аЯрЁБс>ўџ JLўџџџIџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџьЅСq`№ПBHbjbjqPqP .L::іџџџџџџЄ:::::::N––––В N@DЪЪЪЪЪЅ "Ч г  ‘ ‘ ‘ ‘ ‘ ‘ $„hьДЕ E:л Ѕ Ѕ л л Е ::ЪЪлњ 3 3 3 л ь:Ъ:Ъ 3 л  3 3 ::3 ЪО @т•К‡ЯЪ–Ч L3  0@3    3  :3 \л л 3 л л л л л Е Е ) л л л @л л л л NNNЄђЄNNNђNNN::::::џџџџ JASNA HORVAT, BIZARIJ, NAKLADA LJEVAK, ZAGREB, 2009. Fantazmagorija (po)vezanosti: gramatika kao geometrija teksta Nepregledna je vezni ka igra koju priskrbljuje jezik  baa kao ato je bezmjerna igra vezanosti i odnosa koju priskrbljuje ~ivot, i tekstualna igra pisanja o ~ivotu i vezanostima  kroz poglavlja-veznike. Bizarijem, tekstom koji predstavlja pri e u romanu toliko koliko i roman u svakoj pri i, takvu knji~evnu igru odigrala je J. Horvat. Poniranjem iz pri e u pri u logikom koju odreuju veznici, zakora ujemo u carstvo ludusa  sudjelujui u kreiranju igrive geometrije jednog grada i jednog teksta. Bizarij ini petnaest pri a o ljudima koji su u svoje bitne vezanosti upisali grad Osijek. Likovima bizarijskih (i zanimljivo bizarnih) pri a Osijek je єs, kao ato su i sami osi jedni drugima, i kao ato su zajedno, poredani u imaginarnom vezni kom nizu  od zavisnih, pogodbenih, uzro nih, preko dopusnih, na inskih, namjernih, posljedi nih, izri nih, odnosnih, do sastavnih, rastavnih, suprotnih, zaklju nih, isklju nih i gradacijskih odnosa  єs grada Osijeka. Predstavljene sudbine (Konstancije II., I. von Habsburg, I. Koro, A. Bernhard, M. G. de Heneff, E. Savojski, S. Veli anstveni, A. Dessaty, A. Waldinger, P. Hermann, N. Zrinski, I. Leki, Sulejmana, M. Peja evi, V. Lendi) razli ite su u svojoj (pred)odreenosti i vremenima kojima pripadaju. Ono ato ih povezuje, osim grada kojim su obilje~eni i ~ene u zelenom ato se kao provodni simboli ki motiv pojavljuje u svakoj pri i, jest izdvojenost u kolopletu povezanosti. Bez obzira radi li se o vojskovoi, plesa ici, graditelju Tvre, o slikama, lovu, fotografijama, arhitekturi  posveenost ne emu/nekome topos je svih pri a, fantazmagori na nit koja ih povezuje, vezarij ~ivotnih bizarnosti jednoga grada. Posveenost ideji/viziji po-sveuje ~ivote pojedinaca utiskujui im pe at bizarnosti, a time i pravo na pri u. Strast za traganjem i stvaranjem u istoj je ravnini sa straau za ~ivotom, a u to ki gdje prestaje njihova razlika nastaju mostovi u svjetovima. To je jedina to ka u kojoj predstavljeni svjetovi zadobivaju simetriju, san utemeljenje, ~ivot ravnote~u. Prototip takvu modelu jest inicijalna pri a Vremenske veze Isabelle von Habsburg  u liku Isabelle formirana je psihemska jezgra koja je u mnoatvu ina ica disperzirana u drugim likovima, u okviru pojedina nih konstitutivnih svjetova: kao lik traga , usamljenik i izdvojenik. Lik Isabelle u ludi ko-fantasti nom narativnom modusu doveden je u suodnos sa etrnaest likova, nositelja poglavlja  dok se s jedne strane stvara dojam da je Isabella metafizi kim nitima koje probijaju granice historijskih horizonata povezana sa svakom pojedina nom sudbinom, dovodei u suodnos razli ita povijesna vremena, s druge se strane neprestano te~i realisti nosti i dokumentarnosti pripovijedanja u kojoj svaki lik, dogaaj ili situacija ima svoje mjesto, zadano zapisanim diskursom povijesti i logikom njegove prostorno-vremenske kauzalnosti. U tom smislu Bizarij valja promatrati kao osebujan tip posmodernisti ke proze gdje se izjedna ava dokument i predaja, potvreno i nepotvreno, legitimno i bizarno. Iako je veina injenica i likova povijesno ovjerena, tamo gdje je historiografski diskurs obilje~en rascjepima, autorica ga puni novim konstruktima. Ti su konstrukti, meutim, i sami redovito oslonjeni na etnos na koji se odnose  na narodni ~ivot i tradiciju, obi aje i predaju, vjerovanja i praznovjerja, ukratko  na etnomentalitet koji predo uju. Zanimljivi su pritom intencionalni  aavovi ko*hjцш  Z n € – . 6 : @ в т  v „ ь ю .Pn~HLNp(DЮац*,8VѓшѓиШНЙЕЙЕЙАЙАЈАЙАЕЙЕЙ ™Й™Й™Й™Й™Й™Й‘ЙА‰Й‚Й{s{hШUЅhєJ]6 hШUЅhєJ] hЇbЊhєJ]h/ЕhєJ]6hЯ@FhєJ]6 h%o>hєJ]hfl§hєJ]5hљ •hєJ]6 hєJ]6hх7hєJ]hєJ]0J6CJaJh•YЮhєJ]0J56CJ aJ hхhєJ]0J56CJaJhєJ]0J5CJaJhєJ]0J56CJaJ-jцшв В@№GђG8H:HH@HBHєєєщщщщщщщкегgdєJ]$„Фdh`„Фa$gdєJ] $dha$gdєJ] $dha$gdєJ] BH§VžЬшђєјNbДЖвжœЌЬєNTZlpЬ$lpr`n*"4"\"^"#,#V#Є#Њ#,/&/ъ01111*101B1X1b1h1v13z3"525ˆ5Š5Œ5’7”7ќѕёѕёѕъќъќътѕъќътќъќъќългќЮќЮќЦќПќЗќГќБќЗќЉќЉќЉќЉќЉќЉќёќЮГќЂќžh Š h ahєJ]hш YhєJ]6UhMy€hf"ъhєJ]6 h dІhєJ]hdнhєJ]6 hєJ]6hм hєJ]6 hм hєJ]h%o>hєJ]6 h%o>hєJ]hх7 hШUЅhєJ]hєJ]>ji nastaju izmeu razli itih tipova pripovijedanja, u prvom redu oni izmeu klasi ne naracije novopovijesnog romana (redovito iznesene iz unutarnje, subjektivne vizure lika-pripovjeda a) i folklorno obilje~enih fragmenata intepoliranih u vidu kulinarskih recepata, narodnih vrad~bina ili ljekarija, kojima se dodatno potencira dojam bizarnosti pri a i sudbina. Pri tome je jasno da je navedena bizarnost bizarna isklju ivo iz predodreenosti pozicije promatranja odreene aktualnim druatvenopovijesnim kontekstom iz kojeg gledamo i sudimo, dok se na razini predo ena knji~evnog svijeta svako prejudiciranje kategorija kao ato su uobi ajeno i bizarno, standardno i druga ije, a time i va~no i neva~no, dodatno relativizira. Postmodernisti ka heterogenost elemenata i izjedna avanje razli itih tipova iskaza osobito je vidljiva u supostavljanju knji~evne i historiografske narativne paradigme, kao i one knji~evne i znanstvene, ostvarene kroz  kratke spojeve koji nastaju interpoliranjem znanstvenih ulomaka, matemati kih izra una, kronika i pisama, novinskih isje aka i fotografija. Iako se takvim diskurzivnim kombiniranjima proizvodi zanimljivost i kola~nost teksta, Bizarij nikako nije tipi na postmodernisti ka proza. Dok se s jedne strane ini da odustajanjem od velikih, kona nih sinteza te postavljanjem razli itih tipova iskaza u odnos ravnopravnosti tekst nesumnjivo podr~ava dominantne knji~evne tendencije proteklih desetljea, na sadr~ajno-idejnoj razini prezentira se druga iji svjetonazor. O ituje se to u injenici da diskurs ne njeguje postmodernisti ku sumnju u mogunost referencijalnosti i u postojanje  velikih pri a kao ato su filozofija, religija i znanost, ve upravo isti e povjerenje u njih, koliko god viaestruke ili promjenjive bile. Radi se o netipi nu i inovativnu primjeru postmodernisti kog romana koji ostvaruje dvostruku itateljsku prijemljivost  velike i va~ne teme (koje nisu liaene svijesti o apsurdnosti egzistencije) maksimalno se razigravaju na razini forme, izmeu ostalog, i ludusom. Cjelokupna pripovjedna struktura organizirana je u gramati koj logici veznika  najzanimljivije je, meutim, ato je kao takva maksimalno povezana sa semanti kom dimenzijom svakog poglavlja, a idejom veza i vezanosti i s knji~evnim svijetom u cjelini. Tako je Isabellino poglavlje neslu ajno odreeno vremenskim vezama  iz razloga njezine funkcije lika-poveznika izmeu pri a razli ite povijesnosti, ali i razlozima koji proizlaze iz psiholoake konstitucije njezine povijesno-knji~eve pojavnosti. Zbog svijesti da se ~ivot svodi na trenutak koji izmi e, upravo njezin lik utemeljuje lik Pratiteljice ostalih osobnosti. Kolekcionarenje strasti, neposluha i prilagoavanja kulminira u zadnjoj pri i i liku V. Lendia Ranka. Kao ato lik Ranka (Lembe) svjedo i gradaciju kao modus postojanja, njegova pri a (od svih najbli~a trenutku sadaanjosti i jedina bitno odreena autobiografskim kontekstom autori ina ~ivota), smjeatenoau u cjelinu teksta i ustrojem, metatekstualno svjedo i gradaciju kao modus pisanja. U metafori koju Lemba oblikuje kontrahiranjem imena grada  дs  mogue je itati ne samo objekt svih ~ivotnih traganja, ve i autoreferencijalno dovraenje velike bizarne re enice (Bizarij) sklopljene od svih zavisnih i nezavisnih veznika u geometrijsku gramatiku teksta gdje se Vrijeme (єs za ~ivot) i }ivot (єs za vrijeme) nose s istom ulogom koja je dodijeljena dvama jelenima u prizoru iz Lembina sna. U uzajamnoj borbi, s isprepletenim rogovima, izjedna eni su u ~elji za nadmoi i jednaki u kona nosti sudbine. Vezani, i povezani. ANDRIJANA KOS-LAJTMAN ”7Є7Т9Ф9ъ9:Ш;и;6<x<2ARA^A|AФAЦA(E6E8E:E H6H8HH@HBHќјёјэјшјќјэјэјсјйјйјвШјСјНhыoO hШ_hєJ]hхhєJ]56 hєJ]56h!|шhєJ]6 hв.ѓhєJ] hєJ]6hMy€ h<=^hєJ]hєJ]h‹ ,,1hА‚. АЦA!А‰"А‰#‰$‰%ААФАФ Ф†œ@@ёџ@ єJ]NormalCJ_HaJmHsHtHDA@ђџЁD Default Paragraph FontRiѓџГR  Table Normalі4ж l4жaі (kєџС(No ListVvГѓV X cTable Colorful 1з:Vж0€€ €€ €€ €€ џџџjж%…жџ†жџ‡ж €џџџjж%…жџ†жџ‡ж џџџjж…жџ†жџjж%…жџ†жџ‡ж џџџ‡ж €€џџџ@B*PJph3fџ…Ъ56\]…Ъ56\]…Ъ56\].X@Ђ. єJ]Emphasis6]B'@ЂB ŠŒComment ReferenceCJaJ<@"< ŠŒ Comment TextCJaJ@j!"@ ŠŒComment Subject5\H™@BH ŠŒ Balloon TextCJOJQJ^JaJіLџџџџ5sti.ЭЮёђѓєѕј˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€˜0€€stєѕјKШ00€KШ00€ @00  @00Nš0€€|.jнwgjнV”7BH%BHBH№8№@ёџџџ€€€ї№’№№0№( № №№B №S №ПЫџ ?№џџ _Toc240173254’јЖј45st>@ „…ЛМТФцчії(*?@$&ЂЃчшѓє  •–Ябьэєѕњќ12Z[ikњќ-.89ЖЙŒ Ž З И е ж   . / – — в г hi^`jkvx†‡’’“‚“”™›ЇЈЖЗЪЫзиСТЦЧ+.„†“•ЗИprЫл№ј45rthi-.Ьл№јЙѕјјхх7F &‹ ,o3ыoOєJ]X cГmdMy€D † ŠŠŒoŽ6LšJ3ЌаЮ–^сџ@€550жмм55@е і`` ```,џџUnknownџџџџџџџџџџџџG‡z €џTimes New Roman5€Symbol3& ‡z €џArialW BatangArial Unicode MS5& ‡za€џTahoma"ёˆ№ФЉЙэу&уэу&#,Ъ2,Ъ2!№‰‰ДДr4dшш 2ƒq№HP)№џ?тџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџєJ]2џџ3JASNA HORVAT, BIZARIJ, NAKLADA LJEVAK, ZAGREB, 2009 andrijana andrijanaўџр…ŸђљOhЋ‘+'Гй0 ˜дрє  0< \ h t€ˆ˜ф4JASNA HORVAT, BIZARIJ, NAKLADA LJEVAK, ZAGREB, 2009 andrijanaNormal andrijana4Microsoft Office Word@’Ву@і0`‚ЯЪ@Z-Џ‡ЯЪ,ЪўџеЭеœ.“—+,љЎ0  hp€ˆ˜  ЈАИ Р фufzg-ck2шц 4JASNA HORVAT, BIZARIJ, NAKLADA LJEVAK, ZAGREB, 2009 Title  !"#$%&ўџџџ()*+,-.ўџџџ012345678ўџџџ:;<=>?@ўџџџBCDEFGHўџџџ§џџџKўџџџўџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџRoot Entryџџџџџџџџ РF :ЄК‡ЯЪM€Data џџџџџџџџџџџџ'1Tableџџџџ/ WordDocumentџџџџ.LSummaryInformation(џџџџџџџџџџџџ9DocumentSummaryInformation8џџџџџџџџACompObjџџџџџџџџџџџџqџџџџџџџџџџџџўџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџџўџ џџџџ РFMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.8є9Вq