjetskog geopoliti kog poretka utje u i geopoliti ki procesi. Cohen je geopoliti ar koji je izvraio najrelevantniju analizu globalnih geopoliti kih odnosa i procesa. Geopoliti ke odnose analizirao je u pojedinim razdobljima, ovisno o tome kad se bavio tom problematikom. Geopoliti ke procese analizirao je kroz krovni proces, koji po mialjenju autora ovog rada obuhvaa sve ostale procese i stavlja ih u openiti globalni i historijski kontekst. Taj proces je geopoliti ka evolucija, koja je nezaustavljiv proces koji se odvija kroz etape. Nema naznaka kad bi svijet mogao prijei u sljedeu etapu geopoliti ke evolucije, ali je nemogue da se to ne dogodi. Svraetak hladnog rata bio je samo trenutak u geopoliti kog evoluciji koji je ubrzao prijelaz prema sljedeoj etapi i doveo je do uspostave izmijenjenog ekvilibrija. Danaanja tehnologija i globalizirano gospodarstvo, zajedno sa globaliziranim komunikacijama, dovest e do br~eg prijelaza prema veoj integraciji svijeta. Tada e nastupiti etapa hijerarhijske integracije svijeta koja e jednog dana mo~da biti potpuna. No, osim ovakvog razvoja svijeta mogui su i veliki zastoji u procesu integracije svijeta, koji je ipak nezaustavljiv. 5.2 Novi svjetski poredak i globalna sigurnost Novi svjetski poredak danas joa uvijek pro~ivljava fazu svoga nastanka. Utjecaj hladnoratovskog razdoblja joa uvijek je vidljiv u nekim podru jima meunarodnih odnosa. Hladni rat udario je sna~an pe at cjelokupnom razvoju znanosti o meunarodnim odnosima, a na in razmialjanja kakav je bio prisutan u hladnom ratu i danas je dobrim dijelom prisutan u onim strukturama dr~ava koje imaju mogunost politi kog odlu ivanja na globalnoj razini. Ova injenica najbolje se izra~ava kroz tra~enje neprijatelja, bio on stvaran ili imaginaran, predstavljao ozbiljnu i realnu prijetnju nacionalnoj sigurnosti ili ne. Po svijetu najviae djeluju republikanske administracije SAD-a. Bliski istok, Afrika, srednja Amerika, jugoisto na i isto na Azija, ovisno o razdoblju meunarodnih odnosa, u drugoj su polovici 20. stoljea bile mete vojnih intervencija. Do raspada SSSR-a opravdan razlog vojnih intervencija bilo je suzbijanje komunizma (containment), a danas je to globalni rat protiv terorizma. Jedino je Bliski istok od svih regija od kraja drugog svjetskog rata neprestano prostor shatterbelta, tj. prostor trajne nestabilnosti, na kojem se preklapaju interesi velesila i interesi regionalnih sila koje ~ele oja ati svoju poziciju u regiji i izvan nje. Isto na Azija bila je meta vojnih intervencija u 40-im i 50-im godinama 20. stoljea, jugoisto na Azija u 60-im i 70-im godinama, podsaharska Afrika u 60-im i 70-im godinama, srednja Amerika i Karibi u 60-im i ponovno u 80-im godinama. Spominjanje vojnih intervencija u hladnoratovskom razdoblju potrebno je zbog toga da se naglasi konstanta globalne politike koja se o ituje u slobodnoj upotrebi sile bez odobrenja institucije koja se brine o globalnoj sigurnosti, a to je Organizacija ujedinjenih naroda sa Vijeem sigurnosti. U posthladnoratovskom razdoblju upotreba vojne sile izvan dr~avnih granica i izvan granica vlastite regije ostala je monopol SAD-a, jer je raspadom SSSR-a i isto nog bloka nestala druga supersila koja je imala mogunost globalnog djelovanja vojnom silom. Danas osim SAD-a na svijetu ne postoji dr~ava koja upotrebljava ili mo~e upotrebljavati vojnu silu u cijelome svijetu. Rusija, kao i SAD, ima mogunost strateakog nuklearnog djelovanja, ali ta mogunost ne dolazi u obzir jer nema neprijatelja protiv kojeg bi to oru~je bilo upotrijebljeno. Osim toga, upotreba ovog oru~ja zna i kraj civilizacije, ako ga upotrijebi i druga strana. Rusija vojnu silu upotrebljava na svojim granicama, na mjestima gdje su ugro~eni ruski nacionalni interesi unutar Ruske Federacije ( e enija, Dagestan), ili u susjednim dr~avama s kojima ima sporazum o vojnim bazama ili o uvanju granica tih dr~ava (Tad~ikistan, Armenija). Kina vojnu silu upotrebljava unutar svojih granica, gdje postoji potreba za o uvanje poretka, teritorijalnog integriteta i stabilnosti Kine. Francuska i Velika Britanija ograni ile su se na upotrebu svoje vojne sile kao pomoi u koalicijama koje predvode SAD. Indija i Pakistan vojnu silu ne upotrebljavaju izvan svoje regije, nego ju koriste u estim sukobljavanjima i meusobnim incidentima ili za disciplinu manjih susjeda (indijska intervencija na `ri Lanki, prisustvo Pakistana u Afganistanu). Novi svjetski poredak donosi sa sobom nove mogunosti i nova pravila, a upotreba vojne sile na globalnoj i regionalnoj razini, van dr~avnih granica, jedno je od najva~nijih podru ja kroz koje treba prou avati svaki poredak. Upotreba vojne sile u meunarodnim odnosima presudno utje e na globalnu sigurnost i samim time na stabilnost svjetskog poretka. Novi svjetski poredak je u desetogodianjem razdoblju svog postojanja definiran zna ajno umanjenom mogunoau totalnog globalnog sukobljavanja, koja je u hladnom ratu blokirala otvorenu upotrebu vojne sile od strane supersila izvan regija u kojima su one ostvarivale dominaciju u toj mjeri da im suprotna strana nije mogla parirati. Regije koje su bile geografski bliske regijama u kojima su bile smjeatene supersile, prepuatene su potpunoj dominaciji supersila na svim poljima. Regije koje su se nalazile na podru jima izmeu podru ja potpune dominacije supesila postojale su prostori sukoba interesa supersila ili shatterbelti. Takav prostor bio je tradicionalni prostor Rimlanda sa svojim regijama, a kasnije i latinska Amerika i Afrika koje ine etvrt strateakog marginaliteta. Danas je ovakva definiranost regija uglavnom zna ajno promijenjena. Nestankom SSSR-a, njegova najvea nasljednica Rusija izgubila je gotovo u potpunosti svoje interesne sfere ili je njen utjecaj u njima u zna ajnoj mjeri umanjen. Rusija svoj ja i utjecaj samo u nekim dr~avama nasljednicama bivaeg SSSR-a. SAD, kao jedina svjetska supersila, dobile su mogunost koju ne ~ele propustiti, a to je mogunost airenja svog politi kog, vojnog, gospodarskog i kulturnog utjecaja na gotovo itav globalni prostor. `irenje utjecaja SAD-a po elo je joa u drugom svjetskom ratu, ali je u razdoblju hladnog rata bilo zaustavljano na mnogim mjestima, izravnim ili neizravnim djelovanjem komunisti kog bloka. Danas su prepreke airenju utjecaja SAD-a mnogo ni~e, jer je svaka dr~ava na svijetu preslaba da se odupre tako sna~nom utjecaju. Osim toga, utjecaj danas poprima nove oblike i sredstva kojima se airi. Ekonomski i kulturni utjecaj postaju zna ajniji od vojnog i politi kog, ili slu~e kao pomo vojnom i politi kom faktoru, pomo kojom se lakae ostvaruje utjecaj bez primjene politi kog pritiska ili vojne sile. Ponekad su ekonomski ili kulturni faktor dovoljni da bi se ostvarila kontrola nad pojedinom dr~avom ili regijom, a ponekad nisu. Slu ajevi kada ekonomski ili kulturni faktor nisu bili dovoljni za kontrolu neke dr~ave ili regije, mogu se ia itati iz oko 130 vojnih intervencija, koje je SAD poduzeo izvan svojih dr~avnih granica u svojoj povijesti. Jedina intervencija koja je bila poduzeta kao obrana teritorija SAD-a bio je ulazak u drugi svjetski rat nakon napada Japana na ameri ku mornaricu u Pearl Harboru na Havajima. Drugi slu aj napada na teritorij SAD-a je tragi ni napad od 11. rujna 2001. g., nakon ega je SAD bio prisiljen odgovoriti ratom protiv terorista koji su izvraili napad na World Trade Center u New Yorku otetim avionima ameri kih zrakoplovnih kompanija. Problem ameri kog rata protiv terorizma je u preairokoj definiciji neprijatelja i opse~noj upotrebi vojnih sredstava, koja slu~e ne samo uniatenju teroristi kih postaja airom svijeta, nego kao sredstva zastraaivanja (deterrence) moguih buduih takmaca ameri kim interesima u svijetu. Rat protiv terorizma i proglaaavanje nekih dr~ava unaprijed kao neprijateljskih dr~ava koje pripadaju tzv. osovini zla primjer su izvoenja prejudiciranih zaklju aka, koji nemaju uporiate u stvarnosti. Uvratavanje dr~ava velesila kao ato su Kina i Rusija u listu dr~ava protiv kojih bi moglo biti koriateno nuklearno oru~je manje snage ili tzv. takti ko nuklearno oru~je ne spada u vrstu politike koju bi trebala voditi jedina svjetska supersila, ako ~eli zadr~ati mir u svijetu i ne dovoditi u pitanje globalnu sigurnost. Hegemonija jedne dr~ave nu~no dovodi do reakcije dr~ava koje ne ~ele biti pod utjecajem hegemona. Reakcija se manifestira kroz uspostavu novih vojno-politi kih saveza koji u budunosti mogu imati izra~enu ekonomsku sastavnicu kao nu~an dodatak ja anju ukupne moi pojedinog saveza. Nakon izlaganja o globalnoj sigurnosti u novom svjetskom poretku, potrebno je sagledati novi svjetski poredak kroz opairnije izlaganje geopoliti kih i meunarodnih odnosa koji vladaju u suvremenom svjetskom poretku. Danas u svijetu postoji niz autora koji se bave analizama onog dijela odnosa koji se odnose na odnose najva~nijih aktera na globalnoj razini, koji najviae definiraju prirodu novog svjetskog poretka i odnose koji u njemu vladaju. Problem dobrog dijela tih autora je u tome ato novi svjetski poredak analiziraju isklju ivo iz perspektive svoje dr~ave i stoga nemaju sposobnost objektivnog i nepristranog rasuivanja, ve piau djela koja bi trebala slu~iti kao upute za djelovanje vladama njihovih zemalja. 5.3 Sjedinjene Ameri ke Dr~ave Suvremeni geopoliti ki poredak, koji joa nema odreeno ime, ve ga jednostavno nazivaju novim svjetskim geopoliti kim poretkom, joa uvijek nije dovoljno odreena i iskristalizirana kategorija da bismo mogli jednozna no zaklju ivati ato on jest i ato e biti u budunosti. Dio autora smatra stanje geopoliti kih odnosa u svijetu nastavkom ameri ke hegemonije, koja je joa od svraetka naftnih kriza i Reaganova doba u novom uzletu. Druga skupina autora smatra da se radi o prijelazu u novi ciklus hegemonije u kojoj e i dalje dominirati Sjedinjene Ameri ke Dr~ave, a dio autora predvia postanak nove hegemonije bez hegemona, u kojoj e vladati hegemonija pravila i u kojem e, pod utjecajem globalizacije i deteritorijalizacije doi do gubitka suvereniteta dr~ava, uspostave razli itih hijerarhijskih mre~a koje e smanjiti va~nost teritorija i dovesti do novog poimanja i vrednovanja va~nosti teritorijalno utemeljene moi. Uspostava ovakvog poretka u svijetu nu~no bi dovela do kraja geopolitike, barem one kakva ona danas joa uvijek jest u politi kom ~ivotu dr~ava. Dr~ave e se svim snagama boriti protiv gubitka svoje moi i pokuaat e proces globalizacije iskoristiti u svoju korist. Dr~ava koja je danas uspjela najviae iskoristiti svoju vojnu, tehnoloaku i gospodarsku mo, povezati ih i u initi ih najveom kvantitetom moi u povijesti svijeta, svakako su SAD, koje su danas jedini istinski hegemon. Upravo je ameri ka hegemonija na svim poljima meunarodnih i geopoliti kih odnosa ono ato ini najva~niju odrednicu suvremenog geopoliti kog poretka, barem kad su u pitanju strukture poretka i njihovi meusobni odnosi moi. Upravo su odnosi moi i mogunosti djelovanja najsna~nijih struktura ono ato presudno odreuje globalni geopoliti ki poredak, njegova obilje~ja i budue pravce razvoja. Odnos najsna~nijih struktura na globalnoj razini, uz pravce razvoja geopoliti kih procesa, definira svjetski poredak. Zbog ove injenice, sva istra~ivanja suvremenog geopoliti kog poretka moraju se nu~no baviti istra~ivanjem uloge SAD-a, kao najsna~nije geopoliti ke strukture suvremenog geopoliti kog poretka. Uloga SAD-a, koja se danas mo~e opisati kao unipolarno vodstvo u svijetu, i odnosi SAD-a sa ostalim va~nim geopoliti kim strukturama, koje su uglavnom najsna~nije dr~ave u svijetu (Kina, Rusija, Indija, Japan), ali i politi ko-gospodarski blokovi (Europska unija sa sto~ernim dr~avama Njema kom i Francuskom), danas ini glavnu odrednicu globalnog geopoliti kog poretka kojeg ponajviae definiraju spomenuti suvremeni geopoliti ki odnosi. S krajem bipolarizma, SAD i predsjednik Bush su shvatili da je otvorena aansa za redefiniranje svjetskog poretka, te su predo ili koncept novog svjetskog poretka (New World Order). Ovaj novi zamialjeni sustav meunarodnih odnosa trebalo je ostvariti kroz izgradnju meunarodnih odnosa koji e oja ati kolektivnu sigurnost, poja ati autoritet meunarodnih organizacija i pomoi stvaranju svjetskog druatva slobodnih naroda. Bush je ~elio izgraditi odnose koji e biti ispunjeni vladavinom prava i mirnim rjeaavanjem sporova, izgradnjom sna~ne svjetske demokracije, stvaranjem solidarnog nastupa protiv agresije, smanjivanjem i kontrolom vojnih arsenala, ja anjem UN-a i pravednim tretiranjem svih ljudi. Novi svjetski poredak kao suvremeno razdoblje razvoja meunarodnih odnosa u svijetu joa prolazi fazu svog sazrijevanja. Faza je to u kojoj je prisutna intenzivna i duboka promjenjivost meunarodnog i geopoliti kog polo~aja, vanjskopoliti kih orijentacija, te gospodarskih i sigurnosnih politika pojedinih dr~ava, koje joa uvijek ine najzna ajnije subjekte svjetskog poretka i ije postojanje definira meunarodni sustav. Naravno, presudna injenica koja je omoguila nastanak novog svjetskog poretka bio je prestanak bipolarnog modela meunarodnih odnosa, ato je omogueno raspadom SSSR-a i bloka koji je ta dr~ava inila sa svojim satelitima u isto noj Europi. Nakon ovakvog razvoja dogaaja, koji se joa nazivaju i posljednjom geopoliti kom tranzicijom, omoguena je sloboda i demokratizacija za milijune ljudi koji su bili stanovnici dr~ava isto nog bloka. Ujedno je otvoren prostor za nove razvoje u meunarodnim odnosima i nova promialjanja o tome kakvi bi trebali biti suvremeni meunarodni odnosi. Omogueno je traganje za novim strukturama i modelima meunarodnih odnosa. Razli itost interesa koja proizlazi iz brojnosti subjekata meunarodnih odnosa i razli itosti njihovih interesa danas omoguuje prisutnost velikog broja razli itih pogleda na novi svjetski poredak i borbu oko toga iji e pogled (tj. iji interesi) prevladati. Oni subjekti meunarodnih odnosa koji su zadovoljni svojim polo~ajem u suvremenom svijetu i smatraju da su njihovi interesi zadovoljeni, zala~u se za o uvanje trenutnog poretka u svijetu i spremni su poduzeti zna ajne korake kako bi o uvali ili donekle joa unaprijedili svoj meunarodni polo~aj. Sjedinjene Ameri ke Dr~ave kao vodea svjetska sila koja presudno definira meunarodne odnose u suvremenom svijetu, smatraju da je: suvremeni svjetski poredak ve uspostavljen i da novi model meunarodnih odnosa mo~e biti uspostavljen u okviru postojee strukture rasporeda sila. Zbog toga je danas nemogue stvoriti poredak po formuli jedna supersila i etiri velike sile ili nekoliko velikih sila. Danas postoji samo jedna supersila koja e predvoditi svjetski poredak barem joa jednu generaciju. Ako je situacija na vrhu svjetskog poretka, koja odreuje daljnji globalni razvoj, ovakva kakva jest po ovom shvaanju, onda je i shvaanje multipolarnosti u ovom slu aju neato druga ije. Multipolarnost u ovome slu aju zna i da postoji sredianji sna~an pol kojeg ine naravno Sjedinjene Ameri ke Dr~ave, a ostali polovi koje ine etiri velike sile (Kina, Rusija, Europska unija i Japan) ili nekoliko velikih sila, nisu u stanju biti lideri ili ispunjavati funkcije koje je u mogunosti ispunjavati sredianji pol. Ovaj svojevrsni multipolarizam, koji je zapravo revizija airoko prihvaenog tuma enja multipolarizma, postavlja pred sve istra~iva e pitanje da li je to uope pravi multipolarizam ili prikriveni unipolarizam. Ovo novo shvaanje multipolarizma podsjea na pentagonalizam Henryja Kissingera koji je joa 70-ih godina 20. stoljea kao najbolju formulu za odnose na vrhu u meunarodnom druatvu dao viziju ureenja odnosa izmeu najzna ajnijih globalnih aktera u obliku pentagonalizma u kojem bi klju ne uloge imale Sjedinjene Ameri ke Dr~ave, bivai SSSR, Japan, Europa i Kina. No Kissinger nije mogao znati, iako je mo~da mogao nasluivati, da e SAD dvadesetak godina nakon njegovih predvianja biti u poziciji ostvarivanja globalne hegemonije i imati sposobnost nametanja svoje politi ke volje, ekonomskih zakonitosti i vojne nadmoi gotovo cijelom svijetu, ato su postulati svakog unipolarizma, pa tako i ovog ameri kog, koji je prisutan u suvremenom svjetskom poretku. Zbigniew Brzezinski u svom djelu Velika aahovska plo a: ameri ki primat i njegovi geostrateaki imperativi daje svoju podjelu svijeta u kojoj sredianje mjesto imaju Sjedinjene Ameri ke Dr~ave i njihov odnos s Euroazijom. Brzezinski Euroaziju smatra klju nim dijelom svijeta koja predstavlja najveu kopnenu masu na svijetu i ini svjetski otok. Kontrola nad klju nim dijelovima Euroazije klju an je cilj ameri ke hladnoratovske i posthladnoratovske geopolitike. Brzezinski se zbog jasne namjere i namjene svog djela, koje bi trebalo poslu~iti ameri kim policy-makerima kao uputa za vanjskopoliti ko djelovanje, ograni ava na analizu Euroazije. Brzezinski pritom ne uklju uje ostale dijelove svijeta u geopoliti ku analizu odnosa u svijetu, jer ti dijelovi danas nemaju toliku vrijednost da bi mogli bitno promijeniti odnose moi na globalnoj razini. Ostali dijelovi svijeta nisu to sposobni u initi ato zbog svoje razjedinjenosti i politi ke i kulturne fragmentiranosti, ato zbog gospodarske nerazvijenosti. Euroazija koju Brzezinski naziva aahovskom plo om danas ima ukupno etiri bitna dijela. To su Demokratski mostobran (obuhvaa zapadnu Europu i dr~ave srednje i isto ne Europe koje ~ele postati dio europskih i euroatlantskih integracija), Crna rupa (odnosi se na Rusiju, gospodarski iscrpljenu i politi ki slabu, sa brojnim problemima i sigurnosnim prijetnjama za sebe i svoju okolinu), Euroazijski Balkan (obuhvaa prostor Bliskog istoka i Sredianje Azije koji je za SAD iznimno va~an zbog strateakih energetskih rezervi koje danas predstavljaju najveu koli inu nafte i plina smjeatenih u jednoj regiji, SAD kao najvei svjetski potroaa  i uvoznik nafte ima najvei interes za o uvanje svog statusa najva~nije sile koja se nalazi izvan regije i ima najvei utjecaj na Euroazijskom Balkanu) i Dalekoisto no sidro (pojam koji se odnosi na regiju isto ne Azije u kojoj prevladavaju dvije sile: Kina kao vojno-politi ka sila i sve ja a ekonomska sila koja ve poprima dimenzije velesile i polako zauzima mjesto nekadaanjeg SSSR-a kao sile broj dva u meunarodnim odnosima, te Japan koji je ekonomska sila ije zna enje u meunarodnim odnosima i globalnoj kapitalisti koj ekonomiji sve viae opada, njegovo stanovniatvo sve viae stari, a konkurentnost industrijskih proizvoda slabi). Vizija odnosa na vrhu svjetske moi i svjetskog poretka Brzezinskog pripada vizijama koje predstavljaju skupinu vizija u kojima prevladava amerocentri ni pogled na svijet i ija je namjena pru~iti ameri koj politi koj eliti geopoliti ku podlogu u njihovom znanju o vanjskoj politici (geopolitika kao kontekst prostora i moi za odnose u meunarodnom druatvu) i formulu za naju inkovitije djelovanje u cilju o uvanja i mogueg ja anja ameri ke prevlasti u svijetu. Brzezinski daje upute za ameri ko vanjskopoliti ko djelovanje u onim dijelovima svijeta za koje on smatra da su najva~niji za SAD i njegove interese. Euroazija zbog svoje va~nosti predstavlja klju an prostor za ameri ku vanjskopoliti ku akciju, koja nu~no mora biti politika stalne prisutnosti u Euroaziji i tra~enje razli itih vrsta kontrole nad pojedinim dijelovima Euroazije, jer nijedna sila ne mo~e kontrolirati cijelu Euroaziju. Kompaktnost i kontinentalnost sredianjeg i sjevernog dijela euroazijske kopnene mase najvei je uzrok njenoj politi koj homogenosti na sjeveru gdje postoji samo jedna dr~ava, Rusija. Rascjepkanost rubnih dijelova kopna Euroazije i njihova izlo~enost maritimnim civilizacijskim utjecajima najvei su uzrok politi ke fragmentiranosti i nestabilnosti rubnih dijelova Euroazije. Upravo ta politi ka fragmentiranost i podijeljenost prostora Euroazije na viae interesnih sfera velesila i regionalnih sila iznimno odgovaraju SAD-u, koje tako imaju mogunost lakaeg ostvarivanja svog utjecaja na presudnim to kama ili u regijama Euroazije va~nim za SAD. Ovakva politika kakvu preporu a Brzezinski dijeli dijelove Euroazije prema njihovom odnosu sa SAD-om, pa je tako Demokratski mostobran prostor gdje su smjeateni najvei ameri ki saveznici i gdje je utjecaj SAD-a najja i. Demokratski mostobran predstavlja za SAD prvu liniju obrane koja danas postaje prva linija kojom se ostvaruje skok prema unutarnjim dijelovima Euroazije. Crna rupa prostor je kojem SAD pridaje pa~nju zbog opasnosti koje u sebi krije nestabilnost takvog prostora, kojeg ini danaanja Rusija, dr~ava sa golemim problemima koje vjerojatno nije sposobna sama rijeaiti. Najvei problem za SAD predstavlja strateako nuklearno oru~je, nuklearni otpad i sve druge vrste zagaenja i oru~ja masovnog uniatenja, koje bi ako dou u pogreane ruke, mogle nanijeti velike ljudske i materijalne gubitke SAD-u i ostatku svijeta. Euroazijski Balkan predstavlja prostor trajne nestabilnosti i nesigurnosti, koji je najvei generator problema u meunarodnim odnosima u svijetu. Prostor Euroazijskog Balkana, politi ki fragmentiran, etni ki i religijski izrazito heterogen, pod utjecajem je stalne prisutnosti velesila koje se bore za prevlast u ovom prostoru koji je bogat zalihama energije. Pitanje je da li Euroazijski Balkan sam po sebi generira probleme ili su problemi rezultat sukobljavanja interesa sila van regije i unutar regije, tj. da li je ovo shatterbelt sam po sebi ili ga takvim ine vanjski faktori. U svakom slu aju, Euroazijski Balkan postaje u joa veoj mjeri primaran cilj ameri ke vanjske politike jer predstavlja prostor koji SAD ne kontrolira u potpunosti. SAD smatraju da je mogue ostvariti ja u kontrolu (uglavnom ne kroz direktnu teritorijalnu kontrolu, iako ni to viae nije isklju eno jer postoji primjer Afganistana i mogu je u budunosti primjer Iraka, ako se ameri ka administracija odlu i na vojnu intervenciju i okupaciju Iraka), ve kroz prisutnost u vojnim bazama (naro ito na Arapskom poluotoku) te politi ki i ekonomski utjecaj. Euroazijski Balkan predstavlja prostor velikih mogunosti za SAD jer pripada u kategoriju prostora, koji SAD ne kontrolira gotovo potpuno (kao ato kontrolira npr. Latinsku Ameriku, Pacifik, jugoisto nu Aziju), ne predstavlja prostor potpunog savezniatva i prijateljstva (kao ato su to Europa i Australija), ne predstavlja prostor koji je nemogue ja e ili uope kontrolirati (kao ato su Kina, Indija, Rusija) i ne predstavlja prostor za koji SAD uglavnom nije zainteresiran (podsaharska Afrika). Euroazijski Balkan danas je prostor mogunosti na kojem e onaj koji e uspjeti najbolje suzbiti regionalne sile i vezati dio njih uz sebe moi ostvariti trajniji utjecaj. Zasad to u dobroj mjeri uspijeva SAD-u i u bliskoj budunosti ne nazire se sila koja bi mogla zamijeniti SAD na tome mjestu. Geografska regija isto na Azija, koju Brzezinski za potrebe svoje geopoliti ke analize naziva Dalekoisto no sidro, prostor je velikih kontrasta, posebno kad se radi o odnosu prema SAD-u. Rubni dio koji je Cohen stavio u razli itu regiju od kontinentalnog dijela (oto na Azija i Oceanija nasuprot prave isto ne Azije. U rubnom dijelu prevladava Japan, kao najva~niji ameri ki saveznik u cijelom isto nom dijelu euroazijske kopnene mase. Zna enje Japana kao aktera geopoliti kih odnosa samog po sebi je gotovo bezna ajno u odnosu na njegovu ekonomsku snagu. Japan kao vojna i politi ka sila bez SAD-a ne predstavlja zna ajnog aktera u isto noj Aziji. Pitanje je koliko e Japan biti spreman igrati ulogu koju mu namjenjuju SAD i da li e smoi snage za voenje samostalne vanjske politike, ne samo na ekonomskom polju, nego i na drugim poljima. Kina je suata suprotnost Japana, velika dr~ava (po stanovniatvu prva na svijetu, po povraini trea) i velesila, trea nuklearna sila svijeta i sve vea ekonomska sila, te dr~ava u uzlaznoj putanji i dr~ava na dolasku, za razliku od Japana koji je po sve veem broju pokazatelja dr~ava na odlasku (naravno ne doslovno, nego po relativnoj va~nosti u geopoliti kim odnosima i meunarodnim politi kim odnosima, ako ne napravi radikalan i najvei zaokret u svojoj politici od 1945. g.). Kina je najvei budui takmac SAD-a, dr~ava nad kojom SAD gotovo sigurno nikada nee uspjeti uspostaviti ekonomsku kontrolu kakvu je uspostavio nad Rusijom i veinom drugih dr~ava svijeta. Kina je realno ve sada sila broj dva u meunarodnim odnosima, te e u budunosti njena va~nost joa samo porasti. Nekoliko perspektiva ili scenarija koje nam pokuaavaju predo iti sadaanje stanje i mogunosti budueg razvoja globalnih geopoliti kih i meunarodnih odnosa u suvremenom geopoliti kom poretku daju nam solidnu osnovu za neato dublje prou avanje odnosa meu dr~avama iz bli~e perspektive, u kojoj do izra~aja dolaze specifi nosti svake dr~ave. Potrebe ovog rada nala~u nam da po nemo s prou avanjem pet velikih svjetskih sila koje ine pet krakova pentagona koji se namee kao optimalna formula za budue ureenje globalnih meunarodnih odnosa, jer bi trebao jam iti pravu multipolarnost meunarodnog poretka. Prou avanje lanica pentagona i meusobnih odnosa meu njima treba provesti kroz spoznaje o njihovoj ukupnoj nacionalnoj moi, polo~aju u globalnim geopoliti kim odnosima, polo~aju u meunarodnom sustavu, karakteru odnosa s ostalim akterima svjetskog geopoliti kog poretka. O ovim zna ajkama svake dr~ave ovise i sadaanji i budui odnosi meu njima. Ovi odnosi e najviae djelovati na budunost svjetskog geopoliti kog poretka. No, ovdje je istra~ivanje provedeno kroz istra~ivanje etiri centra moi (Japan ipak nije u razini sa ova etiri centra moi) i kroz istra~ivanje regionalnih poredaka. Pentagonalizam se od ovog na ina prou avanja ne razlikuje mnogo u pristupu. Zajedni ko im je inzistiranje na multipolarizmu. Sjedinjene Ameri ke Dr~ave ili skraeno SAD, suvremeni su hegemon i najzna ajnija su dr~ava suvremenog svijeta. Uloga SAD-a u novom svjetskom poretku nezamjenjiva je, jer su jedino SAD sposobne predvoditi ureenje odnosa u novom svjetskom poretku. SAD su nakon svraetka hladnog rata zadr~ale svoju mo na okupu. Usprkos nekim nominalnim smanjenjima, npr. svoje vojne moi, uspjele su glavnog rivala za vodeu poziciju u svijetu, tj. SSSR i njegove satelite koji su inili isto ni blok, dovesti do kolapsa i raspada na niz dr~ava. Stoga je danaanja vodea pozicija SAD-u svijetu mnogo izra~enija nego ato je to bila u doba hladnog rata, kad je SAD takoer bio vodea dr~ava svijeta, ali ni SSSR nije mnogo zaostajao po vojnoj i politi koj moi. Gospodarska mo i razlike u tehnoloakom napretku bile su ono ato je sruailo SSSR. Danas su uz mogunost globalne projekcije vojne moi, glavni faktori koji SAD ine jedinom supersilom u svijetu. S krajem bipolarnog sustava meunarodnih odnosa, SAD su se naale u poziciji da mogu mnogo slobodnije odlu ivati o globalnim pitanjima. Svoje vrijednosti i stavove mogu mnogo lakae nametati ostatku svijeta. Mogunost projekcije vlastite moi i silina kojom se ta mo prenosi kroz globalni prostor, bila ona soft ili hard power, dosad su vjerojatno najja e u povijesti. Mo i utjecaj SAD-a o ituju se od kulturne politike koja te~i amerikanizaciji popularne kulture, kroz gospodarsku mo koja se najviae o ituje u poslovanju multinacionalnih kompanija i globalnih financijskih institucija, do vojnih intervencija, u koje mogu ili ne moraju biti uklju eni saveznici SAD-a. Namjere ovakvih intervencija kroz povijest su bile uzrokovane uglavnom prijetnjama koje su SAD do~ivljavale kao prijetnju sebi, jer je percipiranje veine dogaaja u SAD-u bilo prisutno kroz prizmu realpolitike i geopoliti kih promialjanja (npr. Kennan, Kissinger). Bez obzira na to tko je sjedio u Bijeloj kui, vanjska politika SAD-a se nije suatinski mijenjala, ve se mijenjala onoliko koliko su dopuatali unaprijed definirani nacionalni interesi SAD-a. No, tendencija republikanaca prema geopoliti kom poimanju vanjske politike, konzervativizmu i izolacionizmu uz oatro branjenje proklamiranih ameri kih vrijednosti i ciljeva ipak se razlikuje od vanjske politike demokrata koja je bila voena promicanjem vee suradnje meu dr~avama u svijetu, humanitarno i ekonomski orijentirana (npr. Clintonova geoekonomija). Kraj hladnog rata donio je SAD-u vodeu poziciju u svijetu bez premca, pa mo~emo rei da je suvremeni svjetski poredak sna~no obilje~en dominacijom i hegemonijom jedine svjetske supersile koja e u initi sve da zadr~i svoj polo~aj. To zna i da e pokuaati omesti sve budue potencijalne suparnike da uveaju svoju mo i poboljaaju svoj polo~aj u meunarodnom sustavu jer bi joj mogli postati ozbiljni suparnici, pogotovo ako se ujedine u svojim nastojanjima. Neorealisti ka perspektiva, usmjerena uglavnom na analize sustava dr~ava i njegovih zna ajki i zakonitosti, uglavnom se ne bavi unutarnjim zna ajkama dr~ava. Ako bismo sagledali suvremeno stanje meunarodnih odnosa u svijetu prema neorealisti koj perspektivi, mo~emo zaklju iti da je sustav obilje~en izrazitom dominacijom jednog pola, koji predstavljaju naravno Sjedinjene Ameri ke Dr~ave. Povijest meunarodnih odnosa od nastanka meunarodnog sustava u 17. stoljeu, preko politike kardinala Richelieua i kancelara Metternicha (Sveta alijansa kao protute~a Francuskoj), obilje~ena je nastankom ad hoc savezniatava protiv hegemona ili grupe dr~ava koje su ~eljele radikalno mijenjati postojei meunarodni poredak. Savezniatva koja su slu~ila kao odupiranje hegemoniji u Europi i kasnije u cijelom svijetu, najbolje su se odra~avala u nastanku razli itih koalicija u Europi u Napoleonovo doba kad su sve najja e europske dr~ave (Austrija, Rusija, Engleska) bile u koaliciji i na kraju uspjele Napoleona ukloniti s vlasti. Joa bolji primjer pru~a nam nastanak velike antifaaisti ke koalicije u drugom svjetskom ratu, kad su SAD, SSSR i Velika Britanija zajedni ki vodile borbu protiv Hitlera i njegove sulude ~elje da zavlada cijelim svijetom. No, treba napomenuti da ove lekcije iz povijesti slu~e samo kao primjer hegemonskog i protuhegemonskog djelovanja, dok vrijednosna orijentacija i sredstva ovih hegemona nemaju veze sa djelovanjem suvremenog hegemona, koji koristi druga ija sredstva koja su mu na raspolaganju i koja su primjerena suvremenom dobu. Danaanja hegemonija ostvaruje se prvenstveno kroz gospodarska sredstva, tehnoloaku nadmo i kulturnu ovisnost (soft power). Vojna sila primjenjuje se samo kad su sva druga sredstva iscrpljena ili kad treba pokazati da se odlu nost pojedinog predsjednika i snaga SAD-a ne smiju dovoditi u pitanje. Politika SAD-a u posthladnoratovskom razdoblju pro~ivjela je transformaciju, koja se najbolje mo~e pratiti kroz vanjskopoliti ke akcije pojedinih ameri kih predsjednika kojih je dosad u periodu nakon hladnog rata bilo ukupno tri. Ameri ku vanjsku politiku Georgea Busha obilje~ili su pad komunizma u isto noj Europi, vojna intervencija protiv Iraka koju je poduzeo zajedno sa saveznicima kako bi oslobodio Kuvajt i osigurao ameri ke strateake pozicije na Bliskom istoku, raspad SSSR-a i stvaranje ZND-a, te lokalni ratovi i etni ki sukobi (npr. na Balkanu, gdje George Bush nije ~elio vojno intervenirati). Bill Clinton je po svojoj vanjskoj politici bio druga iji predsjednik od Georgea Busha. Uostalom, bio je iz suprotne politi ke stranke i druga ijih nazora. Clinton vanjskoj politici u po etku nije pridavao mnogo pa~nje, ve se usmjerio na rjeaavanje unutarnjih pitanja koja su zanimala graane SAD-a, koji su mu zbog toga i povjerili predsjedni ku du~nost. Nakon po etnog razdoblja svog predsjednikovanja, Clinton se viae posvetio vanjskoj politici te zauzeo va~no mjesto u povijesti meunarodnih odnosa. Clinton je ameri ku vanjsku politiku usmjerio od geopolitike i realpolitike prema geoekonomskom djelovanju u svijetu u kojem je nestala veina barijera iz proalosti i koji je sve viae pro~imao proces globalizacije. Osim toga, Clintonov mandat ostat e zapamen po humanitarnim intervencijama i pokuaaju da se uspostave bolji odnosi sa veinom najva~nijih aktera novog svjetskog poretka (Rusija, Kina, Europska unija) i ostalim dr~avama koje su bile spremne prihvatiti novi svjetski poredak u kojem SAD igraju ulogu lidera (veina tranzicijskih dr~ava, dr~ave Latinske Amerike itd.). Clintonov mandat na sigurnosnom planu ostati e zapamen po akcijama protiv neairenja oru~ja za masovno uniatenje, premjeatanju nuklearnog oru~ja i sporazumima za smanjenje broja tog oru~ja, terorizmu i novim sigurnosnim prijetnjama. George Bush jr. doaao je na vlast protiv volje ameri kih graana, ato je paradoks koji mu je omoguio izborni sustav star 200 godina. Pitanje je da li je ikada u razdoblju nakon graanskog rata ameri ka nacija bila toliko podijeljena, kao na izborima 2000. g. Mo~da jedino na izborima 1960. g., kad je razlika u broju glasova izmeu John F. Kennedyja i Richarda M. Nixona bila joa manja nego razlika izmeu Georgea Busha jr. i Ala Gorea jr. No, Kennedy je po slu~benim podacima dobio viae glasova ukupno od Nixona, a Bush je po slu~benim podacima ukupno dobio manje glasova od Gorea. Sama ova injenica u nekoj manje stabilnoj dr~avi dovela bi do stanja nesigurnosti i nestabilnosti. Nakon ustoli enja za predsjednika SAD-a, Bush jr. po eo je provoditi vanjsku politiku predo enu u predizbornoj kampanji. Osnovne crte te politike su: isticanje i o uvanje liderske pozicije SAD-a u svijetu, unipolarno djelovanje za zaatitu i osiguranje vlastitih interesa, odr~anje labavih koalicija ato viae dr~ava koje slu~e kao podraka ameri koj politici prema pojedinim regijama (stvaranje regionalnih saveznika i ravnote~e snaga u pojedinim regijama), preuzimanje odgovornosti za sigurnost veine globalnog prostora, ja anje sustava kolektivne sigurnosti NATO-a, politika promicanja i zaatite gospodarskih interesa SAD-a, promicanje ameri ke kulture i vrijednosti kao puta za lakae djelovanje na drugim poljima vanjskopoliti ke akcije. Osim toga, zaatita nacionalnih interesa, poveana izdvajanja za sustav nacionalne sigurnosti i posebno za vojno-tehnoloaki napredak, procjena pojedinih situacija u svijetu kao vrijednih ili ne za ameri ko djelovanje (tj. da li SAD imaju nacionalni interes u tome da vojno djeluju u nekoj kriznoj situaciji ili u nekoj regiji ili nemaju, poznata Powellova doktrina, podraku joj daju savjetnica za nacionalnu sigurnost Condoleeza Rice i neki lanovi predsjednikova kabineta). Osim ovih zna ajki, u vanjskoj politici Georgea Busha jr. isti u se rezerviranost prema institucijama meunarodnog prava i institucijama za o uvanje globalne sigurnosti, koje on smatra prijetnjom sigurnosti i suverenosti SAD-a. SAD je najavio povla enje iz Sporazuma ABM (jer nastavlja izgradnju proturaketnog atita), ato je dovelo do zaoatravanja odnosa s Rusijom i otvorilo mogunost nove utrke u naoru~anju u kojoj SAD ima nedosti~nu prednost. SAD ne poatuje rezolucije UN-a, protiv je Sporazuma o zabrani proizvodnje mina i Sporazuma o zabrani nuklearnih pokusa, protiv je uspostave Meunarodnog kaznenog suda, protiv je protokola iz Kyota o smanjenju zagaivanja atmosfere itd. Uspostava Meunarodnog kaznenog suda, koji nee moi suditi retrogradno (za zlo ine po injene prije datuma njegova osnivanja), mo~da je i klju no pitanje na kojem se mogla prelomiti podraka ameri kom nepoativanju meunarodnih konvencija i protokola. No, Europa, koja je mogla predstavljati najja u opoziciju ameri koj politici, zbog svoje nejedinstvenosti nije sposobna potpuno se suprotstaviti ameri kom stavu. Italija i `panjolska, u kojima su na vlasti desni ari u bitnim pitanjima vanjske politike programski bliski sadaanjoj ameri koj administraciji, popustile su ameri kom zahtjevu. Osim toga, Velika Britanija, kao dr~ava koja gotovo da viae i nema vlastitu vanjsku politiku, nego slijedi ameri ku vanjsku politiku u svim najva~nijim pitanjima, odmah je stala na stranu SAD-a. Stoga je imunitet ameri kih dr~avnih slu~benika u inozemstvu joa jedna od europskih koncesija SAD-u. Europa zbog svoje nejedinstvenosti i ameri ke premoi i jedinstvenosti vanjske politike, mora biti spremna igrati ulogu mlaeg brata SAD-u. Uloga mlaeg brata naravno ne vrijedi za sve dr~ave Europe. Neke dr~ave pokuaavaju voditi ato samostalniju i sna~nu prepoznatljivu vlastitu vanjsku politiku, a dobar primjer za to je Francuska. Veina dr~ava balansira izmeu europskog u sebi, posebno kad su ekonomski i socijalni aspekti u pitanju, te ameri kog kad su vojni, tehnoloaki i sigurnosni aspekti u pitanju. Nekoliko dr~ava sve viae po inje igrati ulogu satelita SAD-a, te slijede SAD u svim ili gotovo svim klju nim pitanjima vanjske politike, ~rtvujui tako vlastiti suverenitet. Tragi ni dogaaji od 11. rujna 2001. g. potresli su SAD i svijet, a borba protiv terorizma tradicionalnim vojnim sredstvima, uniatavanje talibanskog re~ima i teroristi kih elija po svijetu, postali su najva~nije nove zna ajke vanjske politike SAD-a. Tradicionalne vanjskopoliti ke orijentacije i anga~mani ovim dogaajima nisu bili dovedeni u pitanje. Dogaaji od 11. rujna 2001. g. dali su SAD-u priliku koju bi svaka velika i sna~na dr~ava, svjetski lider po~urila iskoristiti. Prilika je to da se preko borbe protiv terorizma osiguraju dugoro ni ameri ki interesi u najveem svjetskom spremniku energije, a to su Bliski istok i posebno sredianja Azija. Sredianja Azija kao prostor golemih neiskoriatenih zaliha energije samo eka da ju netko otvori prema svijetu, izgradi nu~nu infrastrukturu i po ne eksploatirati zalihe nafte i plina, koje su najbolji i esto gotovo jedini izvor sigurnih prihoda za dr~ave sredianje Azije. SAD kao najvei svjetski potroaa  energije (stoga i najvei zagaiva  atmosfere) moraju osigurati nesmetan dotok energije za svoje potrebe, jer bi poremeaj u dotoku energije doveo do naruaavanja ameri kog na ina ~ivota i potpuno uniatio bilo koju politi ku elitu na vlasti u SAD-u. Stoga je politika SAD-a potpuno razumljiva i jedina logi na politika, s obzirom da stanje svijesti ameri ke nacije i interesi gospodarsko-vojno-politi ke elite moi ne dopuataju druga iju politiku prema svijetu. Unipolarno djelovanje SAD-a izazvalo je nepovoljne reakcije veine dr~ave svijeta, posebno dr~ava Europske unije, od kojih je veina saveznik SAD-a u vojno-politi kom savezu NATO-u. No, mo~e se rei da je SAD s obzirom na svoju neupitnu vodeu poziciju u svijetu izabrao (da li je izabrao?, s obzirom da je zapravo izabrao Ala Gorea) jednu od tri mogue politike koje mu se pru~aju u djelovanju prema svijetu. Izmeu samostalne politike ili unipolarnog djelovanja, djelovanja sa saveznicima i djelovanja s ostalim dr~avama u okviru UN-a, SAD je izabrao uglavnom samostalno djelovanje. Unipolarno djelovanje SAD-a s nekadaanjim multipolarizmom i multipolarnim modelima (pentagonalizam Henry Kissingera, u kojem se globalna politika oblikuje kroz usklaivanje i balansiranje nacionalnih interesa nekoliko najva~nijih aktera svjetskog poretka), ima vrlo malo ili gotovo uope nema dodirnih to aka. Unipolarizam bi po neorealisti koj teoriji zbog svog hegemonskog djelovanja morao izazvati reakciju ostalih dijelova meunarodnog sustava (tj. aktera suvremenog svjetskog poretka), manje ili viae sposobnih za djelovanje. Za Brzezinskog SAD su jedina i posljednja svjetska supersila iju dominaciju nitko nee ugroziti joa nekoliko desetljea. Veina autora s podru ja meunarodnih odnosa prihvatila je stavove Brzezinskog. Ono ato mo~e poslu~iti kao potvrda navoda Brzezinskog, a ti e se Euroazijske aahovske plo e ameri ki je prodor u sredianju Aziju kao dio rata protiv terorizma. Osnovni uzrok ameri koj superpoziciji u svijetu nije samo nadmo i sposobnost SAD-a, nego i razjedinjenost ostatka svijeta koji je podijeljen na 190 dr~ava, od kojih svaka ima svoje partikularisti ke interese. SAD je uspio prikupiti najviae moi pod jedinstveno srediate upravljanja, stoga je toliko uspjeaan u svom djelovanju prema ostatku svijeta. ak i nekoliko najveih i najja ih dr~ava na svijetu joa uvijek ne smatraju da su njihovi interesi toliko ugro~eni od strane SAD-a da bi poduzeli zna ajnije korake u pravcu udru~ivanja s ciljem protuhegemonisti kog djelovanja. Odreene korake u tom pravcu ine Kina, Francuska i donekle Rusija, no svi ti koraci nisu dovoljni jer ove dr~ave prvenstveno atite svoje interese i nemaju globalnu, nego nacionalnu perspektivu djelovanja. Ove dr~ave uvaju svoje regionalne poretke i pozicije i ne udru~uju se u pravcu globalnog djelovanja. Ovakva situacija najvei je uspjeh za SAD i poticaj daljnjem, logi nom djelovanju SAD-a, koje ide prema o uvanju vodee pozicije u svijetu i eliminaciji moguih suparnika koji bi u budunosti mogli ugroziti vodeu poziciju SAD-a. Kada razmatramo meunarodne odnose izmeu SAD-a i ostatka svijeta, najbolji na in za uspjeanu analizu je sagledavanje odnosa SAD-a i pojedinih skupina dr~ava u svijetu, koje SAD u najopenitijem obliku dijeli na saveznike, dr~ave potpuno uklju ene u meunarodni sustav sa visokim stupnjem razvijenosti odnosa sa SAD-om, dr~ave u tranziciji, slabe dr~ave i opasne dr~ave (rogue states, ne prihvaaju uglavnom opeprihvaena pravila meunarodnog sustava i opasnost su za svjetski poredak i meunarodnu sigurnost). Ovakva generalizacija ameri ke vanjske politike prema pojedinim skupinama dr~ava, s obzirom na njihove zna ajke i prirodu odnosa prema SAD-u, korisna je jer nam omoguava izravnije i lakae sagledavanje odnosa SAD-a sa svijetom. No, moramo rei da su odnosi SAD-a i ostatka svijeta toliko opse~ni, sna~ni, duboki i raznorodni, da pojedine dr~ave ili odnose SAD-a sa pojedinim va~nijim partnerima ili neprijateljima moramo sagledavati kao jedinstvene slu ajeve, case-studies. Osim ovakvog pristupa prou avanju odnosa meu subjektima meunarodnih odnosa, u sagledavanju odnosa izmeu pojedinih aktera svjetskog poretka, mo~emo uvesti i pristup koji je viae vezan uz geopolitiku, a to bi bilo prou avanje odnosa SAD-a prema pojedinim svjetskim regijama, gdje bi regije bile osnovne jedinice analize, a dr~ave u regijama bile bi klasificirane prema njihovom odnosu sa SAD-om i prema njihovoj ulozi u regionalnom poretku i sustavu regionalne sigurnosti. Odnos SAD-a sa pojedinim najva~nijim jedinicama u svijetu, koji se osniva ne samo na identifikaciji najva~nijih aktera, nego ujedno koristi i teritorijalni i regionalni princip za identifikaciju pojedinih jedinica, primijenio je i Henry Kissinger u svojoj knjizi Does America Need a Foreign Policy? Toward a Diplomacy for the Twenty-first Century. Kissinger svijet dijeli na nekoliko cjelina i obrauje odnose tih cjelina i SAD-a. Knjiga sadr~i poglavlja America at the Apex: Empire or Leader?, America and Europe: The World of Democracies I (obrauje se transatlantsko partnerstvo, budunost NATO-a i europskih integracija, te Rusija, ato pokazuje malen zna aj koji Kissinger pridaje Rusiji, stavljajui je uz Europu i dajui joj mjesto dr~ave koja mora prihvatiti ameri ko vodstvo u svijetu; nekad su odnosi SAD-a i SSSR-a bili apsolutno najva~niji odnosi za SAD neovisno o njihovu karakteru koji je bio gotovo neprijateljski, a danas Rusija ne zauzima posebno mjesto u odnosima SAD-a sa svijetom), The Western Hemisphere: The World of Democracies II (u kojem se obrauju odnosi SAD-a i ostatka ameri kog kontinenta), Asia: The World of Equilibrium (tema su odnosi SAD-a i Azije bez jugozapadnog dijela, najva~niji akteri u tom velikom i va~nom prostoru su Kina, Indija i Japan), The Middle East and Africa: Worlds in Transition (Bliski istok kao prostor stalnih nestabilnosti, sukobljavanja i ratova, te Afrika kao globalni problem i prostor pogoen glau i sve veim razvojem zaraznih bolesti, tema su ovog poglavlja), The Politics of Globalization, Peace and Justice. Odnose s Europom i Rusijom Kissinger joa uvijek smatra najva~nijim za SAD, iako odnosi s Kinom i ostatkom Azije postaju sve va~niji. Budunost transatlantskog partnerstva od iznimne je va~nosti za sigurnost i stabilnost europskog prostora, ali i za sigurnost SAD-a. No, va~na je i zbog toga ato SAD-u omoguava da europski prostor ostane savezni ki raspolo~en prema SAD-u i omogui mu prisutnost u Europi. SAD je s raspadom hladnog rata morao odgovoriti na nekoliko izazova koji su prijetili opstanku transatlantske zajednice. Ti razlozi su: prestanak postojanja SSSR-a i procesi unutarnje fragmentacije i dezintegracije koji joa i danas ugro~avaju sigurnost dr~ava nasljednica SSSR-a ali i aireg prostora, ujedinjenje dviju njema kih dr~ava u novu ujedinjenu Njema ku kao sredianju i najmnogoljudniju dr~avu Europe sa treom svjetskom ekonomijom, tendencije europskih saveznika SAD-a da koriste vanjskopoliti ke akcije za sreivanje i poboljaanje unutarnjih politi kih prilika, te po etak stvaranja europskog obrambenog identiteta i zajedni ke europske vanjske i sigurnosne politike, koja u budunosti mo~e biti prijetnja opstanku NATO ili barem smetnja nastojanjima da NATO ostane ovakav kakav jest danas (pod sna~nim ameri kim utjecajem). SAD stoga mora ostati anga~iran na europskom prostoru, sna~no djelovati na svoje europske saveznike u pravcu odr~anja dosadaanje i razvijanja budue suradnje na bitnim politi kim i vojnim pitanjima. Uloga Rusije u svijetu danas je samo sjena nekadaanje sovjetskog zna aja, a Rusija mora prihvatiti ameri ko vodstvo jer nema mnogo izbora. Razila~enja oko nekih pitanja nee dovesti u pitanje ameri ko-ruske odnose. Kissinger je u svojoj knjizi ispravno predvidio zaokret u rusko-ameri kim odnosima koji je nastupio sredinom 2001. g., s prvim susretom Busha i Putina. Zaokret je to koji polako postaje konstanta odnosa nakon dogaaja od 11. rujna 2001. g., kad se SAD naaao na udaru radikalnih islamskih terorista. Procjena slu~bene ruske politike bila je takva da je zaklju eno kako su islamski teroristi i airenje islamskog fundamentalizma najvea opasnost koja ugro~ava teritorijalni integritet, suverenost i sigurnost Rusije. Prijetnja je to koja mo~e ugroziti i sam opstanak Ruske federacije, koja kao druga nuklearna sila svijeta nije u mogunosti potpuno se u inkovito obraniti od ovakvih prijetnji, jer joj velike koli ine nuklearnog oru~ja uope ne koriste za borbu protiv terorista, osim ako ne ~eli masovno uniatavati dijelove svog teritorija i bez razlike sve stanovniatvo koje ~ivi na takvim teritorijima. Upravo se u ovome paradoksu pokazuje golema, klju na razlika izmeu dva aspekta i poimanja sigurnosti, tradicionalnog hard-security i suvremenog soft-security pristupa, koji naglaauje da veini modernih i organiziranih dr~ava u svijetu danas ne prijeti tradicionalna vojna opasnost, nego prijetnje koje su skrivene, stalne i esto su otkrivene tek kad je ateta ve nanesena (napadi kemijskim i bioloakim oru~jem, bombaaki napadi, terorizam svih vrsta i oblika, propagandno djelovanje s ciljem stvaranja lojalnih sljedbenika itd.). Rusko vodstvo procijenilo je da se problemi sa SAD-om mogu rijeaiti kroz obostrane ustupke, a osim toga je bilo nemono sprije iti da SAD povu e neke poteze koje je ~elio povui. Upravo se u toj novonastaloj spremnosti na suradnju i popuatanje ameri kim zahtjevima. Kissinger u svojoj knjizi za odnose s Latinskom Amerikom ka~e da su takoer va~ni za SAD, ali ovdje je SAD toliko premoan u svakom pogledu, da se ne mora brinuti da bi netko mogao ugroziti izrazitu premo koju SAD ostvaruju u politi kom, ekonomskom i vojnom pogledu. Latinska Amerika potrebna je SAD-u kao veliko tr~iate i kao izvor sirovina (najviae ruda i poljoprivrednih proizvoda). U doba hladnog rata za SAD je ovdje postojala prijetnja, jedina prijetnja koja je mogla regiju odmaknuti od SAD-a i smanjiti utjecaj SAD-a na Latinsku Ameriku. Prijetnja se nije sastojala u mogunosti nastanka dr~ave hegemona koji bi ostvario jak utjecaj u Latinskoj Americi, jer takvo neato nikad nije bilo, niti e vjerojatno biti mogue. Prijetnja se sastojala u realnoj mogunosti promjene druatveno-politi kog sustava i druatvenih odnosa u Latinskoj Americi, sa razvojem revolucionarnih tendencija kod skupina domaeg stanovniatva u Latinskoj Americi, pod jakim utjecajem marksizma. No, utjecaj SAD-a u regiji bio je prevelik, a sigurnosni rizik joa vei, pa SAD nije mogao dopustiti takav razvoj dogaaja, te je vojnim intervencijama (Guatemala 1954., Kuba 1961., Dominikanska Republika 1965., Grenada 1983., Panama 1989.) i tajnim operacijama ili tzv. covert operations ( ile, Nikaragva, Guatemala, Salvador itd.), spre avao ili pokuaavao sprije iti ovakav razvoj dogaaja. Danas je, po mialjenju autora ovog rada, za SAD naju inkovitiji pristup geoekonomski pristup, koji je ve isproban, a sastoji se od sna~nog djelovanja multinacionalnih kompanija u ameri kom vlasniatvu, sa sna~nom podrakom dr~ave. Usto, naravno uvijek treba biti na oprezu ako se pojavi kakav nagovjeataj promjene druatvenih odnosa u dr~avama Latinske Amerike, jer bi moglo doi do promjene politike prema SAD-u, globalizaciji i geoekonomiji. No, takav razvoj dogaaja u suvremenoj Latinskoj Americi ipak nije vjerojatan. Kissinger za prostor Latinske Amerike predla~e suradnju i povezivanje, ato je ostvareno potpisivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini u Torontu, gdje je proairena zona slobodne trgovine koja ve postoji u sjevernoj Americi izmeu Kanade, SAD-a i Meksika (NAFTA). Odnose s Azijom Kissinger takoer smatra vrlo bitnima, no ti odnosi obilje~eni su razlikama koje postoje izmeu SAD-a i azijskih dr~ava u kulturi i civilizaciji. Najva~niji ameri ki saveznik u Aziji svakako je Japan, no odnosi s Japanom su stabilni i sigurni pa nisu previae izazovni za SAD. Za SAD su svakako najva~niji i najizazovniji odnosi sa Kinom, drugom svjetskom silom i vjerojatnom buduom velesilom. Kina je velika zemlja sa najveim brojem stanovnika, rastuim gospodarstvom i vojnom moi. Najvei je ameri ki suparnik koji mo~e ugroziti kontrolu azijskog prostora. Ostale azijske zemlje nisu dovoljno jake i previae su razjedinjene da bi ugrozile SAD ili se ujedinile u nastojanju da se suprotstave vodstvu SAD-a. Najva~nija zadaa SAD-a je igranje uloge posrednika u odnosima azijskih dr~ava, iji su odnosi joa uvijek optereeni brojnim neslaganjima, nerijeaenim problemima, teritorijalnim sporovima itd. SAD takoer treba sprije iti da jedna dr~ava (gotovo sigurno i jedino Kina) uspostavi dominaciju nad veim dijelom azijskog prostora. SAD treba i dalje posveivati pozornost Japanu i savezniatvu jer je Japan ameri ki mostobran u Aziji, koji zajedno s Korejom omoguuje ameri ku prisutnost u blizini kineskih i ruskih granica. Treba se posvetiti i rjeaavanju korejskog pitanja, zajedno s Kinom i Rusijom. Indija, kao druga najvea azijska sila takoer zaslu~uje pozornost SAD-a, iako je njena va~nost za SAD mnogo manja. Indija va~nost dobiva ne toliko zbog svoje va~nosti same po sebi, nego zbog stalnog neprijateljstva s drugom nuklearnom silom na Indijskom potkontinentu tj. u ju~noj Aziji, a to je Pakistan. Pakistan je ameri ki saveznik i dr~ava koja bi mogla ui u nuklearni rat s Indijom, ako se stvore prave okolnosti, ato u slu aju Indije i Pakistana postaje sve viae vjerojatno. Mogunost nuklearnog sukoba nije prijetnja samo sigurnosti Azije, nego i globalnoj sigurnosti, pa je SAD naravno prili no zainteresiran da u ju~noj Aziji ne doe do ovakvog razvoja dogaaja. Bliski istok, kao regija stalnih turbulentnih dogaaja, sukoba, nestabilnosti i ratova u fokusu je ameri ke globalne politike neprekidno posljednjih 60 godina. Va~nost koju Bliski istok ima za SAD je iznimno velika. Mo~e se izraziti kroz dva, povezana razloga. Prvi i va~niji aspekt je svakako onaj energetski, jer je Bliski istok (kojem se postupno pridru~uje i ju~ni dio sredianje Azije) najvei spremnik energije na svijetu, dok je SAD dr~ava koja je najvei svjetski potroaa  i uvoznik energije. Drugi razlog je svakako onaj sigurnosni, koji ima dva aspekta. Prvi aspekt je taj da Bliski istok mora biti toliko siguran i stabilan da se u pitanje ne dovodi nesmetana opskrba SAD-a naftom s prostora Bliskog istoka. Ovaj aspekt je dakle usko povezan s injenicom energetske va~nosti Bliskog istoka i ovaj aspekt ne bi postojao da nema te va~ne injenice. Drugi aspekt je taj da je Bliski istok ve desetljeima najvee leglo svjetskog terorizma. Terorizam, koji je svoj globalni domet pokazao s pojavom palestinskog terorizma 70-ih godina 20. stoljea, danas poprima nove oblike i nove sadr~aje. Usto, poprima i nove razloge zbog kojih se javlja. Danaanji terorizam s Bliskog istoka viae nije samo palestinski terorizam, jer se Palestinci danas za svoju dr~avu bore u svojoj domovini i u Izraelu. Suvremeni terorizam koji dolazi s Bliskog istoka jedan je od najveih sigurnosnih problema svijeta, a proairio se po gotovo svim muslimanskim zemljama svijeta. Povezan je s obnovom fundamentalizma u islamskom druatvu, koja joa ipak nije poprimila potpuno masovne razmjere. Za najveeg neprijatelja ovi novi teroristi smatraju SAD i njegovu globalnu politiku, posebno politiku koju SAD vodi prema muslimanskim zemljama Bliskog istoka, ali i ostalim muslimanskim zemljama svijeta, te politiku podrake Izraelu. Bliski istok je zbog dogaaja od 11. rujna 2001. g. ponovo u ~ariatu ameri ke vanjske politike. Politika globalnog djelovanja SAD-a danas se viae ograni ava samo na Bliski istok, ve je proairila prostor djelovanja. Prostor najja eg i rastueg ameri kog anga~iranja danas je uz Bliski istok postala sredianja Azija, zbog uspostave kontrole nad tim energetski klju nim prostorom i donedavno zbog uniatenja talibanskog re~ima. Osim ovog prostora, drugi prostor na kojem e SAD anga~irati svoju politiku je tzv. Rog Afrike ili The Horn, jer je tamo dokazana poja ana teroristi ka aktivnost (Sudan, Somalija), a geostrateaka i geoprometna va~nost Horna nikad nije ni dolazila u pitanje. Horn je ina e bio va~no popriate hladnoratovske borbe dviju supersila, koje su vodile posrednu borbu za uspostavu savezni kih re~ima u dr~avama Horna. Afrika, kontinent sa najveim problemima od svih kontinenata i regija koja predstavlja svojevrsnu rak-ranu ovje anstva. Kod Afrike je va~no napraviti distinkciju izmeu Magreba i Egipta, koji su nastanjeni prete~no Arapima, te su vrlo razli iti od podsaharske Afrike koja je prete~no naseljena negridnom rasom i pogoena golemim problemima. Podsaharsku Afriku Kissinger smatra regijom u kojoj bi meunarodna zajednica mogla pa~ljivim i moralnim djelovanjem umanjiti posljedice nekadaanjeg kolonijalnog izrabljivanja i smanjiti siromaatvo, gladi i bolesti koje haraju ovom regijom. Osim suzbijanja AIDS-a koji se u Africi polako pretvara u pandemiju, koja prijeti istrebljenjem veeg dijela stanovniatva nekih dr~ava, trebalo bi se anga~irati i na smanjenju prirodnog prirasta stanovniatva. Ako se nastavi sadaanji prirodni prirast stanovniatva Afrike, ak ni posljedice epidemije AIDS-a nee biti tolike da ostatak stanovniatva Afrike mo~e gospodarski napredovati i jednog dana biti osloboen gladi i bolesti. Osim toga, sve je vei broj djece u Africi koja se raaju zara~ena virusom HIV-a i njihovi ~ivoti gotovo sigurno su osueni na propast, pa je ovakvo igranje ljudskim ~ivotima mnogo viae ne ovje no od kontrole, tj. smanjenja prirodnog prirasta. Kissinger Afriku smatra pitanjem na kojem bi se mogla vidjeti ukupna spremnost meunarodne zajednice da djeluje moralno i odgovorno. Afrika je test ne samo za SAD, nego i za Europu, UN i mnoge vladine i nevladine organizacije. U slu aju Afrike mogue je i ispitati spremnost svijeta na humanitarno interveniranje u cilju spre avanja humanitarnih katastrofa, jer Afrika je dio svijeta koji nije geostrateaki toliko va~an (kao ato je npr. Bliski istok), da bi u njemu neka sila ili vojni savez iali intervenirati da zaatite svoje isto nacionalne interese. Ovakva pretpostavka donekle je u suprotnosti s Kissingerovom premisom da SAD mora svoju vanjsku politiku graditi na vrstom ostvarivanju i zaatiti svojih nacionalnih interesa. S obzirom da nacionalni interesi danas ne mogu biti ostvarivani ni zaatieni bez globalnog djelovanja, SAD mora ostati izravno ili neizravno prisutan u gotovo cijelom globalnom prostoru, kako ne bi doveo u pitanje svoje nacionalne interese. Ovo je logi an zaklju ak ako emo poatovati prvu premisu Henrya Kissingera, koja je ujedno i prva premisa svake vanjske politike utemeljene na realisti kim principima, jasnim i svojstvenim meunarodnom sustavu sastavljenom od suverenih teritorijalnih dr~ava. Prva briga dr~ava je naravno opstanak, a kad je opstanak s velikom vjerojatnoau zajam en, aktivnosti dr~ava usmjeravaju se prema ostalim nacionalnim interesima (naravno opstanak, tj. zaatita suvereniteta i teritorijalnog integriteta su najva~niji nacionalni interesi svake suverene dr~ave). Kissinger jasno ka~e da nijedna dr~ava, ma koliko bila sna~na i utjecajna u meunarodnoj zajednici, nije bila i nee biti spremna troaiti svoje resurse i ~ivote svojih vojnika zbog isto humanitarnih razloga. Mora postojati geopoliti ki, ekonomski ili sigurnosni interes koji e neku dr~avu uvjeriti da krene u akciju i poaalje svoje vojnike izvan svojih granica. Zbog ovih razloga u svijetu danas, iako postoje razli ite vojne intervencije, akteri intervencija slu~e se sofisticiranim vojno-tehnoloakim sredstvima, kako ne bi ugrozili ~ivote svojih vojnika i naatetili percepciji vlastite vanjske politike u javnom mnijenju vlastitog druatva. Mo~emo zaklju iti da e SAD u skladu s vodeom pozicijom koju ima u svijetu i dalje nastaviti najzna ajnije utjecati na budunost globalnih meunarodnih i geopoliti kih odnosa. Samim time najzna ajnije e utjecati na sudbinu svijeta, posebno ako se uzme u obzir utjecaj SAD-a na globalnu ekonomiju i globalni ekoloaki sustav. Sljedeih nekoliko desetljea bit e obilje~eno dominacijom SAD-a u svijetu na svim poljima. Pitanje je samo da li e ta dominacija u vrijednosnom smislu biti dobra ili loaa, bez obzira ato to zna ilo. Odgovor na to pitanje kakva e dominacija biti dobiti emo u budunosti kroz razvoj meunarodnih odnosa izmeu ostalih zna ajnih i manje zna ajnih aktera svjetskog poretka. Ako odnosi izmeu najva~nijih aktera svjetskog poretka budu postajali sve viae i viae kooperativni, pa ak i savezni ki, s tendencijom distanciranja od SAD-a i njegove unipolarne politike, znat emo da je ameri ka dominacija prevelika i po inje izazvati protivne reakcije. No, u suprotnom slu aju biti e teako ocijeniti da li se najzna ajniji akteri osim SAD-a nisu ujedinili u protuameri kom djelovanju zbog toga ato nisu osjeali dovoljno sna~nu potrebu za time, ili zato ato su utjecaj i sposobnost uvjeravanja SAD-a bili toliki da im to nisu dopustili. 5.4 Kina Kina je danas dr~ava ije vrijeme tek dolazi, a kineska civilizacija, koja je najstarija kontinuirana civilizacija na svijetu, ponovno ulazi u joa ja e razdoblje procvata i napretka. Od kraja 70-ih godina proalog stoljea, nakon smrti Mao Zedonga i rjeaenja borbe za njegova nasljednika, po inje veliki zaokret u kineskoj unutarnjoj i vanjskoj politici. Klju ni ovjek tog zaokreta bio je svakako Deng Xiaoping, kojeg e povijest sigurno svrstati meu nekoliko najzna ajnijih ljudi u novijoj kineskoj povijesti, mo~da i povijesti Kine uope. Deng je Kinu uspio promijeniti u tolikoj mjeri, da vjerojatno veina Kineza i ostatak svijeta nisu mogli to predvidjeti. Kina je pod Dengovim vodstvom zapo ela s velikim ekonomskim reformama, koje su joj donijele najdu~i kontinuirani porast BDP u svijetu u posljednja dva desetljea. Kina sa sadaanjom stopom porasta BDP-a mo~e udvostru iti svoj BDP otprilike svakih 10 godina, ato ne mo~e potrajati joa vrlo dugo, ali ipak nije manje impresivno. Ekonomske reforme najviae su bile izra~ene u zaokretu prema tr~ianom gospodarstvu, liberalizaciji kineskog gospodarstva, velikim stranim ulaganjima i velikim infrastrukturnim projektima. Politi ke reforme u vidu vee demokratizacije druatva slabo su pratile ekonomske reforme. No, i za to postoji djelomi no opravdanje, koje se sastoji u realnosti kineskih uvjeta i svakodnevnice, koja tra~i jaku sredianju i odlu nu vlast i ne bi podnijela nagli prijelaz u potpuno druga iji oblik vladavine. Kina je danas dr~ava koja sve viae po inje sli iti nekim od azijskih tigrova, koji takoer imaju jaku sredianju vlast, uz istodoban razvoj izvozno orijentiranog gospodarstva osnovanog na ekonomskim zakonitostima i tr~ianim principima. Zbog ovakvog razvoja dogaaja, Kina je stekla sposobnost da oja a svoj politi ki utjecaj u svijetu i modernizira i unaprijedi sposobnosti svog sustava nacionalne sigurnosti. Kao velika dr~ava sa najveim brojem stanovnika na svijetu, va~nost Kine u meunarodnim odnosima namee se sama po sebi, pogotovo kad je praena sve veim i konkurentnijim gospodarstvom. Stoga neki predviaju da e ve za 20-30 godina nastupiti doba Kine u meunarodnim odnosima. Kina bi mogla po eti ostvarivati vrlo jak utjecaj na meunarodne i geopoliti ke odnose i svjetski geopoliti ki poredak. Utjecaj Kine mogao bi se kumulativno poja ati, ako bude vodila politiku u kojoj nee biti izra~ena ~elja za dominacijom, nego ~elja za stvaranjem savezniatava. Va~no e biti i to da se kineski stav o potrebi postojanja multipolarnosti u svijetu ne promijeni, ato nije vjerojatno. Kina je jedan od najveih zagovornika multipolarnog svijeta, koji je u suprotnosti s unipolarnoau i sve sna~nijom hegemonijom koju ostvaruju SAD. Kina je istodobno jedna od najveih nepoznanica i predstavlja mo~da najvei izazov za novi svjetski geopoliti ki poredak. Suvremena kineska vanjska politika u skladu s geopoliti kim, geostrateakim i meunarodnim polo~ajem Kine odreuje svoje prioritete prema tim realnostima. Osim toga, oblikuje svoje djelovanje prema svijetu i prema razvoju dogaaja u najva~nijim dr~avama u meunarodnoj zajednici. Kao i gotovo svaka dr~ava, posebnu pozornost posveuje i svojim susjedima, pogotovo zbog toga jer izravno grani i sa tri nuklearne sile. S jednom od njih, koja je ujedno i najmanje va~na, ima odnose koji obilje~uje savezniatvo. Ta sila je Pakistan, koji je prirodno povezan s Kinom, zbog neprijateljstva s Indijom. Druga sila je Indija, s kojom Kina ima loaije odnose, zbog teritorijalnih razmirica, pitanja Tibeta i borbe za prevlast u Aziji, u kojoj Kina ima neusporedivo bolju poziciju. Trea nuklearna sila s kojom Kina grani i je naravno Rusija, druga nuklearna sila svijeta i dr~ava s kojom je Kina u povijesti imala mnogo teritorijalnih razmirica, nesporazuma i manjih konflikata. S raspadom SSSR-a doalo je i do poboljaanja rusko-kineskih odnosa, pa se mo~e rei da su ti odnosi danas konstruktivni. Kina je slu~beno priznala danaanju granicu prema Rusiji i ostalim dr~avama ZND-a u sredianjoj Aziji, te je s Rusijom sklopila niz sporazuma, od kojih neki uklju uju i dr~ave sredianje Azije (`angajska skupina). Indikativan je veliki porast trgovinske razmjene s Rusijom i dr~avama sredianje Azije, te izgradnja naftovoda koji bi trebao povezivati sredianju Aziju i rubna mora Tihog oceana. Ovaj naftovod bi trebao postati konkurencija prijevozu nafte morem iz Perzijskog zaljeva i biti glavna opskrbna linija naftom Kine, Japana i isto ne Azije. Kina s Japanom danas ima razvijenu gospodarsku suradnju, s velikim japanskim ulaganjima u kinesko gospodarstvo. Politi ki odnosi optereeni su upornim japanskim nepriznavanjem odgovornosti za ratne zlo ine u Kini ije se posljedice mjere milijunima mrtvih. Osim toga, Japan zbog svoje povezanosti i subordinacije SAD-u u vanjskopoliti kim i sigurnosnim pitanjima, ne mo~e nikada razviti odnose s Kinom na viaoj razini nego ato su sada, ako ne promijeni temelje svoje vanjske politike. Dr~ave jugoisto ne Azije u odreenoj mjeri plaae se Kine i njenog rastueg utjecaja u Aziji, te ju do~ivljavaju kao regionalnog hegemona. Ove dr~ave udru~ene su u ASEAN (Udru~enje dr~ava jugoisto ne Azije) i razvijaju bilateralne i multilateralne odnose unutar organizacije ASEAN. S Kinom imaju razvijenu trgovinsku suradnju, ali u temeljnim vanjskopoliti kim pitanjima ili slijede SAD ili imaju vlastiti kurs. Kineska vanjska politika aktivna je na viae pravaca: globalno odbija svjetski poredak utemeljen na hegemoniji, pokuaava razviti odnose s azijskim dr~avama istog mialjenja, razvija intenzivnu suradnju s Rusijom, promovira ideje multipolarizma u dr~avama Treeg svijeta. U skladu s promicanjem multipolarizma, Kina takoer smatra da Ujedinjeni narodi moraju ostati jedino mjesto gdje se donose temeljne odluke o svjetskom poretku i upotrebi sile protiv agresora, uz sve druge va~ne funkcije koju ta organizacija danas obavlja. Ja anje uloge Ujedinjenih naroda, njihova reorganizacija i preuzimanje novih funkcija injenica je koju e Kina svakako podr~ati. Odnosi Kine i SAD-a prolaze kroz tranzicijsko razdoblje u kojem e se vjerojatno iskristalizirati kakva e biti openita priroda tih odnosa u budunosti, iako to ne mo~emo sa sigurnoau tvrditi. Za Clintonova mandata, SAD su prema Kini i isto noj Aziji vodile politiku aktivnog anga~iranja, povezujui ekonomske i sigurnosne interese, razvijajui gospodarsku suradnju kroz jam enje sigurnosti, u skladu s Clintonovom posthladnoratovskom geoekonomijom. Kina predstavlja jednog od etiri najva~nija aktera svjetskog poretka. Glavna zna ajka ameri ke politike prema Kini je nepostojanje konsenzusa oko politike, a niti oko uloge i zna aja suvremene Kine. Najvea razila~enja su oko pitanja ljudskih prava i neprihvaanja liberalne demokracije i zapadnoj vrijednosti u Kini. Osim toga, neslaganja postoje i oko Tajvana, Tibeta, proliferacije oru~ja itd. Ipak je u toj politici bio mogu odreen konsenzus oko tri temeljna pitanja (ekonomska suradnja, mir i sigurnost azijskog prostora), voen ipak uglavnom ekonomskim interesima. S dolaskom Georgea Busha jr. na mjesto predsjednika SAD-a dogaa se zaokret u ameri koj vanjskoj politici uope, pa tako i prema Kini. Sadaanja ameri ka administracija ima mnogo radikalnija stajaliata prema Kini od one prethodne. No, s obzirom na trenutno potpuno druk ije prioritete ameri ke vanjske politike (borba protiv terorizma), Kini se u ameri koj administraciji ne pridaje prevelika pozornost. Osim toga, u SAD-u je procijenjeno da su snaga Kine i utjecaj u meunarodnoj zajednici mnogo manji nego ato se smatralo prije, pa SAD uglavnom provodi politiku ignoriranja Kine i njenih zahtjeva prema meunarodnoj zajednici. Ovakva politika je rizi na. Najvea brana kineskom vienju svjetskog poretka su SAD, koje su gotovo u potpunosti uspjele nametnuti svoje vienje svijeta na veem dijelu globalnog prostora. Kina danas predstavlja najveu silu na prostoru Azije i zapadnog Pacifika. Njena uloga i zna aj u Aziji mogu samo porasti. Kina se ne mora bojati vanjskih neprijatelja, osim u slu aju totalnog nuklearnog sukoba, poslije kojeg viae nee biti va~na ni Kina ni bilo koja dr~ava. S obzirom da je vjerojatnost takvog sukoba mala, prave opasnosti za Kinu mogu doi samo iznutra ili biti unesene unutra s kineskih granica. Radi se o mogunostima sukoba niskog intenziteta (koji ve godinama pogaaju Rusiju i naruaavaju njenu stabilnost i najvea su prijetnja sigurnosti), airenju propagande koja je protivna kineskom poretku, airenju raznih drugih prijetnji koje spadaju u soft-security  trgovina drogom, oru~jem, opasnim tvarima, vojnom tehnologijom, ljudima itd. Kina mora biti spremna odr~avati jak sustav unutarnje sigurnosti, osim ato odr~ava i modernizira Kinesku narodnooslobodila ku armiju. 5.5 Rusija Rusija, najvea dr~ava na svijetu i nekadaanji jedini pravi suparnik SAD-a i druga supersila, danas je dr~ava-bolesnik, kao ato je to nekad bilo Otomansko carstvo. Rusija je iz hladnog rata i planskog gospodarskog sustava izaala u velikoj mjeri uniatena gospodarstva, s golemim politi kim i ekoloakim problemima, te stanovniatvom koje umjesto nekadaanje nametnute ideologije i iluzija o veli ini i povijesnoj misiji maj ice Rusije danas ima samo jednu jedinu brigu, a to je  kako pre~ivjeti? Rusko gospodarstvo uglavnom je prealo u ruke novostvorene politi ko-gospodarske elite iji se utjecaj u dr~avi i druatvu sna~no ispreplie. Plja kaaka privreda nema sluha za potrebe obi nih Rusa i nacionalne interese Rusije. Boris Jeljcin i njegova nekompetentna i nemarna vladavina omoguili su razvoj kaoti nog stanja u Rusiji. U tome kaosu bili su ugro~eni ak i teritorijalni integritet i opstanak Rusije, te sama demokracija u Rusiji (koja nije imala niti danas ima veze sa demokracijom u zapadnoj Europi, u Rusiji vlada autokracija). SAD i Europa bili su jamci opstanka Jeljcina i glavni pomaga i Rusije u tom po etnom razdoblju nakon nastanka neovisne ruske dr~ave. Jeljcin je ipak uveo odreeni stupanj demokracije u Rusiju i po eo je provoditi reforme. Osim toga, slijedio je savjete koji su mu dolazili sa Zapada i nije pokuaavao obnoviti rusku mo, ato je Zapadu najva~nije. Nakon po etnih dobrih odnosa Rusije i SAD-a u posthladnoratovskom razdoblju doalo je do zaoatravanja oko mnogih pitanja ( e enija, airenje NATO-a, Balkan itd.). Velika kriza koja je pogodila Rusiju 1998. g., bila je joa jedan korak prema dnu s kojeg se Rusija izvukla zbog porasta cijena nafte (glavni ruski izvozni proizvod, strategijska sirovina i sredstvo za discipliniranje neposluanih susjeda koji ovise o ruskoj nafti). Rusija danas uvelike ovisi o situaciji na svjetskom tr~iatu nafte jer visoke cijene nafte Rusiji omoguuju normalno funkcioniranje njenih institucija, vojske i policije. Osim velikih ekonomskih problema, Rusiju pogaaju problemi sa susjedima (Ukrajina, balti ke dr~ave) i s manjinskim narodima koji se nalaze u sastavu Ruske Federacije (npr. e enija). Nakon odlaska Jeljcina s predsjedni ke du~nosti i s dolaskom Vladimira Putina na du~nost ruskog predsjednika, doalo je do velikih promjena u ruskoj unutarnjoj i vanjskoj politici, iako je Jeljcin ustoli io Putina da nastavi njegov politi ki kurs i sprije i ja anje komunista u Rusiji. Putin je rijeaio e ensko pitanje, po eo provoditi reforme u upravi, vojsci, sudstvu, te zapo eo borbu protiv ruske oligarhije. Osim toga, po eo je raditi na uspostavi nove ruske vanjske politike i novog imagea Rusije i ruske sile u svijetu. Po nekim zna ajkama, mo~e se rei da se Putin djelomi no vratio politici SSSR-a iz hladnog rata po izboru saveznika. No, Putin takoer u svojoj politici nije imao stalan i nepromjenjiv smjer jer se po eo ponovno pribli~avati SAD-u ato se ne ini logi nim korakom s obzirom na dotadaanje zna ajke svoje vanjske politike. Nakon ovog zaokreta, ve poznatog kao Putinova doktrina, doalo je do pribli~avanja Rusije Zapadu. Na rusko pribli~avanje Zapadu zna ajno je utjecalo novo stanje u meunarodnoj zajednici, vezano uz teroristi ke napade i borbu protiv terorizma u svijetu. Uspostava globalne antiteroristi ke koalicije donijela je nove mogunosti suradnje izmeu Rusije i SAD-a, koji su prili no brzo i bezbolno rijeaili svoje nesuglasice oko airenja NATO-a, ameri kog istupanja iz ABM sporazuma i smanjenja broja nuklearnih bojevih glava na otprilike jednu treinu sadaanjeg broja sa svake strane. U drugoj polovini 90-ih godina SAD su pokuaavale druga ijom taktikom ostvariti svoje geostrateake ciljeve u prostoru Euroazije koji okru~uje Rusiju. Odnosi Rusije i SAD-a bili su zna ajno druga ije prirode nego ato su sada. U knjizi Velika aahovska plo a Zbigniew Brzezinski piae da SAD ~ele policentrizam kad je raspodjela geostrateakih pozicija u Euroaziji u pitanju, da strpljivo i naporno grade odnose sa najva~nijim dr~avama koje okru~uju Rusiju (tzv. geopoliti kim osima: Ukrajina, Azerbejd~an, Uzbekistan), da Rusija ne mo~e sprije iti proairenje NATO-a te da nema uvjeta da bude strateaki partner SAD-u, jer za to jednostavno nije sposobna zbog svojih unutarnjih slabosti koje se projiciraju i prema van, naravno. Ruska vanjska politika umnogome je odreena unutarnjim prilikama u Rusiji, koje su loae i brzo se mijenjaju generirajui nove krize, pa je nemogue trajno definirati rusku vanjsku politiku i nacionalne interese za sljedea desetljea. Promjena u ruskoj vanjskoj politici mo~e se najbolje ia itati iz promjene u ruskoj vanjskopoliti koj orijentaciji u posljednjih nekoliko godina. Rusija krajem 90-ih nije imala nikakvih mogunosti da bude partner SAD-a na globalnoj razini, a tih mogunosti nema ni danas. No, promjena koja se desila sastoji se u druga ijem stavu slu~bene ruske politike prema SAD-u i globalnim geopoliti kim i meunarodnim odnosima. U lanku Izazovi novom svjetskom poretku, Radovan Vukadinovi piae da je u nedostatku sredstava za odr~avanje partnerstva sa SAD-om, ruska politika usmjerila svoje napore prema bli~em inozemstvu (zemlje ZND-a), Kini i zemljama zapadne Europe. U skladu s promjenama u ruskoj vanjskoj politici, isti autor u lanku Novi rusko-ameri ki odnosi navodi kako je klju na to ka za promjenu ruske vanjske politike bio napad na SAD od 11. rujna 2001. g. Ovaj napad bio je povod koji je pokrenuo goleme reperkusije, ne samo u ameri koj vanjskoj politici, nego kao ato vidimo i u politikama veine va~nih i monih dr~ava svijeta i mnogih meunarodnih organizacija. No, u ruskom slu aju ini se da je napad od 11. rujna poslu~io samo kao dobar povod predsjedniku Putinu da svom narodu da opravdanje za svoj novi vanjskopoliti ki smjer. Rusija je ve dugo vremena svjesna svoje pozicije u globalnim odnosima, koja je sve viae slabila. Naravno da ruska slu~bena politika to nije smjela niti smije priznati ruskom narodu. Stoga je borba protiv globalnog terorizma u ruskom slu aju bila dobar izgovor da se popusti SAD-u na mnogim poljima. SAD je tako dobio rusku bezrezervnu podraku u borbi protiv terorizma (ato Rusija koristi kao opravdanje za borbu protiv e ena i pacificiranje e enije), dobivena je ruska potpora (da li je Rusija uope imala mogunosti da poduzme neato?) za napad na talibanski re~im u Afganistanu i potpora za razmjeataj ameri kih vojnika u sredianjoj Aziji i na Kavkazu, uz koriatenje vojnih baza u Uzbekistanu, Turkmenistanu, Tad~ikistanu, Kirgistanu i Gruziji. Putin je pristao na sve ove ustupke, o ekujui naravno i protuusluge od SAD-a. Odnosi koje su uspostavili George Bush jr. i Vladimir Putin za logi nu posljedicu trebali bi imati daljnje poboljaanje odnosa SAD-a i Rusije. SAD je Rusiji omoguio da postane dvadeseta lanica NATO pakta, ali ne punopravna lanica sa pravom veta, jer to Rusija nije i ne mo~e biti. Rusija samo ima mogunost sudjelovanja u radu NATO-a i davanja vlastitog mialjenja o problemima kojima se NATO bavi. Odluka koju su donijeli transatlantski saveznici pokazuje da oni joa uvijek smatraju Rusiju dovoljno va~nom da bi pitali za mialjenje Rusiju kad se radi o sigurnosnim pitanjima u Euroaziji. Ovakvu odluku mora se analizirati zbog nekoliko razloga. Rusija jest najvea dr~ava svijeta s drugim nuklearnim potencijalom te je fizi ki prisutna na 1/3 prostora koji zauzima Euroazija. Iz ovih injenice proizlazi va~nost i uloga Rusije u Euroaziji. Rusija je Zapadu potrebna ne da djeluje u Euroaziji, nego upravo suprotno  da ne djeluje, nego da se ato viae bavi sama sobom i odnosima sa SAD-om i donekle Europom. Nakon ato je Ruskoj SFSR raspadom SSSR-om oduzeta mogunost globalnog djelovanja, suvremena Rusija nema mogunost djelovanja ni na itavom prostoru Euroazije, jer viae ne mo~e prijetiti vojnim djelovanjem, a za ostale vrste djelovanje uglavnom nema sredstava. Naravno, joa uvijek ima dr~ava, lanica ZND-a koje su uvelike ovisne o Rusiji, ali je ta ovisnost sve manja, pogotovo otkad se SAD od 2001. g. prvi put pojavljuje kao direktno prisutan akter i u dr~avama ZND-a. Rusija danas viae ne predstavlja toliko zna ajnog aktera, koji bi mogao samostalno mijenjati globalne odnose i usmjeriti razvoj svjetskog poretka u drugom pravcu. Rusija, ako ~eli djelovati na planu veem od regionalnog ili susjednog svojim granicama, mora tra~iti nekog jakog budueg saveznika. Ovisno o tome ato Rusija ~eli, kakvo bi to globalno djelovanje trebalo biti, ovisiti e i izbor mogueg budueg saveznika, ako do njega doe. Ako e htjeti gospodarski se umjereno razvijati i usmjeriti se na trgovinu, saveznika treba tra~iti u Europskoj uniji ili barem nekoj od dr~ava Europske unije ili viae njih (Njema ka, Francuska). No to ipak nee i ne mo~e biti savezniatvo u pravom smislu te rije i, mo~da viae posebni odnosi ili neka vrsta partnerstva. Ako ~eli nastaviti novo proklamiranu politiku, s te~iatem na sigurnosnim pitanjima, mo~e se i dalje sna~nije vezati uz SAD, ali prerano je govoriti kakvi e biti u inci nove ruske vanjske politike i koliko e ona potrajati. Trea mogunost je i najizazovnija za globalne geopoliti ke odnose, a predstavlja rusko povezivanje s Kinom. Suvremena ruska politika ~eli razvijati dobre odnose s Kinom, kao ato ih ~eli razvijati sa svim svojim susjedima, na principu jednakosti i poatovanja suverenosti i teritorijalnog integriteta. Dvije strane ve nalaze zajedni ke ekonomske (trgovina, ruske sirovine za kineske proizvode) i politi ke interese (meusobna podraka oko Tajvana i e enije, princip teritorijalnog integriteta obiju dr~ava, protiv separatizma i samoopredjeljenja pojedinih manjina u Rusiji i Kini). Da li e odnos s Kinom imati druga iji karakter od odnosa s ostalim susjedima ovisit e o tome da li e Kina tra~iti da Rusija igra ulogu mlaeg brata. Uspjeh mogueg strateakog partnerstva ovisit e o tome. Kina ne bi smjela tra~iti od Rusije da joj Rusija mora direktno priznati vodeu ulogu, iako Kini ve danas objektivno pripada uloga starijeg brata u moguem kinesko-ruskom partnerstvu. Moralo bi to biti pravo partnerstvo, osnovano na otvorenosti i s to nom podjelom uloga svake dr~ave u tom partnerstvu. Rusija bi trebala biti jamac sigurnosti i djelovati prema Europi, a Kina glavni eksponent djelovanja na azijskom i pacifi kom prostoru. Djelovanje prema SAD-u i ostatku svijeta moralo bi biti zajedni ko i koordinirano. 5.6 Europska unija Europska unija kao etvrto srediate moi u svijetu zaslu~uje pozornost, viae s aspekta meunarodnih odnosa, a manje s aspekta geopolitike. Zna aj Europske unije u meunarodnoj zajednici najviae proizlazi iz njene gospodarske moi, jer Europska unija ima gospodarstvo koje je sveukupno gledano vee ak i od ameri kog gospodarstva. Osim toga, ima i viae stanovnika od SAD-a. S najavljenim proairenjima, broj stanovnika Europske unije joa e porasti. Politi ka mo Europske unije mnogo je manja od njene gospodarske moi, zbog razjedinjenosti u stavovima i kompliciranom i dugotrajnom procesu donoaenju odluka. To je posve normalno jer Europska unija nije dr~ava, nego savez dr~ava, supranacionalna zajednica, politi ka i ekonomska integracija. U Europskoj uniji ne postoji jedan stav i jedan glas, nego se stavovi svih 15 dr~ava lanica moraju uzimati u obzir. Odluke ne mogu biti donesene ako nije postignut konsenzus. Vojna mo Europske unije takoer je u neskladu s gospodarskom moi Europske unije. Europska unija nema vlastitu vojsku, a Eurocorps i pokuaaji stvaranja Europske sigurnosne i obrambene politike (ESDP), kao dijela koncepta Zajedni ke vanjske i sigurnosne politike (CFSP) ne razvijaju se ni pribli~no onolikom brzinom i pravcem kako se trebaju i mogu razvijati. Europska unija je pri razvijanju Europskog sigurnosnog i obrambenog identiteta (ESDI) pristala da se ESDI razvija unutar NATO-a kao dodatna aktivnost. Europska unija danas po iva na tri stupa  gospodarstvo, vanjska politika i sigurnost, pravosue i unutarnja politika. Prvi stup je joa uvijek najva~niji i vjerojatno e tako i ostati. Za polo~aj Europske unije u novom svjetskom poretku najva~niji je drugi stup koji se odnosi na vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije. Europska unija danas predstavlja jedno od etiri najva~nija srediata moi u svjetskom poretku, ali na njezinu stvarnu mo zna ajno utje e stupanj jedinstva dr~ava lanica. Stupanj jedinstva koji mo~e biti postignut oko temeljnih pitanja ureenja svjetskog poretka i njegovih osnovnih obilje~ja vrlo je bitan. Europska unija ima vrlo slab glas kad se raspravlja o tome da li svijet treba biti unipolaran ili multipolaran, kakva treba biti uloga SAD-a u novom svjetskom poretku, kakva treba biti uloga UN-a itd. Europa inzistira na poativanju mnogih konvencija i protokola (npr. Kyoto protokol, Cartagena protokol, Ottawska konvencija, zabrana nuklearnih pokusa, Meunarodni kazneni sud itd.), ali njeno inzistiranje nije uvjerljivo, a mo uvjeravanja drugih nedovoljna. Vrijednosna orijentacija europske vanjske i sigurnosne politike mnogo je pozitivnija od vrijednosne orijentacije ostalih najva~nijih aktera svjetskog poretka, ali je europsko vienje svijeta i uspjeh europske vanjske politike u drugom planu s obzirom na ostale va~ne aktere. SAD uspijevaju nametnuti svoje vienje svjetskog poretka velikom dijelu svijeta, Rusija to uspijeva djelomi no u svom susjedstvu, Kina takoer. Europska unija neke stvari ne uspijeva nametnuti ni u nekim dijelovima Europe, pa ak niti nekim svojim lanicama koje svojim unilateralnim djelovanjem prema izvaneuropskim silama razbijaju jedinstvo Europske unije. Europska unija odr~ava neke vrste posebnih odnosa s mnogim dr~avama koje nisu lanice Europske unije, kroz razne sporazume i pridru~ena lanstva. Europska unija ima takve vrste odnosa i s mnogim neeuropskim dr~avama. Razila~enja u mnogim bitnim pitanjima sa SAD-om vjerojatno nee dovesti do nestanka transatlantskog partnerstva, jer je to partnerstvo pre vrsto, i jer je nejedinstvo Europske unije preveliko da bi dopustilo jedinstven stav prema nekom bitnom pitanju, od kojeg se ne bi odstupalo po svaku cijenu. Stoga e transatlantsko partnerstvo, uz nesumnjivo neke transformacije koje e morati proi, ostati najva~niji moment u vanjskoj politici Europske unije. Transatlantizam ima budunost jer su dr~ave zapadne Europe (a mo~da i drugih dijelova Europe) upuene na SAD, ija bi prisutnost i partnerstvo trebale biti prirodna injenica i brana protiv prijetnji i moguih opasnosti s istoka i juga. Odnosi Europske unije i Rusije prolaze kroz etapu promjena, u kojima i jedna i druga strana tra~e nove prilike za suradnju, najviae na gospodarskom planu. Nakon brojnih razli itosti u stavovima oko integracije Rusije u europske gospodarske tokove, Europska unija je usvojila Zajedni ku strategiju za Rusiju. Rusija je poja ala svoje kontakte s EU kad je shvatila da od novog ameri ko-ruskog strateakog partnerstva nee biti niata. No, dogaaji od 11. rujna 2001. g. ponovno su u srediate pa~nje uveli ameri ko-ruske odnose, a odnosi s Europskom unijom naali su se u drugom planu. Rusija, kako sada stvari stoje ne mo~e ra unati na brzu integraciju u Europu, kao ni mnoge druge dr~ave na ruskim granicama. Ta injenica otvara mogunost da e izmeu Europske unije i Rusije joa du~e vrijeme postojati pojas dr~ava koje nee biti potpuno integrirane u Europu, te e slu~iti kao posrednici izmeu Europske unije i Rusije. Uklju ivanje Rusije u rad NATO-a i njena ja a integracija u transatlantske odnose i procese ne mora biti vezana za rusku integraciju u Europu. Rusija jednog dana mo~e postati i punopravna lanica NATO-a (ato sada ne izgleda vjerojatno), a proces uklju ivanja Rusije u Europsku uniju dotad uope ne mora krenuti. Najvjerojatnija mogunost je ta da e Rusija i dalje ostati predmet velikog interesa Europske unije, koja e na svojim buduim granicama ili u njihovoj blizini ~eljeti stabilnu, demokratsku Rusiju, koja e biti spremna na gospodarsku, politi ku i sigurnosnu suradnju s Europom, a mo~da i sa SAD-om. Ostale europske dr~ave, koje danas nisu lanice EU, a ~eljele bi to biti, imati e priliku postati lanice EU kad ispune kriterije koji su potrebni da bi postale lanice. }elja za ulaskom u EU danas prevladava kod veine europskih dr~ava ne lanica, osim nekih koje zbog svojih specifi nih razloga ne ~ele postati lanice (patuljaste dr~ave Europe, `vicarska, Norveaka, Island  prvenstveni razlog je bogatstvo i resursi koje ne ~ele izvrgnuti podjeli i kontroli; osim toga postoje i dr~ave koje zbog politi kih razloga ne mogu postati lanice u bli~oj budunosti npr. Bjelorusija, Turska; zbog ekonomsko-politi kih razloga npr. BiH, Srbija, Albanija itd.). Europska unija mogla bi od zajednice 15 dr~ava u sljedeih desetak godina postati zajednica 27 ili viae dr~ava. Takvo mogue veliko proairenje izaziva zabrinutost kod dr~ava lanica. Pitanje je da li bi to zna ilo da se EU mora potpuno transformirati i da li e to uope biti ona ista EU s svojim specifi nim obilje~jima, principima i zakonitostima? Odnosi Europske unije i ostatka svijeta razvijat e prvenstveno na gospodarskoj osnovi, s tim da e nekadaanje kolonijalne velesile Velika Britanija i Francuska i dalje odr~avati ja e veze sa svojim bivaim kolonijama. Odnosi EU i dr~ava s ostalih kontinenata ureeni su brojnim sporazumima. 5.7 Geopoliti ke regije i regionalni poretci Nakon sa~etog pregleda stanja u etiri najva~nija svjetska centra moi, njihovih meusobnih odnosa i odnosa s ostatkom svijeta, postoji potreba da se uka~e na regionalne poretke u pojedinim velikim svjetskim regijama, tj. osnovnim cjelinama od kojih se sastoji globalni prostor. Ovakav pristup, koji u sebi ima prostornu i geopoliti ku komponentu, vezan je uz geopolitiku i geopoliti ke odnose. Geopoliti ki odnosi, koji oblikuju geopoliti ke poretke, postoje na viae razina. Na globalnoj razini, nazivaju se geostrateakim odnosima. Nas ovdje zanima regionalna ili kontinentalna (tamo gdje se granice makroregije ili okru~ja poklapaju s granicama kontinenta) razina geopoliti kih odnosa. Globalni geopoliti ki poredak nije jednostavan zbroj regionalnih poredaka, on je mnogo viae od toga. Suvremeni svjetski geopoliti ki poredak ujedno je manji dio ili etapa procesa geopoliti ke evolucije. Sjevernoameri ki kontinent je cijelo 20. stoljee i na po etku 21. stoljea obilje~en dominacijom i prevlaau jedne sile, Sjedinjenih Ameri kih Dr~ava. Dominacija se mo~e vidjeti u svakom aspektu, politi kom, vojnom i gospodarskom. Dominacija je to koja je prirodna, s obzirom na koncentraciju stanovniatva i resursa s kojima raspola~u SAD. Povrh toga, odnosi na sjevernoameri kom kontinentu tj. u geopoliti koj regiji sjeverna Amerika s Karibima, kako ju naziva Saul Cohen, nemaju karakter geopoliti kih odnosa u kojima bi prevladavali geopoliti ki interesi i strah od teritorijalnog ugro~avanja neke dr~ave od strane SAD-a. Poslije ratova s Meksikom i apanjolsko-ameri kog rata 1898. g., izmeu dr~ava sjeverne Amerike nisu voeni ratni sukobi. Dr~ave meusobno priznaju teritorijalni integritet jedna drugoj, a gospodarska suradnja i trgovinska razmjena najva~nija su obilje~ja odnosa dr~ava sjeverne Amerike. SAD i Kanada imaju najveu meusobnu trgovinsku razmjenu, a Meksiko sve viae sudjeluje u trgovini kroz NAFTA (North American Free Trade Agreement, Sjevernoameri ko udru~enje slobodne trgovine). Kanada i SAD povezani su i kroz lanstvo u NATO-u i OECD-u. Osim toga, imaju i sporazum o zajedni koj obrani kontinenta (NORAD). Dr~ave srednjoameri ke prevlake predstavljaju druga iji dio sjevernoameri kog kontinenta. Sjeverni dio Meksika danas je sna~no povezan sa SAD-om gospodarskom suradnjom, a sredianji i ju~ni dio Meksika predstavljaju po etak druga ijeg prostora, koji se potpuno razlikuje od Kanade i SAD-a. Vei dio Meksika, dr~ave srednje Amerike, najvee karipske dr~ave (Kuba, Haiti, Dominikanska Republika, Jamajka) i gotovo sve dr~ave ju~ne Amerike povezuje siromaatvo i nestabilni druatveni odnosi. To je Latinska Amerika u pravom smislu rije i. Izuzetak predstavljaju male dr~ave Kariba, ile i Urugvaj. Geopoliti ka regija Ju~na Amerika, koja po Cohenu obuhvaa prostor od rijeke Orinoco do rta Horna, dio je Cohenove etvrti strateakog marginaliteta. Prostor je to u kojem po povraini i stanovniatvu dominira jedna dr~ava, Brazil. Druga polovina ju~ne Amerike rascjepkana je u niz dr~ava, nekadaanjih dijelova apanjolskog kolonijalnog carstva. Cohen sjeverni dio kontinenta ju~ne Amerike stavlja u geopoliti ku regiju sjeverna Amerika s Karibima, a ostatak kontinenta ini geopoliti ku regiju ju~na Amerika. Latinska Amerika, kao kulturno-civilizacijsko okru~je podijeljena je u dvije geopoliti ke regije. Ostali dio geopoliti ke regije sjeverna Amerika s Karibima razlikuje se od dijela okupljenog u tri velike dr~ave (Kanada, SAD, Meksiko). Srednjoameri ka prevlaka prostor je u kojem postoji sedam uglavnom nestabilnih dr~ava, u kojima je izrazit utjecaj SAD-a. Druga polovina 20. stoljea u ovim dr~avama protekla je u znaku revolucionarnih pokreta koji su se borili za promjenu druatvenih odnosa. Dr~ave karipskog mora su vrlo heterogene i svaka predstavlja slu aj za sebe, ovisno o tome kakva im je bila kolonijalna povijest i suvremeni razvoj. Najbolje su u povijesti proale bivae nizozemske i britanske kolonije, a najloaije francuska kolonija Haiti. Kuba je zbog potpune podlo~nosti SAD-u u prvoj polovici 20. stoljea bila pogodno tlo za izbijanje revolucije. Kuba danas ostaje jedini protivnik SAD-u u regiji (naravno ne dostojan) i dr~ava nad kojom nad kojom SAD nema utjecaja. Ju~na Amerika predstavlja prostor siromaatva, nestabilnosti i nesposobnosti da postane zna ajniji geopoliti ki faktor u zapadnoj hemisferi. U svim dr~avama osjea se jak utjecaj SAD-a na svim poljima, pa ak i kulturnom. Brazil kao velika dr~ava s mnogo stanovnika ima elemente koji bi ga mogli u initi regionalnim hegemonom, ali objektivno zbog vlastite nemoi, nestabilnosti i fragmentiranosti te utjecaja SAD-a, takav razvoj dogaaja u ju~noj Americi nije vjerojatan. Dr~ave ju~ne Amerike karakterizira druk ija priroda odnosa nego sjevernoameri ke dr~ave. Ovdje geopolitika igra mnogo veu ulogu u meunarodnim odnosima. Postoje mnogi nerijeaeni teritorijalni sporovi, koji pogaaju sve dr~ave ju~ne Amerike i prijete regionalnoj sigurnosti. Posebno su poznati problemi izmeu Argentine i ilea (granica i na kopnu i na moru), te Ekvadora i Perua. Jug ju~ne Amerike povezan je u udru~enje slobodne trgovine MERCOSUR, koje povezuje Brazil, Argentinu, Paragvaj i Urugvaj. Osim teritorijalnih problema na kopnu, postoje i problemi na granica na moru, problem Falklandskog oto ja koji je bio uzrokom rata izmeu Argentine i Velike Britanije 1982. g., problem polaganja prava na dijelove Antarktike od strane ilea i Argentine. No, mo~da su ipak najvei problem i uzrok nestabilnosti dr~ava ju~ne Amerike druatveni odnosi, koji su naslijeeni iz kolonijalnog doba. Dr~ave ju~ne Amerike meu prvima su u svijetu po amplitudama socijalnih razlika. Druatva u kojima elita moi i bogatstva dr~i gotovo sve druatveno bogatstvo i resurse u svojim rukama, ne mogu biti stabilna. Budui da ju~na Amerika nije presudno va~na u globalnim geopoliti kim odnosima, ovi problemi ne zaokupljaju preveliku pa~nju svjetske javnosti. Afrika, kontinent koji je kroz povijest imao vrlo te~ak historijsko-geografski razvoj, danas je u izrazito velikim problemima. Problemi su to koji se gomilaju, ne postoji prava volja za njihovo rjeaavanje i mo~da su najvei u povijesti Afrike. Afrika danas populacijski jako ekspandira, dok je po siromaatvu, gladi i razvoju zaraznih bolesti uvjerljivo prva na svijetu. Kolonijalna proalost, kroz koju su afri ka plemena i narodi bili iskoriatavani, potla eni i uniatavani, danas je joa uvijek najzna ajniji faktor koji utje e na prilike u Africi. Prisilna i stihijska modernizacija dijelova afri kog teritorija i manjeg dijela afri kih druatava, bila je potpuno pogreana, jer nije voena ciljem dobrobiti afri kog stanovniatva, nego lakaim i u inkovitijim upravljanjem kolonijama i iskoriatavanjem resursa. Danas je najbolji pokazatelj toga demografska situacija Afrike, koja kasni s demografskom tranzicijom. Lijekovi i pomo koju dobiva stanovniatvo Afrike smanjili su drasti no stope mortaliteta, ali se stope nataliteta nisu zna ajnije smanjile (jer nema druatveno-gospodarskog razvoja, stanje svijesti stanovniatva nije se promijenilo). Zbog ovih razloga broj stanovnika Afrike raste po stopi od 3.1% godianje, ato zna i da se svake 23 godine broj stanovnika udvostru uje. O ekivana ~ivotna dob prosje nog stanovnika Afrike je samo 52 godine, ato Afriku ini regijom s najmanjom o ekivanom ~ivotnom dobi na svijetu. Ovaj podatak vrlo je optimisti an jer u njega nisu ura unate posljedice epidemije SIDE koja je u Africi ve poprimila masovne razmjere, jer su milijuni stanovnika Afrike zara~eni virusom HIV-a. Mo~e se o ekivati da e u sljedeih 10 godina stanovnici Afrike umirati u milijunskim brojkama. Lije enje ovako velikog broja zara~enih osoba je gotovo nemogue. Kad bi lije enje i bilo mogue, bilo bi nekomercijalno za farmaceutske tvrtke iz bogatih zemalja, koje imaju patente za lijekove. Suvremeni regionalni geopoliti ki poredak u podsaharskoj Africi obilje~en je velikim stupnjem odsustva univerzalnog i ja e strukturiranog poretka. Postojanje 44 dr~ave u podsaharskoj Africi pokazuje visok stupanj fragmentiranosti, pogotovo zbog toga jer veina ovih dr~ava nema razvijene meusobne odnose prijateljskog karaktera. Odnosi afri kih dr~ava obilje~eni su suparniatvima i nerijeaenim teritorijalnim i etni kim problemima (joa jedan ostatak kolonijalnog doba i nametnutih, superimposed granica). Brojni ratovi, u kojima sudjeluje i viae dr~ava, a ne samo dvije (kao ato je to bio srednjoafri ki rat iz sredine 90-ih godina proalog stoljea, u kojem je izravno ili neizravno sudjelovalo desetak dr~ava), etni ki sukobi, graanski ratovi, uobi ajena su stvar u Africi. U Africi ne postoji regionalni poredak, jer ne postoji dr~ava koja bi mogla uspostaviti takav poredak. Ne postoji ni volja veine dr~ava da se uspostavi takav poredak, ili da se uspostavi sustav kolektivne sigurnosti u Africi. Osim toga, Afrika je premalo va~na u globalnim geostrateakim odnosima (dio je etvrti strateakog marginaliteta, geostrateake sjene), da bi neko od najva~nijih svjetskih srediata moi imalo interesa ja e se anga~irati u uspostavi sustava regionalne sigurnosti u Africi. Anga~man nekadaanjih kolonijalnih gospodara bio je usmjeren na zaatitu gospodarskih interesa. Po nacionalnoj moi, iz velikog broja dr~ava izdvaja se Ju~noafri ka Republika, koja je nekad gradila sustav vlastite sigurnosti na jugu Afrike, branei se od djelovanja protiv re~ima (apartheid) i djelujui kao posljednji kolonijalni gospodar u Africi. Danas Ju~noafri ka Republika ima druge probleme i ambicije, djelujui ipak kao glavni inicijator okupljanja afri kih dr~ava i predvodnik meunarodnih inicijativa u Africi. Brojem stanovnika od oko 115 milijuna, izdvaja se Nigerija kao zna ajan akter u zapadnoj i sredianjoj Africi, koji bi mogao zapo eti izgradnju regionalnog poretka. No, prilike u Nigeriji, koje obilje~uju siromaatvo, glad, fragmentiranost i podjele u druatvu ne svrstavaju Nigeriju u dr~ave koje bi mogle zna ajnije meunarodno djelovati izvan svog susjedstva. Ostale dr~ave nemaju mogunosti da zapo nu ozbiljnije djelovanje na stvaranju regionalnog poretka ili sustava sigurnosti. Stoga su takvi pokuaaji u Africi vezani isklju ivo uz multilateralna djelovanja i sporazume, koji bi jednog dana mogli dovesti do regionalnog sustava sigurnosti. Bliski istok i sjeverna Afrika predstavljaju prostor koji povezuju klima, stanovniatvo i religija, koji su sli ni u oba dijela ove regije. Geopoliti ka situacija poneato se razlikuje, ali donekle ipak opravdava smjeatanje ova dva prostora u jednu geopoliti ku regiju, koja bi se cijela mogla smatrati shatterbeltom. Ovaj shatterbelt daleko je najzna ajniji jer se nalazi na dodiru triju kontinenata, sadr~i goleme zalihe nafte i najvei je izvor globalnog terorizma. Geostrateaki polo~aj ovog shatterbelta u 20. stoljeu mu je dao veliku va~nost, te je prostor bio predmetom stalnog rivalstva dvaju supersila. Od raspada SSSR-a, na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi oja ao je utjecaj SAD-a, koji je sada glavni akter izvan regije, koji presudno utje e na geopoliti ke odnose u regiji. Utjecaj SAD-a vrai se preko politike ravnote~e snaga u regiji, stvaranjem saveznika i vojnim intervencijama protiv problemati nih dr~ava. Ujedno je oja ao i otpor politici SAD-a, koji sve viae poprima ekstremne razmjere i generira terorizam. Bliski istok i sjeverna Afrika su, usprkos zajedni koj religiji i veini stanovniatva, prili no politi ki fragmentirani. Dr~ave Bliskog istoka mogu se podijeliti u dvije skupine, na one koje su saveznici (Turska, Izrael, dr~ave Arapskog poluotoka) i one koji su protivnici SAD-a (Irak, Iran, Sirija, donekle Libanon). U sjevernoj Africi situacija je sli na, no tamo je jedina stvarno neprijateljski raspolo~ena dr~ava prema SAD-u Libija. Sve ostale viae ili manje surauju s SAD-om. SAD na Bliskom istoku mora atititi svoje nacionalne interese, koji se sastoje od zaatite saveznika, koji su ujedno i veliki proizvoa i nafte (osim Izraela koji SAD atiti zbog drugih razloga). Najva~niji interes SAD-a na Bliskom istoku je nesmetan izvoz nafte i opskrba naftom SAD-a. Osim SAD-a, interese na Bliskom istoku imaju europske dr~ave i Japan, koji su takoer vrlo veliki potroaa i nafte. Nafta e i u budunosti biti glavni izvozni proizvod Bliskog istoka. Prisutnost SAD-a najradikalnijim islamskim krugovima slu~i kao opravdanje za pokretanje teroristi kih akcija protiv SAD-a. Osim nafte i teroristi kog djelovanja, odnose na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi oblikuju i tradicionalni geopoliti ki problemi, a to su problemi teritorija. Teritorijalnih problema u regiji ima mnogo. Joa jedan problem koji je sve ja i i ja i je i pitanje vode, koje ima sve manje, a stanovniatva je sve viae. Stoga se u budunosti mogu o ekivati i ratovi zbog pristupa vodi, osim ratova zbog ostalih razloga. Regionalni poredak na Bliskom istoku nije zna ajnije strukturiran. Sustav kolektivne sigurnosti ne postoji. Osim jakog vanjskog utjecaja SAD-a, u regiji postoji nekoliko dr~ava iji utjecaj je zna ajniji od drugih. To su zna ajne regionalne sile Turska i Iran. U drugu skupinu subregionalnih sila spadaju Izrael, Saudijska Arabija i Irak. Ostale dr~ave moraju svoje mjesto i sigurnost tra~iti u suradnji s ovim dr~avama ili s SAD-om, jer koncept neutralnosti na Bliskom istoku joa uvijek ne mo~e uspjeano za~ivjeti. U sjevernoj Africi takoer ne postoji sustav kolektivne sigurnosti. Egipat se izdvaja kao regionalna sila koja bi mogla izrazito dominirati, s obzirom na broj stanovnika i geopoliti ki polo~aj. Subregionalne sile mogli bi postati Al~ir (ako se unutarnja situacija stabilizira) i Maroko, koji je na dobrom putu da to postane (usto je i va~an saveznik SAD-a). Sredianja Azija nekad je bila u sklopu SSSR-a, pa ju je Cohen svrstao u geopoliti ku regiju Heartland i isto na Europa (danas toj regiji pripada Rusija). Dr~ave sredianje Azije i danas djelomi no pripadaju ovoj regiji i lanice su ZND-a. S njihovim odmakom od Rusije i poja anim utjecajem SAD-a u regiji, stvara se mogunost da sredianja Azija postane samostalna regija ili postane dio novog shatterbelta koji e obuhvaati Bliski istok, sredianju Aziju i dio sjeverne Afrike. Sredianja Azija ima preduvjete da postane shatterbelt, jer se nalazi izmeu ja ih srediata moi (Rusije, Kine, Indije i utjecaja koji SAD ostvaruje preko Europe i Bliskog istoka), iji e se utjecaj nesumnjivo preklapati. Budunost sredianje Azije biti e viae vezana uz Bliski istok, jer je vezanost sredianje Azije i naroda koji u njoj ~ive za Rusiju bila nametnuta i prisilna. Ruski utjecaj i rusifikacija sredianje Azije bile su dio imperijalne politike carske Rusije, a ne dio autohtonog povijesnog razvoja naroda sredianje Azije, koji pripadaju turskoj grupi naroda i islamske su religije. U sredianjoj Aziji kroz povijest nisu se uspjeli razviti zna ajniji centri moi, koji bi imali mogunost stvaranje regionalne hegemonije i djelovanja izvan granica regije. Regija je uvijek bila na meti raznih osvaja a. U novije doba (19. stoljee) to su bili Rusi, koji su regiju osvojili sa sjevera. Na ju~nim granicama sredianje Azije bili su prisutni Britanci, koji su kolonizirali Indiju. Suvremeni geopoliti ki odnosi u sredianjoj Aziji obilje~eni su raspadom SSSR-a, stvaranjem pet novih neovisnih dr~ava, slabljenjem ruskog i ja anjem ameri kog, turskog i iranskog utjecaja u regiji. Goleme zalihe nafte i prirodnog plina, koje nisu ni pribli~no dovoljno eksploatirane, daju sredianjoj Aziji iznimnu va~nost u geopoliti kim, pa ak i u geostrateakim odnosima. S ja im ameri kim anga~iranjem u regiji, koje dolazi preko Bliskog istoka, stvaraju se uvjeti za ja e povezivanje sredianje Azije i Bliskog istoka. Ja anje utjecaja islama u sredianjoj Aziji takoer mo~e zbli~iti ove dvije regije. Islamski fundamentalizam i terorizam dosad su uglavnom zaobilazili prostor sredianje Azije, zbog pritiska vlasti u dr~avama, ruske pomoi i utjecaja i najnovijeg ameri kog ulaska u regiju. Zbog zaliha nafte i plina i zbog iznimnog geostrateakog polo~aja (Heartland) sredianja Azija ostati e u ~ariatu ameri ke globalne politike i vanjskih politika velesila (Kina, Rusija), nadregionalnih sila (Indija, Pakistan) i regionalnih sila (Turska, Iran). Biti e vrlo zanimljivo pratiti razvoj odnosa u sredianjoj Aziji, kao pivot regiji budunosti. Ju~na Azija, Cohenovo neovisno geopoliti ko podru je, danas je jedna od regija ije se unutarnje geopoliti ke zna ajke u posljednjih pola stoljea nisu mnogo izmijenile. Neprijateljstvo, borba za prevlast i teritorij izmeu Indije i Pakistana prisutne su i danas. Jedine bitnije razlike su u tome ato su i Indija i Pakistan danas nuklearne sile ( ija uzajamna spremnost da upotrijebe nuklearno oru~je nije upitna), te u tome ato je Indija izgubila glavnog saveznika SSSR, a Pakistan nije izgubio glavne saveznike SAD i Kinu. No, usprkos ovim promjenama u savezniatvima, Indija je dovoljno jaka da vojno porazi Pakistan, osim ako se Kina izravno ne umijeaa u ovaj sukob na airokoj osnovi. O upletanju SAD-a u totalni rat izmeu Indije i Pakistana ne mo~e biti govora, jer to SAD-u nije u interesu. Problem Kaamira, koji je dosad uzrokovao ratove izmeu Indije i Pakistana, joa uvijek nije rijeaen na na in koji bi zadovoljio obje strane (pitanje je da li uope mo~e biti rijeaen?). Pakistan smatra da zbog veinskog islamskog stanovniatva Kaamir pripada Pakistanu, te daje podraku skupinama koje vojno djeluju protiv slu~bene indijske vlasti u indijskom dijelu Kaamira. Sukob Pakistana i Indije, te njihovi meusobni geopoliti ki ciljevi, presudni su faktori koji definiraju regionalni poredak u ju~noj Aziji i onemoguuju stvaranje sustava kolektivne sigurnosti. Obje dr~ave usmjerene su primarno jedna protiv druge, te su orijentirane na ja anje vlastite vojne moi i tra~enje saveznika u moguoj borbi protiv onog drugog. Regiju optereuju i nerijeaeni teritorijalni problemi izmeu Indije i Kine oko teritorija na Himalaji, problem sukoba na `ri Lanki, maoisti ka gerila u Nepalu, infiltracija pripadnika Al-Qaede iz Afganistana u Pakistan i Kaamir. Ostale dr~ave ju~ne Azije nemaju uvjeta ni mogunosti da zna ajnije djeluju na regionalnom planu, nego su prisiljene biti u dobrim odnosima s Indijom, koja je najzna ajniji akter geopoliti kih odnosa u ju~noj Aziji. Isto na Azija je geopoliti ka regija iji se teritorijalni obuhvat danas razlikuje od Cohenovog teritorijalnog ograni enja isto ne Azije. Danas u isto nu Aziju, osim Kine i sjeverne Koreje, treba svrstati Japan i Ju~nu Koreju. Ideoloaka podjela dakako joa uvijek postoji, i posebno je duboka u slu aju Sjeverne Koreje. Ali ta ideoloaka podjela nije viae toliko u slu~bi geopolitike, kao ato je bila nekad, kad su Japan i Ju~na Koreja bili mostobrani SAD-a protiv komunisti kog bloka koji je bio pod vodstvom SSSR-a. Japan i Ju~na Koreja i danas su glavni saveznici SAD-a, ali se sve viae povezuju, najviae gospodarski, s Kinom, ato pospjeauje i stanje sigurnosti u regiji. Kina se izdvaja kao sto~erna dr~ava geopoliti ke regije isto ne Azije, ali i aireg prostora, zbog svoje velike povraine, najveeg broja stanovnika na svijetu, gospodarskog i politi kog utjecaja. Osim Kine, najzna ajnija dr~ava je Japan, koji predstavlja drugo svjetsko gospodarsko tr~iate, ali mu je politi ki i vojni utjecaj u potpunom neskladu s gospodarskim utjecajem. Japan je zbog svoje proalosti ograni en u sigurnosnim i politi kim pitanjima, te uglavnom ne djeluje samostalno, nego u savezniatvu s SAD-om, iji je najva~niji saveznik na azijskom kontinentu. Japan je nakon II. svjetskog rata, prvo prisilno, a kasnije dobrovoljno povjerio svoju sigurnost SAD-u. No, usprkos tome japanski troakovi za obranu rastu u posthladnoratovskom razdoblju, ato je izazvano novim prijetnjama. Za sigurnost Japana u budunosti klju ni e biti odnosi s Kinom, koji se na gospodarskom polju uspjeano razvijaju. Japan se boji sve ja eg utjecaja i razvoja Kine, te se boji i pragmatizma u politici SAD-a, koji bi mogao Kini posvetiti zaslu~enu pa~nju, uspostaviti ja u suradnju s Kinom (ovo je bilo aktualno za Clintonova mandata) i tako zanemariti odnose s Japanom. Osim vanjskopoliti kih izazova, najvei problem meunarodnom polo~aju Japana (jer se isti najviae osniva na gospodarskoj snazi) ine njegovi gospodarski problemi, recesija, te starenje stanovniatva. Ju~na Koreja takoer je vjeran saveznik SAD-a, ato je najviae uvjetovano stalnom prijetnjom koja postoji u obliku komunisti ke i izolirane Sjeverne Koreje, koja je ve mo~da postala nuklearna sila. U Ju~noj Koreji su, kao i na japanskom otoku Okinawi, prisutne ameri ke trupe koje su pomo ju~nokorejskoj vojsci, te se nalaze tamo joa od korejskog rata. Ju~na Koreja je u posljednjih dvije godine uspjela neato poboljaati odnose sa Sjevernom Korejom, koja ~eli korejsko pitanje rijeaiti direktno s Washingtonom. Rjeaenje korejskog pitanja nemogue je postii djelomi nim pregovaranjima, ve u rjeaenje moraju biti uklju ene sve zainteresirane strane, obje Koreje, SAD, Japan, Kina, pa ak i Rusija (jer grani i sa Sjevernom Korejom i ima interese u sjevernom dijelu regije gdje ak rubno teritorijalno participira). Rjeaenje korejskog pitanja bit e iznimno teaka i osjetljiva stvar. Ujedinjenje koje se spominje bilo bi vrlo teaka i bolna stvar, jer su razlike izmeu dviju Koreja goleme, na svim poljima. Cijena ujedinjenja bila bi vrlo velika, a daleko najvei dio morali bi podnijeti graani Ju~ne Koreje. Interesi velesila, Kine i Rusije, u isto noj Aziji uglavnom su suprotnog predznaka jer bi isto na Azija, uz sredianju Aziju, trebala biti prostor sukobljavanja kinesko-ruskih interesa, kao ato to i jest ve stoljee i pol. Kina je priznala granicu s Rusijom, ali je pitanje da li je zauvijek zaboravila preko milijun km2 teritorija, koji joj je otela carska Rusija. Osim teritorija koji je danas dio Rusije, postavlja se pitanje utjecaja i prevlasti u Mongoliji i dr~avama sredianje Azije (Kazahstan, Kirgistan, Tad~ikistan), koje su kineski susjedi. Kina i Rusija ipak mogu nai djelomi an zajedni ki interes u regiji, ako utjecaj SAD-a u isto noj Aziji postane prevelik, ili ako ~ele zajedni ki djelovati prema Japanu, Tajvanu i Korejama. Ako utjecaj Kine u regiji joa oja a, mo~e se o ekivati aktivnost ostalih aktera na suzbijanju kineskog utjecaja, iako e taj utjecaj u regiji biti toliki da e ga biti vrlo teako suzbiti. Jugoisto na Azija je regija koja je u veem dijelu hladnoratovskog razdoblja bila ozna ena kao shatterbelt. Cohen je jugoisto nu Aziju ispravno ozna io shatterbeltom. Osim ato je bila popriate bitaka u II. svjetskom ratu, postala je popriate borbe protiv francuske kolonijalne vlasti u Indokini, rata izmeu Sjevernog i Ju~nog Vijetnama (u kojem su SAD sudjelovale izravno na strani Ju~nog Vijetnama, a SSSR je pomagao Sjeverni Vijetnam), graanskog rata u Kambod~i, Laosu, vijetnamske de facto okupacije Laosa i Kambod~e, sukoba Vijetnama i Kine itd. Posljednjih dvadesetak godina regiju potresaju sukobi u Indoneziji (isto ni Timor, Aceh), Filipinima (Mindanao), Burmi (vojna hunta protiv gerilaca). Nestankom velike ideoloake podjele i smanjivanjem ekspanzionisti kih te~nji Vijetnama, smanjivanjem kineskih te~nji prema jugu, smanjivanjem utjecaja SAD-a u regiji (prestanak prevlasti domino-teorije o airenju komunizma, zbog raspada SSSR-a), jugoisto na Azija viae nije shatterbelt. Jugoisto na Azija nema kompaktan oblik, jer ne postoji kompaktna kopnena masa. Kopno ine poluotoci (Indokina, Malajski poluotok) i otoci (indonezijski i filipinski arhipelag). Geostrateaka va~nost jugoisto ne Azije proizlazi iz njena kontaktno-spojnog polo~aja, jer jugoisto na Azija ini prostor povezivanja isto ne Azije (gdje se nalazi velesila Kina), ju~ne Azije (Indija kao nadregionalna i nuklearna sila, Pakistan kao nuklearna sila), Australije i Oceanije (Australija i Novi Zeland kao saveznici SAD-a, dr~ave europske kulture s velikim teritorijima, bogate resursima, s malo stanovnika). Jugoisto na Azija prostor je povezivanja triju va~nih geopoliti kih regija i prostor povezivanja dva oceana, Tihog i Indijskog. Utjecaj SAD-a u regiji nekad je bio voen ciljem containmenta komunizma i domino teorijom, a danas je voen prete~no gospodarskim interesima, iako i sigurnosni interesi ine va~nu dimenziju utjecaja (Filipini, Indonezija, Tajland i Malezija su saveznici SAD-a i vide SAD kao djelomi nog jamca svoje sigurnosti). Utjecaj Kine u regiji je prili no velik i ima tendenciju rasta, zbog sve ja eg gospodarskog i politi kog utjecaja Kine i zbog velikog broja Kineza koji ~ive u dr~avama jugoisto ne Azije. Od aktera unutar regije, iji bi utjecaj mogao prerasti lokalne okvire, izdvaja se Indonezija. Indonezija danas ima oko 210 milijuna stanovnika i geopoliti ki polo~aj u srediatu regije, te zaprema veliku povrainu (kopnenu i morsku, zbog arhipelaakih voda) i kontrolira strateaki va~ne pomorske putove. No, s druge strane, optereena je manjinskom problematikom, separatizmom i siromaatvom. Dr~ave jugoisto ne Azije prirodno su upuene jedna na drugu, ako se ~ele atititi od mogueg utjecaja veih srediata moi izvan regije. Stoga surauju u okviru ASEAN-a (Udru~enje dr~ava jugoisto ne Azije) i APEC-a (Azijsko-pacifi ko partnersko vijee, lanice nisu samo dr~ave jugoisto ne Azije). Budunost jugoisto ne Azije trebala bi biti slobodna trgovina i intenzivna proizvodnja. Zbog male cijene rada uvijek e biti stranih ulaganja. Sve ovo je u skladu s geoekonomijom i globalizacijom, u koje je jugoisto na Azija zna ajno uklju ena. Za jugoisto nu Aziju vezana je i jedna zanimljivost. Posljednja neovisna dr~ava na svijetu, kojoj je neovisnost priznata u svibnju 2002. g., je Isto ni Timor, koji je dio regije jugoisto ne Azije. Australija i Oceanija predstavljaju regiju s najveim prostornim obuhvatom na Zemlji. Ovaj prostorni obuhvat u neskladu je s teritorijem koji obuhvaaju Australija i Oceanija, jer se teritorij odnosi samo na svjetsko kopno. Glavninu prostora regije ini Tihi ocean. Najvea kopnena masa, koju ini australski kontinent, nalazi se na jugozapadnom rubu regije. Osim Australije i Novog Zelanda, regiji pripadaju dr~ave Papua-Nova Gvineja, Fid~i, Kiribati, Maraalsko oto je, Mikronezija, Nauru, Palau, Samoa, Sjevernomarijansko oto je, Solomonski otoci, Tonga, Tuvalu, Vanuatu, Zapadna Samoa. Osim neovisnih dr~ava, koje su skupine otoka u Tihom oceanu, tj. arhipelazi, postoje i mnogi posjedi razli itog statusa (zavisnog, poluzavisnog) koje posjeduju razli ite dr~ave. Posjede u Tihom oceanu imaju Francuska (Francuska Polinezija, Nova Kaledonija, Wallis i Futuna), SAD (Ameri ka Samoa, Guam, Midway, Wake), Novi Zeland (Cookovo oto je, Niue, Tokelau oto je), Velika Britanija (Pitcairn). Zna ajke Australije i Novog Zelanda su veinsko stanovniatvo europskog podrijetla, europski ureena druatva, s djelomi nim utjecajem SAD-a, malo stanovnika, prirodni resursi (najviae u Australiji). Od drugog svjetskog rata i japanske prijetnje, sigurnost Australije i Novog Zelanda viae nije vezana uz Veliku Britaniju, nego primarno uz SAD, koji je uz vlastite snage jedini sposoban zaatititi Australiju i Novi Zeland od prijetnje koja mo~e doi jedino iz Azije. Veliki populacijski pritisak u Aziji opravdava zabrinutost Australije jer Australija ima 19 milijuna stanovnika, dok isto na, ju~na i jugoisto na Azija imaju 3,3 milijarde stanovnika, od kojih je veina vrlo siromaana. Australija i Novi Zeland povezani su s SAD-om obrambenim paktom ANZUS. Danas je svrha postojanja ovog pakta odgovor na nove sigurnosne prijetnje, a ne viae containment komunizma koji je tad ekspandirao u Aziji. Australija i Novi Zeland imaju zajedni ku proalost i zajedni ke interese, a gospodarski najviae surauju s dr~avama isto ne Azije (Japan, Koreja, Kina) i s ostalim dr~avama koje okru~uju Tihi ocean. Na Tihom oceanu stvara se novi gospodarski prostor pro~et intenzivnom i sve ja om suradnjom, u kojem sudjeluju gotovo sve dr~ave Tihog oceana. Geopoliti ki odnosi na Tihom oceanu danas se nalaze u etapi tranzicije, jer prelaze iz etape kad je na njih utjecao globalni ideoloaki sukob, kroz etapu suradnje, u etapu neizvjesnosti i borbe za resurse u budunosti. Sigurnosni kompleks na Tihom oceanu nemogue je stvoriti zbog preslabih centara moi, koji se nalaze na rubovima. Rjeaenje za male tihooceanske dr~ave suradnja je na svim poljima, ponajviae na gospodarskom. Australija kao dr~ava kontinentalnih razmjera treba te~iti ato veoj suradnji s dr~avama koje okru~uju Tihi ocean, ali i s dr~avama iz ostalih regija. Novi Zeland nalazi se u sli noj poziciji kao i Australija. Male dr~ave Tihog oceana trebaju te~iti demilitarizaciji Tihog oceana, uklanjanju nuklearnog oru~ja i prestanku pokusa. Budunost Tihog oceana je u gospodarskoj suradnji i ato manjem naglaaavanju geopoliti kih interesa, te u nadi da velesile nee zna ajnije djelovati na prostoru Tihog oceana. Shvaanje odnosa izmeu najzna ajnijih aktera svjetskog poretka mo~e se izraziti na joa nekoliko na ina. Peter J. Taylor odnose najzna ajnih aktera svjetskog poretka u svom djelu prikazuje shemama koje prikazuju alternativne geopoliti ke scenarije, tj. multipolarna vienja svijeta sukladna Kissingerovom pentagonalizmu. Taylor, zbog injenice da kao sredianji framework svoje analize prihvaa teoriju svjetskog sistema, svijet u svojim shemama odnosa na vrhu svjetskog poretka dijeli na sjever koji je bogat i razvijen i jug koji je uglavnom siromaaan i nerazvijen. Prvo shvaanje kao glavne strukture svjetskog poretka ne navodi dr~ave nego superdr~ave tj. kontinentalne blokove dr~ava ili dr~ave koje su toliko velike i mone da dominiraju svojom regijom. Na sjeveru postoje ukupno etiri strukture, SAD, Europska unija, Rusija (nekad SSSR) i Japan. Ove strukture ujedno ine svjetsku gospodarsku jezgru. Na jugu ukupno postoji ak aest struktura. Te strukture su Latinska Amerika, Afrika, Bliski istok, Indija, Kina, jugoisto na Azija i Oceanija (ova struktura bi po mialjenju autora ovog rada mogla uskoro po eti pripadati sjeveru, a danas ve zasigurno ne pripada jugu, ve ini poluperiferiju u koja je u gospodarskoj ekspanziji, zajedno s neato slabije razvijenom NR Kinom). Drugi alternativni geopoliti ki scenarij su pan-regije, koje podsjeaju na pan-oblasti njema kog geopoliti ara Karla Haushofera. Odnosi izmeu sjevernih i ju~nih dijelova ovih pan-oblasti neato su druga iji nego kod Haushofera jer viae nema direktne teritorijalne kontrole sjevernih dijelova nad ju~nim ili otvorenog ekonomskog izrabljivanja ju~nih dijelova pan-oblasti od strane sjevernih dijelova. Danas se ekonomska ovisnost odr~ava mnogo naprednijim, sofisticiranijim sredstvima, kao npr. potpune tr~iane slobode, slobodna trgovina i meunarodna ekonomska pomo koju razvijeni selektivno dodjeljuju nerazvijenima, kako bi ih mogli kontrolirati. Pan regije su ukupno etiri. Prvu ini SAD kao sjever i Latinska Amerika kao jug, drugu ine Europska unija i Afrika, treu Rusija i Bliski istok, etvrtu Japan i jugoisto na Azija s Oceanijom. Izmeu njih su Indija i Kina koje ne pripadaju u ovu podjelu svijeta, nego ine posebne prili no neovisne jedinice. Trei alternativni geopoliti ki scenarij ini podjela svijeta na svjetske klase u skladu s Taylorove etiri osnovne institucije koje sadr~e mo u globalnoj kapitalisti koj ekonomiji. Te etiri osnovne institucije moi su domainstva, nacije, klase i dr~ave. S obzirom na svjetske klase, tj. visoku i nisku, razvijenu i nerazvijenu, svijet se dijeli na: sjever u kojem prevladava visoka klasa i kojeg ine SAD, Europska unija, Rusija (tj. nekadaanji SSSR) i Japan, te na jug u kojem prevladava niska klasa i kojeg ine Latinska Amerika, Afrika, Bliski istok, Indija, Kina te jugoisto na Azija s Oceanijom. etvrti alternativni geopoliti ki scenarij svijet dijeli po ideoloakoj podjeli jer je napravljen joa u doba hladnog rata, pa je danas upitna njegova vrijednost. Jedan blok ove podjele ine Japan, SAD, Latinska Amerika, Kina te jugoisto na Azija s Oceanijom. Drugi blok ove podjele ine Europska unija, bivai SSSR, Afrika, Bliski istok i Indija. Alternativni geopoliti ki scenariji novi su pogledi na svijet koji u obzir ne uzimaju samo postojee odnose moi. U skladu sa suvremenim procesima globalizacije i deteritorijalizacije, te porastom zna enja razli itih trgovinskih blokova u svijetu, korisno je sagledati svijet i s glediata koje u obzir ne uzima samo postojei kvantum moi. Alternativni geopoliti ki scenariji predviaju kakva bi mogla biti budunost odnosa izmeu pojedinih geopoliti kih struktura u svijetu, te se ne ograni avaju samo na dr~ave kao geopoliti ke strukture i njihovu politi ku i vojnu mo. Prisutna je sve zna ajnija ekonomska komponenta meunarodnih odnosa, koje nema u tradicionalnim, hardline geopoliti kim podjelama svijeta. * * * Suvremeni meunarodni i geopoliti ki odnosi toliko su kompleksno i sadr~ajem veliko podru je da je na globalnoj razini mogue prikazati samo vrlo openite tendencije i zna ajke meunarodnih i geopoliti kih odnosa. Geopoliti ki odnosi viae su usmjereni na odnose meu dr~avama kao glavnim geopoliti kim akterima, te na njih utje u dugoro niji i temeljni nacionalni interesi. Meunarodni odnosi obuhvaaju i manje va~ne aktere svjetskog poretka, nemaju toliko izra~enu nacionalnu i teritorijalnu komponentu, te su viae pod utjecajem kratkoro nih i srednjoro nih odluka policy-makera. Kombinirani pristup, primijenjen ovdje, prikazuje suvremene geopoliti ke i meunarodne odnose kroz zna ajke etiri najva~nija svjetska srediata moi i kroz prikaz geopoliti kih odnosa u regijama u kojima se ne nalaze etiri najva~nija srediata svjetske moi (s izuzetkom SAD-a ija je politika istinski globalna, a ne regionalna, pa je potrebno obratiti pa~nju i na regiju gdje se SAD fizi ki nalazi). Svijet mo~emo podijeliti na srediata moi (SAD, Kina, Rusija, Europska unija, u budunosti Europa) i na geopoliti ke regije (sjeverna Amerika i Karibi, ju~na Amerika, Afrika; azijsko-afri ki shatterbelt tj. proaireni shatterbelt Bliskog istoka, obuhvaa i sredianju Aziju, dio ili cijelu sjevernu Afriku; ju~na Azija, jugoisto na Azija, isto na Azija, Australija i Oceanija). Ako bismo napravili podjelu svijeta prema geopoliti kim regijama, onda bi Europa danas bila jedinstvena geopoliti ka regija u nastanku, Rusija je dio regije Heartland, a Kina sa susjedima ini regiju isto na Azija. Izdvajanje srediata moi i posebna pa~nja koja se njima posveuje izraz je njihove va~nosti, a ne izdvojenosti iz prostora koji ih okru~uje. Saul Cohen je svijet podijelio na dva geostrateaka podru ja (maritimno i euroazijsko-kontinentalno). Maritimno podru je imalo je pet geopoliti kih regija (sjeverna Amerika i Karibi, ju~na Amerika, Afrika, Pomorska Europa i Magreb te oto na Azija i Oceanija). Euroazijsko-kontinentalno podru je imalo je dvije geopoliti ke regije (Heartland i isto na Europa, isto na Azija). Izmeu dva geostrateaka podru ja nalaze se dva shatterbelta (Bliski istok, jugoisto na Azija) i neovisno geopoliti ko podru je ju~ne Azije. Obzirom da Cohenova podjela datira joa iz 1963. g., danas ju je potrebno revidirati. Cohen je podjelu revidirao 1982. i 1991. g., uvevai novi shatterbelt Afrike, etvrt strateakog marginaliteta i gateway regije. Henry Kissinger u knjizi Does America Need a Foreign Policy? pojednostavljuje podjelu svijeta koji dijeli na pet dijelova, plus dio gdje se nalaze SAD. Kissinger svijet dijeli na sjevernu Ameriku, Europu (vezana sa SAD-om i Kanadom zajedni kim vrijednostima i partnerstvom transatlantskoj zajednici), ju~nu Ameriku (koja sa sjevernom ini okru~je zapadne hemisfere i dio je svijeta demokracija), Aziju (svijet geopoliti kog ekvilibrija u kojem ima viae zna ajnih aktera iji su odnosi joa uvijek geopoliti kog karaktera), Bliski istok i Afriku. Australiju i Oceaniju Kissinger ne spominje. One takoer predstavljaju svijet demokracija. U Australiji su prisutne zapadne vrijednosti, a u Oceaniji se tradicionalne mijeaaju sa zapadnima. Kissingerova podjela u skladu je sa suvremenom situacijom u svijetu i ameri kim mainstream pogledom na svijet, u kojem SAD zauzima sredianje mjesto. Treba spomenuti joa jedan podjelu svijeta u kojoj geopolitika ne igra glavnu ulogu, ve glavnu ulogu igraju civilizacijske zna ajke i gospodarstvo. De Blij i Muller u knjizi Geography: Realms, Regions and Concepts svijet dijele prvo na dva dijela, razvijeni i onaj u razvoju. Zatim razvijeni svijet dijele na etiri civilizacijska okru~ja (realm)  Europu, Rusiju, sjevernu ili Angloameriku (SAD i Kanada) i azijsko-pacifi ki rub (Japan, ju~na Koreja, kineski Taiwan, Singapur, Australija, Novi Zeland). Svijet u razvoju ima osam civilizacijskih okru~ja  srednja Amerika, ju~na Amerika, Bliski istok i sjeverna Afrika (obuhvaa i najvei dio sredianje Azije, zbog islamske religije), podsaharska Afrika, ju~na Azija, jugoisto na Azija, Kina, Oceanija ili Tihooceansko okru~je. 7. Uloga Hrvatske u novom svjetskom geopoliti kom poretku Novi svjetski geopoliti ki poredak danas se joa uvijek nalazi u etapi nastanka, kad joa nisu u potpunosti definirani osnovni pravci razvoja suvremenih geopoliti kih i meunarodnih odnosa. Hrvatska je stjecanjem svoje neovisnosti prvi put u modernoj povijesti u prilici da u zna ajnoj mjeri samostalno mo~e utjecati na svoj geopoliti ki i meunarodni polo~aj. To zna i da utje e na svoj polo~aj u suvremenom, novom svjetskom geopoliti kom poretku. Hrvatska zbog svojih objektivnih okolnosti (realnosti koje joj je postavila povijest) nema mogunosti presudno utjecati na razvoj suvremenog geopoliti kog poretka. Hrvatska ima povrainu od 56 538 km2, ato je pribli~no 0.038% svjetskog kopna, tj. prostora koji mo~e biti organiziran u dr~avni teritorij. Sa stanovniatvom od otprilike od 4.5 milijuna, Hrvatska u stanovniatvu svijeta sudjeluje sa pribli~no 0.075%. Ovakva ograni enja, koja je postavio historijsko-geografski razvoj jugoistoka Europe (gospodarsko zaostajanje za Europom, velika stradanja i iseljavanja stanovniatva, fragmentiranost prostora u veliki broj dr~ava osnovanih uglavnom na etni kom principu) doprinijela su tome da je hrvatski narod u domovini danas mnogo manje brojan nego ato je trebao biti, s mnogo manjim teritorijem nego ato je Hrvatska mogla imati. Velike dr~ave svijeta nastale su na prostorima gdje nije bilo suparnika, u regijama gdje veina danaanjih stanovnika tih dr~ava predstavlja potomke osvaja a koji su doali iz Europe (Rusija, Kanada, SAD, Brazil, Australija itd.). U Europi su velike dr~ave nastale okrupnjavanjem manjih feudalnih posjeda pod centralnu vlast koja je izgraivala naciju na teritorijalnom, a ne etni kom principu. Hrvatska je mala dr~ava koja jednostavno mora prihvatiti tu injenicu i tra~iti svoje mjesto u novom svjetskom poretku (koji je i jedini poredak u kojem je Hrvatska postojala kao samostalna dr~ava, jer je neovisnost izborila usporedno s krajem hladnoratovskog geopoliti kog poretka). Hrvatska je nu~no upuena na suradnju s dr~avama iz svog bli~eg i daljeg susjedstva, dr~avama Europe (ato uklju uje pod najva~nije Europsku uniju), dr~avama koje ine NATO pakt (jer se tako osigurava nacionalna sigurnost Hrvatske i razvija transatlantska suradnja), te velesilama koje imaju mogunost kontinentalnog i globalnog djelovanja (direktna suradnja, meunarodni odnosi s SAD-om, Kinom, Rusijom, Indijom). Ovo je najbolji na in da se osigura boljitak graana Hrvatske. Suvremeno doba je doba globalizacije i suradnje u kojem nema mjesta izolacionizmu. Kad se razmatra uloga Hrvatske u novom svjetskom geopoliti kom poretku, nakon uvodnih napomena, pa~nju je potrebno posvetiti suvremenom geopoliti kom polo~aju Hrvatske. Geopoliti ki polo~aj i meunarodni polo~aj sukladne su kategorije. Geopoliti ki polo~aj ima viae naglaaene geografske faktore, prostornu i teritorijalnu komponentu. Pri odreivanju geopoliti kog polo~aja pa~nju treba posvetiti etirima glavnim faktorima koji odreuju geopoliti ki polo~aj. Ti faktori su geografski faktori, globalne geopoliti ke strukture, politi ko okru~enje Hrvatske i politi ka situacija u samoj Hrvatskoj. Svaki od ta etiri osnovna faktora skupina je faktora koji odreuju geopoliti ki polo~aj neke teritorijalno-politi ke jedinice, u ovom slu aju Hrvatske. Prva skupina faktora su geografski faktori. Geografske faktore sa injavaju geografski smjeataj i geografski polo~aj Hrvatske, polo~aj velikih reljefnih cjelina u odnosu na Hrvatsku, regionalna struktura Hrvatske, geoprometni polo~aj Hrvatske. Geografski faktori imaju dvije osnovne zna ajke, koje su temelj za svako daljnje razmatranje njihova razvoja. Te zna ajke su sveprisutnost i de facto nepromjenjivost. Usprkos danaanjim mogunostima ovjeka, koje su vrlo velike, ipak je nemogue potpuno promijeniti geografske faktore. Ako bi se to desilo, morao bi to in ludila jer bi doveo do potpunog ili gotovo potpunog uniatenja ovje anstva. Geografski smjeataj Hrvatske je u sjevernom umjerenom geografskom pojasu, izmeu 420 20' i 460 30' geografske airine, te 130 30' i 190 30' isto ne geografske du~ine. Hrvatska je dio europskog kontinenta, kojeg na sjeveru okru~uje Arkti ki ocean, na istoku Azija, na jugu Sredozemlje i na zapadu Atlantski ocean. Hrvatska dijelovima svog teritorija participira u tri velike reljefne cjeline. Najvei dio sredianje i cijela isto na Hrvatska dio su Panonske nizine, gorska Hrvatska dio je Dinarida, a primorska Hrvatska tj. Hrvatsko primorje i Dalmacija, dio su reljefne cjeline Jadranskog mora. Ovakva heterogena reljefna struktura Hrvatske uzrok je injenici da je Hrvatska raznolika dr~ava, u prirodno-geografskom i druatveno-gospodarskom smislu. Geografski polo~aj Hrvatske definira Hrvatsku kao dr~avu koja je rubno polo~ena i dodiruje viae velikih europskih regija. Hrvatska je dio srednje Europe (kojoj pripadaju vei dio sredianje i cijela isto na Hrvatska), jugoisto ne Europe (kojoj pripadaju Banija, Kordun, Lika i Dalmatinska zagora) i ju~ne Europe (Hrvatska participira vrlo dugom obalom na Jadranskom moru koje je dio Sredozemnog mora, ju~noj Europi pripadaju Istra, Hrvatsko primorje, dalmatinska obala i otoci). Geografski polo~aj na dodiru velikih europskih regija i izmeu va~nih ~ivotnih ~ariata (Mediteran, Panonska nizina), uvjetovao je da s razvojem prometa i industrijskom revolucijom Hrvatska po ne dobivati obilje~je prostora koji ima kontaktno-spojni prometni polo~aj. Geografski i geoprometni polo~aj Hrvatske komparativna su prednost za Hrvatsku, ali ih se mora znati na ispravan na in valorizirati. Hrvatska mora iskoristiti svoj polo~aj na mjestu gdje je dinarska planinska barijera naju~a i tako biti glavni prostor povezivanja srednje i ju~ne Europe, tj. Panonske nizine i Jadranskog mora, a time i ostalog svjetskog mora. Osim toga, Hrvatska mora biti i prostor povezivanja srednje i jugoisto ne Europe, tj. Alpa i Balkana. Preko jugoisto ne Europe Hrvatska mo~e biti i tranzitni prostor izmeu Bliskog istoka i Europe. Komparativne prednosti koje proizlaze iz geografskog i geoprometnog polo~aja nisu jedine prednosti koje Hrvatska ima. Ostale komparativne prednosti koje proizlaze iz geografskih faktora su heterogena reljefna struktura, razli iti tipovi klime, bogatstvo vodnih i aumskih resursa, vrlo duga i razvedena obala sa preko 1100 otoka, bogatstvo biljnog i ~ivotinjskog svijeta. Sve ove komparativne prednosti Hrvatske najviae treba iskoristiti za razvoj turizma, koji je najisplativija djelatnost koju Hrvatska mo~e imati. Turizam je u slu aju Hrvatske izrazito izvozni proizvod, jer su preko 85% turista u Hrvatskoj turisti iz inozemstva. Turisti ki prihodi najvea su vrijednost za hrvatsko gospodarstvo i zna ajno umanjuju nepovoljnost vanjsko-trgovinske bilance. Danas je nemogue izgraivati zna ajniji meunarodni polo~aj bez jakog gospodarstva, jer je polo~aj u globalnoj ekonomiji postao jednako zna ajan, ako ne i zna ajniji, kao politi ki i geostrateaki polo~aj. Osim turizma, Hrvatska treba razvijati uslu~ne djelatnosti, izvozno orijentirane industrije, brodogradnju, graevinarstvo, promet, te komercijalnu poljoprivredu. Drugu skupinu faktora ine globalne geopoliti ke strukture. Hrvatska se prema geopoliti koj podjeli svijeta Saula Cohena nalazi na dodiru euroazijskog-kontinentalnog i maritimnog geostrateakog podru ja. Cohenova podjela svijeta predstavlja svojevrstan sukus prethodnih podjela svijeta. U njoj je prisutna hijerarhijska organizacija prostora, koja je jedan od glavnih faktora podjele svijeta (uz geografski faktor raspodjele kopna i mora, naravno). Geostrateaka podru ja Saula Cohena sastoje se od geopoliti kih regija. Hrvatska pripada rubnom dijelu maritimnog geostrateakog podru ja, te se nalazi u geopoliti koj regiji Pomorska Europa i Magreb. Geopoliti ke regije sastoje se od dr~ava i pojedinih regija unutar dr~ava. Osim, ovih podru ja, postoje shatterbelti (zone pritiska, rastresanja i fragmentacije geopoliti kog poretka) i gateway regije. Hrvatska bi zbog svog polo~aja na kontaktu reljefnih cjelina, ~ivotnih ~ariata i geopoliti kih regija mogla postati gateway dr~ava koja bi bila prijelazni prostor i prostor komunikacije izmeu jugoisto ne Europe i ostatka Europe, ali i srednje i ju~ne Europe. Hrvatska kao mala dr~ava s malo stanovnika u globalnim razmjerima ne mo~e utjecati na promjene globalnih geopoliti kih struktura. No, globalne geopoliti ke strukture i najva~niji akteri globalnog geopoliti kog poretka mogu svojim izravnim ili neizravnim, kolateralnim djelovanjem zna ajno utjecati na meunarodni polo~aj Hrvatske. Mo najva~nijih aktera globalnog poretka tolika je da mogu promijeniti ne samo meunarodni polo~aj manjih dr~ava, nego bez veih problema mogu promijeniti i politi ku situaciju u nekoj dr~avi. I u samom stjecanju hrvatske neovisnosti i potvrde hrvatske dr~avnosti meunarodnim priznanjem, presudnu ulogu su odigrali meunarodni faktori. Neki od njih bili su za priznanje Hrvatske, a veina globalnih geopoliti kih aktera je bila protiv priznanja novih dr~ava, vodei se principom teritorijalnog integriteta postojeih dr~ava. Temeljni vanjskopoliti ki ciljevi Hrvatske moraju biti povezani i u koordinaciji s unutarnjim politi kim i gospodarskim razvojem. Ciljevi i interesi Hrvatske mogu se izraziti kroz temeljne, vitalne nacionalne interese koji su u Hrvatskoj ozna eni ovako: opstanak u miru i slobodi te zaatita neovisnosti, suvereniteta i cjelovitosti, gospodarski prosperitet i blagostanje svih graana, povoljno okru~enje i suradnja u regiji, zaatita i promicanje nacionalnih vrednota, te o uvanje resursa. Zaatita vitalnih nacionalnih interesa temeljni je preduvjet opstanka, postojanja, razvoja i blagostanja svake dr~ave, pa tako i Hrvatske. Hrvatska mora koordiniranom politikom, tj. inicijativom dr~avnih struktura, javnim raspravama i konzultiranjem domaih i inozemnih stru njaka intenzivno djelovati na svim poljima druatvenog ~ivota, s ciljem ostvarivanja i zaatite svojih nacionalnih interesa. Najveu pa~nju treba posvetiti ostvarivanju i zaatiti vitalnih nacionalnih interesa. Promicati i atititi treba i ostale nacionalne interese, jer ugro~avanje nacionalnih interesa ugro~ava nacionalnu sigurnost Hrvatske u najairem smislu. U Hrvatskoj problem ne postoji samo oko djelovanja na promicanju i zaatiti nacionalnih interesa, nego i u percepciji istih. Napokon su definirani i prihvaeni temeljni dokumenti, koji se ti u nacionalnih interesa i nacionalne sigurnosti Hrvatske (Strategija nacionalne sigurnosti RH, Strategija obrane RH). Usto, doneseni su i neophodni zakoni koji se ti u obrane. No, zakonska rjeaenja joa nisu dovraena. Pitanje je i da li su sadaanja normativna rjeaenja blizu ili daleko od optimuma. Uspostava i razvoj u inkovitog sustava nacionalne sigurnosti bit e najva~niji faktor ostvarivanja i zaatite nacionalnih interesa Hrvatske. Hrvatska mora poduzeti analizu airokog obuhvata i spektra, u kojoj e biti analizirani osnovni vanjskopoliti ki ciljevi Hrvatske, te razraeni programi djelovanja na gospodarskom, politi kom i sigurnosnom polju. Pritom moraju biti konzultirani eminentni stru njaci sa svih relevantnih znanstvenih polja. Osim toga, Hrvatska mora izvraiti temeljitu reorganizaciju svog vanjskopoliti kog i diplomatskog aparata, koji je joa uvijek uto iate za propale politi are i bivae ljude iz struka koje nemaju veze s vanjskom politikom i diplomacijom. Rjeaavanje nestru nih i politi ki podobnih kadrova nije u injeno ni u pribli~no dovoljnoj mjeri, iako su primijeeni pomaci na tom planu. Imenovanje nekih novih ambasadora predstavlja pozitivan primjer, jer su do izra~aja doali stru ni kadrovi. Polo~aj Hrvatske u novom svjetskom poretku mo~e se prikazati i kao analiza odnosa Hrvatske i svijeta na tri razine. Prva razina je regionalna razina koja obuhvaa odnose Hrvatske i njoj susjednih dr~ava. Druga razina je nadregionalna. Obuhvaa odnose Hrvatske i Europe, koje mo~emo analizirati kroz odnose Hrvatske s pojedinim dr~avama ili kroz odnose Hrvatske s Europskom unijom i ostalim dr~avama. Trea razina je globalna razina koja obuhvaa odnose Hrvatske s globalnim srediatima moi izvan Europe, va~nim gospodarskim partnerima Hrvatske i zna ajnim politi ko-vojnim silama te ostalim dr~avama svijeta. Mo~e se rei da Hrvatska u djelovanju prema susjedima i okolnim dr~avama treba poduzimati tri geopoliti ke inicijative  jadransku inicijativu (Slovenija, Crna Gora, Italija), srednjoeuropska inicijativa (Maarska, eaka, Poljska, Slova ka i Slovenija) i balkansku inicijativu (Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija). Neke dr~ave mogu se nalaziti u viae inicijativa, a u sadr~aje pojedinih inicijativa mogu se uklju iti i dr~ave izvan regije. Odnosi Hrvatske sa susjedima od uspostave neovisnosti Hrvatske imali su vrlo heterogen karakter, koji se kretao od rata do posebnih odnosa i proklamiranog prijateljstva. Odnos Hrvatske i svake njene susjedne dr~ave mogao bi biti predmet jedne case-study. Ovdje e biti ukratko opisan odnos Hrvatske i njoj susjednih dr~ava, kroz prizmu dosadaanjih odnosa i mogueg razvoja odnosa u budunosti. Slovenija kao sjeverozapadni susjed Hrvatske ima posebnu va~nost za Hrvatsku, zbog svog prometnog i geopoliti kog polo~aja. Slovenija je dr~ava koja s obzirom na veli inu svog teritorija ima jedan od najpovoljnijih polo~aja u Europi. Slovenija na ispravan i u inkovit na in valorizira taj polo~aj. Slovenija je daleko najuspjeanije proala kroz vei dio procesa tranzicije, jer nije dopustila stihijsku privatizaciju i izabrala planiran put iz socijalizma u kapitalizam. Zato je BDP po stanovniku Slovenije danas viae od dva puta vei nego BDP po stanovniku Hrvatske. Naravno da je Hrvatska pretrpjela rat i joa danas osjea njegove posljedice. No, te posljedice ne bi bile ni upola toliko velike da se nije olako odrekla industrijskih grana i tradicionalnih tr~iata, te bila pogoena gospodarskom strategijom sveopeg kriminala u pretvorbi i korupcije u druatvu, proklamirane od tadaanje slu~bene politike. Slovenija je danas na najboljem putu da postane lanica NATO-a (drugi krug proairenja) i lanica EU (prvi krug proairenja). Slovenija ima najvei BDP po stanovniku od svih postsocijalisti kih zemalja. Slovenija je za Hrvatsku iznimno va~na jer predstavlja most prema zapadnoj, dijelu srednje i dijelu ju~ne Europe. U ovim regijama nalaze se glavni hrvatski trgovinski partneri, koji su ujedno i lanice Europske unije i dr~ave s kojima Hrvatska ima vrlo intenzivne meusobne odnose pozitivnog predznaka (Italija, Njema ka, Austrija). Hrvatska i sa samom Slovenijom ima vrlo razvijene gospodarske odnose. Politi ki odnosi optereeni su problemima koji su posljedica nekadaanjeg ~ivota u zajedni koj dr~avi, pa pitanje granica i zajedni ke imovine joa nije rijeaeno. Pitanje da li e biti rijeaeno bilateralnim sporazumima, ili e nadle~ne meunarodne institucije morati rjeaavati ove probleme koji optereuju odnose Hrvatske i Slovenije. Svi ovi problemi nisu takve va~nosti da ne mogu biti rijeaeni i njihova va~nost je viae fikcija, stvorena od strane medija i politi ara u obje dr~ave. Hrvatska i Slovenija nemaju fundamentalnih problema koji ne mogu biti rijeaeni, jer nijedan problem ne ugro~ava vitalne nacionalne interese. Stoga odr~anje dobrosusjedskih i prijateljskih odnosa treba biti hrvatska politika prema Sloveniji. Maarska je sjeverni susjed Hrvatske, s kojim Hrvatska ima najmanje problema u odnosima. Grani nih problema nema, nema zajedni ke imovine koju bi trebalo podijeliti, nema nikakvih ugroza nacionalnih interesa ni s jedne strane. Maarska, kao srednjoeuropska zemlja sa dobrim prometnim polo~ajem u Panonskoj nizini, treba biti hrvatski put u srednju i isto nu Europu. Hrvatska pak, kao dr~ava koja za razliku od Maarske participira na svjetskom moru, treba nastaviti biti ono ato je bila u 19. i po etkom 20. stoljea (naravno na druga ijim osnovama, na temelju ravnopravnosti dvaju neovisnih dr~ava)  izlaz Maarske na more, koji se ostvaruje primarno kroz luku Rijeka, dakako. Maarska je va~an trgovinski partner Hrvatske. Maarska je od 1999. g. lanica NATO-a i napreduje prema lanstvu u Europskoj uniji. Maarska je lan CEFTA-e, iji lan treba postati i Hrvatska, do kraja 2002. Nastavak suradnje i razvoj intenzivnih odnosa na svim poljima treba biti politika prema Maarskoj. Bosna i Hercegovina je dr~ava s kojom Hrvatska ima najdu~u kopnenu granicu (932 km). Razlog tome je dakako oblik hrvatskog teritorija koji izgleda kao geopoliti ka klijeata koja okru~uju BiH. Neuspjeh politi ke, socijalne i gospodarske obnove, te mogui raspad BiH uz izbijanje moguih buduih sukoba najvea su tradicionalna, hard prijetnja nacionalnoj sigurnosti Hrvatske. Geografska blizina, vrlo duga granica i tradicionalna povezanost BiH i Hrvatske utjecat e nepovoljno na Hrvatsku ako doe do ovakvog razvoja dogaaja u BiH. Nakon rata, koji je gospodarski najva~nije dijelove BiH ostavio u gotovo potpunom rasulu, pristupilo se obnovi uz meunarodnu pomo, bez koje bi se obnova i ~ivot stanovnika BiH odvijali mnogo, mnogo te~e. Danas je meunarodna zajednica prisutna u BiH kroz visokog predstavnika i oru~anu silu SFOR, pa BiH zapravo ima status meunarodnog protektorata. U BiH ne postoji jedinstvena vlast koja bi imala na raspolaganju dovoljna sredstva da jam i potpunu stabilnost i jedinstven razvoj BiH. Odnosi Hrvatske i BiH proali su kroz razli ite etape, od prijateljskih do neprijateljskih. Danaanja politika Hrvatske je prema BiH je dobra jer se ne mijeaa u unutarnje prilike u BiH, ali bi trebala biti anga~iranija na mnogim poljima. Srbija, s kojom je Hrvatska 1991. ratovala na isto noj granici i koja je godinama okupirala dio hrvatskog teritorija, pro~ivljava jedno od te~ih razdoblja u svojoj povijesti, ozna eno kao postmiloaevievsko razdoblje. Razdoblje obilje~uju katastrofalna gospodarska situacija i borbe za vlast, otpori meunarodnim akterima koji ~ele br~u demokratizaciju Srbije itd. Odnosi Srbije i Hrvatske u posljednjih dvije godine imaju uzlaznu tendenciju, uglavnom na gospodarskom polju. Kao susjedne dr~ave, Hrvatska i Srbija upuene su na suradnju u trgovini i prometu, emu pogoduju polo~aj Hrvatske i Srbije te izgraena infrastruktura. Politi ki odnosi poboljaavaju se, ali sporije nego gospodarski. S Crnom Gorom Hrvatska nema veih nerijeaenih sporova. Obje strane suglasile su se da je dr~avna granica avnojevska granica po kojoj je Prevlaka dio Hrvatske. Crna Gora nije prijetnja nacionalnoj sigurnosti Hrvatske. Crna Gora se nu~no mora pribli~avati Europi i svoju budunost vezati uz lanstvo u integracijama i organizacijama, te u suradnji sa susjedima. Crna Gora i Hrvatska trebaju razvijati ato bolje gospodarske odnose. Sigurnost Hrvatske danas je u prili noj mjeri internacionalizirana, ali joa uvijek zna ajno ovisi o prilikama na jugoistoku Europe, tj. u nestabilnom dijelu politi kog okru~enja Hrvatske. Vojna opasnost na jugoistoku Europe danas nije velika, ali usprkos prisustvu meunarodnih trupa, joa uvijek su prisutne opasnosti od izbijanja kriza i sukoba niskog intenziteta, koji naruaavaju stabilnost susjednih dr~ava, pa tako i Hrvatske. Osim toga, javile su se i nove, netradicionalne prijetnje koje se viae javljaju na ekonomskom i socijalnom polju, a ne toliko na vojnom. Kao potencijalni izvori ugro~avanja javljaju se nedovraeni procesi demokratizacije i ekonomske transformacije u tranzicijskim zemljama, ilegalne migracije, migracije stanovnika izazvane ratnim sukobima, krijum arenje ljudi i droga, organizirani kriminal, terorizam. Upravo je jugoistok Europe prostor ja e pogoen ovim prijetnjama. Sve ove prijetnje ugro~avaju i nacionalnu sigurnost Hrvatske, pa Hrvatska mora odgovoriti na njih na odgovarajui i u inkovit na in, djelovanjem sustava nacionalne sigurnosti. Polo~aj i ulogu Hrvatske u svjetskom geopoliti kom poretku najzna ajnije e odrediti odnos prema, i mogue lanstvo u europskim integracijama (Europska unija i ostale integracije) i transatlantskoj zajednici (NATO savez). Ova kontinentalna i transatlantska razina je klju na za Hrvatsku, jer joj omoguuje participaciju u zajedni kom odlu ivanju, ulazak na veliko zajedni ko tr~iate Europske unije i jam i joj nacionalnu sigurnost i stabilnost kroz sudjelovanje u punopravnom lanstvu NATO-a, kao najja eg vojno-politi kog saveza na svijetu. Hrvatska je zbog politi kih prilika i meunarodne izolacije u drugoj polovici 90-ih godina proalog stoljea zna ajno zaostala u procesu priklju ivanja Europi i transatlantskoj zajednici. Ovakva orijentacija bila je proklamirani cilj bivae vlasti, ali niata viae od toga. Nakon promjene vlasti na izborima 3. sije nja 2000. g. politi ke prepreke su nestale, pa je sve po elo ovisiti o sposobnosti i spremnosti hrvatskih vlasti da rade na pridru~ivanju. Sukladno poboljaanom meunarodnom polo~aju Hrvatske i spremnosti da ponovo ue u proces pridru~ivanja, Hrvatska je uspjela ui u program Partnerstvo za mir (PfP), platformu lanica NATO-a za suradnju s ne lanicama, u svibnju 2000. g. Hrvatska je bila 26. lanica koja je pristupila programu. Hrvatska je uala i u Euroatlantsko partnersko vijee (EAPC), kao 46. lanica. Hrvatska je tako postala lanicom oba programa koje je NATO namijenio za suradnju s Europom i dr~avama ne lanicama. Hrvatska je za samo dvije godine lanstva u Partnerstvu za mir uspjela ispuniti uvjete da pristupi Membership Action Plan (MAP), koji ju pribli~uje NATO-u, te Planning and Review Process (PARP) programu. Hrvatska e, kao i ostale lanice MAP-a, morati ispuniti 1169 zahtjeva koji se pred nju postavljaju. Osim ovih uspjeha na sigurnosnom i politi kom polju, Hrvatska je postigla i uspjehe na gospodarskom polju. Hrvatska je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridru~ivanju s Europskom unijom, popravila svoj kreditni rejting i indekse stabilnosti u inozemstvu, potpisala aran~mane s MMF-om. Postala je lanica Vilniuske skupine, Kvadrilaterale, uala u Svjetsku trgova ku organizaciju, do kraja 2002. g. postati e lanica CEFTA-e. Svim ovim akcijama i uspjesima Hrvatska je dokazala svoju spremnost da postane dio velike europske obitelji i transatlantske zajednice. Ovaj put koji je Hrvatska izabrala 2000. g. mo~e ugroziti unutarnja nestabilnost i nezaposlenost, koja je glavni problem Hrvatske. Nezaposlenost je klju no pitanje koje e mo~da na sljedeim izborima odlu iti kojim e putem Hrvatska krenuti, sadaanjim ili novim. Novi put mo~e i ne mora biti dobar put za Hrvatsku, no o tome mo~emo samo spekulirati. lanstvo u europskim integracijama i euroatlantskim organizacijama temeljni je vanjskopoliti ki cilj Hrvatske, ali ne smije biti isklju ivi cilj. Temeljna vanjskopoliti ka orijentacija Hrvatske ne smije biti ograni ena, jednostrana, isklju iva. Najva~niji cilj Hrvatske mora biti ulazak u Europu i transatlantsku zajednicu. No, Hrvatska mora biti spremna na suradnju i razvijanje bilateralnih odnosa s gotovo svim dr~avama, tj. sa svim dr~avama koje ~ele suradnju s Hrvatskom i poatuju osnovne norme meunarodnog poretka. Koordiniranim, planiranim djelovanjem prema svim subjektima meunarodnih odnosa koji djeluju u meunarodnoj zajednici, Hrvatska se mo~e i treba prilagoditi novim izazovima. Izazovi su to koje donosi daljnji razvoj novog svjetskog poretka, u kojem postoje procesi globalizacije, deteritorijalizacije, nove prijetnje nacionalnoj sigurnosti koje danas ne mogu biti teritorijalno ograni ene i zadr~avane (containment strategija danas ne mo~e biti u inkovit odgovor na transnacionalne izazove nacionalnoj sigurnosti). Kroz lanstvo u NATO (koji e se i sam nu~no morati stalno prilagoavati kako bi odgovorio na nove izazove), Hrvatska bi potpuno internacionalizirala svoju sigurnost, unaprijedila vlastiti sustav nacionalne sigurnosti i postala punopravan dio velike transatlantske zajednice. Uloga i polo~aj Hrvatske u geopoliti kom poretku bliske budunosti time bi bili trajnije i zna ajnije odreeni. Zaklju ak Tema rada, pod nazivom novi svjetski geopoliti ki poredak, po samom se svom nazivu isti e kao jedna od najzanimljivijih, najosnovnijih i najizazovnijih tema, koje postoje u meunarodnim odnosima i geopolitici. Pitanje svjetskog poretka klju no je za budunost svijeta i oko njega se spore i na njega pokuaavaju utjecati brojni i iznimno jaki interesi aktera svjetskog poretka. Novi svjetski geopoliti ki poredak danas je realnost s kojom se moraju suo iti svi akteri meunarodnih i geopoliti kih odnosa, ali i svaki stanovnik planeta Zemlje, na iji ~ivot utje e poredak u kome on ~ivi. Osnovna zamisao ovog rada bila je istra~iti novi svjetski geopoliti ki poredak, tj. svjetski poredak u razdoblju poslije hladnog rata i predstaviti rezultate istra~ivanja kroz razli ite dijelove rada. Rad je po svojoj tematici najopenitije podijeljen u dva dijela, teorijski dio i prakti ni, aplikativni dio. Teorijski dio rada ine poglavlja: Geopolitika, Geopoliti ki poredak i uvjeti njegova razvoja, Akteri novog svjetskog geopoliti kog poretka, Procesi u novom svjetskom geopoliti kom poretku. Prakti ni dio rada ine poglavlja: Suvremeni geopoliti ki i meunarodni odnosi i njihov utjecaj na razvoj suvremenog geopoliti kog poretka, te Uloga Hrvatske u novom svjetskom geopoliti kom poretku. Prakti ni dio rada ini pokuaaj aplikacije prethodno iznesenih saznanja i rezultata istra~ivanja u teorijskom dijelu rada. Prisutnost viae izvora koji se odnose na neki problem je nu~na kako bi se desila potpunija i objektivnija slika o nekoj problematici. Prakti ni dio rada obrauje suvremene globalne geopoliti ke i meunarodne odnose, prethodno iznosei vienje suvremenih globalnih odnosa u svijetu kroz prizmu geopolitike i meunarodnih odnosa. Posljednje poglavlje, koje se bavi Hrvatskom, logi an je doprinos, s obzirom da je rad dio hrvatskog doprinosa geopolitici i meunarodnim odnosima, te je napisan u Hrvatskoj i bit e obranjen na hrvatskom sveu iliatu, Sveu iliatu u Zagrebu. Geopoliti ki poredak suvremenog doba sredianji je pojam oko kojeg se vrti cijeli rad. Za razliku od meunarodnog poretka uklju uje i geografske faktore i problematiku koji ga ine specifi nim, geopoliti kim. Kroz iznoaenje saznanja o samom konceptu geopoliti kog poretka, koji se koristi u geopolitici kao geopoliti ka kategorija, dokazana je tvrdnja da je geopoliti ki poredak stanje geopoliti kih odnosa u nekom razdoblju. Koriatenje geografskih faktora i njihovo povezivanje s politi kim faktorima, nije sporno, ve je temeljan na in koji se koristi za istra~ivanje suvremenih geopoliti kih odnosa, koji ine geopoliti ki poredak. Legitimacija suvremene i posebno kriti ke geopolitike kao znanstvene metode danas je neupitna. Strukturalna geopolitika, kao dio geopolitike koji istra~uje suvremene geopoliti ke uvjete, mora predstavljati osnovnu metodu istra~ivanja, ako ~elimo da to istra~ivanje bude legitimno i relevantno. Geopoliti ki poredak suvremenog doba stvoren je pod utjecajem viae razli itih faktora, ponajprije pod utjecajem geopoliti ke tranzicije koja je uslijedila nakon raspada hladnoratovskog geopoliti kog poretka. Geopoliti ka tranzicija praena je raspadom druge supersile SSSR-a, i samim time ostankom prve supersile SAD-a na globalnoj pozornici kao jedine svjetske supersile. Drugi iznimno va~an moment koji utje e na oblikovanje suvremenog poretka u svijetu je ubrzanje i produbljivanje procesa globalizacije, koji mijenja ustaljene norme i pravila ponaaanja u meunarodnom sustavu. Proces globalizacije praen je i procesom lokalizacije, pa tako nastaje proces koji nazivamo glokalizacija. Ova glokalizacija esto je praena fragmentacijom, posebno na etni kim i religijskim linijama, koje tako postaju linije sukoba. Globalizacija je praena i procesom koji nazivamo deteritorijalizacija. Ovaj proces dovodi u pitanje samo postojanje meunarodnog sustava kao takvog. Najja i utjecaj deteritorijalizacija ima na tr~iata kapitala i informacija, koji su danas gotovo potpuno deteritorijalizirani i najsna~nije povezuju svijet, ruaei tako barijere koje predstavljaju dr~avne granice. Pod utjecajem deteritorijalizacije otvaraju se mogunosti za novo poimanje prostora, koji se viae ne poima samo kao teritorij, nego kao prostor koji je premre~en brojnim hijerarhijskim mre~ama. U takvom prostoru, viae nije toliko va~no tko kontrolira njegov vei dio, ve tko kontrolira vorove i kapacitete ovih mre~a. Suvremeni svjetski geopoliti ki poredak oblikuje se u razdoblju kad gotovo da ne postoji mogunost opeg globalnog sukoba, ali postoje mnogobrojne prijetnje sigurnosti dr~ava i nacija u svijetu. Geopolitika i meunarodni odnosi pokuaavaju nam pribli~iti i objasniti suvremene odnose u meunarodnom ili geopoliti kom sustavu. Svaka disciplina pokuaava to u initi na svoj na in, primjenjujui svoju metodologiju i pritom uzimajui iz mnoatva podataka one koji su joj relevantni i koji slu~e za izvoenje zaklju aka i daljnje objaanjavanje. Generalne tendencije i dugoro nost odnosa u svjetskom poretku zahtijevaju uklju ivanje geopoliti ki relevantnih uvjeta, koji svojim djelovanjem oblikuju geopoliti ki, ali i meunarodni polo~aj neke teritorijalno-politi ke jedinice. Suvremeni geopoliti ki odnosi, koji oblikuju novi svjetski geopoliti ki poredak, rezultat su djelovanja aktera poretka i procesa koji se zbivaju u suvremenom poretku. Dr~ave kao najva~niji akteri poretka joa uvijek imaju presudan utjecaj na suvremeni geopoliti ki poredak. Meu dr~avama se isti u Sjedinjene Ameri ke Dr~ave, kao jedina svjetska supersila. Osim SAD-a, velik utjecaj na suvremeni poredak imaju Kina i Rusija. Ove tri dr~ave, uz Europsku uniju kao supranacionalnu zajednicu, ine etiri svjetska centra moi. Uz svjetske centre moi, na uspostavu regionalnih poredaka u pojedinim svjetskim regijama veliki utjecaj imaju regionalne sile. Uz dr~ave, akteri koji najzna ajnije oblikuju suvremeni geopoliti ki poredak su meunarodne organizacije, globalnog i regionalnog obuhvata, openitog i specifi nog karaktera. Najva~nija i najutjecajnija meunarodna globalna organizacija su Ujedinjeni narodi, koji bi trebali biti srediate okupljanja aktera svjetskog poretka, jamac globalne sigurnosti i promicatelj multipolarizma, dijaloga i pravednosti u svijetu. Brojnost i sve ja i utjecaj meunarodnih organizacija sukladni su procesu globalizacije, koji potkopava isklju ivu nadle~nost dr~ava za djelovanje u meunarodnom sustavu. No, bila bi iluzija kad bi pokuaali rei da e meunarodne organizacije u bliskoj budunosti preuzeti ulogu dr~ava u oblikovanju suvremenog geopoliti kog poretka. Svjetski poredak i u budunosti e biti primarno odreen djelovanjem najveih svjetskih centara moi. Ostali akteri poretka i procesi koji se zbivaju u svjetskom poretku, mogu svojim djelovanjem utjecati na djelovanje centara moi. Upravo u tome se sastoji mirnodopsko i koegzistencijalno funkcioniranje svjetskog poretka, tj. sastoji se u akomodaciji interesa i pokuaajima nehegemonskog, multipolarnog djelovanja, koje nee izazivati protuhegemonske i protuosvaja ke reakcije. Najveu odgovornost za budunost svjetskog poretka, zbog najveih mogunosti djelovanja, snose Sjedinjene Ameri ke Dr~ave, kao jedina svjetska supersila. Osim SAD-a, odgovornost le~i na velesilama, regionalnim silama i ostalim dr~avama koje imaju mogunost poremetiti odnose na globalnoj razini, zbog svog specifi nog geostrateakog ili geopoliti kog polo~aja. Osnovni zaklju ci mogu se izraziti ukratko : Suvremena geopolitika najprikladnija je metoda istra~ivanja svjetskog geopoliti kog poretka i suvremenih odnosa koji vladaju u tom poretku; Suvremena geopolitika bitno se razlikuje od tradicionalne geopolitike, ne samo po objektu istra~ivanja, koji je airi, nego i po vrijednosnoj orijentaciji, koja viae nije usmjerena na ja anje tradicionalne, nacionalne moi i pot injavanje drugih; Suvremena geopolitika razvija se kroz tri osnovna pravca, tri akole. Prva akola je francuska geopoliti ka akola, druga je akademska akola geopolitike, a trea je kriti ka geopolitika; Kriti ka geopolitika najmlai je pravac u razvoju suvremene geopolitike. Kriti ka geopolitika dijeli geopolitiku na etiri osnovna dijela  formalna geopolitika, prakti na geopolitika, popularna geopolitika, strukturalna geopolitika; Politi ke elite veine dr~ava svijeta joa uvijek razmialjaju u kategorijama stare, tradicionalne geopolitike, koja je prirodni produkt meunarodnog sustava u kojem dr~ave monopoliziraju gotovo svu mo i zadr~avaju pravo djelovanja; Geopoliti ki poredak mo~e se definirati kao stanje geopoliti kih odnosa u nekom povijesnom razdoblju; Geopoliti ki poredak takoer je i geopoliti ka kategorija, koncept za objaanjavanje geopoliti kih odnosa u nekom razdoblju; Suvremeni geopoliti ki poredak samo je jedan, posljednji, u nizu geopoliti kih poredaka koji su vladali u povijesti u posljednja dva stoljea; Peter J. Taylor geopoliti ke poretke kroz povijest povezuje s ciklusima hegemonije. Tvrdi da je nu~na hegemonija u geopoliti kom smislu da bi se mogao uspostaviti neki geopoliti ki poredak; J. Agnew i S. Corbridge takoer smatraju da je potrebna hegemonija da bi se uspostavio neki geopoliti ki poredak, ali oni hegemoniju ne povezuju nu~no s postojanjem nekog hegemona, ve s postojanjem prihvaenog skupa pravila koji vladaju u meunarodnim i geopoliti kim odnosima; J. Agnew i S. Corbridge ine distinkciju izmeu geopoliti kog poretka i geopoliti kog diskursa. Geopoliti ki poredak je izraz prostorne prakse, a geopoliti ki diskurs je izraz predstavljanja prostora. Specifi ne proizvode, mogue scenarije prostorne prakse nazivaju predstavljeni prostori; Saul B. Cohen geopoliti ke poretke neizravno istra~uje kroz svoj koncept geopoliti ke evolucije. Geopoliti ka evolucija je po Cohenu nezaustavljiv proces koji se deaava neprekidno, te se sastoji od razdoblja u kojima vlada ravnote~a (ekvilibrij) i razdoblja izmeu razdoblja ravnote~e koji se nazivaju geopoliti kim tranzicijama; Cohen svijet smatra geopoliti kim sustavom. Stoga se svjetski geopoliti ki poredak mo~e smatrati i stanjem geopoliti kih odnosa u geopoliti kom sustavu. Glavne zna ajke sustava su hijerarhija, regulacija i entropija. Postoje etiri etape razvoja sustava  nediferencijacija, diferencijacija, specijalizacija, hijerarhijska integracija; Cohen je aktere u geopoliti kom sustavu tj. dr~ave, podijelio na pet razreda, prema njihovoj va~nosti i sposobnosti utjecaja u geopoliti kom sustavu. Prvi razred ine globalne sile, a peti razred malene dr~ave s vrlo malim utjecajem; Akteri geopoliti kog poretka presudno utje u na oblikovanje geopoliti kog poretka; Glavni preduvjet nastanka novog svjetskog geopoliti kog poretka bilo je uruaavanje ili dezintegracija geopoliti kog poretka hladnog rata, koja je dovela do geopoliti ke tranzicije. Geopoliti ka tranzicija je bila brza i dovela je do nastanka novog svjetskog geopoliti kog poretka, promijenivai odnose na vrhu svjetske moi; Dezintegracija geopoliti kog poretka hladnog rata omoguila je, izmeu ostalog, veliku proliferaciju dr~ava, najveu od velikog vala dekolonizacije; Posljednja geopoliti ka tranzicija bila je, po Z. Laidiju, preduvjet nastanka globalnog doba, kao povijesnog trenutka u kojem ljudska druatva imaju kolektivnu svijest o promjeni odnosa izmeu prostora, vremena i sebe samih; Geopolitiku i geopoliti ke uvjete u posthladnoratovskom razdoblju mogue je povezati i s teorijom svjetskog sistema, kao ato je u inio C. Flint, nazvavai geopolitiku u jezgri geopolitikom smijeha, a geopolitiku periferije geopolitikom zaborava; Uvjeti razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka vide se na politi kom, vojno-sigurnosnom, gospodarskom, druatvenom i tehni ko-tehnoloakom polju; Uvjete razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka mogue je izraziti kroz paradigme koje govore o suvremenim uvjetima i uvjetima razvoja u budunosti; Tri najpoznatije paradigme koje nam govore o sadaanjosti i budunosti suvremenog svijeta su geoekonomija Edwarda N. Luttwaka, kraj povijesti i posljednji ovjek Francisa Fukuyame, sukob civilizacija Samuela P. Huntingtona; Paradigma Luttwaka je uglavnom ekonomski orijentirana i naglaauje va~nost globalne politi ke ekonomije, koja mora normalno funkcionirati da bi u svijetu vladao mir i da bi bio mogu ekonomski razvoj. Geoekonomija podrazumijeva daljnje djelovanje i umijeaanost dr~ava u funkcioniranje globalne politi ke ekonomije; Fukuyamina paradigma je filozofski i ekonomski orijentirana, naglaauje va~nost nastanka i odr~anja liberalne demokracije i kapitalisti ke ekonomije kao optimalnog druatvenog i ekonomskog ureenja, koje treba uvati; Huntingtonova paradigma je vrlo izazovna jer predvia konflikte i naglaauje va~nost kulturnih i civilizacijskih rascjepa i sukoba koji e se javiti na podru jima dodira razli itih naroda i razli itih civilizacija. Sukobi na rubovima civilizacija su opasni jer zbog solidarnosti i umijeaanosti naroda iz razli itih civilizacija mogu dovesti u pitanje globalnu sigurnost. Najva~niji akteri suvremenog geopoliti kog poretka i dalje su suverene dr~ave; Dr~ave djeluju u meunarodnom sustavu koji je anarhi ne prirode, a glavna briga dr~ava je njihov vlastiti opstanak; Dr~ave se, osim kao dijelovi meunarodnog sustava, mogu poimati i kao akteri u globalnoj kapitalisti koj ekonomiji, s malim stupnjem neovisnosti; Osim dr~ava, akteri novog svjetskog geopoliti kog poretka su ostale teritorijalno-politi ke jedinice (transnacionalne zajednice, nepravilne politi ke jedinice i pseudodr~ave), meunarodne organizacije, ostali akteri novog svjetskog poretka Zna enje dr~ave kao aktera svjetskog geopoliti kog poretka joa uvijek je najvee, ali se zna enje ostalih aktera poveava pod utjecajem suvremenih procesa Procesi u geopoliti kom poretku rezultat su djelovanja aktera i objektivnih uvjeta koji vladaju u nekom geopoliti kom poretku; Najva~niji procesi u novom svjetskom geopoliti kom poretku su globalizacija, deteritorijalizacija, novo poimanje i organizacija prostora, te nove prijetnje sigurnosti Globalizacija i njen karakter imaju izniman utjecaj na sadaanjost i budunost svijeta. Akteri poretka pokuaavaju globalizaciju usmjeriti u svoju korist; Akteri i procesi danas do~ivljavaju veliku transformaciju, djelujui meusobno jedni na druge i tako stvarajui nove osobine jednih i drugih; Akteri i procesi svojim meusobnim djelovanjem oblikuju suvremene geopoliti ke i meunarodne odnose; Suvremeni meunarodni i geopoliti ki odnosi ine sadr~aj suvremenog svjetskog geopoliti kog poretka, koji se neprestano mijenja; Kombiniran pristup istra~ivanja suvremenih globalnih geopoliti kih i meunarodnih odnosa sagledava te odnose kroz istra~ivanje uloge, utjecaja i odnosa etiri najvea svjetska centra moi, te kroz istra~ivanje regionalnih poredaka u ostalim regijama, gdje se ne nalaze najvei centri moi; Regionalni poretci uspostavljaju se pod utjecajem regionalnih sila, koje ipak ne mogu postati pravi hegemoni u regijama, zbog djelovanja najveih centara moi tj. velesila Najvei svjetski centri moi u novom svjetskom geopoliti kom poretku su SAD (najvei centar moi uope, vojni, politi ki i ekonomski div), Kina (ekonomska i politi ka velesila), Rusija (vojna i politi ka velesila, ekonomski bolesnik), Europska unija (ekonomska supersila); Regionalni poretci mogu se pratiti kroz svjetske geopoliti ke regije. S obzirom na starost svoje podjele svijeta iz 1963. g., Cohen je smatrao potrebnim napraviti novu regionalizaciju svijeta i podjelu na geopoliti ke regije; Ovdje je primijenjena poneato modificirana Cohenova podjela. Geopoliti ke regije suvremenog svijeta su: Angloamerika i Karibi, Ju~na Amerika, Podsaharska Afrika (shatterbelt), Bliski istok i sjeverna Afrika (shatterbelt), sredianja Azija (mogui shatterbelt, s Bliskim istokom), ju~na Azija, jugoisto na Azija, Australija i Oceanija. U Europi je regija Europa (a ne viae Pomorska Europa i Magreb), Rusija ini regiju Heartland (bez isto ne Europe), Kina je sto~erna dr~ava regije isto na Azija (viae nije podijeljena kao u hladnom ratu, pripadaju joj i Japan te obje Koreje); SAD je neprijeporno najvea svjetska sila, supersila bez premca u povijesti. Politika SAD-a na svim poljima u odnosima sa svijetom, najsna~nije e oblikovati svjetski poredak i globalne geopoliti ke odnose. Ameri ka politika ima brojne i duboke interese u svijetu, te mora primjenjivati razli ita sredstava za njihovo ostvarivanje. Pritom stvara brojne neprijatelje i nezadovoljnike. Klju na pitanja u ameri koj vanjskoj politici e biti njena utemeljenost na unipolarizmu ili multipolarizmu; Kina je svjetska velesila u usponu, koja pokuaava izai na svjetsku pozornicu u ato veoj mjeri. Istodobno je najja a dr~ava svoje regije i cijele Azije, ato izaziva zabrinutost susjeda. Ekonomski razvoj i politi ka mo Kine sve su ja i i utje u na to da se Kina danas ve smatra silom broj dva u geopoliti kim odnosima u svijetu; Rusija je velesila iji ugled i mo neprestano padaju, joa od raspada SSSR-a. Rusija je danas pritisnuta brojnim problemima, te tra~i svoje mjesto u svijetu i spas za svoje stanovniatvo kroz strana ulaganja koja bi trebala potaknuti rusku ekonomiju. Novo partnerstvo s SAD-om zasad ne daje neke vee rezultate i pitanje koliko e trajati; Europska unija kao supranacionalna zajednica pro~ivljava stalne transformacije. Njen najvei problem je razli itost interesa lanica. Ekonomska je supersila, ali su joj mo politi kog i vojnog djelovanja umanjene zbog toga ato nije dr~ava nego zajednica; Regije koje se nalaze izvan regija gdje se nalaze svjetski centri moi nemaju klju an utjecaj na svjetski poredak, ali mogu izazvati velike potrese u globalnim geopoliti kim odnosima, zbog postojanja oru~ja za masovno uniatenje, regionalnih sukoba itd. Fragmentiranost shatterbelata je zna ajna te predstavljaju veliku opasnost; Hrvatska kao mala zemlja s malo stanovnika nema velik utjecaj na svjetski poredak. Hrvatska mora svoje mjesto u novom svjetskom poretku tra~iti kroz lanstvo u europskim i euroatlantskim organizacijama i integracijama, te to treba biti primarni strateaki cilj Hrvatske. Hrvatska mora ostvarivati i atititi svoje nacionalne interese, ponajprije kroz ustrojstvo kvalitetnog sustava nacionalne sigurnosti i razvoj gospodarstva, koje treba biti izvozno orijentirano; Hrvatska treba iskoristiti svoje komparativne prednosti (geoprometni polo~aj, obalu itd.) i izraditi jasnu strategiju gospodarskog razvoja te sustavno raditi na njenom ostvarivanju. Hrvatska ne smije voditi isklju ivu vanjsku politiku, rijeaiti probleme sa susjedima i razvijati razli ite geopoliti ke inicijative (lokalne, europske i globalne. POPIS LITERATURE Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space. Hegemony, territory and international political economy., Routledge, London Albert, M. (2000.), From Defending Borders towards Managing Geographical Risks? Security in a Globalised World, Geopolitics, vol. V, br. 1, str. 57-80 Anderson, E. W. (1999.), Geopolitics: International Boundaries as Fighting Places, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 125-137 Badie, B., Smouts, M. C. (2000.), The Turnaround of the World, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 85-93 Bari, R. (2002.), Budunost obrambene politike EU, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 69-98 Blake, G. (2000.), State Limits in the Early Twenty-first Century: Observations on Form and Function, Geopolitics, vol. V, br. 1, str. 1-18 Brunn, S. D., Jones J. A. (1994.), Geopolitical Information and Communication in Shrinking and Expanding Worlds: 1900-2100, u: Demko, G. J. (ur.), Wood, W. B. (ur.), Reordering the World: Geopolitical Perspectives for the Twenty-first Century, Westview Press, Boulder, Colorado, str. 301-322 Brzezinski, Z. (1994.), Izvan kontrole, Otvoreno sveu iliate, Zagreb Brzezinski, Z. (1999.), Velika aahovska plo a: ameri ki geostrateaki primat i njegovi imperativi, HUMS i Interland, Vara~din Buzan, B. (1990.), People, States and Fear, Lynne Rienner Publishers, Boulder, Colorado Cohen, S. B. (1963.), Geography and Politics in a World Divided, Random House, New York Cvrtila, V. (1997.), Dr~ave i meunarodna sigurnost, Politi ka misao, vol. XXXIV, br. 3, str. 31-43 Cvrtila, V. (2000.), Republika Hrvatska  gateway prema jugoisto noj Europi, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 1, str. 161-172 Cvrtila, V. (2000.), Dekonstrukcija geopoliti kog poretka na primjeru pseudodr~ava, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 2, str. 85-88 Cvrtila, V. (2000.), Republika Hrvatska u euroatlantskoj zajednici, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 3, str. 167-170 Cvrtila, V. (2001.), Suvremeni izazovi sigurnosne politike Republike Hrvatske, Europske perspektive demokratske Hrvatske, Zaklada Friedrich Naumann, Zagreb, str. 39-49 ehuli, L. (2000.), Demokracija i ljudska prava u posthladnoratovskoj ameri koj i europskoj politici, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 2, str. 109-122 ehuli, L. (2001.), Clinton i novi svjetski poredak, Politi ka kultura, Zagreb ehuli, L. (2001.), Uspostavljanje novih odnosa EU i Rusije, Meunarodne studije, vol. I, br. 1, str. 56-68 ehuli, L. (2001.), Posthladnoratovski odnosi SAD-a i Kine, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 109-123 ehuli, L. (2002.), Transnacionalni izazovi ameri koj politici, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 37-52 de Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York Demko, G. J. (ur.), Wood, W. B (ur.), Reordering the World: Geopolitical Perspectives for the Twenty-first Century, Westview Press, Boulder, Colorado Dollfus, O. (2000.), The World-System, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 52-66 Eva, F. (2000.), China and Japan: Culture, Economics and Geopolitics in the Quest for a Leading International Role, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 1-21 Flint, C. (2001.), The Geopolitics of Laughter and Forgetting: A World-Systems Interpretation of the Post-Modern Geopolitical Condition, Geopolitics, vol. VI, br. 3, str. 1-16 Fukuyama, F. (1994.), Kraj povijesti i posljednji ovjek, Hrvatska sveu iliana naklada, Zagreb Glassner, M.I. (1995.), Political geography, John Wiley & Sons, New York Gray, C. S. (1999.), Inescapable Geography, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 162-177 Hendrix, B. A. (2001.), International Law as a Moral Theory of State Territory?, Geopolitics, vol. VI, br. 2, str. 141-162 Henrikson, A. K. (2001.), A Coming Magnesian Age? Small States, the Global System and the International Community, Geopolitics, vol. VI, br. 3, str. 49-86 Holsti, K. J. (2000.), The Paradoxes of Territoriality as an International Institution, Meunarodne studije, str. 383-406 Huntington, S. P. (1996.), The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order, Simon & Schuster, New York Juriai, K. (1999.), Globalizacija i ljudska prava, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 70-82 Juriai, K. (1999.), Pola stoljea Narodne Republike Kine, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 3, str. 34-44 Juriai, K. (2000.), Procesi globalizacije u 20. stoljeu, Meunarodne studije, str. 293-303 Kissinger, H. (1995.), Diplomacy, Simon & Schuster, New York Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York Kure i, P. (2001.), Geopolitika i suvremeni geopoliti ki polo~aj Hrvatske, Meunarodne studije, vol. I, br. 4, str. 115-127 Levy, J. (2000.), A User's Guide to World-Spaces, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 67-84 Newman, D., Kliot, N. (1999.), Globalisation and the Changing World Political Map, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 1-16 Nye, J. S. (2002.), The Paradox of American Power, Oxford University Press, New York O Loughlin, J. (2000.), Geography as Space and Geography as Place: The Divide Between Political Science and Political Geography Continues, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 126-137 O Tuathail, G. (1996.), Critical Geopolitics, University of Minnesota Press, Minneapolis O Tuathail, G. (1999.), Borderless Worlds? Problematising Discourses of Deterritorialisation, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 139-152 Pavi, R. (1973.), Osnove ope i regionalne politi ke geografije, geopolitike i geostrategije, Sveu iliate u Zagrebu, Zagreb Plevnik, J. (2001.), Zna enje geopolitike i geoekonomije u suvremenim meunarodnim odnosima, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 21-42 Plevnik, J. (2002.), Izvori nesigurnosti u svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 53-68 Reilly, D. (2000.), Shatterbelts and Conflict Behaviour: The Effect of Globalisation on High Risk States, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 48-77 Relyea, S. (1998.), Trans-State Entities: Postmodern Cracks in the Great Westphalian Dam, Geopolitics, vol. III, br. 2, str. 30-61 Rumley, D. (1999.), Geopolitical Change and the Asia-Pacific: The Future of New Regionalism, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 83-97 Sparke, M. (1998.), From Geopolitics to Geoeconomics: Transnational State Effects in the Borderlands, Geopolitics, vol. III., br. 2, str. 62-98 Spiegel, S. L. (2000.), Traditional Space vs. Cyberspace: The Changing Role of Geography in Current International Politics, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 114-125 Tatalovi, S. (2000.), Hrvatska i Partnerstvo za mir, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 3, str. 165-166 Tatalovi, S. (2000.), Nacionalni interesi i nacionalna sigurnost Republike Hrvatske, Meunarodne studije, str. 53-64 Tatalovi, S. (2001.), Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske i sigurnost na jugoistoku Europe, Meunarodne studije, vol. I, br. 4, str. 178-184 Taylor, P. J. (1993.), Political geography. World Economy, Nation-State and Locality, Longman Scientific & Technical, Essex Vukadinovi, R. (1997.), `irenje NATO-a i nova europska sigurnost, Politi ka misao, vol. XXXIV, br. 4, str. 86-97 Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb Vukadinovi, Radovan (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93 Vukadinovi, R. (1999.), Globalizacija i globalna ameri ka politika, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 26-41 Vukadinovi, R. (1999.), NATO-ova akcija u Jugoslaviji i novi svjetski poredak, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 2, str. 15-24 Vukadinovi, R. (2001.), Meunarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 5-20 Vukadinovi, R. (2002.), Novi rusko-ameri ki odnosi, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 5-20 POPIS GRAFI KIH PRILOGA Geostrateake i geopoliti ke regije Saula B. Cohena Geostrateaka podru ja i geopoliti ke regije u 90-im godinama 20. stoljea Najva~nije regionalne geopoliti ke promjene od II. svjetskog rata do danas Potencijalne gateway dr~ave u svijetu Mre~a gateway dr~ava u svijetu Preklapanje opsega utjecaja Velike Kine i ameri ko-japanske antikineske koalicije Europske organizacije Kriti na jezgra europske sigurnosti poslije 2010. godine Globalna zona tinjajueg nemira Euroazijski Balkan Hrvatska  nadregionalni geopoliti ki odnosi Hrvatske sastavnice i okru~enje Suvremeno geopoliti ko okru~enje Republike Hrvatske  Ovo je definicija geopoliti kog poretka koju koristi kriti ka geopolitika. Citirano prema: Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London  Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline, u: Demko, G. (ur.), Wood, W. (ur.), Reordering the World: Geopolitical Perspectives on the Twenty-first Century, Westview Press, Boulder, Colorado, str. 15-48  Rad e se baviti samo problematikom suvremene geopolitike i njenom primjenom u istra~ivanju geopoliti kog poretka. Za upoznavanje s povijesnim razvojem geopolitike u 20. stoljeu vidi: Glassner, M. I. (1995.), Political Geography, John Wiley & Sons, New York, str. 311-341 Parker, G. (1998.), Geopolitics: Past, Present and Future, Books Incorporated O Tuathail, G. (1996.), Critical Geopolitics, University of Minnesota Press, Minneapolis, str. 21-55, 111-186 Sloan, G. (1999.), Sir Halford J. Mackinder: The Heartland Theory Then and Now, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 15-38 Sumida , J. (1999.), Alfred Thayer Mahan, Geopolitician, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 39-62 Holger, H. H. (1999.), Haushofer, Hitler and Lebensraum, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 218-241  Autor je u meuvremenu promijenio ime u jednostavnije. Sada se slu~beno zove Gerard Toal.  Ove definicije imaju svrhu da nas pobli~e upoznaju s prirodom geopolitike. Svrha rada nije upoznavanje s problematikom suvremene geopolitike openito. Za daljnje prou avanje teorijske problematike iz podru ja suvremene geopolitike vidi: Mamadouh, V. (1999.), Reclaiming Geopolitics: Geographers Strike Back, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 118-138 O Tuathail, G. (1996.), Critical Geopolitics, University of Minnesota Press, Minneapolis O Tuathail, G. (1999.), Understanding Critical Geopolitics, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 107-124  Cvrtila, V. (2000.), Dekonstrukcija geopoliti kog poretka na primjeru pseudodr~ava, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 2, str. 85-88  O Tuathail, G. (1996.) , Critical Geopolitics, University of Minnesota Press, Minneapolis, str. 1  Gray, Colin, S. (1999.), Inescapable Geography, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 162-163  Isto, str. 163  Geografija u radu nije geografska znanost, nego prirodna osnova na koju djeluju ljudi, tj. fizi ko-geografski prostor  Isto, str. 165  O Tuathail, G. (1996.), Critical Geopolitics, University of Minnesota Press, Minneapolis, str. 7-11  Kao primjer mogu poslu~iti neke geopoliti ke doktrine iz razdoblja hladnog rata: Containment code Georgea Kennana, doktrina Masovne odmazde, doktrina Elasti nog odgovora.  Brzezinski, Z. (1999.), Velika aahovska plo a, HUMS i Interland, Vara~din, str. 90  O Tuathail, G. (1996.), Critical Geopolitics, University of Minnesota Press, Minneapolis, str. 18-19  Isto, str. 23-24, 35-36  Isto, str. 53  Najva~niji predstavnik realisti ke akole bio je Spykman, ostali su doali kasnije npr. Kennan, Morgenthau, Liska, Aron  Cohen, S. B. (1963.), Geography and Politics in a World Divided, Random House, New York  Za pobli~e upoznavanje sa akolama suvremene geopolitike vidi: Levy, J. (2000.), Beyond Geopolitics: A French Connection, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 1-6 Levy, J. (2000.), Geopolitics after Geopolitics: A French Experience, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 99-113 Mamadouh, V. (1999.), Reclaiming Geopolitics: Geographers Strike Back, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 118-138 O Tuathail, G. (1996.), Critical Geopolitics, University of Minnesota Press, Minneapolis, str. 57-74, 160-186 O Tuathail, G. (1999.), Understanding Critical Geopolitics: Geopolitics and Risk Society, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 107-124  O Tuathail, G. (1996.), Critical Geopolitics, University of Minnesota Press, Minneapolis, str. 59-61  O Tuathail, G. (1999.), Understanding Critical Geopolitics: Geopolitics and Risk Society, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 107-108  Geopoliti ki diskurs je znanstvena formulacija koncepta koji se zove predo ivanje ili predstavljanje prostora. Predo ivanje prostora ozna uje sve koncepte, prakse i geografske kodove koji se koriste za objaanjavanje prostorne prakse. Prostorna praksa je vrsta djelovanja koja se odnosi na materijalne i fizi ke tokove, interakcije i djelovanje ato se dogaa u prostoru kao osnovni oblik gospodarske proizvodnje i druatvenih odnosa. Koncept su razvili John Agnew i Stuart Corbridge.  O Tuathail, G. (1999.), Understanding Critical Geopolitics: Geopolitics and Risk Society, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 109-110  O Tuathail, G. (1999.), Understanding Critical Geopolitics: Geopolitics and Risk Society, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 110-123  Taylor, P. J. (1993.), Political Geography, Longman Scientific & Technical, Essex  Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London  Rapkin, D. P. (1990.), World Leadership and Hegemony, Boulder Co. Citirano prema: Taylor, P. J. (1993.), Political Geography, Longman Scientific & Technical, Essex, str. 74  Za klasifikaciju odreenih stanja u meunarodnim odnosima razvijena je tipologija meunarodnih odnosa. Tip meunarodnih odnosa je oblik i sadr~aj meunarodnih odnosa i djelovanja, toliko karakteristi an da stvara stanovite crte zajedniatva. Npr. bipolarnost je tip meunarodnih odnosa. Specifi an pojavni oblik bipolarnosti u povijesti je hladni rat kao izraz bipolarnih meunarodnih odnosa. Prema: Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb  Ovdje se opet pokazuje bliskost geopolitike i znanosti o meunarodnim odnosima. Objekt prou avanja i pristup prou avanju problematike razlikuju im se viae po terminologiji nego ato se stvarno razlikuju. No mora se rei da obje imaju svoj sustav elemenata i orua kojima se slu~e, te razli ita svojstva objekta prou avanja na koja se viae usmjeravaju.  Cox, R. (1981.), Social Forces, States and World Orders: beyond International Relations Theory, Millenium, vol. X, str. 126-155. Prema: Taylor, P. J. (1993.), Political Geography, Longman Scientific & Technical, Essex, str. 64  Taylor, P. J. (1993.), Political Geography, Longman Scientific & Technical, Essex, str. 64  Isto, str. 74  Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London, str. 7  Taylor, P. J. (1993.), Political Geography, Longman Scientific & Technical, Essex  Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London, str. 19  Isto, str. 48-49  Brunn, S. D., Jones J. A. (1994.), Geopolitical Information and Communication in Shrinking and Expanding Worlds: 1900-2100, u: Demko, G. J. (ur.), Wood, W. B. (ur.), Reordering the World: Geopolitical Perspectives for the Twenty-first Century, Westview Press, Boulder, Colorado, str. 301- 322  Cohen upotrebljava englesku rije  order, koja ima viae zna enja. U ovom slu aju mo~e zna iti red, ali prikladniji prijevod bio bi poredak jer u globalnim geopoliti kim odnosima stanje ureenosti pravilima u kojem postoji hijerarhijska organizacija naziva se svjetskim geopoliti kim poretkom.  Vidi: Cohen, S. B. (1963.), Geography and Politics in a World Divided, Random House , New York, str. 56-87  Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline, u: Demko, G. J. (ur.), Wood, W. B. (ur.), Reordering the World: Geopolitical Perspectives for the Twenty-first Century, Westview Press, Boulder, Colorado, str. 15-48  Isto, str. 26-31  Va~no je naglasiti razlikovanje preduvjeta nastanka i uvjeta razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka. Preduvjeti su omoguili nastanak, a uvjeti trajno djeluju na razvoj novog svjetskog geopoliti kog poretka.  Laidi, Z. (2000.), World Time as a Global Event, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 94-119  Isto, str. 94-119  Flint, C. (2001.), Geopolitics of Laughter and Forgetting: A World-Systems Interpretation of Post-Modern Geopolitical Condition, Geopolitics, vol. VI, br. 3, str. 1-16  U radu su navedeni samo najva~niji, openiti uvjeti kontinentalnog ili globalnog rasprostiranja u kojima se razvija novi svjetski geopoliti ki poredak. Zna ajna promjena jednog ili viae od ovih uvjeta mo~e zna ajno utjecati na daljnji razvoj meunarodnih i meunarodnih geopoliti kih odnosa te time potaknuti promjene novog svjetskog geopoliti kog poretka  Meunarodno druatvo je ni~i stupanj meunarodne povezanosti u kome postoji stanovito meusobno openje izmeu raznih dijelova meunarodnog druatva, ali su lanovi te ukupnosti ipak veoma daleko od svjesne povezanosti i htijenja da se djeluje u smjeru ja eg okupljanja i povezivanja svih subjekata meunarodnih politi kih odnosa i njihova integriranja u jedinstvenu cjelinu. Prema: Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 121  Viae u: Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 101-118  Badie, B., Smouts M.C. (2000.), The Turnaround of the World, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 85-93  Fukuyama, F. (1994.), Kraj povijesti i posljednji ovjek, Hrvatska sveu iliana naklada, Zagreb  Ameri ka politika dr~ave svrstava u etiri skupine: zemlje koje su potpune lanice meunarodnog sistema, zemlje u tranziciji, zemlje koje se bore za svoj opstanak, dr~ave koje ne prihvaaju pravila ponaaanja u meunarodnom sistemu i koje na taj na in predstavljaju i najvee izazove novom svjetskom poretku. Prema: Vukadinovi, R. (1999.), Globalizacija i globalna ameri ka politika, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 26-41  Ameri ka vanjska politika po iva na zaatiti i promociji ameri kih interesa u svijetu koji se mogu podijeliti na: vitalne interese, zna ajne nacionalne interese te humanitarne i druge interese. Prema: Vukadinovi, R. (1999.), Globalizacija i globalna ameri ka politika, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 26-41  Brzezinski, Z. (1999.), Velika aahovska plo a, HUMS i Interland, Vara~din, str. 82-83  Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-92  SAD se primjerice u svojoj politici prema svijetu u posthldnoratovskom razdoblju vodi prema unaprijed definiranim pravcima strategijske akcije. To su: airenje NATO-a, razvijanje Partnerstva za mir i partnerstva s Rusijom i Ukrajinom, promocija slobodne trgovine, sna~na kontrola naoru~anja, multinacionalna suradnja u borbi protiv terorizma, korupcije. Ovi pravci strategijske akcije su izraz ameri kih nacionalnih sigurnosnih ciljeva: odr~avanje sigurnosti, poveanje ekonomskog prosperiteta, promocija demokracije. Prema: Vukadinovi, R. (1999.), Globalizacija i globalna ameri ka politika, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 26-41  Cvrtila, V. (1997.), Dr~ave i meunarodna sigurnost, Politi ka misao, vol. XXXIV, br. 3, str. 31-43  Viae o procesu globalizacije u: Juriai, K. (1999.), Globalizacija i ljudska prava, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 70-82 Juriai, K. (2000.), Procesi globalizacije u 20. stoljeu, Meunarodne studije, str. 293-303  Viae o geoekonomiji u: ehuli, L. (2000.), Demokracija i ljudska prava u posthladnoratovskog ameri koj i europskoj politici, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 2, str. 109-122 Plevnik, J. (2001.), Zna enje geopolitike i geoekonomije u suvremenim meunarodnim odnosima, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 21-42  Huntington, S. P. (1996.), The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order, Simon & Schuster, New York  Zajedni ka osobina ovih istra~ivanja je usmjerenje na predvianje buduih zbivanja, pojednostavljivanje danaanjih odnosa u svijetu tj. simplifikacija koja slu~i kako bi se stekla vea popularnost u javnosti, te uobli avanje nedovoljno pouzdanih i olako sro enih teza ili kvazi paradigmi kojima se objaanjava slo~enost i neizvjesnost suvremenog svijeta. Stoga ove teze i iz njih izvedene modele treba uzeti u obzir pri istra~ivanju, ali ih treba uzimati u razmatranje s odreenim stupnjem kritike.  Plevnik, J. (2001.), Zna enje geopolitike i geoekonomije u suvremenim meunarodnim odnosima, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 21-42  Plevnik, J. (2001.), Zna enje geopolitike i geoekonomije u suvremenim meunarodnim odnosima, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 21-42  Sparke, M. (1998.), From Geopolitics to Geoeconomics: Transnational State Effects in the Borderlands, Geopolitics, vol. III, br. 2, str. 62-98  Viae u: Fukuyama, F. (1994.), Kraj povijesti i posljednji ovjek, Hrvatska sveu iliana naklada, Zagreb  Ibidem, str. 601-605  Fukuyama, F. (1994.), Kraj povijesti i posljednji ovjek, Hrvatska sveu iliana naklada, Zagreb  Ibidem, str. 442-457  Huntington, S. P. (1996.), The Clash of Civilizations and the Remaking of World Order, Simon & Schuster, New York  Glassner, M. I. (1995.), Political Geography, Wiley & Sons, New York, str. 115-126  Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London, str. 15-16  Cox, R. (1981.), Social Forces, States and World Orders: beyond International Relations Theory, Millenium, vol. X. Prema: Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge. London, str. 16  Viae o gateway dr~avama u: Cvrtila, V. (2000.), Republika Hrvatska  gateway prema jugoisto noj Europi, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 1, str. 161-172  Buzan, B. (1990.), People, States and Fear, Lynne Rienner Publishers, Boulder, Colorado, str. 146-149  Buzan, B. (1990.), People, States and Fear, Lynne Rienner Publishers, Boulder, Colorado, str. 166-169  Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 104-105  Viae u: Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 141-158  Waltz, K. N. (2001.), Man, the State, and War, Columbia University Press, New York Waltz, K. N. (1979.), Theory of International Politics, McGraw-Hill Higher Education, New York  Keohane, R. O., Nye, J. S. Jr. (2001.), Power & Interdependence, Longman, New York  O deteritorijalizaciji, novom poimanju i organizaciji prostora govori peto poglavlje ovog rada  Glassner, M. I. (1995.), Political Geography, Wiley & Sons, New York, str. 126-141  Cvrtila, V. (2000.), Dekonstrukcija geopoliti kog poretka na primjeru pseudodr~ava, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 2, str. 85-88  Relyea, S. (1998.), Trans-State Entities: Postmodern Cracks in the Great Westphalian Dam, Geopolitics, vol. III, br. 2  Ko i-Pavlakovi, V. (1996.), The Changing North American Borderlands: Integration, Cooperation and Transnational Region, Geografski glasnik, vol. LVIII, str. 69-86  Rad e se baviti samo osnovnim naznakama meunarodnih organizacija i integracija i njihove uloge u novom svjetskom geopoliti kom poretku. Opairnije razmatranje ove problematike nije mogue. Ovako kompleksna problematika zahtijevala bi jedan poseban rad posveen samo meunarodnim organizacijama ili nekoj od njih. Za opairnije razmatranje o meunarodnim organizacijama vidi djela Vlatka Milete i Luke Brkia.  Andrassy, J. (1967.), Pravo meunarodnih organizacija, Zagreb. U: Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 105  O uvjetima razvoja novog svjetskog geopoliti kog poretka i post-hladnoratovskom razdoblju govori tree poglavlje rada  Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 106-107  Viae u: Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 107-110  Meunarodne regionalne organizacije mogu se podijeliti na one openitog i one specifi nog karaktera, ali za potrebe ovog rada bit e samo navedene organizacije po svojo geografskoj raspodjeli. Karakter, ustrojstvo i aktivnost meunarodnih organizacija sama po sebi nije objekt istra~ivanja ovog rada. Viae o meunarodnim organizacijama vidi u djelima V. Milete  Glassner, M. I. (1995.), Political Geography, Wiley & Sons, NewYork, str. 429-466  Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 113  Vukadinovi, R. (1999.), Globalizacija i globalna ameri ka politika, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 26-41  Viae u: Juriai, K. (1999.), Globalizacija i ljudska prava, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 1, str. 70-82  Juriai, K. (2000.), Procesi globalizacije u 20. stoljeu, Meunarodne studije, str. 293-302  Newman, D., Kliot, N. (1999.), Globalization and the Changing World Political Map, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 1-16  Newman, D., Kliot, N. (1999.), Globalisation and the Changing World Political Map, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 1-16  Rumley, D. (1999.), Geopolitical Change and the Asia-Pacific: The Future of New Regionalism, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 83-97  Isto, str. 85-89  Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London, str. 211  Isto, str. 214-219  Holsti, K. J. (2000.), The Paradoxes of Territoriality as an International Institution, Meunarodne studije, str. 383-406  Isto ni Timor je 20. 05. 2002. g. postao 192. suverena dr~ava i tako joa jednom potvrdio da postoji mogunost daljnjeg stvaranja dr~ava. Uspostavu dr~ave omoguilo je povla enje Indonezije s okupiranog teritorija, a provela ju organizacija UN  Nastavak izlaganja o deteritorijalizaciji ponudit e viae razli itih pogleda na deteritorijalizaciju s viae teorijskog i openitog aspekta, a promjena poimanja prostora i promjena funkcije dr~avnih granica predmet su istra~ivanja u sljedeem dijelu poglavlja, pod nazivom Promjena organizacije i poimanja prostora  O Tuathail, G. (1999.), Borderless Worlds? Problematising Discourses of Deterritorialisation, Geopolitics, vol. IV, br. 1-2, str. 139-152  Flint, C. (2001.), The Geopolitics of Laughter and Forgetting: A World-Systems Interpretation of the Post-Modern Geopolitical Condition, Geopolitics, vol. VI, br. 3, str. 1-16  Isto, str. 143-148  Agnew, J., Corbridge, S. (1995.), Mastering Space, Routledge, London  Spiegel, S. L. (2000.), Traditional Space vs. Cyberspace: The Changing Role of Geography in Current International Politics, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 114-125  O' Loughlin, J. (2000.), Geography as Space and Geography as Place: The Divide Between Political Science and Political Geography Continues, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 126-137  O' Loughlin, J. (2000.), Geography as Space and Geography as Place: The Divide Between Political Science and Political Geography Continues, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 126-137  Levy, J. (2000.), A User's Guide to World-Spaces, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 67-84  Levy, J. (2000.), A User's Guide to World-Spaces, Geopolitics, vol. V, br. 2, str. 67-84  Anderson, E. W. (1999.), Geopolitics: International Boundaries as Fighting Places, Strategic Studies, vol. XXII, br. 2-3, str. 125-137  Viae u: Blake, G. (2000.), State Limits in the Early Twenty-first Century: Observations on Form and Function, Geopolitics, vol. V, br. 1, str. 1-18  Albert, M. (2000.), From Defending Borders towards Managing Geographical Risks? Security in a Globalised World, Geopolitics, vol. V, br. 1, str. 57-80  Viae u: Albert, M. (2000.), From Defending Borders towards Managing Geographical Risks? Security in a Globalised World, Geopolitics, vol. V, br. 1, str. 57-80  Vukadinovi, R. (1998.), Meunarodni politi ki odnosi, Barbat, Zagreb, str. 11, 19-20  Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline, u: Demko, G. J., William W. B., Reordering the World: Geopolitical Perspectives on the Twenty-first Century, Westview Press, Boulder, Colorado, str. 15-48  Viae u: Isto, str. 28-36  Cohen, S. B. (1991.), Global Geopolitical Change in the Post-Cold War Era, Annals of the Association of American Geographers, vol. LXXXI, br. 4, str. 551-580  Cohen, S. B. (1994.), Geopolitics in the New World Era: A New Perspective on an Old Discipline  Vidi str. 22-24 ovog rada  Za potrebe ovog rada uvedena je terminologija po kojoj termin geopoliti ki odnosi ozna uje odnose izmeu pojedinih geopoliti kih struktura tj. aktera globalnog geopoliti kog poretka. Termin geopoliti ki procesi ozna uje prevladavajue procese koji se deaavaju neovisno o odnosima izmeu geopoliti kih struktura i imaju globalno podru je rasprostiranja. Takvi procesi su globalizacija, deteritorijalizacija, razvoj globalne sigurnosti, te sama Cohenova geopoliti ka evolucija kao krovni proces svim ostalim geopoliti kim procesima.  Za dublju analizu nestabilnosti, vojnih intervencija i shatterbeltova, bez vrijednosne orijentacije koja je prisutna ovdje, vidi: Reilly, D. (2000.), Shatterbelts and Conflict Behaviour: The Effect of Globalisation on High-Risk States, Geopolitics, vol. V, br. 3, str. 48-77  Vukadinovi, R. (2001.), Meunarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb, str. 304-305  Citirano prema: Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93  Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93  Viae u: Brzezinski, Z. (1999.), Velika aahovska plo a: ameri ki primat i njegovi geostrateaki imperativi, HUMS i Interland, Vara~din  Kissinger, H. (1995.), Diplomacy, Simon & Schuster, New York  Viae u: Vukadinovi, R. (2001.), Meunarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka, Agencija za komercijalnu djelatnost, Zagreb  Viae u: ehuli, L. (2001.), Clinton i novi svjetski poredak, Politi ka kultura, Zagreb  Za opairnije razmatranje pozicije SAD-a u suvremenom svijetu i novom svjetskom poretku vidi: Vukadinovi, R. (2001.), Amerika u novom svjetskom poretku, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 5-20  Ovdje nije primjenjena case-study metoda jer to nije svrha rada niti ima prostora za to, ali je korisno ukazati na mnoge radove koji razmatraju odnose pojedinih dr~ava, posebno SAD-a i ostalih najva~nijih aktera meunarodnih odnosa, ili odnose pojedinih najva~nijih aktera meunarodnih odnosa npr. Europske unije, Kine, Rusije itd.  Viae u: Kissinger, H. (2001.), Does America Need a Foreign Policy?, Simon & Schuster, New York  SAD u potpunosti shvaa ato zna i Kina na azijskom prostoru. Kina je dr~ava u uzletu i velesila budunosti. Na azijskom kontinentu nema suparnika koji se mo~e samostalno suprotstaviti njenom utjecaju. Posebno e biti zanimljivo pratiti razvoj daljnjih rusko-kineskih odnosa, ako Rusija ocijeni da joj tzv. novo strateako partnerstvo s SAD-om ne mo~e donijeti neke vee koristi. Uostalom, ni prvo razdoblje ameri ko-ruskog partnerstva nije dugo trajalo. No, onda SAD nije vidio potrebu takvog partnerstva. Mo~da je uskoro nee vidjeti ni sada.  Dobar primjer ovakvih humanitarnih intervencija koje ipa nisu bile samo humanitarne su intervencije za vrijeme Clintonova mandata (Somalija, Haiti, Bosna i Hercegovina, Kosovo). Vojne intervencije za vrijeme predsjednika Georgea Busha starijeg (Panama, Kuvajt i Irak, po etak intervencije u Somaliji) bile su voene geopoliti kim razlozima, tj. zaatitom nacionalnog interesa SAD-a. Globalna ameri ka politika prisutnosti nije mogla dopustiti toliko krupne promjene regionalnih poredaka u regijama koje su od presudne va~nosti za SAD. Osim toga, u slu aju intervencije protiv Iraka nije mogla ostaviti saveznika i velikog izvoznika nafte Kuvajt da nestane pod ira kom okupacijom i anaksijom. Bila bi to loaa poruka ostalim ameri kim saveznicima i znak da SAD nije spreman djelovati na zaatiti njihove sigurnosti. Predsjednik Bush morao je djelovati protiv Iraka. Predsjednik George Bush takoer se naaao pred svraenim inom ato se ti e vojnih intervencija u inozemstvu jer je nakon napada na vlastitu dr~avu htio i morao vojno intervenirati, sruaiti talibanski ra~im, po eti lov i djelovati na uniatenju terorista, Osame bin Ladena i njegove teroristi ke organizacije Al-Qaeda. Politika Georgea Busha mlaeg prema Izraelu i mogua nova vojna intervencija protiv Iraka dio su drugog aspekta ameri ke vanjske politike, geopoliti kog, a ne sigurnosnog i obrambenog, te ih ne treba dovoditi u vezu s vojnim djelovanjem protiv talibana.  Viae u: Juriai, K. (1999.), Pola stoljea Narodne Republike Kine, Politi ka misao, vol. XXXVI, br. 3, str. 34-44  Dobar primjer naglog prijelaza iz totalitarizma u autokraciju (kvazi-demokraciju) i iz planskog u nekontrolirano tr~iano gospodarstvo pokazuje slu aj Rusije i joa nekih dr~ava bivaeg SSSR-a, te neke dr~ave jugoistoka Europe. Danas su te dr~ave u vrlo loaem stanju openito, gospodarstvo im stagnira, druatvo se raspada. Nemaju viziju razvoja ni jasno i uspjeano definirane nacionalne interese, ije bi im ostvarivanje i zaatita mogli donijeti stabilnost i prosperitet.  Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93  U predvianju buduih dogaaja nikad ne mo~emo tvrditi neato sa sigurnoau. Mo~emo samo neato ocijeniti viae ili manje vjerojatnim, na temelju dosadaanjih dogaaja koji imaju odreenu tendenciju.  Viae u: ehuli, L. (2001.), Posthladnoratovski odnosi SAD-a i Kine, Meunarodne studije, vol. I, br. 2-3, str. 109-123  Vukadinovi, R. (1998.), Izazovi novom svjetskom poretku, Politi ka misao, vol. XXXV, br. 2, str. 79-93 Vukadinovi, R. (2001.), Novi rusko-ameri ki odnosi, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 5-20  Viae u: Bari, R. (2002.), Budunost obrambene politike EU, Meunarodne studije, vol. II, br. 1-2, str. 69-98  ehuli, L. (2001.), Uspostavljanje novih odnosa EU i Rusije, Meunarodne studije, vol. I, br. 1, str. 56-68  Ovdje joa jednom dolazi do izra~aja diskrepanca izmeu razli itih regionalizacija i podjela svijeta, ovisno o kriteriju koji se primjenjuje. Kriteriji mogu biti fizi ko-geografski, civilizacijski, gospodarski, geopoliti ki itd. Cohenova geopoliti ka podjela svijeta u neskladu je s regionalizacijama svijeta prema drugim kriterijima. Cilj regionalizacije nije napraviti jednu i unificiranu regionalizaciju jer je to nasilje nad stvarnoau, nego napraviti to nu i objektivnu regionalizaciju po kriteriju  Posljedica je to postojanja nelatinskih dr~ava (Surinam, Gvajana, Francuska Gvajana) u sjevernom dijelu ju~ne Amerike i vee povezanosti sa srednjom i sjevernom Amerikom, a manje s ostatkom ju~ne Amerike  Kad se ovdje govori o Africi, misli se isklju ivo na Podsaharsku, crnu Afriku u kojoj prevladava negridno stanovniatvo i koje uglavnom nije prete~ito muslimanske vjere. Saharska, sjeverna Afrika biti e obraena kao dio regije Bliski istok i sjeverna Afrika, u skladu s modificiranim pristupom Henry Kissingera u knjizi Does America Need a Foreign Policy? Kissinger u svojoj knjizi zbog jednostavnije obrade cijelu Afriku i Bliski istok stavlja u jednu cjelinu, no to je u pa~ljivom obraivanju tolikog prostora ipak nemogue. Bliski istok i sjeverna Afrika ovdje su obraivani zajedno zbog brojnih sli nosti koje se o ituju u klimi (suha, uglavnom pustinjska klima), sastavu stanovniatva (dominiraju Arapi), religiji (dominira islam), proalosti (Arapska dr~ava, Tursko carstvo, kolonije i mandati, neovisnost kroz nacionalne pokrete), nestabilnost (terorizam i fundamentalizam koji prijete re~imima), odsustvo liberalne demokracije i graanskih sloboda. Cohen je pred 40 godina u knjizi Geography and Politics in a World Divided najvei dio sjeverne Afrike stavio u geopoliti ku regiju Pomorska Europa i Magreb, a ostali dio (Egipat, Sudan, The Horn) pripao je shatterbeltu Bliskog istoka. Danas su mo~da stvoreni uvjeti da se shatterbelt Bliski istok proairi i nazove imenom arapski shatterbelt (bez vrijednosne orijentacije, to su injenice) ili shatterbelt Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Osim mogunosti nastanka ovog shatterbelta, postoji joa jedan novi shatterbelt koji je uveo Cohen. Cohen je 1982. revidirao svoje obilje~avanje geopoliti kih regija, pa je i Afrika ju~no od Sahare postala shatterbelt.  De Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York  Fragmentiranost nekog prostora ne treba gledati po broju dr~ava na odreenoj povraini, jer bi onda daleko najviae fragmentiran kontinent bila Europa, a ona to nikako nije. Fragmentiranost ovisi i o broju dr~ava, ali i o meunarodnim i geopoliti kim odnosima u nekom prostoru. Ako odnosi dr~ava u nekoj regiji imaju uglavnom geopoliti ke karakteristike (borba za teritorij i kroz ja anje nacionalne moi kao glavne premise vanjske politike), regija je fragmentirana, stupanj sigurnosti i stabilnosti je nizak, te prijeti izbijanje ratnih sukoba. Bliski istok i Afrika upravo su takve regije.  Vidi: Lloyd, S. J. (1998.), Land-locked Central Asia: Implications for the Future, Geopolitics and International Boundaries, vol. II, br. 1, str. 97-133  Kina je detaljnije obraena ranije u tekstu, kao jedno od etiri najvea svjetska srediata moi.  De Blij, H. J., Muller P. O. (1994.), Geography: Realms, Regions and Concepts, John Wiley & Sons, New York  Shvaanje sjevera i juga u teoriji svjetskog sistema ne mora biti nu~no istovjetno geografskom sjeveru i jugu. Geografski gledano, najnerazvijeniji dijelovi svijeta su oni oko ekvatora, do otprilike 200 sjeverne i 300 ju~ne geografske airine. Teoriji svjetskog sistema mnogo je primjerenija podjela na jezgru, poluperiferiju i periferiju. Podjela sjever-jug po ela se koristiti zbog toga ato je najvei dio svjetske gospodarske jezgre smjeaten na sjevernoj zemljinoj polutci, a vei dio svjetske gospodarske periferije na ju~noj zemljinoj polutci ili uz ekvator.  Viae u: Taylor, P. J. (1993.), Political Geography, Longman Scientific & Technical, Essex, str. 86-88  Zaklju ak o suvremenim tendencijama globalnih meunarodnih i geopoliti kih odnosa nalazi se u zaklju ku na kraju rada  Slu~beno ime dr~ave je Republika Hrvatska. Ovdje se zbog uatede na prostoru koristi samo vlastito ime, koje je upotrebi viae od jednog milenija. Pritom se misli na suvremenu neovisnu dr~avu, Republiku Hrvatsku, u njenim meunarodnim priznatim dr~avnim granicama i sa svim elementima dr~avne vlasti koje Hrvatska danas posjeduje. Republika Hrvatska subjekt je meunarodnog prava, meunarodnih odnosa i jedan od aktera suvremenog svjetskog poretka.  S obzirom da cilj ovog poglavlja nije istra~ivanje suvremenog geopoliti kog polo~aja Hrvatske, nego uloga Hrvatske u suvremenom svjetskom geopoliti kom poretku, najviae e pa~nje biti posveeno odnosu Hrvatske i najva~nijih svjetskih srediata moi, koja presudno utje u na globalne geopoliti ke odnose, mijenjajui tako prostorni obuhvat i karakter globalnih geopoliti kih struktura, iji su i sam dio. Svjetska srediata moi uz geografske faktore najzna ajnije utje u na oblikovanje svjetskih geopoliti kih regija i na njihove granice. Neposredno politi ko okru~enje i unutarnjepoliti ka situacija u Hrvatskoj nisu presudni za polo~aj Hrvatske u novom svjetskom poretku, ako Hrvatska postigne konsenzus oko temeljnih pitanja vanjske politike i djelovanju prema globalnim geopoliti kim strukturama. Naravno da to ne zna i da treba zanemariti odnos sa susjedima, jer on za Hrvatsku mora biti najva~niji, uz odnos s Europskom unijom i NATO-om. Politi ka situacija u samoj Hrvatskoj ne mo~e trajno i fundamentalno utjecati na polo~aj Hrvatske u novom svjetskom poretku, osim u slu aju nekih ipak manje vjerojatnih dogaaja (pretvaranja Hrvatske u rogue-state zbog dolaska nekih ekstremista na vlast u Hrvatskoj)  Suvremena civilizacija donijela sa sobom i mogunosti najzna ajnije promjene geografskih faktora dosad. Mogunost ovjekova utjecaja na geografske faktore nije dobra, jer ovjek ne djeluje u skladu s prirodom nego na geografiju djeluje negativnim utjecajem. Utjecaj ovjeka na klimu, kao jednog od 2 najva~nija geografska faktora (reljef, klima), sve je ja i. Ujedno je i sve pogubniji, jer e s globalnim zagrijavanjem porasti rizici ~ivota na Zemlji.  Vidi: Kure i, P. (2001.), Geopolitika i suvremeni geopoliti ki polo~aj Hrvatske, Meunarodne studije, vol. I, br. 4, str. 115-127  O globalnim geopoliti kim strukturama openito bilo je viae rije i u poglavlju Suvremeni geopoliti ki i meunarodni odnosi i njihov utjecaj na razvoj svjetskog geopoliti kog poretka, str. 93-99  Vidi: Cvrtila, V. (2000.), Republika Hrvatska  gateway prema jugoisto noj Europi, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 1, str. 161-172  Hrvatska je dio geopoliti ke regije, a osnovne regije unutar Hrvatske su Panonska, Dinarska i Primorska Hrvatska  Tatalovi, S. (2000.), Nacionalni interesi i nacionalna sigurnost Hrvatske, Meunarodne studije, str. 53-64  Cvrtila, V. (2000.), Republika Hrvatska  gateway prema jugoisto noj Europi, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 1, str. 161-172  Viae o politi kom okru~enju kao odrednici geopoliti kog polo~aja Hrvatske i odnosima Hrvatske sa susjedima vidi: Kure i, P. (2001.), Geopolitika i suvremeni geopoliti ki polo~aj Hrvatske, Meunarodne studije, vol. I, br. 4, str. 115-127  Tatalovi, S. (2001.), Nacionalna sigurnost Republike Hrvatske i sigurnost na jugoistoku Europe, Meunarodne studije, vol. I, br. 4, str. 178-184  Tatalovi, S. (2000.), Hrvatska i Partnerstvo za mir, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 3, str. 165-166  Cvrtila, V. (2000.), Republika Hrvatska u euroatlantskoj zajednici, Politi ka misao, vol. XXXVII, br. 3, str. 167-170     PAGE  PAGE 0 .0@ .--- .001 14L5^MpMNNWW``napaaa.D( *2@VXXZ46Z      J t j |       PN N N N X X X 0X n\ \ \ \ h>7CJh>76CJ]jh>70JCJU h>7CJX@B"0N\mmmmZ  C ^` ^` ^`C PN n x x  X  J   ^) D M M N N N N N 8N :N pd 6x Rz ` ^` ^`\ \ \ h i i i n n q r bu |u "x :x z N r ސ > V  x R (   0 J  ( R T & ' D D N 8N :N BN TQ nQ jW lW Y Y Bv Lv Nz Pz ~ ~ & ( ƒ ܒ ޒ  > ʪ h>7CJjh>70JCJUh>76CJ] h>7CJXRz V} ܒ ޒ    8 :    t v l! + H W j > ^` ^` @ ^@ ` ^`ʪ    B D  8 \ n $ | & d \ ^  r $ $ % % \) f) j) ) + + . . . / 23 43 3 3 zB B H H H H S S BZ DZ x[ [ b b c c f *f j j > \ x ™  ( ԯ ֯   h>7CJH* h>7CJjh>70JCJUh>76CJ] h>7CJU    . 8 ! ' R- :4 T: ^: h: j: l: n: p: : : N |T Zr L ^` ^` l z  ~ 6 L f f x  z        ' ' ' ' R- p- - - 3 3 b5 p5 v5 5 5 5 6 6 |: : |< ~< @ @ DS FS W W &Z *Z :Z >Z vZ xZ Z Z nj pj r r hv jv x x >x Vx x x r  ĝ h>7CJH* h>7CJ h>76CJ] h>7CJjh>70JCJUU ڠ R b  .  > b   x $ Z p r P b    6 z  *  *  ̋ ֌ n  &  D ̑  ؒ l z Г ܔ ĕ h>76 h>7>*CJ h>7>* h>7CJ h>76]h>7jh>70JCJUh>76CJ] h>7CJML   $ F d f  " d  h/ j/ / 0 2 84 6 7 8 9 $ & Fdha$ $dh`a$` $dh^a$$dha$ ^`9 : >< l> @ HC E G bH J L M O P R S RV X Z [ n\ ] r_ ` a b (d De f $ & Fdha$f g Ti j l n s v y (| &~ V  4 6 4 b r > " j  & Fdhdh$ hdh^ `ha$ $ & Fdha$ P    Z ,  ̛ Ν j N   > 2  ާ l  & Fdh ( F Ι h  f  2 R h Ơ * n  Ȣ ƣ   h ަ T r ( N  Z , R  `  z ΰ 6 ʱ IJ ȳ ޴   $ Z p ( N * P 4 ( Ҿ r Z x X v V * P  \ h>76]h>7a @ 8 J  &  , 2 B b | h h п V X dh & FdhX Z \  j L x * P R T  ` < @ dh ^` & Fdh p^p`dh\ R T V T r < D j 4  , P   B j 8 Z  0 F . X r t jh>70JUh>76CJ] h>7CJjh>70JCJU h>7CJh>7h>75>*CJ\N@  n r l n J : f 4 dh : l n b x 8 N  , f h 4 6  T V   < >  \ ^   N l j H d f ( : . 0 `  P n N P   h>76CJ]jh>70JCJU h>7CJh>7jh>70JUT4 T  < \  d .  N  b p&Np dh d b d <8pr&(NPTjp r t   VJ`\^`~:<>nbd0N:X4RTR p p!!h>7jh>70JUjh>70JCJUh>76CJ] h>7CJU\:R !"&'(**+++,-,./01 dhdh!!! """"&&`''''(((())**D****++4+x+++++.,,,,-8-----,..../h////N0\00000"1P1111 22223D3F3334404^44445f5h5j5556666h>70JCJh>76CJ]jh>70JCJU h>7CJW12D344h566~78|9:=&?@@~AVDDEFhG&H"IJ0KVKK"Ldh6 707~77*8H888B9X9|9~9r::::=>.>l>>>&?(?@@L@@@@A@A~AAVDXDDDDE4ElEEEE0FNFFFF G(GhGjGGH&H(HHH"I$IIIJ JJJ0K2KVKXKKKKK"L$LLLMMOO Oh>7jh>70JUjh>70JCJUh>76CJ] h>7CJU"LMOQRS(TTVrWXYLZ^[\]^_aaccdLhzjkl^mlnndh OQQQBRXRRRSSSTT(T*TpTTTTUUVV W6WrWtWXXXXHY^YYYYZLZNZZ[^[`[>\T\\\n]]]]^^^_4_l___`Haaaaaxbbc cccddLhNh,jBjzj|jjkkk.lLlljh>70JUh>76CJ]jh>70JCJUh>7 h>7CJUllm m^m`mm2nlnnnnnnn0oooo8pvpppq rDrFrtt$ujuuuyy ƅ,JȌ Fl$J.fhXZDdxnx2np FH h>76CJ] h>7CJjh>70JCJUZnopDrtuy܍fXnF P  dh \|NPR "  @f.0<>"$~ xhϽjh>70JUjh>7Uh>7jh>70JU h>7CJH*h>76CJ] h>7CJjh>70JCJUH .<"&`#$dh  h>7CJh>70JCJH*mHnHuh>70JCJH*jh>70JCJH*Uh>7jh>70JU h>70J ^`301h?P]. A!"#$%  $$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l (%%%%06559 5%54p(%%%%$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%54$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l06559 5%5/ 4$$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l &06559 5%5/ 4p& $$If!vh559 5%5#v#v9 #v%#v:V l (&06559 5%54p(&$$If!vh55T5 #v#vT#v :V l %%0655T5 / 4p%%$$If!vh55T5 #v#vT#v :V l &&&0655T5 4p&&&$$If!vh55T5 #v#vT#v :V l0655T5 4$$If!vh55T5 #v#vT#v :V l0655T5 4$$If!vh55T5 #v#vT#v :V l0655T5 4$$If!vh55T5 #v#vT#v :V l0655T5 4$$If!vh5555 5 5 #v#v#v#v :V l065555 4$$If!vh5555 5 5 #v#v#v#v :V l065555 4$$If!vh5555 5 5 #v#v#v#v :V l065555 4$$If!vh5555 5 5 #v#v#v#v :V l065555 4$$If!vh5555 5 5 #v#v#v#v :V l065555 4$$If!vh5g5g5g5 #vg#v :V l 6 0655/ /  4e4$$If!vh5g5g5g5 #vg#v :V l 6 06554e4$$If!vh5g5g5g5 #vg#v :V l 6 0655/ / 4e4$$If!vh5g5g5g5 #vg#v :V l 6 0655/ /  4e4^ 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtH D@D  Heading 1$dh@& 5CJ\J@J  Heading 2$dh@&CJ OJQJtHJ@J  Heading 3$dh@&CJ0OJQJtHDA`D Default Paragraph FontVi@V 0 Table Normal :V 44 la (k ( 0No List 4 @4 Footer  p#.)@.  Page Number>@>  Footnote TextCJaJ@&@!@ Footnote ReferenceH*:B@2:  Body Text$dha$\C@B\ Body Text Indent$dh^`a$CJ4R4 Header  p#PK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] J 7:k;<@EKMMObSWVVg@H7LPCT8\dp\qxP|ρ [z!S6=Kg]rvzVk%?`&'F(-?@IY_{ϛU U 3@;>Jt_wdf!;56CWY|dj5m VRK|Ha&)/1&]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~+V@/ @ S  ) 9 d JZM`"5i}' ^""###5%s&&5')**?,,.7//X00091P112l2633:444V5 6_667788U::a;;<=='>> ?i??e@@ARAgAABDDUEjEEXFGG!H|HII4JJ-K*LELLFMbM|OP!QQRRRSSSxTU(VJX]Y^0```aabccePfl m^oo\pprfssu[z"||m}}g~~VFڀD&  &&&)r .{sF/ q\ ʪ \  !6 Ol gjlnotwy{} 6\(Xb   !!2""8#b##$hh(iiHj kȄ^8ShN X&8ooorppq|bC Rz L 9 f X @ 4 1"Ln hikmpqrsuvxz|~ !)!!t8@0(  B S  ?09DK\n (=?Lt| "-qx&Zb8Bt| ;JN_cl &')-FIZ_c]g   J Y   }  _e  tv,6   ! !!!""# #$ $%%I%M%%%%%&&''S'['( ())**w********++, ,---!-../ />??J?V?@@@@AABBC CACICCCCCDDADJDDDDDE EEEFFGGH HIIjIuIJJKKKKLLMMMM1M5MRM]MMMMMN NO OOOPPQQRRSSbSkSTTUU#U3U?UFUVVWVbVVVVVWWWWXXYYq|ٌ$5?\hw}Ѝڍ'0:XfHTZbls|gnqwŔ  s|AJ hn   FI;FŤɤ ťͥ m|`nv~ ")1ͪتIO #08EMZyʰӰ߰ $-P\̱ӱݱ`k ¹ʹendmaj$3  S]   !8:=>DEAABAEAFALAMAaaaaaaijmnm:n:u:v:|:}::::::;;;;;;<<<<<<<==== = = =????????FGG G GG+J6J8Jm”ʔՔ#AK^ە 4ĖȖїڗpv+-ER]ȝӝ)5<CZqHa͟Apԡ١!(?BZhآ#0IOhtãУ٣ )5<Girachyƥ˥ѥӥץۥ  $%*+24<=BDKMU%6?@IKOPUX\^abfu{§ƧΧܧ  27IPT]_bclmstxy|}ɨϨШ֨רܨި%6?AGHKLVXabiت*MUcklwyɫʫҫӫޫ+9\hɬˬլ֬ج٬ $%.09:Au  !,.89;<EFKMX®îǮȮϮЮ׮IRjr)0OUWajnqvİŰɰ "#.289CEPjn|ر*MUcklwyòѲ޲߲  $KSaijuwȳճֳ޳߳   &.<IJRS^`kloptu|~̶ٶڶ DJ[denpwxķŷʷ̷շ   28IRS\^efps|~*V\eeȻ˻ٻ߻ &(1PVgpqz|ļͼμ׼ټ%.<EFKMVggio½Ƚѽ߽EGLinsx #')*-=BKMQU^`dnorsxz:; '')/;[\%&&1]c|3=ir); w~`g ov #$&'4589<=EFHINOTV[^fhklpgn#/ (+./4578EFIJMNVWYZ_`eglowy|}  ,/=CDJLRSVW\]ceklyz;BIJ  $&+,34>@GIQbm,/145:<?@CEMNXY^`cdhin  !5'[auz{  %'2367DEK Wb!,X^x}7=AIZcdmotw{}OP%+9EFLMPQTUYZacfnpqtu'->ABKLNO]acdqr}35@chvyz*/5>LUV[]fqx#1:>CDGHQ\_`fgnoxy%&/078;<EFOPY[f  <DU`bopz~ $%()13>ost}~&'./78DEJLTUWZdejlw'*+6:<=@PU^emwx{| "./5689<BFGJPVWYZ]^ijlmuv::s !'*5Q[f6?LUclnsv~"07CNOSTY?ByBFtz{.3jmntX](/=O rwmx- 5 r y y E P q y 6 ; < F P T U \ ] a d k l r t }  ag U`P[`bcgpvy$#,2BKMSU\]`aikopux|~$$]]  3":"]"d"'#0##y&z&{&{&}&}&~&~&&&&&&&&&&&&#&FI{&{&}&}&~&~&&&&&&&&&&#&FI8:AABAaaijm:n::.BB}}<<Z44II:;;--<?CDwwlە44--EEYZZcdlmϞϞ֞֞HHVW  pp~mm{|ءbGIتتKKy&{&{&}&}&~&~&&&&&&&&&&'{lh0:X nQ%dͬk^u&Ҋr'I6(Y P.Zt:t#1*s3ZZq47@<=EM[`j{~#&'()+0267EGHPnq$Ye '(-348=GHO&HH H HHHHHH>HHHHHHHHHH HH H$H(H2H6HNHVHXHZHhHjHHHHHt@HHHHHH@HH*H.H6H>HNHTHVHXHZH^HhHlHtHvHH,@HHHHH"HFHRHfHHHHHHHHPHHH2H>H\HhHjH @HtHHHHHHHHH&H4HBHDH @HXHbHnHpHxHHHHHUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx ArialACambria Math"t1hf&Xlfe 4F !0dY" 2QHP $P 2!xxMagistarski rad 5,6,7 Petar KurecicPero`                Oh+'0 $0 P \ h tMagistarski rad 5,6,7 Petar KurecicNormalPero203Microsoft Office Word@2~@{@>r @G RtV jq&" WMFC[ 44lah Rt EMF4$\KhC   ahRp@Times New Romankk kkP[ kk kkO[ kk jE*_k k \ F*_XG*Ax Times ew RomankLkP"_kk=R _k\ dv% % %   TTNz?@E@N(LahP W-!ah" !NRp@Times New Romankk w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P kww26jP /-`wpew!kP tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P kww26jP /-`wpew!kP tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P kww26jP /-`wpew!kP tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P kww26jP /-`wpew!kP tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P kww26jP /-`wpew!kP tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P kww26jP /-`wpew!kP tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman&" WMFC 4w4/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P kww26jP /-`wpew!kP tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P !kww26jP !/-`wpew!kP !tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P "kww26jP "/-`wpew!kP "tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P #kww26jP #/-`wpew!kP #tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P $kww26jP $/-`wpew!kP $tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P %kww26jP %/-`wpew!kP %tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P &kww26jP &/-`wpew!kP &tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P 'kww26jP '/-`wpew!kP 'tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P (kww26jP (/-`wpew!kP (tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P )kww26jP )/-`wpew!kP )tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Time&" WMFC 4W4s New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P *kww26jP */-`wpew!kP *tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P +kww26jP +/-`wpew!kP +tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P ,kww26jP ,/-`wpew!kP ,tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P -kww26jP -/-`wpew!kP -tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{@Times New Roman/-d%jkwh+-/-khwFr.-d%jkwh+-.-kfw.- kww26j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$G!2آ$wTwdv% ( Rp{ @Times New Roman.-d%jkwh+-.-khwFr/-d%jkwh+-/-kfw/-P .kww26jP ./-`wpew!kP .tkw>w|-w/-آ$G!2آ$wTwdv% ( % (   TNO@E@NLahxSVEU ILI`TE U ZAGREBUJ`Q`Z,Q-JQR!`"Q``YQZaTTO@E@LahP < TN5@E@N LahhPRIRODOSLOVNOJY,Y```KQaa``TT5@E@LahP--T5f @E@LahtMATEMATI KI FAKULTETv`RQw`Q-Y`,!Ja``RQRRTTg 5 @E@g LahP < TN@E@NLahpGEOGRAFSKI ODSJEK`Q``Z`JJa,!a`J4QaTT@E@LahP < TNA @E@Nx"LahPOSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ GEOGRAFIJEJ`JQ,5Qa,JQawJ`,!KQ`a,4!aQa`Y`J,4RTTB } @E@B xLahP < TTN}@E@N^LahP < TTNc@E@NDLahP < TTNI@E@N*LahP < TTNy/ @E@N LahP ,TTz/ @E@z LahP ,TT/ @E@ LahP ,TT/ @E@ LahP ,TX@/ @E@ LahP !"TTA|/ @E@A LahP < T` L @E@ LahT !!!TM ^  @E@M LahhPETAR KURE IKQQ`Z!``ZQZ,YTT_   @E@_ LahP < % % % TTNe z @E@N LahP - TTN y @E@Nl LahP ,TTz  @E@zl LahP ,TT  @E@l LahP - TTN z/ @E@N LahP -Rp@Times New Romankk kkP[ kk kkO[ kk jE*_k k F*_XG*Ax Times ew RomankLkP"_kk=R _kdv% % %  TlNp qu @E@NA LahX :::;;TTrp yu @E@rA LahP TTzp u @E@zA LahP ,Tpp u @E@A LahX :::;:;Tp u @E@A LahhNOVI SVJETSKIN;[NTT p u @E@ A LahP jRp@Times New Roman kkP[ kk kkO[ kk jE*_k k F*_XG*Ax Times ew omankLkP"_kk=R _kdvdv% Rp@Times New RomanF*_&" WMFC 474Xhw&rAx d($kkwhBdh}~xQ(PktkwVk=hwfwpew!($$xQxQ̛w$d(kIkwTwdv% ( Rp @Times New Romanwfwr$d($kkwhBdhw&r.-d$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-d$nkwh+-.-khw&r0/-d$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-d$nkwh+-(/-khw&r.-d$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman.-d$nkwh+-.-khw&r0/-d$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-d$nkwh+-(/-khw&r.-d$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-d$nkwh+-.-khw&r0/-d$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman0/-d$nkwh+-(/-khw&r.-d$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-d$nkwh+-.-khw&r0/-d$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman0/-d$nkwh+-(/-khw&r.-d$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-d$nkwh+-.-khw&r0/-d$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman0/-d$nkwh+-(/-khw&r.-d$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-d$nkwh+-.-khw&r0/-d$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman0/-d$nkwh+-(/-khw&r.-d$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-d$nkwh+-.-khw&r0/-d$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-d$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman&" WMFC 440/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/- e$nkwh+-(/-kfw0/-K kww6jK 0/-`wpew!kK tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/- e$nkwh+-(/-khw&r.- e$n kwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman.- e$n kwh+-.-khw&r0/- e$n kwh+-(/-kfw0/-K !kww6jK !0/-`wpew!kK !tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/- e$n kwh+-(/-khw&r.- e$n kwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.- e$n kwh+-.-khw&r0/- e$n kwh+-(/-kfw0/-K "kww6jK "0/-`wpew!kK "tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/- e$n kwh+-(/-khw&r.-e$n kwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-e$n kwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K #kww6jK #0/-`wpew!kK #tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K $kww6jK $0/-`wpew!kK $tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K %kww6jK %0/-`wpew!kK %tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K &kww6jK &0/-`wpew!kK &tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K 'kww6jK '0/-`wpew!kK 'tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K (kww6jK (0/-`wpew!kK (tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp@Times New Roman0/-e$nkwh+-(/-khw&r.-e$nkwh+-.-kfw.- kww6j .-`wpew!k tkw>w|-w.-آ$ gw gwwTwdv% ( Rp @ &VWMFC44Times New Roman.-e$nkwh+-.-khw&r0/-e$nkwh+-(/-kfw0/-K )kww6jK )0/-`wpew!kK )tkw>w|-w0/-آ$ gw gwwTwdv% ( % ( Rp'@Times New Romankk @kkP[@k8k k$kO[@k8k jE*_8k@k F*_XG*Ax Times ew Roman;wlkP"_kk=R _kdv% % %  % % % TTN@E@NLahP :TTy@E@LahP TXz@E@zLahP ::T@E@LahtGEOPOLITI KI POREDAKNNN;% % % TT.@E@LahP b % % % TTNz@E@NLahP - % % % TTN<@E@NLahP <Rp8@Times New Romankk @kkP[@k8k k$kO[@k8k jE*_8k@k F*_XG*Ax Times ew Roman;wlkP"_kk=R _kdv% % %  % % % TxNb6@E@NLah\ !!!"!!"TT7by@E@7LahP CTTzb@E@zLahP ,Tb@E@ Lah` !!!"!!"!!!% % % T%" @E@LahlMAGISTARSKI RADCpzpC2TT# %} @E@# LahP [ % % % TTN{z@E@NLahP - TTN(z@E@NLahP - TTNzE@E@N.LahP - TTNz@E@NLahP - TTN-z@E@NLahP - TTNzJ@E@N3LahP - TTNz@E@NLahP - Td2M@E@LahT TN2r @E@NLahhZAGREB, PROSIN<IHC=B8CH9 HT|s 2 @E@s Lah\AC 2002.IC2222TT 2% @E@ LahP - TTNzP@E@N9LahP - TT@E@LahP TT@E@LahP ,TT*@E@LahP -% % 6h6ah6a66g6`g6`66f6_f6_66e6^e6^66d6]d6]66c6\c6\66b6[b6[66a6Za6Z66`6Y`6Y6 6 _6X_6X 6  6 ^6W^6W 6  6 ]6V]6V 6  6 \6U\6U 6  6 [6T[6T 6 6Z6SZ6S66Y6RY6R66X6QX6Q66W6PW6P66V6OV6O6  KS.@Times New Roman---  2 #GSI ,IS',6 G@Times New Roman---@Times New Roman------------ 2 %GG 6 --- 2 'G 60--- 2 ,G 6 ,6 G'--- 2 3GG 6 ,6 G''@Times New Roman---@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-- +2 UGSISVEUILITE U ZAGREBU     2 U SI 2 qG SIPRIRODOSLOVNO  2 qSI-)2 qSIMATEMATIKI FAKULTET    2 qSI %2 GSIGEOGRAFSKI ODSJEKT   2 SI >2 G"SIPOSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ GEOGRAFIJE       2 xSI  2 GSI  2 GSI  2 GSI  2 GSI $ 2 kSI $ 2 SI $ 2 SI $2 SI  2 SI 2 2SI 22 2 SIPETAR KUREI   2 2]SI --- 2 JGSI  2 _GSI $ 2 _kSI $ 2 _SI  2 sGSI @Times New Roman---2 GSI 0 2 jSI  2 kSI $2 SI 2  SINOVI SVJETSKI   2 SI @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman-@Times New Roman- @Times New Roman--@Times New Roman------ 2 GSI  2 NSI 2 kSI )2 ySIGEOPOLITIKI POREDAK   --- 2 SI --- 2 GSI --- 2 GSI @Times New Roman------2 $GSI . 2 $cSI  2 $kSI $2 $ SI ---"2 $SIMAGISTARSKI RAD   2 $SI --- 2 BGSI  2 WGSI  2 lGSI  2 GSI  2 GSI  2 GSI  2 GSI 2 SI  2 SIZAGREB, PROSIN   2 ASIAC 2002.  2 pSI  2 GSI  2 SI  2 SI $ 2 SI "System??????????????????--IISSIISSIISSIISSIISSIIRRIIRRIIRRHHRRHHRRHHRRHHRRHHRRHHQQHHQQHHQQGGQQGGQQGGQQ՜.+,0p hp|  8 eY Magistarski rad 5,6,7  SVEUILITE U ZAGREBU NOVI SVJETSKI GEOPOLITIKI POREDAK Title Headings  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^`abcdefyRoot Entry Fp H{Data 1TableWordDocument5SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8_CompObjy