ࡱ> bd]^_`ab Ŷjbjb{x{x "% %| | | HSSS8TDLTHUU"&U&U&U&U&U&U,;R4=| &U&U&U&U&U4pv| | &U&Uqpvpvpv&U| &U| &Upv 4H 4| | &UpvpvRn| | T [Sgzb0SpvS<pv| HHALRHHLRSadr~aj 1. Uvod ............................................................................................................................. 1 1.1 Hume ........................................................................................................................... 1 1.2 Normativni razlozi ....................................................................................................... 3 1.3 Kant .............................................................................................................................. 5 1.4 Internalizam i eksternalizam ........................................................................................ 7 2. Internalizam Bernarda Williamsa ........................................................................... 10 2.1 Internalni i eksternalni razlozi ................................................................................... 10 2.2 Subhjumovski model ................................................................................................. 11 2.3 Subjektivni motivacijski skup .................................................................................... 11 2.4 Ispravno rasuivanje .................................................................................................. 13 2.5 Prebacivanje tereta dokazivanja ................................................................................. 17 3. Internalizam Johna Skorupskog .............................................................................. 21 3.1 etiri formulacije internalisti koga zahtjeva ............................................................. 21 3.2 Irealizam .................................................................................................................... 24 4. Skorupskijeva analiza Williamsovog internalizma ................................................ 26 4.1 Prva formulacija internalisti koga zahtjeva ............................................................... 26 4.2 Druga formulacija internalisti koga zahtjeva ............................................................ 29 5. Kognitivni internalizam ............................................................................................. 34 5.1 Trea formulacija internalisti koga zahtjeva ............................................................. 34 5.2 Domena krivnje .......................................................................................................... 38 5.3 Ideali .......................................................................................................................... 41 5.4 etvrta formulacija internalisti koga zahtjeva .......................................................... 44 6. Implikacije kognitivnoga internalizma .................................................................... 48 7. Zaklju ak .................................................................................................................... 52 8. Literatura .................................................................................................................... Uvod Prakti no zaklju ivanje bavi se razlozima za djelovanje. Teorijsko zaklju ivanje ti e se formiranja novih vjerovanja valjanim zaklju ivanjem iz premisa. Iz starih vjerovanja nastaju nova, a logi ki aparat rukovodi procesom koji se ini manje problemati nim od prakti ne varijante kojom se ovdje bavimo. Budui da se prakti no zaklju ivanje ti e djelovanja, formiranja namjera i mogunosti ili nemogunosti da se djeluje u skladu s njima, podru je je otvoreno za zanimljivu debatu. Povijesni pregled problematike mo~emo zapo eti gr kim pojmom phronesis koji ozna ava prakti nu mudrost, znanje o valjanim, ispravnim ciljevima u ~ivotu, po Aristotelu razli ito od teorijskog znanja i instrumentalnog zaklju ivanja, odnosno onoga kojime biramo sredstva za postignue ciljeva. Samim time phronesis je uvjet vrline. Bitno je prepoznati radnju kao dobru radnju. Radi se o dispoziciji za prepoznavanje da je neki in vrijedan, ispravan i po~eljan, odnosno takav da doprinosi dobrom ~ivotu. Aristotelova areti ka etika jedno je od ishodiata rasprave, odnosno jedna od krajnjih to aka relevantnih u raspravi kojom se bavimo. Joa su dvije krajnje to ke od osobitoga zna aja, a to su pozicije inspirirane uvidima Davida Humea i one koje u veoj ili manjoj mjeri slijede moralnu filozofiju Immanuela Kanta. Okvir suvremene rasprave postavljen je njihovim stavovima - pozicije se karakteriziraju kao hjumovske i antihjumovske, a naj eae antihjumovske su kantovske. 1.1 Hume Humeov doprinos naro ito je zanimljiv. U krajnjoj liniji smatra da prakti nog zaklju ivanja uope nema, a argumentacija koju nudi za takav stav podloga je cjelokupne rasprave. Ope hjumovsko mjesto njegova je tvrdnja da je razum samo sluga strasti. Reason is, and ought only to be the slave of the passions, and can never pretend to any other office than to serve and obey them. (...) Nije u suprotnosti s razumom pretpostaviti uniatenje cijelog svijeta ogrebotini mog prsta. Nije u suprotnosti s razumom da izaberem svoju potpunu propast da bih sprije io najmanju neugodnost nekog Indijca ili osobe koja mi je posve nepoznata. Isto tako, malo je u suprotnosti s razumom da pretpostavim ak svoje spoznato manje dobro svojem veem dobru i da vatrenije volim ovo prvo nego ono drugo. `to nam to govori o prakti nom zaklju ivanju? Hume smatra da je domena razuma samo teorijsko i instrumentalno zaklju ivanje, dakle formiranje novih vjerovanja, s njima i vjerovanja o odgovarajuim sredstvima za postignue ciljeva. Meutim razum nije u stanju uspostaviti te ciljeve, ve samo doi do njih. Razum nikada ne motivira, samo strasti mogu motivirati ili, u suvremenoj terminologiji - ~elje. I ~elje i vjerovanja su intencionalna stanja, stanja o ne emu, koja referiraju na neki element iz vanjskoga svijeta, ali po Humeu su potpuno druga ije prirode i imaju potpuno druga iju ulogu. Danas je sun an dan. To je istinito vjerovanje. Zaato? Pogledala sam vani, vidim to i opravdana sam vjerovati da je istinito. }elim izai vani. Zaato? Ne znam, naprosto ~elim, zato sam i pogledala vani, formirala vjerovanje da je sun ano i sada se samo trebam spremiti i izai. Zaklju ila sam da ne trebam uzeti kiaobran, ali prisutnost same ~elje za izlaskom nije se dogodila zaklju ivanjem. I ~elja se ti e ne ega - moga napuatanja prostorije i izlaska, za koje vjerujem da su na ini zadovoljenja te ~elje (ne ti e se spremanja ru ka ili itanja knjige). Bitno je naglasiti da ~elja ne mo~e biti istinita ili la~na i da zaklju ivanje ne igra motivirajuu ulogu, tek izvedbenu. Mo~emo lagati o onome ato ~elimo ili krivo prepoznati ato ~elimo, ali svejedno - ono ato zapravo ~elimo nije injenica o kojoj mo~emo govoriti u terminima istine i neistine. Hume smatra da vjerovanja nikada ne mogu motivirati na poduzimanje neke radnje, ve samo poslu~iti kao sredstva za postizanje cilja koji je posredovan ~eljom. Zato se on smatra skeptikom u pogledu prakti nog zaklju ivanja - jer se nema ato zaklju iti. Zaklju ivanje je samo teorijsko i instrumentalno, dok ~elje i emocije motiviraju na akciju, upre~u razum da zaklju uje onda kada je motivacija ve postignuta. Suvremeni hjumovci nisu skeptici u Humeovom smislu, ali preuzimaju stav da afektivna stanja motiviraju i nastoje uspostaviti odgovarajuu relaciju izmeu motivirajuih i normativnih razloga. 1.2 Normativni razlozi Klju no pitanje prakti nog zaklju ivanja je: `to trebam initi? Ukazujem na rije  trebam - filozofska rasprava u najveoj se mjeri ti e normativnih razloga, odnosno razloga koji su takvi da kada su na snazi, opravdavaju djelovateljev in, odnosno ne nude tek objaanjenja, ve se pozivaju na ispravnost i po~eljnost nekog djelovanja. Objaanjenje i opravdanje nisu sinonimi. Npr. psiholoaki je lako objasniti zaato palim cigaretu, iako sam odlu ila prestati puaiti, ali opravdati istu radnju ve je te~e - imam uistinu dobre razloge za prestati puaiti. Normativnost odreenih razloga upravo je to svojstvo koje upuuje na ispravnost, odgovarajui izbor nekog specifi nog djelovanja, tj. argumentira in, stoji u pozadini promialjanja o namjerama i vodi do njihove aktualizacije. Normativni razlozi mogu biti razlozi racionalnosti, koristi, morala ili bilo koje druge kategorije koja za nekoga sadr~ava normativni zahtjev. Trebam otvoriti kiaobran jer pada kiaa. Trebam polo~iti ispit jer time odgovaram na vlastiti izbor fakulteta. Trebam nazvati poznanika kojem sam obeala javiti se jer time dr~im rije . Trebam kupiti poklon za roendan na iju proslavu sam pozvana jer je to uobi ajeno. Trebam pisati ovaj odlomak jer pojaanjava temu rada. Trebam pisati rad jer nastojim diplomirati. Svaka od ovih tvrdnji nudi opravdanje postupka i racionalni bi djelovatelj trebao biti u stanju navesti beskona no mnogo takvih tvrdnji. Meutim pitanja se otvaraju. Re eno je da normativnost odreenih razloga stoji u pozadini promialjanja o namjerama i vodi do njihove aktualizacije. No je li to uistinu tako? Kakav je odnos razloga i motivacije? Kada su ljudi uistinu motivirani da djeluju iz razloga koje vjeruju da imaju? Mo~e li razlog za neko odreeno djelovanje ili nedjelovanje biti potpuno nepoznat i nedostupan djelovatelju pa utoliko udaljen od aktualne djelovateljeve motivacije? Npr. injenica da e nastupiti potres je dobar razlog za evakuaciju, ali nitko ne zna da e potres nastupiti, pa stoga ne postoji veza izmeu normativnog razloga, odnosno nadolazeeg potresa i motivacije za napuatanje mjesta. Smijemo li potres i tada zvati razlogom? Jer stanovnici u svakom slu aju imaju i normativne razloge da ostaju u svom mjestu - tu je njihov dom i ~ivot i ne razmialja se o katastrofama. Ali potres e svejedno nastupiti, iako oni to ne znaju i, s obzirom da je sa uvati ~ivu glavu takoer normativni zahtjev, ipak postoji ja i razlog da odu. Uzmimo primjer subote nave er - trebam pisati rad, ali izaala bih vani s druatvom. Trebam pisati rad jer je to obaveza na koju sam pristala i postoji jasan na in kako da je ispunim. Ali trebam se i dru~iti s prijateljima jer su mi va~ni, jer se nismo dugo vidjeli itd. `to je onda ono motivirajue  ono ato nas u kona nici pokree na odreenu akciju ili dobro promialjeni razlog za djelovanje? Neato ato djelovatelj smatra shodnim, po~eljnim, mudrim, potrebnim ili o ekivanim za u initi, ili neato u vrloj uskoj vezi sa subjektivnom motivacijom za neki in, koja mo~e biti psiholoaki poprili no udaljena od mudrog razloga? Mo~da bih uistinu trebala pisati rad jer je krajnji rok, a i nije da prijatelje vidim tako rijetko. Ali pisanje rada je neprivla nija opcija. Mo~da na kraju prespavam ve er od muke. Kakav normativni razlog imam za taj in? O ito sam loae volje. Ali alternativa je bilo mnogo i pitanje i dalje ostaje: ato sam trebala u initi? Podru je prakti nog zaklju ivanja podru je je razli itih stajaliata koja se ti u prirode i uloge razloga, racionalnosti i motivacije u svakodnevnom odlu ivanju o tome ato initi. 1.3 Kant Inzistiranje na potcrtavanju odreene struje kao hjumovske, odnosno one koja daje prednost afektivnim stanjima u govoru o prakti nom zaklju ivanju, pogotovo ima smisla u opreci s rivalima  antihjumovcima, naj eae kantovcima. Kantova moralna filozofija drugo je ishodiate suvremene rasprave na koje se trebamo osvrnuti. Pozicije inspirirane moralnom filozofijom Immanuela Kanta, odnosno deonotoloakom etikom koju nudi te ulogom razuma i autonomije u svakodnevnim postupcima, daju moralnim razlozima posebno mjesto, dok su emocije i afekti posve po strani, ili bar ne istaknuti na hjumovski na in. Naravno, ove su podjele grube i veina filozofa inspirirana je uvidima obaju filozofa u mjeri koja im je potrebna u liniji rasprave kojom su krenuli, meutim generalizacije postoje, odgovarajue su i slu~e lakaem snala~enju u teoriji. Prema Kantu, svaki racionalni djelovatelj djeluje autonomno, sam je svoj zakonodavac i u tome ne mo~e pogrijeaiti jer mu se moralni zakon namee kao istina razuma. Kantov kategori ki imperativ ka~e da trebaa djelovati tako da mo~ea htjeti da maksima tvoje volje postane opi zakon. Neu se baviti problemima koje otvara ova formulacija jer ono ato nam je ovdje bitno je uo iti univerzalnost moralnih razloga i spontanost u djelovanju iz njih. Moralni su razlozi univerzalni jer se o ekuje da su dio kognitivnog paketa svakog racionalnog rasuiva a i djelovatelja. Posebno mjesto koje im Kant daje, odnosno normativnost upravo moralnih razloga, za razliku od bilo kojih drugih, jedna je od va~nih tema suvremene rasprave. Za Kanta moralni razlozi imaju motivirajuu snagu jer ih razum sam uspostavlja kao na elo po kojem funkcionira. Kantovci imaju zadatak vidjeti kako je to mogue, odnosno na koji se na in posti~e odgovarajua motivacija za djelovanje iz zahtjeva moralnosti i ato je to ato je obvezujue u tim zahtjevima. Drugi bitan element Kantove filozofije morala je spontanost. Njome se ~eli istaknuti samoregulativnost procesa dola~enja do spoznaje da je moralni razlog razlog za mene, introspektivno, meni samome jasno, bez vanjske pomoi i sugestije. No va~no je uo iti i sljedee - onda kada sam opravdan u vjerovanju da je takav razlog na snazi, tada sam du~an iz njega djelovati. Zato se Kantova etika naziva deontoloakom ili etikom du~nosti. Uloga kategori kog imperativa je da nam ka~e o sadr~aju zahtjeva moralnosti. No ato nas opravdava pri zaklju ivanju da je neato razlog? Upravo razum koji nam namee zahtjeve morala kao one koji su va~ei za nas, promialjajua i racionalna bia. Naglasak je na mojoj kognitivnoj sposobnosti da neato uspostavim kao razlog i da sam time opravdan u vjerovanju da je to razlog za mene, a ne u neovisnom, realnom postojanju tog razloga. Dakle, ja uspostavljam razlog, nije tako da ga prepoznajem. Ovdje je bitno uo iti razliku izmeu spontanosti i receptivnosti. Kod receptivnosti bi se radilo o prepoznavanju jer receptivnost pretpostavlja realnu sliku razloga, gdje oni kao injenice postoje neovisno o naaem umu i spoznajnom aparatu. U tome je razlika izmeu kantovaca i intuicionista. Intuicionist intuicijom zahvaa moralne razloge koji realno postoje u vanjskome svijetu, izvan njegovog kognitivnog aparata. Za Kanta su moralni razlozi istine razuma, istinite upravo zato jer ih uspostavlja razum, a ne prepoznaje negdje vani. Kada bi svatko bio disponiran biti idealni rasuiva , svatko bi ih bio u stanju uspostaviti. Meutim ne postoji takva konvergencija, nismo idealni rasuiva i i to je najvei problem za kantovske pozicije. `to nas motivira, odnosno ne motivira da djelujemo iz zahtjeva moralnosti? Kod Kanta i kantovskih pozicija naro ito je naglaaena kognicija, dok je kod Humea naglasak na emocijama i afektivnim, konativnim stanjima. Kognitivisti smatraju da je zaklju ivanje bitan element djelovanja i da djelovanjem upravljaju misaoni procesi koji promialjaju razli ite varijante, odvaguju prioritete i alternative, razrauju sustav vrijednosti i u svakom slu aju, upre~u racionalnost koja je na djelu i kod teorijskog zaklju ivanja. Najbitnije, smatraju da propozicije o razlozima mogu biti istinite ili neistinite te kao takve figurirati kao elementi u opisu injenica o svijetu. Kognitivizam zato naj eae povla i realizam u pogledu razloga, dok je pozicija koju emo u ovome radu upoznati poneato netipi na - radi se kognitivisti ko-irealisti koj poziciji Johna Skorupskog. S druge strane, ekspresivisti smatraju da diskurs etike ne izra~ava vjerovanja, ve odobravanje ili neodobravanje nekog ponaaanja, dakle ti e se afektivnih stanja i emocija. U tome slu aju normativne tvrdnje bile bi radije tvrdnje o svianju ili nesvianju nego vjerovanja. Ekspresivizam je naj eai oblik ne-kognitivizma. 1.4 Internalizam i eksternalizam Internalizam i eksternalizam posebno su nam zanimljivi pojmovi. Internalizam je usko vezan uz hjumovske pozicije jer od razloga tra~i da djelovatelja motiviraju i naglaaava subjektivnost motivirajuih razloga, odnosno relativnost u odnosu na djelovatelja. Razlog je onaj razlog koji me motivira. Humeovo naglaaavanje uloge ~elja na tome je tragu. Introspektivno mi je dostupno ato ~elim i tu ne mogu pogrijeaiti jer imam li ~elju, imam i motiv, a imam li motiv, imam i razlog. Eksternalisti pak smatraju da djelovatelj mo~e imati razlog za neko djelovanje bez obzira na njegove ~elje ili dostupnost tog razloga. Moralni razlozi esti su primjeri eksternalnih razloga. Zaato bismo djelovali iz du~nosti ili ispunjavali obaveze, pazili na tue osjeaje, ako nam u danim situacijama to naprosto ne zna i niata? Kakav je to razlog, tko ga propisuje i zaato bi trebao biti razlog za mene? Eksternalist e tvrditi da takav razlog, psiholoaki udaljen od motivacije, postoji - bilo kao vjerovanje koje nemam (kao kod primjera s potresom), kao moralni razlog (zaato bih pomogla bratu oko zadae kad mo~e i sam, a meni se baa ne da?) ili prudencijalni razlog (npr. ako ne ~elim popiti lijek koji e mi pomoi, imam li ga razloga popiti?). Iako se Kant esto smatra o itim primjerom eksternalista zbog naro ite va~nosti moralnih razloga u prakti nom zaklju ivanju, u radu emo se upoznati s internalisti kim itanjem Kanta. Bernard Williams i John Skorupski naglaaavaju da je upravo Kantovo inzistiranje na autonomiji, samostalnom promialjanju razloga i spontanosti u postizanju motivacije za djelovanje iz zahtjeva moralnosti, grani ni slu aj internalizma u kojem su moralni razlozi internalni djelovateljevi razlozi. *** U ovome radu najprije emo analizirati tekst Bernarda Williamsa Internalni i eksternalni razlozi u kojem e Williams zaklju iti da postoje samo internalni razlozi. Uvest e pojam subjektivnog motivacijskog skupa iz kojeg djelovatelj crpi razloge za radnje. Potrebno je da pritom nema la~na vjerovanja i da ima sva relevantna vjerovanja. Kao ato je re eno, pitanje eksternalnih razloga u najveoj se mjeri ti e moralnih razloga iji poseban status je zasebno podru je rasprave. Potrebno je preispitati njihovu ulogu u prakti nom zaklju ivanju i na ovome mjestu bavit emo se pozicijom koja nas najviae zanima  kognitivnim internalizmom Johna Skorupskog, kao i njegovom pozicijom irealizma u pogledu razloga. Tekst koji emo analizirati je Internalni razlozi i domena krivnje. Rije  je o Skorupskijevoj diskusiji o Williamsovom konceptu internalnih razloga. Nit vodilja je izvui Williamsove internalne razloge iz hjumovske slike u ijem svjetlu su naj eae predstavljeni i razumijevani, i dati posebno mjesto spontanosti, autonomiji, autorefleksiji, samo-odreenju u pogledu moralnih razloga i stupnjevanju individualne sposobnosti za njihovo razmatranje. Preispituje se potencijal Williamsovog internalnog zahtjeva za kritiku pretpostavki o moralu (naziva ih modernima, pravei analogiju s Nietzscheovom kritikom), moralnim prosudbama i bazi za uva~avanje koje imaju (pretenzije na univerzalizam i egalitarizam), a ono ato Skorupski nastoji je itati Williamsa ostavljajui po strani loae elemente koji vuku porijeklo od Humea i tu analizira etiri formulacije internalisti koga zahtjeva. Pozicija koju Skorupski predstavlja i brani je kognitivni internalizam, a unutar njega smjeata i Kanta, priklanjajui se internalisti kome itanju kantovske pozicije u raspravi o prakti nome rasuivanju. Analiza domene krivnje u drugome dijelu teksta nudi nov i poticajan korak u cjelokupnoj raspravi. Nakon distanciranja od Humea, odnosno pozicioniranja Kanta blisko svojoj poanti, Skorupski se pita mo~e li neato biti razlog za djelovatelja, a da ovaj naprosto nema kognitivnu sposobnost kao takvoga ga prepoznati, te va~nost koju odgovor na to pitanje ima za moralnu praksu krivnje. Skorupski e na kraju zaklju iti da i Hume, i Nietzsche, i Williams, dok ih slijedi, donose u svoje poimanje morala neuvjerljive teorijske predrasude koje dolaze izvan same moralnosti i na kraju odstranjuju moralni materijal koji je zapravo ondje prisutan. Internalizam koji Williams nudi nazvat e realisti nim u pogledu sagledavanja ljudi i razloga za njihove radnje te e blagonaklono gledati na njega, meutim ostati kriti arem upravo tog hjumovsko-ni eanskog itanja. Skorupski je kantovac i daje posebno mjesto moralnim razlozima i rasuivanju, a domena krivnje i uope rasprava o pripisivanju krivnje u pogledu prakti nog zaklju ivanja posebno je zanimljiva perspektiva cjelokupne rasprave o razlozima  mo~e li neato biti razlog za nekoga ako ga taj naprosto ne mo~e pojmiti, odnosno nema sposobnost da ga dohvati kao razlog za djelovanje? Niz e problema iskrsnuti i vidjet emo u kojoj je mjeri kognitivizam kompatibilan s internalizmom, ali i irealizmom u pogledu razloga i s koliko ih uspjeha Skorupski povezuje. Internalizam Bernarda Williamsa Internalni i eksternalni razlozi A ima razlog u initi radnju . Williams tvrdi da takva re enica ima dvije interpretacije. Po prvoj, A ima motiv koji e biti zadovoljen njegovim injenjem radnje . Ukoliko takav motiv ne postoji, re enica je la~na. Budui da se radi o stanju koje referira na djelovateljeve ~elje i potrebe, ako one nisu zadovoljene, nema niti razloga za radnju. Po drugoj pak interpretaciji, nedostatak motiva ne govori joa niata o nedostatku razloga. Re enica nije la~na ukoliko nedostaje odgovarajui motiv za aktiviranje djelovatelja prema injenju radnje . Razlog za radnju je netaknut i postoji neovisno o aktualnoj djelovateljevoj motivaciji. Prva interpretacija je internalna, a druga eksternalna. Motivirajui razlozi iz prve interpretacije u tom su slu aju internalni razlozi, dok su normativni razlozi iz druge interpretacije eksternalni razlozi. Zaato motivirajui razlozi? Jer se radi o prisutnosti motiva, elementa koji inicira akciju. I normativni razlozi mogu biti motivirajui, problem je upravo u tome ato nisu takvi nu~no pa se pitamo jesu li onda uope razlozi. Zaato normativni razlozi? Jer imaju neato za rei, a nisu motivi, pa nas utoliko zanima kada, zaato i kako ih sluaamo i jesu li uistinu takvi da bi ih trebalo sluaati. Otuda problem njihove eksternalnosti, mogue psiholoake udaljenosti od naaeg promialjanja aktualnih akcija. Kod Williamsa se ine istovjetnima s motivirajuima i takav stav ~elimo preispitati. Tekst Bernarda Williamsa Internalni i eksternalni razozi bavi se razlikovanjem internalnih i eksternalnih razloga. Njegov zaklju ak da postoje samo internalni razlozi i nastojanja drugih filozofa da vrate snagu eksternalnim razlozima gorua su pitanja teme kojom se bavimo. O emu se radi? Williamsov je tekst kratak i jezgrovit te se ini da ne ostavlja mnogo prostora dvojbama. U poneato druga ijoj terminologiji, radi se takoer o motivirajuim i normativnim razlozima. 2.2 Subhjumovski model John Skorupski smatra da Williams ipak daje legitimnost normativnosti, na na in da je ono ato bi djelovatelj trebao u initi upravo ono ato nalazi u svom subjektivnom motivacijskom skupu kroz proces ispravnog rasuivanja, pa je stoga Williamsov model internalnih razloga subhjumovski, za razliku od samoga Humea koji je smatrao da nema prakti noga zaklju ivanja, odnosno da rasuivanje ne igra ulogu izuzev instrumentalne, pa time nije dao ni dovoljno mjesta normativnosti. Zaato je Williamsov model subhjumovski, posebno se jasno vidi iz pojednostavljene formulacije - postoji razlog za A da u ini radnju  ako i samo ako A ima odreenu ~elju koja e biti zadovoljena injenjem radnje . Naglasak na ~elji, afektivnom stanju djelovatelja vodi nas natrag do Davida Humea. Ve je re eno da su pozicije koje daju prednost afektivnim stanjima u govoru o razlozima, hjumovske pozicije, odnosno pozicije inspirirane Humeovom mialju da je razum samo sluga strasti. Sam Hume smatrao je da nema prakti nog zaklju ivanja upravo jer se nema ato zaklju iti  voeni smo ~eljama, emocijama, dok je razum tek instrument provedbe naaih ciljeva, ali sam ih ne uspostavlja i o njima nije u stanju niata rei. Njegova je uloga i priroda sasvim razli ite vrste. Danas bismo rekli da ni sam Hume nije hjumovac jer filozofi uklju eni u suvremenu debatu prihvaaju prakti no zaklju ivanje, a ono ato ih ini bliskima Humeu je opredjeljenje za ~elje, emocije, konativna stanja uma kao ona od vee va~nosti za prakti no zaklju ivanje. Uskoro emo vidjeti da i Williams uvodi rasuivanje kao va~an element svog internalizma. 2.3 Subjektivni motivacijski skup Sljedei Williamsov korak je uvoenje djelovateljevog subjektivnog motivacijskog skupa, S-a. Djelovatelj postupa u skladu s motivima sadr~anima u njemu i ti su motivi relativni s obzirom na djelatnika. Motivi za mene nisu i motivi za nekog drugog, a ono ato ini ne iji motiv dio je njegove subjektivne perspektive, osobne povijesti i preferencija. Williams analizira etiri propozicije koje se ti u internalnih razloga, dakle razloga koje pojedinac nalazi u vlastitom subjektivnom motivacijskom skupu i koji time daju motive pojedina nim njegovim akcijama. (i) Tvrdnja o postojanju internalnog razloga mo~e se opovrgnuti odsustvom odgovarajueg elementa iz subjektivnog motivacijskog skupa. Nailazimo na prvi problem  elementi subjektivnog motivacijskog skupa mogu biti temeljeni na la~nim vjerovanjima. Slijedi primjer s d~inom i benzinom. U aai je benzin, ali djelovatelj misli da je u aai d~in, ima la~no vjerovanje o sadr~aju aae. Djelovatelj ~eli popiti d~in-tonik, dakle ~elja mu je pomijeaati sadr~aj aae s tonikom jer vjeruje da je u aai d~in. Ima li razloga to u initi? Internalni razlog ima, ali ima i eksternalni razlog da to ne u ini. Internalni ima jer ga nalazi u svom subjektivnom motivacijskom skupu  ~elja mu je popiti odreeno pie, vjeruje da ima na raspolaganju zadovoljavajui na in na koji e tu ~elju ostvariti i zato ima motiv pomijeaati sadr~aj aae s tonikom. Meutim njegovo vjerovanje o sadr~aju aae je la~no, postoji informacija koju djelovatelj ne zna i ta je informacija eksternalni razlog da ne pomijeaa sadr~aj aae s tonikom jer u tom slu aju nee zadovoljiti svoju ~elju i ujedno nema motiva da popije ono ato joa ne zna da e u tom slu aju popiti. U kona nici, ima li razloga popiti sadr~aj aae ili nema? Pa nema  u aai je benzin. Ali ako popije, neemo ga smatrati iracionalnim jer postoji objaanjenje  nije znao. Bez obzira, bitno je naglasiti da se ovdje ne ~eli govoriti o objaanjenjima, ve o opravdanjima. Williams smatra da ukoliko smo skloni rei da ima razloga popiti benzin za koji misli da je d~in, tada ne vodimo dovoljno ra una o djelovateljevoj racionalnosti i olako shvaamo koncept subjektivnog motivacijskog skupa. Zato uvodi drugu propoziciju: (ii) Element subjektivnog motivacijskog skupa, D, nee dati A-u razlog za injenje radnje  ako je D utemeljen na la~nome vjerovanju ili ako je A-ovo vjerovanje u relevantnost injenja radnje  za zadovoljenje D-a la~no. Slijede epistemi ke posljedice: (iii) (a) A mo~e la~no vjerovati u tvrdnju o internalnom razlogu o sebi. (b) A mo~e ne znati neku istinitu tvdnju o internalnom razlogu o sebi. (b) mo~e nastupiti u dva slu aja: mo~e biti tako da A ima razlog za injenje radnje , ali ga ne zna, dakle, nije dio S-a, a kad bi bio, imao bi razloga, i mo~e biti tako da A-u mo~e promaknuti neki element iz subjektivnog motivacijskog skupa. Mo~e biti neosvjeaten po pitanju neke svoje ~elje ili mo~e krivo zaklju iti da je injenje radnje  na in da zadovolji ~elju iz S-a. U svakome slu aju, Williamsu je stalo u initi svoga djelovatelja takvom osobom koja promialja racionalno i kojoj neemo imputirati opravdanja koja ne zaslu~uje, bilo jer barata la~nim vjerovanjima, bilo jer postupa u nekom smislu hirovito ili nerazumno, zadovoljavajui bizarne i nestandardne ~elje, ime naruaava nastojanja da se ponudi branjiva teorija prakti ne racionalnosti. La~no vjerovanje je vjerovanje da je u aai d~in, dok je u aai zapravo benzin, a bizarna ~elja bila bi kada bi se tvrdilo da ima motiv popiti benzin, jer nema. Uo imo bitno  da je najvei problem relacija motiva i razloga. Svaki razlog nije motiv, a neki motivi su potpuno bezrazlo~ni. `to je onda s normativnim razlozima, gdje ih smjeatamo? Zaato uope iata inimo? Zaato bi neato trebali? Je li rjeaenje napustiti koncept razloga i zadovoljiti se motivom, ako on jedini daje poticaj na djelovanje? Ali otkuda nam motiv? Zapliemo se: nije valjda da je motiv prisutan u nekom subjektivnom motivacijskom skupu  bez razloga? Ako motiv ima veze sa ~eljama, ~elje veze s vrijednostima, vrijednosti veze s promialjanjem, a promialjanje veze s racionalnoau, onda mora biti tako da i normativni razlozi imaju svoje mjesto u prakti nom rasuivanju. Sredianja tema ovoga rada je upravo nezgoda s normama: iako sadr~ajno ovise o djelovateljevoj pojedina noj psihologiji, kao forma univerzalno daju opravdanje naaim akcijama i postoje, relevantni su i ti u se autorefleksije, promialjanja i racionalnosti. Ukratko, norma je forma, a ne sadr~aj. John Skorupski e o tome imati za rei upravo kroz analizu Williamsovih internalnih razloga. 2.4 Ispravno rasuivanje (iv) Tvrdnje o internalnim razlozima mogu biti otkrivene ispravnim rasuivanjem. Williams naglaaava kako puko otkrie da je neko djelovanje kauzalno sredstvo za ostvarenje nekog cilja nije samo po sebi prakti no zaklju ivanje. Prakti no je zaklju ivanje ono u kojem A ima razlog za injenje radnje  ako je injenje radnje  najprikladniji, najekonomi niji, najugodniji razlog za zadovoljenje elementa iz subjektivnog motivacijskog skupa i ako je injenje te radnje kontrolirano drugim elementima iz S-a, pa ako i ne nu~no na sasvim jasan i nedvojben na in. U svakom slu aju, ...kao rezultat takvog procesa, djelovatelj mo~e uvidjeti da ima razlog u initi neato ato prije nije uvidio da ima razloga u initi. Proces promialjanja dovodi do novih djelovanja za koja postoje internalni razlozi, a daje i nove internalne razloge aktualnim djelovanjima. Ideja je da refleksija igra svoju bitnu ulogu i da je priroda promialjanja dinami ka. Joa suptilnije, on mo~e misliti da ima razlog promicati neki razvoj stanja stvari zato ato nije dovoljno upotrijebio maatu o tome kako bi bilo kada bi se to dogodilo. (...) Ne bismo trebali razmialjati o S-u kao stati ki zadanome. Procesi promialjanja mogu imati svakakve u inke na njega i to je injenica koju bi teorija internalnih razloga trebala s veseljem prihvatiti. Takoer, trebali bi biti liberalniji nego ato su neki teoreti ari bili u pogledu moguih elemenata u S-u. Raspravljao sam o S-u primarno u terminima ~elja i taj termin mo~e biti koriaten, formalno, za sve elemente u S-u. Ali ta terminologija mo~e doprinijeti da se zaboravi da S mo~e sadr~avati takve stvari kao ato su dispozicije za procjene, uzorke emocionalnih reakcija, osobne lojalnosti i razne projekte, kako god ih apstraktno ~eljeli nazvati, koji uklju uju djelovateljeve obaveze. Povrh svega, nema naravno nikakve pretpostavke da bi djelovateljeve ~elje ili projekti morali biti egoisti ni: on e, nadajmo se, imati ne-egoisti ne projekte raznih vrsta i oni e jednako ponuditi internalne razloge za akciju. `to Williams ~eli rei na ovome mjestu? Da nije tako da hjumovsko inzistiranje na strastima koje su gospodari razumu ini djelovatelja iracionalnim biem voenim nedosljednim silama. Djelovatelj promialja i formira vjerovanja. Iako vjerovanja nisu ~elje, ona svejedno mogu motivirati. Problem za Williamsa je ato se ovaj ulomak mo~e interpretirati i dosljedno kantovski. Mo~emo rei  pa naravno, vrijednosti i norme usaene su u naae promialjanje i ponaaanje, i same su ~elje derivirane iz njih. Utoliko je njihovo mjesto usputno, a u bazi je ja a tvrdnja o normativnosti, u protivnom ne bi bilo inzistiranja na racionalnom promialjanju i, ato je posebno indikativno, o nadanju da djelatnik nee biti egoisti an. Nije li mogue to itati i kao potpisivanje kantovske slike prakti nog zaklju ivanja zaogrnuto u privla nost i pitkost sub-humeovskog S-a? Smatram da jest i da je to bitno uvidjeti. Nastojimo ponuditi zadovoljavajue teorije o ljudskom postupanju i svaki korak bli~e, pa i onaj koji uklju uje terminoloake zaplete i razli ita itanja, dio je pothvata kojim smo se pristali baviti ako smo se pristali baviti njime s kredibilitetom i bez viaka ambicije. Dalje se Williams bavi pojmom potreba. Rekli bismo da e A imati razlog ustrajati u djelovanju prema postizanju nekog X-a ako X sadr~i njegove potrebe, i pita se slijedi li to po teoriji internalnih razloga. `to ako djelovatelj nije motiviran da ustraje u onome ato su njegove potrebe? Tu se Williams opet zaplie. Najprije se ograuje od govora o prirodi potreba, zatim razmatra slu aj u kojemu bi nedostatak motivacije uslijedio i nakon promialjanja te zaklju uje da je mogue da uzrok tome i ne bude la~no vjerovanje. Naime ukoliko se radi o la~nome vjerovanju, tada mo~emo biti zadovoljni jer radi se o slu aju (ii), po kojemu element subjektivnog motivacijskog skupa, D, nee dati A-u razlog za injenje radnje  ako je D utemeljen na la~nome vjerovanju ili ako je A-ovo vjerovanje u relevantnost injenja radnje  za zadovoljenje D-a la~no. . Meutim kada se ne radi la~nome vjerovanju i kada se motiv ne mo~e dohvatiti kroz proces rasuivanja onda, Williams ka~e, moramo rei da u internalnome smislu djelovatelj nema razloga da ustraje u pogledu X-a koji sadr~i potrebe. Pa ka~e i da kada neki djelovatelj odbija npr. uzeti lijek koji mu je potreban, on to ipak ini iz internalnih razloga, bez obzira ato na nekoj razini, on mora ~eljeti biti dobro. No ve u drugome odlomku odustaje od utjeane varijante i priznaje da, ako je zaista jasno da takva ~elja kod toga djelovatelja ne postoji, tada je razlog da uzme lijek ipak eksternalni razlog, bez obzira ato mu lijek treba. Smijemo li se u tome slu aju pitati po kojem mu kriteriju lijek treba, ako po vlastitome o ito ne? Radi o uvanja zdravlja. Zaato uvati zdravlje? Jer je ~ivot vrijedan. Zaato je ~ivot vrijedan? Jer bismo se svi slo~ili da ipak jest vrijedan. O raznim se stvarima na sli an na in sla~emo. Pa tako i o stvarima morala. Jesmo li opet blizu Kantu? Slijedi primjer Owena Wingravea iz istoimene opere za televiziju u dva ina, za koju je glazbu skladao Benjamin Britten, a nastala je prema pri i Henrya Jamesa. Owen Wingrave je mladi iz dobrostojee obitelji duge vojni ke tradicije i pod pritiskom je da i sam nastavi vojni kim putem. On meutim prezire vojsku i odbija to u initi. Pri a ima tragi an kraj: odba en od obitelji, u ~elji da doka~e svoju vrijednost i hrabrost, Owen stradava. Ono ato je za naau raspravu bitno je, prepoznajemo, injenica da Owen u svome subjektivnome motivacijskome skupu ne nalazi motiva da se pridru~i vojsci, dok njegova obitelj, s druge strane, mo~e tvrditi da on u odreenome smislu ima razlog to ipak u initi, zbog obiteljske tradicije. Razlog koji oni nude u tome je slu aju eksternalni. Na ovome se mjestu Williams doti e odnosa izmeu tvrdnje A ima razlog za... i A bi trebao.... Nazna ava da bi trebalo preispitati Kantov kategori ki imperativ, odnosno status tvrdnje da bi se neato trebalo bez obzira na djelovateljeve ~elje. Podsjea i da eksternalni razlozi nipoato nisu samo moralni razlozi, ato smo ustvrdili ve i prvim primjerom s aaom benzina. Ustvruje da se razlozi za nekog djelovatelja da u ini neato esto izra~avaju tvrdnjom da bi djelovatelj trebao postupiti na odreeni na in i da neki teoreti ari tvrdnju o razlozima poistovjeuju s tvrdnjom o tome ato bi trebalo, dakle razloge definiraju isklju ivo kao normativne. Williams se ovdje ipak ne upuata dalje i ka~e da ne namjerava raspravljati o tvrdnjama koje sadr~e izraz treba. Vraa se prirodi eksternalnih razloga. Oni su takvi da mogu biti istiniti bez obzira na djelovateljevu motivaciju. Ali niata ne mo~e objasniti djelovateljeve (intencionalne) akcije osim ne ega ato ga motivira da tako djeluje. Neato je drugo potrebno osim istinitosti tvrdnji o eksternalnim razlozima da bi se objasnila akcija, neka psiholoaka veza; a ta psiholoaka veza ini se da bi mogla biti vjerovanje. A-ovo vjerovanje u tvrdnju o eksternalnom razlogu o sebi mogla bi pomoi objasniti njegovu akciju. Ono ato se ~eli rei je da eksternalni razlog mo~e postati internalnim u trenutku kada ga A zaprimi kao novo vjerovanje koje ulazi u njegov subjektivni motivacijski skup i tada mo~e postati motivom za njegovo djelovanje. Tako bi Owen Wingrave mogao odlu iti pridru~iti se vojsci kada bi usvojio vjerovanje da je vojni ka tradicija njegove obitelji ustinu razlog za njega da tako u ini. Mogu li nova vjerovanja do kojih smo doali promialjanjem initi motivaciju za djelovanje? Williams ka~e da mogu, izuzev slu aja akrasie, slabosti volje. Trebamo li biti zadovoljni takvim odgovorom? `to je uope akrasia, zaato ponekad nastupa, a ponekad ne i zaato joj je dopuateno figurirati kao izuzetak posebne vrste? U svakome slu aju, Williams ide prema zaklju ku da postoje samo internalni razlozi jer eksternalni prestaju biti eksternalnima kada kroz ispravno rasuivanje postaju dio djelovateljeva subjektivnoga motivacijskoga skupa. Ako djelovatelj zaprimi novo vjerovanje koje mo~e potaknuti njegove akcije, tada djelovatelj ima internalni razlog. 2.5 Prebacivanje tereta dokazivanja Sljedei korak koji Williams ini je prebacivanje tereta dokazivanja na teoreti ara eksternalnih razloga, po evai sa standardnim pitanjem o tome kako razum mo~e motivirati. Ve je re eno da je Humeov odgovor na to pitanje bio da ne mo~e. Motiviraju ~elje, dok je razum tek izvoa  radova. Oni pripadaju sasvim razli itim podru jima i ne mogu zamjenjivati uloge jer su nesumjerljivih priroda. Od teoreti ara eksternalnih razloga tra~i se da poka~u na in na koji se vjerovanje o razlogu dovodi u vezu s postizanjem motivacije. Naglasak je na injenici da oni to ne mogu u initi manevrom s novim elementom u subjektivnome motivacijskome skupu kojeg bi djelovatelj prosuivanjem stekao jer, po Williamsu, teoreti ar eksternalnih razloga ~eli da, bez obzira na prijaanju djelovateljevu motivaciju i neovisno o procesu promialjanja, eksternalni razlog sam po sebi bude razlog zbog kojeg bi djelovatelj trebao u initi neku radnju. Ne radi se o postizanju nove motivacije, ve o neovisnom postojanju razloga u injenici koja nema veze s psihologijom djelovatelja. Williams to i dalje smatra neprihvatljivim, iznova naglaaavajui veliku snagu hjumovske pozicije i ka~e da je plauzibilno pretpostaviti da su sve tvrdnje o eksternalnim razlozima la~ne. La~ne su jer nema odgovarajue veze izmeu postojee motivacije i nove motivacije koju djelovatelj treba stei. Nema procesa promialjanja ni stjecanja novog vjerovanja koje e se uklopiti u postojei motivacijski skup na na in da potakne na akciju. Ima samo distancirani razlog koji bi ~elio implicirati djelovanje bez odgovarajue racionalne veze s djelovateljem. Po Williamsovoj slici, razlog je ili internalni ili nikakav. Ono ato dalje slijedi posebno je zanimljivo. Teoreti ar je eksternalnih razloga onaj koji se u ovome trenutku suo ava s problemom. Postoje naravno mnoge stvari koje se mogu rei nekome tko nije disponiran u initi radnju  kada onaj tko govori misli da bi djelovatelj trebao biti disponiran u initi je; mo~e mu se rei da je neobazriv, okrutan, sebi an, nesmotren i sl., i da bi bilo uvelike ljepae kada bi bio motiviran. Bilo bi razumljivo rei takvo neato. Ali onaj koji radi veliko pitanje od toga, stavljajui kritiku u formu tvrdnje o eksternalnome razlogu, ini se da ~eli rei da je ono ato je posebno krivo s djelovateljem, to ato je iracionalan. Taj teoreti ar naro ito ~eli precizirati takvu tvrdnju zato ato ~eli da bilo koji racionalni djelovatelj prihvati zahtjev da se djeluje na tra~eni na in. Williams dakle napada zagovaratelje eksternalnih razloga pretpostavkom da e biti skloni optu~iti djelovatelja za iracionalnost ukoliko ne uzme u obzir eksternalne razloge. U pozadini je pri a o normativnim razlozima, a naro ito o njihovoj posebnoj vrsti, moralnim razlozima, i o pitanjima o tome ato bi trebalo u initi. Meutim Williams je sam u prethodnome odlomku branio svoju teoriju internalnih razloga argumentom da je nedostatak prethodne motivacije iz koje bi se promialjalo do postizanja nove motivacije, ujedno i nedostatak racionalne veze izmeu razloga i djelovateljeve psihologije. A to bi zna ilo da i on takoer optu~uje za iracionalnost! U ovome slu aju, iracionalnost uslijed iskrsavanja novoga motiva tamo gdje ga nije bilo, a nije bilo niti promialjanja, kako ga definira, unutar subjektivnoga motivacijskoga skupa. Jer razlog ili je trebao biti internalni ili ga nema. Novi razlog do kojeg promialjanjem dolazimo i opet je internalni. Eksternalni nikako ne dolazi u poziciju da motivira na akciju. Zanimljivo je da je racionalnost na tapetu o kojoj god strani govorili. Zaklju it e sljedee: Vrsta razmatranja ponuenih ovdje sna~no mi sugeriraju da su tvrdnje o eksternalnim razlozima, kada su definitivno izolirane kao takve, la~ne, ili nekoherentne, ili zapravo neato drugo, ali krivo izra~eno. Zapravo ih je te~e izolirati u ljudskome govoru nego ato je uvod u njih na po etku ovoga odlomka sugerirao. Oni koji upotrebljavaju te rije i ini se da esto radije ~ele prihvatiti optimisti nu tvrdnju o internalnome razlogu, ali ponekad je tvrdnja doista ponuena tako da stoji potpuno izvan djelovateljevog S-a i onoga ato bi mogao derivirati iz njega racionalnim prosuivanjem i u tome je slu aju, pretpostavljam, velika nesigurnost oko toga ato se ~eli rei. Ponekad se ~eli rei malo viae od toga da bi bilo bolje kad bi djelovatelj tako djelovao. Ali formulacija u terminima razloga doista ima u inka, posebno u prijedlogu da je djelovatelj iracionalan, a taj je prijedlog, u trenutku kada je osnova za tvrdnju o internalnome razlogu jasno odba ena, blef. Ako je to tako, jedine stvarne tvrdnje o razlozima za djelovanje bit e tvrdnje o internalnim razlozima. Smatram da Williamsovi oponenti mogu na sli an na in optu~iti za blef, ali to nije ono ato nas zanima. Zanima nas njegov zaklju ak da jedino internalni, motivirajui razlozi mogu biti razlozi za djelovanje. Motivirajui su i internalni zato jer su dio djelovateljevog subjektivnog motivacijskog skupa. Racionalnim promialjanjem iz postojeih motiva u subjektivnome motivacijskome skupu mo~emo doi do novih motivirajuih razloga, odnosno otkrivamo nove internalne razloge. Bitno je da imamo sva relevantna istinita vjerovanja. Williams ini, rekla bih, sumnjiv manevar. Kao paradigmatski primjer eksternalnog razloga daje famoznu aau benzina, a u itavom daljnjem tekstu obra unava se s protivnicima pretpostavljajui da govore o moralnim razlozima, o kojima eksplicitno ne ~eli niata rei. U kona nici nudi teoriju koja ukida normativnost kao bitno svojstvo razloga, osim ako nije poistovjeena s motivacijom, a istovremeno se nada da djelovatelj nee biti egoisti an (jer nije zgodno?) i da e kroz racionalno promialjanje iz subjektivnog motivacijskog skupa dolaziti do odgovarajuih novih motivacija. Mogu samo zaklju iti da se Williams, kao i njegovi pretpostavljeni protivnici, nada da djelovatelj nee biti iracionalan! U svakome slu aju, u ovome je Williamsovome tekstu uvedeno razlikovanje internalnih i eksternalnih razloga i to je razlikovanje postalo ope mjesto. Za daljnji je tijek ovoga izlaganja stoga od velike va~nosti dobro ga istaknuti jer emo vidjeti na koji e na in John Skorupski koristiti Williamsove uvide. Prvi dio Skorupskijevog teksta Internalni razlozi i domena krivnje u potpunosti je posveen analizi Internalnih i eksternalnih razloga kroz koju Skorupski progovara o mnogo ambicioznijem sklopu problema i pozicionira Williamsov doprinos na posebno zanimljiv na in. 3. Internalizam Johna Skorupskog John Skorupski smatra da hjumovsko itanje nije jedina niti najbolja polazna to ka za interpretaciju Williamsovog internalnog zahtjeva. Kroz etiri formulacije analizira Williamsovu poziciju i dolazi do kantovskog kognitivnog internalizma kojemu e se prikloniti. Smatra da internalizam ima mnogo za doprinijeti u pogledu realisti nog razumijevanja ljudi i njihovih razloga za djelovanje te prakse pripisivanja moralne krivnje. Ono ato je bitno je da to za njega ne zna i da moralni razlozi ne mogu motivirati, ve da se ljudi razlikuju u stupnju sposobnosti da ih zaprime kao razloge za vlastite radnje. Ako se pritom slo~imo da je djelovanje iz moralnih razloga autonomni in kojega karakterizira spontanost, samo-odreenje i prije svega dostupnost naaih razloga naaem razumijevanju, pozicija do koje dolazimo je kognitivni internalizam. Pitanje druge vrste je na koji na in razlozi, pa tako i moralni razlozi, postoje? 3.1 etiri formulacije internalisti koga zahtjeva Postoji razlog za A da u ini radnju  ako i samo ako za injenje radnje  postoji motiv u A-ovom subjektivnom motivacijskom sklopu (S). Postoji razlog za A da u ini radnju  ako i samo ako A ima odreenu ~elju koja e biti zadovoljena injenjem radnje . Neki je X razlog za A da u ini radnju  samo ako A ima sposobnost prepoznati da kada je X na snazi, X je razlog za A da u ini radnju . Ako A ima moralnu obvezu u initi radnju , onda A ima razlog u initi radnju . Prva formulacija dopuata da i vjerovanja mogu motivirati, a ne samo ~elje. Druga formulacija postavlja problem na stro~e hjumovski na in, iako je nejasno mo~e li za Humea uope biti prakti nog zaklju ivanja. Ve je re eno da se za Humea vjerovanja ti u isklju ivo teorijskog zaklju ivanja, dok jedino ~elje, koje su dio afektivne, konativne, za razliku od kognitivne sfere, mogu motivirati na djelovanje. Skorupski daje primjer koji ukazuje na razliku izmeu prve i druge formulacije  kada bismo imali vjerovanje da je injenica da smo nekome nagazili na prst razlog da se ispri amo, bez obzira ato nemamo neku posebnu ~elju to u initi, po prvome modelu imali bismo razloga to u initi jer vjerovanje o tome ato je prikladno mo~e biti dio naaeg subjektivnog motivacijskog skupa, dok po drugoj formulaciji ne bismo imali razlog jer ne djelujemo iz iste ~elje, shvaene na emocionalnoj, afektivnoj, psiholoakoj razini. A ~elja nije vjerovanje. Trea formulacija ini zna ajan Skorupskijev zaokret u pri i i ovdje treba tra~iti njegovu poziciju. Po inje od zahtjeva efektivnosti koji ka~e da mora postojati neka meusobna relacija eksplanatornih i normativnih razloga: ako je istinito da A ima razlog u initi radnju , onda mora biti mogue da bi on trebao u initi radnju  zbog tog razloga. Naglasak je na partikularizaciji  radi se o tome odreenom djelovatelju s tim odreenim razlogom za to odreeno djelovanje. Prepoznajemo da je u tom slu aju sam razlog nosioc snage koja poti e na djelovanje, dok se od djelovatelja o ekuje odreena sposobnost. ini se kao da zaokret ide prema eksternalnim razlozima koje Williams odbacuje. Meutim naglasak je na naaoj sposobnosti da formiramo vjerovanje o postojanju odreenog razloga. I takoer, da naaa sposobnost opravdava vjerovanje o postojanju tog razloga, a ne neovisno postojanje tog razloga, i da se zato i dalje radi o internalnome razlogu. Smatram da se ovdje viae stvari mo~e dovesti u pitanje. Je li stvar u sposobnosti da se prepozna realan razlog ili sposobnost sama uspostavlja realnost razloga pa je utoliko on zapravo irealan? Skorupski e tvrditi ovo drugo. Meutim, sposobnosti su razli ite, ali i dalje silno nastojimo da donekle osiguramo takvu sposobnost za pitanja morala. Kao ato se Williams nada da djelovatelj nee biti egoisti an, Skorupski bi volio da su djelovatelji generalno sposobniji. Meni se ini da bi oboje najradije bili eksternalisti. Povrh svega joa uvijek ostaje nejasno kako nas naaa sposobnost da neato uvidimo kao razlog za nas, motivira da djelujemo iz tog razloga. etvrta je formulacija pak potpuno udaljena od onoga s ime se krenulo. Pitamo se na koji su na in moralni razlozi obvezujui. Skorupski e tvrditi da iako moralni razlozi postoje, postoje onoliko koliko smo ih u stanju prepoznati. Ukoliko ih spontanim promialjanjem uviamo, tada smo obavezni djelovati iz njih jer smo opravdani u vjerovanju da su upravo oni razlozi, i to razlozi za nas. Zato takvi razlozi nisu eksternalni, nego internalni. Tu i dalje postoji problem motivacije i nisam sigurna da ga Skorupski uspjeano rjeaava. U svakom slu aju, smatra da moralni razlozi postoje i da je njihovo mjesto va~no. Uskoro emo detaljnije vidjeti kako. etvrta formulacija ipak tra~i da onome djelovatelju koji podbaci u pogledu djelovanja iz moralnih razloga pripiaemo odreenu krivnju. Praksa ka~njavanja slijedi upravo taj princip  ~elimo vjerovati da e prijestupnik spoznati zabludu ili dobiti neku novu informaciju nakon ato bude ka~njen  vjerujemo da e biti ka~njen! Ali ukoliko njemu nije dostupna spoznaja o prijestupu, za ato smo ga u tom slu aju kaznili? I tko je u zabludi? Ovdje Friedrich Nietzsche ulazi u Skorupskijevo izlaganje. On je poricao univerzalnost morala, prokazujui genealogiju modernog koncepta moralnosti po evai od ~idovstva i ranog kraanstva nadalje, koji rezultira u ovjeku resentimana. ovjek resentimana slika je ovjeka sabitog u osrednjost, iskompleksiranog, nesamostalnog, ogor enog i tjeskobnog, ograni enog zbog godinama uzgajane krivnje koja je nametnuta heteronomnim moralnim koncepcijama kojima se historijski rjeaavao problem realne nemogunosti da ljudi u svojoj razli itosti jednako odgovore na zahtjeve moralnosti. Nietzsche je jednako ogor en radije zaklju io da zahtjeva moralnosti niti nema. Skorupski ga ne slijedi do tog zaklju ka, ali uvelike uva~ava njegovu kritiku. Radi se o kritici koncepta moralnosti koju Skorupski nalazi i kod Bernarda Williamsa i koju smatra izuzetno inspirativnom za raspravu. Pitamo se na koji je na in kantovska pozicija pozvana crpiti tu inspiraciju? Skorupski e braniti stav da je upravo ona najpozvanija za takvo ato. Istaknuta je dimenzija Williamsovog internalizma kao pokuaaja da se realno sagleda ljude, njihovu psihologiju i motive za djelovanje. Pritom e inzistirati na kantovskom itanju po kojemu internalizam razloga uklju uje i autonoman, samo-regulativan proces promialjanja razloga, razloga koji su i moralni, moralni koji su i efektivni. Ka~e da nije tako da se treba praviti da visok stupanj moralnog djelovanja nije zapravo naa, da su ga izmislili protestanti, njema ki idealisti ili tko ve, i da danas viae i nije na snazi, niti je koherentan  ne, treba prihvatiti da je naae prepoznavanje moralne odgovornosti visok stupanj subjektivne slobode i da punopravno igra ulogu velikog ideala, ali da su kapaciteti koji su za to potrebni kompleksni i dolaze u stupnjevima te ih neki ljudi imaju u veoj mjeri od drugih. Ono ato je bitno je element odgovornosti i sposobnosti da se odgovori na moralne razloge. Skorupski smatra da je Williams svojim tekstom dotaknuo i neato ime se uope nije namjeravao baviti. Internalizam kojeg je ponudio ima zna ajne implikacije za modernu moralnost, iako takve implikacije nemaju veze sa samim Humeovim modelom prakti nih razloga. Stav je da se djelovateljima ne mogu pripisivati razlozi za djelovanje koje oni ne mogu prepoznati kao razloge, odnosno za koje ne mogu biti opravdani u vjerovanju da su razlozi za njih, ak i kada znaju relevantne injenice. Napominje da takva forma internalizma ne predstavlja direktnu prijetnju samoj moralnosti jer je bitno odreenje moralnosti upravo spontanost. Onaj koji djeluje moralno, ura unjiv je i odgovoran, sposoban sam odgovoriti na moralna razmatranja, prepoznati ih i djelovati u skladu s njima bez tue pomoi. 3.2 Irealizam U tekstu Irealizam u pogledu razloga Skorupski posebnu pa~nju posveuje razlici izmeu spontanosti i receptivnosti, kao i razlici izmeu kantovaca i intuicionista, o emu je uvodno ve bilo rije i. Spontanost je element Kantove filozofije morala kojime se ~eli istaknuti samoregulativnost procesa dola~enja do spoznaje da je neato razlog. Skorupski koristi takvo shvaanje spontanosti u kognitivnom procesu dola~enja do razloga kao ono koje je konzistentno s irealizmom u pogledu razloga. Re eno je da bi se kod receptivnosti radilo o prepoznavanju jer receptivnost pretpostavlja realnu sliku razloga, gdje oni kao injenice postoje neovisno o naaem umu i spoznajnom aparatu. Skorupski tvrdi da razlozi nisu takve injenice. Oni su propozicije o svijetu i imaju zna enje, meutim realno ne postoje. Ako smo opravdani vjerovati da neato postoji kao razlog jer ga takvim vidimo i zaklju ivanjem dolazimo do njega kao razloga, tada on i jest razlog. I zbog naae opravdanosti u takvom vjerovanju, zbog autoriteta naaeg razuma, mo~emo mu pridati istinitost. Meutim Skorupski tvrdi da su to uvijek tek propozicije o razlozima, a ne injenice u grubom (robust) smislu rije i, u smislu ontologije koja bi od razloga tra~ila da budu dio ustroja svijeta ili semantike koja bi tra~ila da budu slike svijeta. Na isti su na in moralni razlozi istine razuma, istinite upravo zato jer ih uspostavlja razum, a ne prepoznaje negdje vani. Skorupskijevi stavovi otvaraju niz pitanja o kompatibilnosti triju zdru~enih pozicija: kognitivisti ke, internalisti ke i irealisti ke. Govorei jezikom teorije skupova, svaki od moguih presjeka nosi svoje probleme. Kognitivizam ~eli rei da se o razlozima zaklju uje jer sadr~e uvjet istinitosti predstavljajui injenice o svijetu. Internalizam naglaaava subjektivnost i relativnost razloga u odnosu na djelovatelja. Irealizam pak ima za rei o epistemologiji, semantici i ontologiji razloga - razlozi nisu realno stanje svijeta, niti preslikavaju neko takvo stanje svijeta, oni su propozicije koje su istinite onda kada smo opravdani u vjerovanju da su istinite, a opravdavaju nas uvjeti naaeg razuma. Ono ato vjerujem da je bitno je uva~iti zahtjevnost i prepoznati poticajnost pothvata u kojeg se Skorupski upustio izmirivanjem ovih triju pozicija. Moralnost, u bilo kojem stupnju ove njene moderne koncepcije, je stvar samo-odreenja, a ne izvanjske zapovijedi. Posljedica toga je da nemogunost da se moralni razlozi prepoznaju kao razlozi odmi e djelovatelja iz domene odgovornosti i krivnje, u mjeri koja je proporcionalna mjeri nemogunosti. Ne samo da je internalizam o razlozima ove vrste koju sam upravo spomenuo konzistentan s time: koncept morala kao samo-odreenja njegov je poseban slu aj. Ali to nije kraj pri e. Kada je takav internalizam kombiniran s realisti nim vienjem ljudi, izazov je za odreene uvrije~ene moderne moralne pretpostavke: egalitarizam i univerzalizam o domeni odgovornosti i krivnje, rigoroznost u pogledu osnove za takvo poatovanje. Rezultirajua dijagnoza naaeg koncepta morala bar se donekle preklapa s onom Williamsove kritike. Joa ambicioznije, zastupat u stav da zahvaa sve ato je dobro u njoj, ostavljajui po strani loae elemente koji vuku porijeklo od Humea. Skorupskijeva analiza Williamsovog internalizma 4.1 Prva formulacija internalisti koga zahtjeva Upoznali smo tekst Bernarda Williamsa Internalni i eksternalni razlozi, a sada nas zanima kako ga Skorupski ita i koje nove argumente, osvrte i implikacije daje. Internalni su razlozi relativni s obzirom na djelovateljev subjektivni motivacijski skup, a prepoznajemo ih po motivacijskoj snazi koju imaju. Poprili no je jasno utvrditi kada neki razlog mo~emo nazvati internalnim. S druge strane, nismo sigurni koji bi to no razlozi bili eksternalni razlozi. Podsjetimo na koji na in Williams referira na razloge koje nazivamo eksternalnima  takvi su da od djelovatelja o ekujemo da djeluje u skladu s njima, a istovremeno nisu povezani s motivima u njegovome subjektivnome motivacijskome skupu te zaklju uje da je zna enje toga nejasno. Jedino jasno razumijevanje razloga je internalno: (I) Postoji razlog za A da u ini radnju  ako i samo ako za injenje radnje  postoji motiv u A-ovom subjektivnom motivacijskom skupu (S). Skorupski upuuje na probleme koji iskrsavaju. Bitan element kod Williamsa je ispravan proces rasuivanja putem kojeg djelovatelj mo~e doi do zaklju ka da u ini radnju  iz postojee motivacije koju ima. Po eksternalisti kome glediatu, prijaanja motivacija je nebitna i takav proces rasuivanja nije potreban uvjet za injenje radnje . Sredianja ideja je da ako B mo~e istinito rei za A da A ima razlog u initi radnju , onda (ostavljajui po strani kvalifikacije potrebne zato ato to mo~e i ne biti njegov najja i razlog) mora postojati dobar proces rasuivanja koji bi doveo do injenja radnje , a koji po inje iz A-ovih postojeih motivacija. Skorupski ka~e da nejasnoe iskrsavaju iz ovog alternativnog formuliranja razlikovanja internalnih i eksternalnih razloga i da se treba dr~ati formulacije (I). Zanima ga ato zna i ispravan proces rasuivanja? Ka~e da je preairoko rei da je proces rasuivanja ispravan ili dobar dok god svaki njegov korak a priori odr~ava istinitost. Smatra da u tom slu aju, ako su principi morala ili razboritosti a priori istine, onda mogu ui u dobar proces rasuivanja bez obzira jesu li dio subjektivnoga motivacijskog skupa, odnosno bez obzira prihvaa li ih djelovatelj i je li motiviran njima. Williams se ne sla~e s time i smatra da takva promialjanja, za razliku od injenica i dobrih epistemi kih principa zaklju ivanja, ne potpadaju pod ono ato smatra dobrim procesom rasuivanja i da djelovatelju daju razloge za odreeno djelovanje samo ako su dio njegovog subjektivnog motivacijskog skupa. Zaklju ivanje je dakle udaljeno od moralnih razmatranja i iako internalist tra~i da je istovremeno to no i relevantno informiran da bi mogao izvoditi nove razloge ispravnim procesom rasuivanja, ne tra~i takvu informiranost za pitanja razboritosti i morala. Skorupski smatra da to nije uvjerljiv stav i da iz (I) slijedi: (...) da bilo koji djelovatelj, bilo tko tko ima nekakve motive, ima razlog dobiti informacije i rasuivati na na in koji e zadovoljavati motive iz njegovog S-a, koji god oni bili. Ali ne slijedi iz (I) da itko, kakav god njegov S bio, ima razloga ustvrditi i razmotriti principe razboritosti i moralnosti. Dakle, ato se ti e moralnosti, kod Williamsa se ne odmi emo od puke nade da djelovatelj nee biti egoisti an. Izbjegavanje te teme i prebacivanje tereta dokazivanja na eksternalista i dalje mi se ini slabom to kom Williamsovog teksta. Drugo pitanje koje zanima Skorupskog je mo~e li djelovatelj, neki odreeni djelovatelj A, doi do tra~enog zaklju ka ispravnim procesom zaklju ivanja ili je upitno postoji li uope takav ispravan proces zaklju ivanja. U svakome slu aju, zasigurno postoje i ispravni procesi zaklju ivanja koji uklju uju vrlo kompleksno rasuivanje koje je izvan A-ovih sposobnosti. Daje dva primjera. Pretpostavimo da je ne iji cilj potopiti neprijateljev ratni brod i ispravnim procesom zaklju ivanja dolazi do zaklju ka da je za ostvarenje toga cilja potrebno dovesti flotu u odreeni dio oceana. Meutim da bi doveo flotu u taj dio oceana, potrebno je provaliti neprijateljski kod, ato bi zahtijevalo puno vremena i znanja i zasigurno je izvan djelovateljeve moi. On trenutno ne zna kako ostvariti svoj cilj. Drugi primjer takoer se ti e informacije koju djelovatelj nikako ne mo~e znati, sli no primjeru s potresom iz uvoda. Npr. postoji injenica da e danas eruptirati Etna i ona bi ispravnim procesom rasuivanja generirala razlog za djelovatelja u njegovom motivacijskom skupu da danas ne ide penjati Etnu. Ali djelovatelj nikako ne mo~e znati tu injenicu. Skorupski se pita ato bi bio Williamsov odgovor na pitanje ima li neki djelovatelj A razlog poslati flotu u odreeni dio oceana ili ne penjati Etnu? Tvrdi da formulacija (I) povla i da ima takav razlog. Kao i kod primjera s aaom benzina, injenica koju djelovatelj ne zna ipak predstavlja razlog da ne popije sadr~aj aae. Istina, mnogo je fleksibilnosti u na inu na koji govorimo o razlozima, a kontekst obi no ima mnogo za razjasniti. Uzmimo iskaze Djelovatelj A ima razlog za u initi radnju  i Postoji razlog za djelovatelja A da u ini radnju . Ovisno o kontekstu, bilo koja od ove dvije formulacije mo~e referirati na (i) ono za ato postoji razlog za djelovatelja A da u ini radnju , s obzirom na injenice (npr. da se ovo ne pije jer je otrov) ili (ii) ono za ato je djelovatelj A opravdan (u razli itom smislu te rije i) vjerovati da je za njega razlog da u ini, s obzirom na ono za ato je opravdan vjerovati da su injenice (popiti to jer opravdano vjeruje da se radi o d~inu). Mo~emo ak misliti  bar u slu aju Djelovatelj A ima razlog u initi radnju  - (iii) ono ato A misli za sebe da je razlog za njega da to u ini. Od svih ovih, jedino (iii) mo~e objasniti ato A ini. Ima neato ato se mo~e rei za stipuliranje da Postoji razlog za djelovatelja A da u ini radnju  referira na (i) i da Djelovatelj A ima razlog u initi radnju  referira na (ii). Mogli bismo rei da A nema razlog da izbjegne piti tu tekuinu, iako postoji razlog za djelovatelja A da je ne popije. Trei slu aj kojeg Skorupski razmatra na ovome mjestu je slu aj u kojemu dobar proces rasuivanja iz djelovateljevog subjektivnog motivacijskog skupa o tome kako postii neki cilj, na kraju ukloni taj cilj iz motivacijskog skupa. Takav slu aj razmatra ponukan Williamsovim naglaskom da proces promialjanja mo~e promijeniti djelovateljev subjektivni motivacijski skup. Podsjetimo se: Ne bismo trebali razmialjati o S-u kao stati ki zadanome. Procesi promialjanja mogu imati svakakve u inke na njega i to je injenica koju bi teorija internalnih razloga trebala s veseljem prihvatiti. Kako je to mogue? Jesu li razlozi koje A ima u odreenom trenutku relativni s obzirom na njegov subjektivni motivacijski skup ili na skup kakav bi imao kada bi ispravno rasuivao? Skorupski ~eli naglasiti da je sasvim jasno da proces rasuivanja utje e na subjektivni motivacijski skup, ali sve to ovisi i o tome koliko dobro se rasuuje i o emu se konkretno rasuuje i da ne bismo trebali idealizirati djelovateljeve sposobnosti i koli inu rasuivanja koja mu je na raspolaganju. Ukratko, razlozi do kojih dolazi relativni su s obzirom na razloge do kojih bi doaao kao idealni rasuiva . Ako se vratimo prvoj formulaciji internalnog zahtjeva (I) i inzistiranju da razlozi za nekog djelovatelja ovise o njegovim postojeim, aktualnim motivacijama, onda vidimo da se uistinu radi samo o razlozima iz njegovog postojeeg motivacijskog skupa, a ne onoga kojega bi imao kada bi pravilno rasuivao. Skorupski zaklju uje da (I) predstavlja internalisti ki pogled na razloge. Pita se radi li se onda za Williamsa o konceptualnoj ili sadr~ajnoj normativnoj istini. T. M. Scanlon zastupa stav da se radi o sadr~ajnoj normativnoj istini, da Williams ~eli rei da normativni razlozi postoje, ali imaju subjektivne uvjete. Subjektivni uvjeti ovise o sadr~aju subjektivnog motivacijskog skupa. Skorupski smatra da se radi o konceptualnoj istini. Ka~e da bismo mogli prihvatiti koncept internalnih razloga kao primitivni normativni koncept koji se dalje ne analizira. Takav koncept bi jednostavno tvrdio da postoje motivirajui razlozi pa bismo time trebali initi ono ato smo motivirani initi. Meutim Williams ne gradi na tome svoju argumentaciju, ve dovodi u pitanje inteligibnost tvrdnji o eksternalnim razlozima. Zanima ga koji su uvjeti istinitosti za re enice oblika Djelovatelj A ima razlog u initi radnju  i prihvatit e internalizam, odnosno njegovu verziju s ispravnim procesom rasuivanja. Druga formulacija internalisti koga zahtjeva Ono ato Skorupskog dalje zanima je u kojoj se mjeri takva pozicija razlikuje od Humea, odnosno preciznije, ato sve potpada pod motivacije iz djelovateljevog subjektivnog motivacijskog skupa. Williams zapo inje od subhjumovskog modela razloga i namjerava ga dalje razraditi. Skorupski na ovome mjestu daje drugu formulaciju internalisti koga zahtjeva: (II) Postoji razlog za A da u ini radnju  ako i samo ako A ima odreenu ~elju koja e biti zadovoljena injenjem radnje . Williams naziva ovu formulaciju subhjumovskom jer su stavovi samoga Humea bili poneato kompleksniji, o emu je ve bilo rije i. Skorupski ovdje ukazuje na neato ato nam mo~e lako promaknuti - Williamsa ipak zanima model razloga shvaen normativno, u funkciji opravdanja nekog djelovanja, i takav je model za njega legitiman, dok kod Humea to nije slu aj. Bez obzira ato se ini da Williams poistovjeuje normativne i motivirajue razloge, Hume joa uvijek ostaje potpunim skeptikom u pogledu prakti og zaklju ivanja i postojanja ikakvih normativnih razloga. Ipak, (II) je joa uvijek najbli~e Humeu ato internalisti ki zahtjev mo~e doi. Hume nema teoriju prakti nog zaklju ivanja, ali kada bi je imao tvrdila bi neato takvo. Stoga se cijela linija suvremene rasprave inspirira njime pa nije greaka ako subhjumovski model nazovemo i hjumovskim modelom. Ve smo upoznali ato dalje Williams tra~i u svome internalisti kome zahtjevu  da nemamo la~na vjerovanja i da imamo relevantna istinita vjerovanja, a sjetimo se i ispravnog procesa rasuivanja koji uklju uje viae od rasuivanja o tome koja sredstva treba poduzeti da bismo doali do ~eljenih ciljeva. Skorupski naglaaava da glavnu razliku izmeu Williamsa i Humea treba tra~iti u razlici izmeu ~elje i motiva. Iz te e razlike slijediti i razlikovanje izmeu prve i druge formulacije internalisti kog zahtjeva. Williamsova je te~nja biti liberalnijim nego ato su neki teoreti ari bili u pogledu moguih elemenata u S-u. Skorupski se pita, a i u prethodnoj je analizi Williamsovog teksta bilo poneato rije i o tome  koliko liberalno bi to bilo? Njegov komentar ide u smjeru preciziranja termina ~elje. O emu govorimo kada govorimo o ~elji? Misli li se uistinu formalno na neato ato se ~eli ili je to termin koji se koristi da bi pokrio svaki mogui motiv? Skorupskijeva definicija motiva je ono ato mo~e biti navedeno, u svakodnevnim objaanjenjima naaih intencionalnih akcija, kao ono ato objaanjava (u kombinaciji s vjerovanjima o injenicama) zaato je osoba u inila neku akciju. A mo~e imati razli ite motive da u ini razli ite stvari; operativni motiv je onaj koji objaanjava zaato je u inio upravo ono ato je u inio. Slijedi primjer s vjerovanjem da je injenica da smo nekome stali na prst razlog da mu se ispri amo. Nebitno je osjeamo li pritom zaista ~aljenje u emocionalnome smislu koje bi po drugoj formulaciji internalisti kog zahtjeva bilo tra~eno da bi moglo figurirati kao razlog za ispriku. Ne, dovoljno je da vjerujemo da je isprika odgovarajui na in tretiranja situacije ga~enja ne ijeg prsta. U tome slu aju motivirani smo ispri ati se. Takav slu aj slijedi iz prve formulacije internalisti koga zahtjeva, podsjetimo se, po kojoj Postoji razlog za A da u ini radnju  ako i samo ako za injenje radnje  postoji motiv u A-ovom subjektivnom motivacijskom sklopu (S). Kod Humea je od najvee va~nosti da motivirajue stanje sadr~i afektivni element. Dakle ako se ispri avam, mora mi biti ~ao. Prisutnost afektivnog elementa povla i ekspresivizam. Uvodno smo nazna ili razlikovanje izmeu kognitivizma i nekognitivizma u pogledu prakti nog zaklju ivanja. Naj eai oblik nekognitivizma je ekspresivizam. Po njemu vjerovanja o razlozima za djelovanje nisu zapravo vjerovanja, ve afektivna stanja odobravanja ili neodobravanja nekog ponaaanja. Po ekspresivisti kome glediatu, A-ovi motivi uklju uju stav da je ga~enje ne ijeg prsta razlog za ispri ati se i o tome se ne bi trebalo misliti kao o vjerovanju, ve kao o afektivnom stanju: dispoziciji da odobrimo ispri avanje ljudima koje smo oatetili. Afektivno stanje toga odobravanja omoguuje motivaciju. Odobravanje ispri avanja ljudima koje smo oatetili joa uvijek ne zna i da nam mora biti ~ao ako nekome slu ajno nagazimo na prst, ali u svakome se slu aju radi o shvaanju djelovanja kao ne ega ato crpi snagu iz emotivne, afektivne, nekognitivne sfere. Tu se Williams razlikuje. On dopuata formiranje novih vjerovanja ispravnim procesom rasuivanja unutar subjektivnog motivacijskog skupa i vjerovanja imaju sposobnost motivirati. Bitno je naglasiti da je za Williamsa vjerovanje motiv tek kada je dio djelovateljevog subjektivnog motivacijskog skupa. Ovaj djelovatelj, s ovim vjerovanjem, ini se da je onaj o kojemu sada mo~emo uistinu rei tvrdnju o internalnome razlogu: on je onaj s odgovarajuim motivom u S-u. Skorupski naglaaava i Williamsovo vienje Kanta, koji je esto smatran paradigmatskim primjerom eksternalista. Williams smatra da je najbolje itanje Kanta upravo  internalisti ko. Kant je smatrao da e osoba prepoznati zahtjeve moralnosti ako pravilno rasuuje iz svog postojeeg S-a , ato god taj S bio, ali smatrao je to jer je mislio da su ti zahtjevi implicitni u koncepciji prakti nog zaklju ivanja za koju je pokazivao da se mo~e primijeniti na svakog racionalnog zaklju ivatelja. Mislim da je najbolje o uvana bit internalizam/eksternalizam razlikovanja ako to vidimo kao grani ni slu aj internalizma. ini mi se da je problem u tome jesu li uistinu zahtjevi koje uspostavlja naa razum zahtjevi morala. Otuda i nezgoda sa stupnjevanom sposobnosti za njihovo razmatranje. Otkuda nam taj visoki ideal moralnosti koji Skorupski ipak prihvaa i nastoji mu dati mjesta? Kognitivisti ko-internalisti ka pozicija koju gradi ipak kao da pretpostavlja neku vrstu eksternalnog poimanja moralnih zahtjeva. Skorupski se stalno izvla i izmeu pokuaaja da sa uva internalizam, moralnost i ujedno razumije ljude u njihovoj slabosti nedjelovanja iz moralnih zahtjeva. Postoje li onda moralni razlozi eksternalno ili ne? Rei e da ne - postoje kada ih mi uspostavimo, kada su razlozi za nas, internalno. `to je onda to ato spoznajemo, zaato kognicija igra bitnu ulogu? Tvrdi se da spoznajemo njihovu istinitost, snagu razlo~nosti. Razlozi su za Skorupskoga injenice o svijetu u smislu propozicija. Propozicije imaju istinosnu vrijednost. `to nas opravdava u pridavanju istinitosti nekom razlogu? Ka~e da je to naaa sposobnost da ih vidimo upravo takvima. Ali kao ato smo na prethodnome mjestu ia itavali Williamsa kantovski, ovdje mo~emo itati Skorupskoga vrlo hjumovski - ini se kao da bismo mi ~eljeli da moralni razlozi budu istiniti razlozi, a zapravo ih nigdje nema. Uspostavljamo ono ato ~elimo i proglaaavamo to istinom o svijetu. A najviae od svega ~eljeli bismo da svi ~ele jednako. I dalje ostaje nejasno kako postoje moralni razlozi i posljedi no, kako motiviraju. U svakom slu aju Kant je, prema Williamsu, internalist, ato Skorupski prihvaa. Ali internalisti ki zahtjev koji u tom slu aju dolazi u obzir je (I), postoji razlog za A da u ini radnju  ako i samo ako za injenje radnje  postoji motiv u A-ovom subjektivnom motivacijskom skupu, jer dopuata da i vjerovanja motiviraju, dok kod (II), postoji razlog za A da u ini radnju  ako i samo ako A ima odreenu ~elju koja e biti zadovoljena injenjem radnje , gdje se govori samo o ~eljama, to nije slu aj. Bitno je naglasiti da se dopuata da vjerovanja motiviraju upravo radi o uvanja kantovske slike - kada se govori o razlozima, govori se o propozicijama s istinosnim vrijednostima i govori se o procesu zaklju ivanja. Ono ato se ~eli je odmaknuti se od slike razloga kao pukih oglaaiva a naaih ~elja. Stoga u principu mogu postojati motivi koji nisu ~elje, jer prema kantovskom vienju, djelovatelj mo~e doi do svojih moralnih obveza procesom refleksije o tome ato je sve uklju eno u njegovo posjedovanje razloga uope, i u tome e slu aju biti motiviran svojim zaklju cima o tim obvezama, odnosno motiviran kognitivnim procesom. Kognitivni internalizam 5.1 Trea formulacija internalisti koga zahtjeva Kroz treu i etvrtu formulaciju internalisti koga zahtjeva Skorupski nas uvodi u poziciju koju zastupa  kognitivni internalizam. Kada osoba koja prije nije vidjela razloga da izra~ava zahvalnost za usluge koje su joj drugi inili, po ne izra~avati zahvalnost, onda ono ato po inje vjerovati je to da je dobivena usluga razlog za zahvalnost. Daje primjer Annabel koja misli da je izra~avanje zahvalnosti gubitak vremena. Ako ti je netko u inio neato lijepo da bi dobio zahvalu, onda ju nije zaslu~io. Ali mogue je da Annabel uvidi da su ljudi povrijeeni kada se njihova dobra volja ne cijeni ili da osjeti na svojoj ko~i kako je kada izostane zahvalnost. `to se u tom slu aju dogodilo? Mogli bismo rei da je iz postojee motivacije da ne povrijedi ljude ispravnim procesom rasuivanja zaklju ila da e slu aj izra~avanja zahvalnosti za u injeno dobro djelo pomoi da ljudi ne ostanu povrijeeni. Dakle iz postojee je motivacije doala do novog vjerovanja koje e motivirati odreene akcije, a sve unutar njenog postojeeg subjektivnog motivacijskog skupa. Takav je slu aj upravo onakav kakvim ga opisuje Williams pri formuliranju (I) i u dijelu u kojem govori na koji na in vjerovanja mogu motivirati. Ono ato Annabel sada novim vjerovanjem saznaje je da ima internalni razlog kojeg prije nije vidjela da ima. Za Skorupskija to nije dovoljno i ii e dalje od zadovoljenja prve formulacije. Drugi primjer kojim se bavi takoer problematizira imamo li u nekom slu aju novi razlog za djelovanje ili imamo stari razlog kojeg prije nismo dohvatili. Pretpostavimo da se vodi rasprava o smrtnoj kazni i ja mislim da imam razlog glasati za stranku koja ju ~eli uvesti. Moj me oponent nastoji razuvjeriti i daje mi argumente protiv smrtne kazne. Pretpostavimo da me uspijeva uvjeriti u svoje stavove  sada imam razlog glasati za stranku koja je protiv smrtne kazne. Ne ini se ispravnim tvrditi da je moj novi uvid to an samo ako je dobivena neka nova ~elja, ~elja da glasam za stranku koja je protiv smrtne kazne, ili da je ve postojala takva ~elju koja e sada biti zadovoljena mojim davanjem glasa stranci. Ispravnijim se ini rei da me novi uvid uvjerio. Treba li to zna iti da prije nisam imala razloga glasati za tu stranku, a sada ga imam? Skorupski ka~e da ne. Sada vjerujem da postoji razlog da glasam za stranku koja je protiv smrtne kazne, razlog koji je postojao i prije, ali do njega joa nisam bila doala. `to to zna i? Razlog se opet ini eksternalnim. Vjerovanje o razlogu koji prije nisam imala ne zna i da razlog nije postojao, ve da nije postojao za mene. Prihvatimo da je razlog ipak internalni, zbog promialjanja unutar postojeeg S-a. `to bi onda bilo u slu aju da me moj sugovornik nije uspio uvjeriti da je smrtna kazna neprihvatljiva? Onda bismo morali tvrditi da razloga za glasanje za stranku koja joj se protivi uistinu na nikakav na in ne mo~e biti. `to odreuje istinitost nekog razloga? Naaa sposobnost da ga prihvatimo, sadr~aj naaeg subjektivnog motivacijskog skupa ili kontingentna empirijska injenica o uspjehu toga razloga da nas motivira? Vraamo se Annabel. Vrlo je bitno uo iti na ato Skorupski cilja: U slu aju Annabel, ako sve ato uspijeva uvidjeti je da zahvaljivanje ljudima zadovoljava njenu postojeu ~elju da ne povrijedi ljude koji ne zaslu~uju biti povrijeeni, ona joa uvijek nije dohvatila razlog za zahvaljivanje. Ono ato joj daje razlog da zahvali nisu njene ~elje, nego injenica da su joj pomogli iz dobre volje. (...) Imam li razlog da se zahvalim ili da se ispri am, ne ovisi o tome koji su moji motivi  ovisi samo o onome ato si ti u inio meni ili ja tebi. Skorupski se ovdje poziva na sli nu Scanlonovu primjedbu  da Williamsov internalizam ini naae razloge kontingentnima s obzirom na sadr~aj naaih subjektivnih motivacijskih skupova i da se to ne ini to nim. Novi razlozi nastaju iz postojee sposobnosti formiranja vjerovanja, ali sposobnost prepoznavanja razloga nije ni ~elja ni motiv pa se udaljavamo od formulacija internalisti kog zahtjeva (I) i (II). Ipak, ono ato Skorupski vjeruje da s pravom tra~imo joa uvijek je oblik internalizma. Ako Tom nema osjeaja zahvalnosti  nikad ju ne osjea niti ju o ekuje od drugih  dakle ako se ne radi o tome da je neizra~avanje zahvalnosti dio nekakve ~ivotne filozofije kojoj se podvrgava, nego Tom naprosto ne razumije zaato bi se trebalo zahvaliti za uslugu ili dobiti zahvalu za nju, mo~e li u injena usluga uistinu biti razlog za Toma da nekome zahvali? On se doista i mo~e zahvaljivati ukoliko primjeuje da je to uvrije~en na in ponaaanja ili ako uvidi da mu to donosi neku prednost pa interpretira zahvaljivanje kao neato ato je korisno ili slu~i nekome razli itome cilju od zahvalnosti same, dok je zapravo potpuno liaen osjeaja zahvalnosti, kao i od osjeaja povrijeenosti kada je zakinut za odreeno "hvala" nakon u injene usluge. Je li on sam, taj i takav Tom, tada uope zakinut? Pitanje se u velikoj mjeri svodi na pitanje o tome ima li Williamsov djelovatelj razloga popiti tekuinu za koju vjeruje da je d~in, a ustvari je benzin. Internalni razlog ima, eksternalni nema. S obzirom da po Williamsu mogu postojati samo internalni razlozi za djelovanje, dakle oni koji pripadaju djelovateljevom subjektivnom motivacijskom skupu, ato podatak o benzinu nije, kao ni za Toma podatak o osjeaju zahvalnosti za uslugu, tada uistinu ni Tom nema razloga zahvaliti za uslugu. Na ovome mjestu dolazimo do tree formulacije internalisti koga zahtjeva: (III) Neki je X razlog za A da u ini radnju  samo ako A ima sposobnost prepoznati da kada je X na snazi, X je razlog za A da u ini radnju . Ukoliko tvrdimo da, bez obzira, za Toma postoji razlog da zahvali, tada tvrdimo da postoje eksternalni razlozi. etvrta formulacija, koja tek slijedi, tvrdila bi joa viae  da su moralni razlozi takvi obvezujui eksternalni razlozi i ona je potpuno udaljena od Williamsa. Meutim ono ato Skorupski potcrtava je upravo individualna, partikularna sposobnost prepoznavanja razloga  razloga za nas da u odreenoj situaciji u inimo odreenu radnju. Radi se o poziciji kognitivnog internalizma koja je zahvaena treom formulacijom. (III) je razli ito od (I), bez obzira ato (I) dopuata da vjerovanja o razlozima mogu motivirati. Iako djelovatelj mo~e imati sposobnost prepoznati da bi X bio razlog za , to ne zna i da on zapravo vjeruje da X jest razlog za . Zaato? Mo~da nije razmialjao o tome, nije se sjetio, a ne mo~e se biti motiviran vjerovanjem koje nemaa. Takoer, postojea sposobnost da se prepozna razlog za djelovanje nije ujedno i postojei motiv. U svakom slu aju, iz tree formulacije ne slijedi da A ima razlog za  samo ako bi injenje radnje  slu~ilo motivu iz A-ovog subjektivnog motivacijskog skupa. Najbitnije  trea formulacija internalisti kog zahtjeva o ito dopuata postojanje eksternalnih razloga. Skorupski argumentira zaato svejedno ima smisla zvati to internalizmom. Jer (III) ka~e da samo razmatranja koja djelovatelj ima sposobnost prepoznati, sam za sebe, iznutra, kao razloge, mogu biti razlozi za tog djelovatelja. (...) Ako djelovatelju jednostavno nedostaje sposobnost da prepozna neko razmatranje kao razlog za u initi radnju , onda nije mogue da bi trebao initi radnju  iz tog razloga, i zato, prema zahtjevu efektivnosti, to ne mo~e biti razlog za tog djelovatelja, ak i kada bismo ga mi smatrali razlogom. S druge strane, ako djelovatelj mo~e prepoznati neko razmatranje kao razlog za , tada injenje radnje  zbog tog razloga otvara mogunost za njega. Postaje mogue da bi trebao tako u initi. Nazovimo ograni enje na to ato ini razlog za nekoga, obuhvaen treom formulacijom internalisti kog zahtjeva, kognitivnim internalizmom. Kognitivni internalizam dopuata da vjerovanja o razlozima mogu motivirati, kao ato dopuata i prva formulacija internalisti koga zahtjeva, s motivima kao klju nim pojmom. Novi element, odnosno zaokret u treoj formulaciji je tra~enje odreene sposobnosti kod djelovatelja. To povla i postojanje eksternalnih razloga. Zaato? Jer ukoliko neki djelovatelj nema tra~enu sposobnost, to joa ne govori niata o postojanju ili nepostojanju razloga. Ali sjetimo se i partikularizacije i zahtjeva efektivnosti: tra~i se da taj odreeni razlog bude razlog za baa tog odreenog djelovatelja da u ini tu odreenu radnju. Relacija efektivnosti i normativnosti postoji i joa uvijek govorimo o internalizmu. Skorupski ukazuje na Immanuela Kanta koji mo~e biti smatran kognitivnim internalistom: (III) je jednostavno posljedica njegovih sredianjih ideja o razumu i autonomiji. Autonomija, za Kanta, je sposobnost da sagledamo razloge sami za sebe, da si ih sami zadamo, i samo za autonomne djelovatelje, koji sami sebi daju razloge, mo~e se rei da imaju razloge. 5.2 Domena krivnje Zna ajan dio naaeg fokusa razrada je domene krivnje kroz kognitivni internalizam Johna Skorupskog i implikacija koje takav internalizam ima za poimanje prirode moralnih injenica. Ograni enje internalisti koga zahtjeva koje je uvedeno treom formulacijom otvara novi smjer unutar naae rasprave jer omoguuje zaokret od bazi nog Williamsovog stava s kojime se krenulo u argumentaciji, o tome da ne mogu postojati eksternalni razlozi. To je Williamsova internalisti ka pozicija, formulirana u (I) i (II). Prema (I) razlozi su motivirajui razlozi koji ujedno mogu biti i vjerovanja o razlozima, formirana ispravnim procesom rasuivanja iz postojeih motivacija unutar subjektivnog motivacijskog skupa. Prema (II) razlozi su takoer motivirajui, a jedini inicijator njihove motivacijske snage su ~elje te je (II) najhjumovskija pozicija od ponuenih jer motivacijsku snagu daje isklju ivo afektivnim stanjima i u tome je smislu i oblik ekspresivizma. Prva formulacija kognitivisti ka je, zbog zna ajne uloge vjerovanja i procesa njihovog formiranja. U svakom slu aju (I) i (II) nedvojbeni su primjerci internalizma i isklju uju postojanje eksternalnih razloga, odnosno takvih razloga koji nisu dio djelovateljevog subjektivnog motivacijskog skupa, a nosili bi normativnu snagu i snagu razlo~nosti. Kod internalizma je naro ito va~na efektivnost nekog razloga  da je razlog na snazi za nekog djelovatelja ako je njemu to jasno, ako ga to uistinu poti e na akciju. Utoliko je normativnost takvog razloga, kojoj Skorupski daje mjesta u Williamsovoj poziciji u raspravi o razlozima, usko vezana uz svojstvo efektivnosti. Ovi spomenuti pojmovi naro ito se ti u prvih dvaju formulacija internalisti koga zahtjeva. Meutim, ato bi bili eksternalni razlozi i kakva je njihova priroda, nisu teme o kojima nam (I) i (II) dovoljno govore. Znamo samo da ih ne dopuataju. Trea formulacija tek ima neato za najaviti o eksternalnim razlozima. Tra~ei da razlozi za nekoga mogu biti na snazi tek kada ovaj ima sposobnost spoznati ih takvima, ~eli se rei da to uistinu moraju biti razlozi za njega samoga, iznutra, dakle radi se o internalizmu. Meutim ato ako izostane takva sposobnost? Govorimo li i dalje o postojanju tih razloga, samo ato ako izostane odgovarajua sposobnost, oni ostaju neprepoznati? Nisam sigurna ato bi Skorupski odgovorio. ini se kao da sposobnost sama, kao dio kognitivnog procesa koji upravlja naaim odlu ivanjem o tome ato initi, daje opravdanje i istinitost razlozima. A ta je sposobnost jako relativna s obzirom na djelovatelja. Zaato kognitivni internalizam? Jer se radi o sposobnosti koja uklju uje formiranje vjerovanja i zaklju ivanje i itav se proces pribavljanja razloga ti e kognitivne oblasti i njenih ograni enja, a ne afektivnih stanja, ~elja ili emocija. Ono ato dalje trebamo analizirati je ato zna i sposobnost i ato takav termin implicira za naau raspravu. Na ovome se mjestu pristajemo baviti mnogo airim podru jem tema nego ato je predstavljeni Williamsov tekst s po etka rada dao slutiti. Za Skorupskoga je upravo najinspirativniji dio Williamsove internalisti ke pozicije ova kantovska varijanta internalizma koja iskrsava i ono ato takva varijanta ima za rei o onome ato naziva modernim pretpostavkama o moralu, prizivajui i Nietzschea ija je kritika istih bila na tome tragu. Radi se o domeni krivnje koja je posebno osjetljivo podru je rasprave  kada smo opravdani pripisivati nekome krivnju? Pritom se sjetimo da smo prihvatili govoriti o sposobnosti dohvaanja ne ega kao razloga za djelovanje, sposobnosti koja nije jednakomjerno distribuirana niti svima, niti svaki put. Mo~e li se kriviti nekoga ato nema razvijenu neku sposobnost ili je ima razvijenu u manjoj mjeri? Mo~emo li kriviti nekoga ato ne mo~e tr ati br~e od brzine kojom tr i? Iako smo svjesni injenice da je brzina dijelom genetski uvjetovana, a dijelom se usavraava vje~bom i na inom ~ivota, jesmo li opravdani (imamo li razlog?) kriviti nekoga ato u odreenom trenutku t mo~e tr ati naprosto brzinom v kojom tr i, ni viae ni manje? Vraamo se na primjer Toma koji nema osjeaja zahvalnosti. Ima li Tom razloga zahvaliti Mary za neku uslugu? }elimo li rei da ima razlog ili da bi ga imao kada bi ga mogao vidjeti? Pita se i bismo li rekli da ma ka ima razlog da ne mu i miaa, kada bi ga samo mogla vidjeti. Ali ma ki i miau ne pripisujemo razloge. `to mo~emo rei u prilog pripisivanja razloga djelovateljima koji ne razumiju te razloge, do njih ne dopiru? Pose~emo za kantovskim terminom  univerzalnost tih razloga. Svatko ima razloga zahvaliti nekome tko mu je pomogao pa tako i Tom. Ma ke i miaevi ovdje su isklju eni jer nisu takvi djelovatelji koji su sposobni razmatrati i vrednovati okolnosti niti spoznati zahvalnost ili sli ne pojave kao neato ato daje razloge, odnosno ima snagu razlo~nosti. Ljudi, s druge strane, jesu takva bia. Propusti po tim pitanjima kod njih se sankcioniraju, vodi se ra una o tome je li se trebalo u initi druk ije. Banalno re eno, rasprava se svodi na ovo  ako netko nema sposobnost neato prepoznati kao razlog, trebamo li ga smatrati zlim i nemoralnim ili naprosto  ograni enim. Evo ato Skorupski ka~e o univerzalnosti razloga: Razlozi su univerzalni u ovome smislu: ako je injenica da je p razlog za A da u ini radnju  u okolnosti C, onda je za bilo koji x injenica da p razlog za x-a da u ini radnju  u okolnosti C. Ako je Tom uistinu nesposoban razumjeti i osjeati zahvalnost, onda i on ispada iz domene x-a ato se ti e razloga za zahvalnost, u svjetlu tree formulacije internalisti koga zahtjeva o kojoj govorimo. Ali upravo jer je razlog zahvalnosti univerzalan razlog, neemo rei da nije razlog. Samo da nije razlog za Toma, ali zbog kontingentnih injenica Tomove psihologije. Ukratko, razlozi su univerzalni, a ljudi su svakakvi i bit pri e o modernoj moralnosti je da malo uzima u obzir tu injenicu. Pa u nedostatku izlaza ili se propisuje jedna proizvoljna moralnost, moderna moralnost koja je takoer produkt neke kontingentne psihologije (ovdje se treba sjetiti Nietzschea i njegovog historicisti kog pristupa) ili se ne ~eli uti o univerzalnosti razloga. Naravno, jedan od problema koji iz toga slijedi je ato nas se uvijek mo~e optu~iti da smo zamijenili univerzalnost nekog razloga za joa jednu sljepariju naaeg karaktera, ali bojim se da nema pomoi. U ni eanskoj terminologiji, ne radi se o dobru i zlu, nego o dobru i loaem. Pa sli no kao ato netko bolje ili gore vidi, uje, tr i, pliva, pjeva, ra una, tako i netko bolje ili gore vidi univerzalnost moralnih razloga. Realnost je kompleksnija od krajnjeg primjera Toma. Postoji airoka varijacija i mnogo nejasnoa u vezi stupnja do kojeg su ljudi sposobni razmatrati raznolikost vrsta razloga. Dalje, stupanj u kojem osoba ima tu sposobnost mo~e uvelike varirati ovisno o okolnostima. Ljudi mogu imati privremenu blokadu sposobnosti da uvide razlog ili mogu imati sposobnost koja se joa nije dovoljno razvila. Mo~emo razgovarati o razlozima koje imaju, iako ih nisu sposobni vidjeti ili ih zasad nisu sposobni vidjeti, jer kao orijentir uzimamo njihovu normalnu sposobnost ili sposobnost koju imaju ograni eni potencijal razviti. Skorupski daje i dobar Williamsov primjer iz Ethics and the limits of philosophy  Susan je tinejd~erica koja prolazi kroz teako razdoblje i ~eli po initi samoubojstvo. Iako mo~e pretpostaviti da e kroz tri mjeseca sve biti bolje, koli ina o aja koja je sada na snazi teako je uvjerava da bi to mogao biti razlog da ne po ini samoubojstvo. Manjak njene sposobnosti da uo i razlog za ne po initi samoubojstvo rezultat je koli ine njenog trenutnog nezadovoljstva. U normalnom stanju bilo bi joj jasno da nema razloga za samoubojstvo. Jedino ato se mo~e je pomoi joj vratiti se u normalno stanje. 5.3 Ideali Slijedi vrlo zanimljivo razmatranje ideala. Smatram da na ovome mjestu treba ia itati bitnu poantu Skorupskijeve misli i kognitivnoga internalizma, a bolje emo uvidjeti i emu zazivanje Nietzschea kroz cijeli tekst. Daje primjer dje aka koji se igraju na na in da pretr avaju prugu u zadnji as prije prolaska vlaka. Nije stvar u tome da ne uviaju opasnost, upravo suprotno  u opasnosti je bit. Radije mo~emo rei da trenutno manje cijene ~ivot pred njima od prednosti i poatovanja koje stje u pred sobom i svojim druatvom sada. Zasigurno nije kod svih jednako  netko mo~e uistinu biti zasljepljen samo ~eljom za pripadanjem. Nas zanima druga iji slu aj, slu aj dje aka koji je stvarno podreen idealu hrabrosti i odva~nosti, a pitanje koristi koju ima od toga, ak i injenice o pripadnosti druatvu vranjaka, rangira ispod ideala. Ima li razlog ne pretr avati tu prugu? Skorupski ka~e da mo~emo tvrditi, sli no kao kod Susan, da bi dje ak vidio da ima razlog ne pretr avati prugu da je njegova sposobnost za uvianje toga kao razloga dozrela ili tek kada dozre. Kod Susan smo govorili o tome da se treba vratiti u normalno stanje. Ali nije stvar u tome da se kod ovog dje aka ne radi o normalnome stanju. On je upravo u svom najnormalnijem stanju. Uvijek je sklon cijeniti ono ato smatra odva~nim i hrabrim viae od koristi koju mo~e dobiti, viae od i ega drugoga. U njegovim se godinama takav stav eksprimira kroz pretr avanje pruge pred nadolazeim vlakom, u nekoj drugoj situaciji taj isti njegov sustav vrijednosti eksprimirat e se nekako druga ije. U svakom slu aju, radi se o njegovom karakteru, rangiranju vrijednosti i vaganju razloga prema njegovom vlastitom kriteriju onoga ato je bitno. U ovome je slu aju to hrabrost, odva~nost i preuzimanje rizika. Mo~emo li tada rei da ima razlog ne pretr avati prugu pred nadolazeim vlakom? On shvaa sve relevantne injenice koje se ti u naaeg savjeta, ukoliko bismo ga savjetovali da to ne ini, ali one za njega ne generiraju razloge koje generiraju za nas. Zasigurno, ako razlozi univerzaliziraju, tada i snaga razloga to ini. `to to zna i? Ne zna i niata drugo nego da smo motivirani initi ono za ato razloge nalazimo u naaem subjektivnom motivacijskom skupu. To je dio u kojem Skorupski slijedi Williamsa. Dio u kojem se razilazi od njega ti e se toga kako su se razlozi naali u naaem subjektivnom motivacijskom skupu. Neki razlozi su univerzalni, a neke sposobnosti partikularne. Presjeci su kontingentni, kod svakog pojedinca druga ije. Situacija je podosta slo~ena. Pa ako je ideal slave va~niji nekom heroju nego asketi, tada postoji viae razloga za heroja da ga slijedi, nego za asketu. To je konzistentno s univerzalnoau razloga jer ideali koji va~e nekoj osobi (stabilno, bez samozavaravanja i sl.) ve su upisani u injenice koje generiraju razloge. Istina je da je razli itost ideala upravo ta stvar koja se naj eae do~ivljava kao razlika u tome ato je bitno i prirodno je da na to gledamo kao na razliku u pogledu toga koja je zapravo stvarna mjera razloga. Prirodno, ali neobranjivo: jer u natjecanju izmeu univerzalno inteligibnih ideala, mo~e se dogoditi da ne postoji stvaran, interpersonalno stabilan omjer razloga. Koji ideali imaju snagu biti razlozima za tebe ovisi o tvojoj prirodi; u slu aju ideala o ekujemo nai raznolikost ljudskih priroda. Ali ato je onda s moralnim razlozima, opet se pitamo? ini se da oni ne bi trebali ovisiti o pojedina noj ljudskoj psihologiji i upravo je relativiziranje problem. Od njih ~elimo snagu koja ne bi trpjela iznimke. Skorupski ka~e da nije tako da netko mo~e rei: Jasno mi je da je izvraavanje du~nosti vrijedno divljenja i zaato bi to bilo razlog za nekoga da izvraava du~nosti  ali ja nisam takva osoba. Moralni se razlozi utoliko razlikuju od ideala  ideali ovise o subjektivnim faktorima, ali moralni razlozi ne bi smjeli  univerzalni su. Kako je to mogue? Uo imo da i dalje imamo problem. Imamo ideale koji daju snagu naaim razlozima i imamo moralne razloge koji takoer daju snagu naaim razlozima. Skorupski se brani da u svakom slu aju trea formulacija internalisti koga zahtjeva vrijedi. Podsjetimo se, ona glasi: Neki je X razlog za A da u ini radnju  samo ako A ima sposobnost prepoznati da kada je X na snazi, X je razlog za A da u ini radnju . Radi se ipak o sljedeem  ato ako uistinu ne mo~emo uvidjeti da neki moralni razlog ima snagu biti razlogom? Tvoja je priroda takva da to naprosto ne vidia kao razlog. Ovdje Skorupski daje zna ajnu opasku u biljeaci, koju vrijedi prokomentirati. Ka~e da je mogue da socijalni kontekst nekoga sprje ava da uvidi neato kao razlog i pita se koliko je sposobnost za uvidjeti razloge relativna s obzirom na uvjete, ako je sposobnost ono ato se ra una, prema (III). I sam ka~e da je to veliko pitanje, ali ga nee razmatrati ovdje. Uistinu, a to mo~e posebno igrati ulogu u govoru o pripisivanju krivnje, socijalni kontekst zna ajan je element djelovanja i vrlo je diskutabilno tko je pozvan kome suditi o razlozima. U svakom slu aju, Skorupskija primarno zanima takav djelovatelj koji nema sposobnost neato uvidjeti kao razlog za injenje ili ne injenje odreene radnje i posljedice koje ta injenica ima za praksu pripisivanja moralne krivnje, za trebalo je u initi druga ije. Zaato smo skloni kriviti nekoga ako je podbacio u pogledu djelovanja iz moralnih razloga? Skorupski citira Williamsa: Krivnja dijelom po iva na fikciji; na ideji da eti ki razlozi, a naro ito posebna vrsta eti kih razloga koji su obveze, mora uistinu biti dostupna okrivljenome djelovatelju... Trebao je to u initi, kao ato moralna krivnja upotrebljava tu frazu, implicira da je postojao razlog za njega da tako u ini, a to svakako ~eli viae nego tek da mi imamo razlog da ~elimo da je on tako u inio. Radije, ~eli rei da je upravo on imao razlog da tako u ini. Ali to mo~e biti neistina: to u biti nije bio razlog za njega ili bar ne dovoljan razlog. U svjetlu ove fikcije, kontinuirano se pokuaava okupiti ljude u promialjajuu zajednicu koja dijeli zajedni ke eti ke razloge...Ali plan mo~e uspjeti jedino ako ne bude shvaen kao plan, nego povezan s opravdanjem i razlozima koje bi djelovatelj mogao imati; i mo~e biti shvaen upravo tako jer je veinu vremena uistinu i povezan s tim stvarima. Williamsa zanima kako sa uvati internalizam. Iako mo~da po iva na fikciji, praksa pripisivanja moralne krivnje nije fikcionalna  empirijska je injenica, ako niata drugo, da pose~emo za iskazima tipa trebao je u initi druga ije. A sjetimo se Williamsovih internalisti kih zahtjeva (I) i (II) koji ne trpe razloge koji ne bi bili naeni u inventaru djelovateljevog subjektivnog motivacijskog skupa. Zaato bi onda iata inili druga ije ako nisu motivirani tako initi? U analizi Internalnih i eksternalnih razloga ve smo naiali na te probleme. U svakom slu aju, i tim nemotiviranima skloni smo pripisivati moralne razloge. Williams to ~eli izbjei  to nisu njihovi razlozi! To isto ~eli rei i kognitivni internalist. Sjetimo se Toma koji nema sposobnost uvidjeti razloge za zahvalnost. To onda nisu njegovi razlozi. 5.4 etvrta formulacija internalisti koga zahtjeva Pripisivanje moralne krivnje slijedi iz etvrte formulacije internalisti koga zahtjeva, one koju u kona nici nee htjeti ni Williams ni Skorupski, a daje posebnu ulogu moralnim razlozima kao onima koji bi trebali biti motivirajui za svakoga djelovatelja: (IV) Ako A ima moralnu obvezu u initi radnju , tada A ima razlog u initi radnju . S jedne strane ~elimo da svi potpadnu pod domenu krivnje, a s druge strane neki ljudi naprosto nemaju o ite moralne razloge. `to nam ka~e etvrta formulacija? Skorupski isti e da je na ovome mjestu bitno uvidjeti razliku izmeu izraza djelovatelj A ima razlog u initi radnju  i postoji razlog za djelovatelja A da u ini radnju . Ve je bilo rije i o tome da ovisno o kontekstu, obje ove formulacije mogu referirati na (i) ono za ato postoji razlog za djelovatelja A da u ini radnju , s obzirom na injenice, (ii) ono za ato je djelovatelj A opravdan vjerovati da je za njega razlog da u ini, s obzirom na ono za ato je opravdan vjerovati da su injenice i (iii) ono ato A misli za sebe da je razlog za njega da to u ini. Analizirajui (IV) Skorupski sugerira da trebamo itati djelovatelj A ima razlog za u initi radnju  u smislu (ii), dakle ima razlog u initi radnju  s obzirom na ono ato je A opravdan vjerovati da je za njega razlog da to u ini, s obzirom na ono za ato je opravdan vjerovati da su injenice. Kod govora o moralnim obvezama, to bi zna ilo da moralne obveze i odgovornost slijede iz onog za ato smo opravdani vjerovati da su injenice, a ne iz onoga ato su zapravo injenice. Npr. ako sam opravdan u vjerovanju da si upravo popio aau benzina, vjerojatno imam moralnu obvezu pozvati hitnu. Ali ako nemam razloga u to vjerovati, onda nemam razloga pozvati hitnu. To da nemam razloga pozvati hitnu ako nisam opravdan u tom vjerovanju ostaje istinitim i ako si doista progutao benzin. Zaklju ak koji Skorupski daje je da ako koristimo izraz djelovatelj A ima razlog za u initi radnju  u smislu (ii), dakle s obzirom na ono za ato smo opravdani vjerovati da su injenice, etvrta formulacija internalisti koga zahtjeva je istinita. Slijedi vrlo zanimljivo objaanjenje, u kojemu e posegnuti i za emocijama kao elementom relevantnim za govor o zahtjevu koji uklju uje moralne obveze i moralnu krivnju, ato takoer mo~e biti indikativno. Poveznicu mo~emo tra~iti u konstitutivnim emocijama koje su uklju ene u moralnu krivnju. Emocije generalno nisu slobodno-lebdei afekti koje mo~emo prika iti bilo kojem vjerovanju; imaju ograni ene, ustaljene, intencionalne sadr~aje. Npr. nema smisla biti zahvalan za ozljedu, ili odbijati gostoprimstvo; netko tko reagira na takav na in mo~e jedino imati iskrivljen pogled na ono ato mu je iskazano. Sli no, intrinzi no je intencionalnosti emocija uklju enih u krivnju da se ne mo~e doista kriviti ljude jer su propustili u initi ono za ato nisu imali opravdanje vjerovati da je postojao razlog da u ine  ili, s druge strane, ato su u inili neato za ato su imali opravdanje vjerovati da je postojao dobar razlog da u ine. `to su drugo trebali u initi? Na ovome mjestu treba tra~iti bitnu poantu i podsjetiti se joa jednom zaato je branjena pozicija upravo kognitivisti ko-internalisti ka. Jer istovremeno zadr~ava subjektivni motivacijski skup, a daje mjesto vjerovanjima o razlozima, opravdanosti u vjeovanju da je neato razlog, u smislu propozicijskih iskaza koji mogu biti istiniti ili neisiniti, pa tako i moralnim razlozima kao onima koji imaju snagu biti razlozima. Bez daljnjega, tvrdi to i Williams, ali ono ato Skorupski pokuaava je vratiti Kanta u pri u i naglasiti univerzalnost moralnih razloga i autonomiju pri praksi moralnog djelovanja, a to nastoji postii kroz uvoenje elementa sposobnosti za prepoznavanje ne ega kao razloga za odreeno djelovanje, a ta je sposobnost relativna s obzirom na djelovatelja i okolnosti. Dalje, etvrta formulacija daje nedvojbeno mjesto moralnim razlozima. Moralni razlozi generiraju moralne obveze. Meutim nemamo jednaka razmialjanja o tome ato su moralne obveze, ve ne mo~emo bolje nego rei da inimo ono ato smo opravdani vjerovati da trebamo initi  time Skorupski ~eli izvui najbolje iz etvrte formulacije internalisti koga zahtjeva. Ona daje najja u tezu o moralnim razlozima, a istovremeno pokuaava zadr~ati internalizam. Nisam sigurna da u tome uspijeva. Ipak, prema Skorupskijevom itanju, izvedena iz (III) i itana na epistemi ki relativiziran na in (ii) formulacije djelovatelj A ima razlog u initi radnju , takoer dobiva na uvjerljivosti. Prigovori ipak iskrsavaju, nije sasvim jasno kako smo ipak motivirani uva~avati ak i internalne moralne razloge pri naaim svakodnevnim radnjama. ini mi se da se puno radnji ini po principu ako proe, proe bez obzira na standarde internalne ili eksternalne. Ne bih rekla da je ni sam Skorupski uvjeren etvrtom formulacijom, i fokus stalno skree na (III), na element sposobnosti. Jaka analogija s drugim ovjekovim sposobnostima, koja ne dovodimo u vezu s moralnim injenicama, ima mnogo za rei o prirodi morala. Mo~emo rei da ga skida s posebnog mjesta i naturalizira, moralnost vidi kao sposobnost, gotovo kao talent, u veoj ili manjoj mjeri distribuiran u populaciji. Ono ato nas trenutno najviae zanima su implikacije takve slike na pripisivanje moralne krivnje, o emu e joa biti rije i. Treba li onda odbaciti etvrtu formulaciju internalisti koga zahtjeva? Skorupski se vraa Williamsu i njegovom pokuaaju da rijeai probleme uvoenjem prolepti ke teorije krivnje. Radi se ~elji da se bude poatovan od strane onih koje sami poatujemo. U tom slu aju, im imamo ~elju, imamo ak i zadovoljen uvjet za drugu formulaciju internalisti koga zahtjeva, a s druge strane, moralnost je o uvana. Tada bismo uva~avali moralne razloge jer u protivnom ne bismo dobivali poatovanje koje ~elimo. Nesumnjivo se radi o jednoj od istina ljudske psihologije i to je element koji Skorupski naglaaava i smatra inspirativnim pri pokuaaju davanja odgovora na pitanja kojima se bavimo. Naro ito u zadnjem dijelu teksta istaknut e da je naae u enje i rezoniranje o moralu poligon raznoraznih praksi i uvida, pa tako ima mjesta i za Williamsovu prolepti ku teoriju. Bez obzira, budimo dosljedni  ato se ti e prolepti ke teorije krivnje, kognitivni internalist e odgovoriti da se onda o ito ne radi o nesposobnosti da se uvide moralni razlozi, ve o nesposobnosti da se bude motiviran njima, zbog njih samih. Jer ako je poanta poatovanje drugih, onda moralni razlozi ne vrijede niata. A upravo njihovoj snazi ~elimo dati zaslu~eno mjesto. Poatovanje drugih je zgodna nuspojava i zasigurno njegove motivirajue snage ima u subjektivnome motivacijskom skupu, ali ne bi smjelo figurirati na neko ja e mjesto unutar rasprave koja ~eli rei neato o normativnosti. Skorupskome je zanimljiva iz razloga ato ~elja za poatovanjem onih koje poatujemo mo~e biti dobra metoda u enja, ali u svakom slu aju, nedovoljno za dobru teoriju. I dalje nemamo rjeaenje  praksa pripisivanja moralne krivnje zasniva se na fikciji koju Williams opisuje, a prve dvije formulacije Williamsovog internalisti kog zahtjeva odbacujemo jer nismo zadovoljni samo sa ~eljama i motivima pri govoru o posjedovanju razloga za neato. 6. Implikacije kognitivnoga internalizma Kombinacija (III) i (IV) ~eli rei sljedee: Ako neki djelovatelj A nema sposobnost prepoznati razlog X za u initi radnju , tada ak i ako je opravdan u vjerovanju da je X na snazi, joa uvijek nije opravdan u vjerovanju da ima razlog u initi radnju . A ako on naprosto nema odgovarajue o ite moralne razloge, onda nema ni odgovarajue moralne obveze. Tra~i se sposobnost za osoban introspektivni uvid u moralne razloge i zaato su baa oni razlozi za nas. Oni moraju biti naai razlozi ili, u Williamsovoj terminologiji, dio naaeg subjektivnog motivacijskog skupa. Moralne obveze su takoer neato ato zahtijeva spontan osoban uvid. Privla no u kognitivnome internalizmu je ato se ~eli uspjeti povezati subjektivnost, pojedina no razmatranje, s objektivnoau i univerzalnoau moralnih razloga. Skorupski naglaaava da su autonomija, spontanost osobnog uvida u snagu moralnih razloga, subjektivna sloboda djelovanja iz moralnih razloga i odgovornost, najzna ajniji elementi modernog moralnog djelovanja, a ujedno i najzna ajniji elementi kognitivnoga internalizma. Savjest, autonomno zakonodavstvo i volja, ako hoemo, ono je ato se ra una kod moralnoga djelovanja. Pitanje druge vrste je ato je konkretno moralno djelovanje, a ato ne. Ono ato je nama bitno je da ono nije propisano, niti da takvim mo~e biti, upravo jer je ono ato se ra una kognitivni kapacitet svakoga pojedina no, uloga razuma i zaklju ivanja. Povla i li to odreeni relativizam, s obzirom da su kapaciteti relativni  povla i, ali ne u smislu da sve prolazi, nego da se ima puno za nau iti, a manje za okrivljavati. Ono ato nije relativno su sami moralni razlozi, ija univerzalnost i normativnost nije dovedena u pitanje. Moralni je djelovatelj onaj koji djeluje iz moralnih razloga iz odgovornosti prema sebi, iz respekta prema razumijevanju vrijednosti i spontanim uvidom u snagu koju oni nose. Ostaje nejasno u kojoj mjeri se to razlikuje od eksternalizma u pogledu moralnih razloga. Problem sa etvrtom formulacijom internalisti koga zahtjeva je ato ~eli da je svatko na jednak na in prijem iv za moralne razloge pa da se svakome i krivnja za propuste treba jednako pripisivati. Fikcija o potpadanju svih pod istu domenu razloga i krivnje, koliko je god tra~eni ideal, joa uvijek je fikcija, empirijski neodr~iva i ujedno nemogua. Fikcija tek nastupa kada odreen i jasan ideal moderne eti ke svijesti stupa na scenu: zahtjev da svako ljudsko bie treba biti prepoznato kao u potpunosti, opse~no odgovoran  opravdan, ura unjiv  moralni djelovatelj koji potpada pod moralni zakon. (...) Razli iti stupnjevi moralnog djelovanja su empirijski mogui, u razli itim pogledima, i ne mo~emo a priori rei kako e ljudi biti distribuirani po njima. Kada Williams odbija eksternalne razloge, odbija upravo ono ato Skorupski naziva moralnom to kom glediata, koristei Hegelov termin. To je to ka glediata koja odr~ava fikciju o kojoj je rije . Ono ato je Nietzscheu smetalo takoer je bila ta to ka glediata i jednaka fikcija - da se te eksternalne moralne razloge nekako ugura u ljude, u njihov subjektivni motivacijski skup, pod svaku cijenu. To je te~nja svake heteronomne etike i otuda Nietzscheov ovjek resentimana, pun krivnje, optereen, ogor en, daleko od svojih potencijala. Genealogija morala kojom se Nietzsche bavio ~eli objasniti kako je doalo do ovjeka resentimana i mo~e li se natrag, odnosno naprijed. Natrag do gr kog ideala koji je Nietzscheu drag, odnosno naprijed do nad ovjeka, koji se ne ini mnogo razli itim od obi nog autonomnog, ali vrlo autonomnog djelovatelja, koji se da interpretirati na poprili no kantovski na in. Naaim rje nikom, nad ovjek bi mogao slijediti iz (III) i (IV). Ali to nije zaklju ak koji nam je ovdje bitan. Bitna je praksa pripisivanja krivnje i praksa ka~njavanja. Ustvrdili smo da ne mo~emo kriviti nekoga za neuvianje razloga koji nisu bili njegovi, njemu kognitivno dostupni razlozi. Ali loae stvari se svakodnevno dogaaju i ljudi ih ine. `to sada? Zar se ~eli rei da treba ustvrditi tko ima kakvu sposobnost pa prema tome, banalno, je li bio zao ili ograni en? I ato zna i zao - nedovoljno motiviran uvidom u moralni razlog koji mu je ina e naproblemati no jasan? Ili i opet - ograni en, upravo zbog nedovoljne motiviranosti. ini se da imamo iste probleme s motivirajuim i normativnim razlozima koje smo imali na po etku. U svakom slu aju, kako bi se takva sposobnost za moralnost uope mjerila? I ato s praksom ka~njavanja? Ideja ka~njavanja je da ka~njena osoba uvidi ato je u inila krivo (podsjeam opet na Nietzschea i namjerno biram krivo umjesto loae), da prepozna razloge koje prije nije prepoznala i da bude ka~njena jer to na neki na in zaslu~uje. Meutim jesu li ka~njeni za neato ato im je u toj mjeri nedostupno? `to su u tom slu aju saznali i ato zaslu~ili? Jasno nam je da se, kako prijestupi u kriminalnoj praksi, tako i obrasci ponaaanja u svakodnevnome ~ivotu, iznova ponavljaju. Sjetimo se i Skorupskijevog skretanja pozornosti na ideale. Situacija nije jednostavna. Ovo je mra nija strana i, kao ato je spomenuto, otvorena kritici s moralne to ke glediata. Ali zasigurno mora biti i idealisti niji motiv na djelu (iako vjerojatno takav da bi za Nietzschea takoer bio prezira vrijedan). Radi se o demokratskoj ~elji da se svakome da jednako poatovanje. A postoji i osjeaj, ne samo meu ljudima koji najviae dijele tu ~elju, da je vrsta poatovanja koju najviae vrijedi imati, ili ak jedina koju je uistinu vrijedno imati, poatovanje ne ijeg kapaciteta da spozna moralni zakon. Posljedi na ~elja da se taj kapacitet izolira od stvarnih injenica ljudske psihologije stvara fikcije. Silno utjecajan primjer je kantovska fikcija da je racionalnost, da tako ka~emo, transcendentalni paket, a ne empirijska injenica koja govori o viae i manje - paket koji bilo kojeg djelovatelja uklju enog u proces prakti nog zaklju ivanja oprema kapacitetom da prepozna moralne razloge. Zaato ka~emo da je Skorupski kantovac? Zbog naglaska na univerzalnosti moralnih razloga, autonomiji moralnog djelovatelja, odgovornosti i zahtjevu za introspektivnim uvidom u snagu moralnih razloga i normativnosti koju nose. Takoer i zbog uloge razuma u itavom procesu - radi se o zaklju ivanju, ne o emocijama. Iz zadnje re enice prethodnog citata vidimo njegovu zna ajnu to ku razila~enja s Kantom. Kant je smatrao da svaki racionalni djelovatelj mora spoznati moralni zakon i u tom smislu tra~io previae, ne vodei ra una o stvarnom iskustvu ljudske prirode kojega Skorupski naglaaava. Kantov je djelovatelj idealni djelovatelj i otuda i opet - fikcija. Ali ima joa. Nije tako da je Kantova visoka koncepcija moralnog djelovanja sama po sebi fikcija. Njen esencijalni element, kapacitet da se odgovori na moralne razloge, na ovisi o transcendentalnim postavkama koje nam nudi. Ako empirijska psihologija pokazuje da je to kompleksan i nejednako distribuiran kapacitet, pa da visoka koncepcija dolazi u sukob s naaom ~eljom da se postigne jednakost poatovanja za svakog djelovatelja, onda je pravi odgovor preispitati ato je uistinu va~no kod jednakosti poatovanja. Kognitivni internalizam nudi nimalo jednostavnu sliku prakti nog zaklju ivanja. S jedne strane imamo visoki ideal koji postoji i stvaran je. Upravo zato iznova prozivam Skorupskog da je eksternalist, a vrlo je klimava i njegova obrana irealizma u pogledu razloga. S druge strane, uvijek i beziznimno je taj ideal tek parcijalno ostvarljiv. Na ini na koji u imo o moralu razli iti su. Je li opravdano rei u imo? Je, na na in na koji je potrebno nau iti plivati ak i osobi s dispozicijama za vrhunskog pliva a. Moralni razlozi nisu upisani u nas tako da ih mo~emo izvla iti bez iskustva, ve ih u imo kroz raznolikost svakodnevnih praksi i djelovanja. Nije ni tako da ih atancamo kroz formulu kategori kog imperativa pa onda birokratski provodimo u djelo. Moralni razlozi su naai razlozi, u internalnom, Williamsovom smislu rije i, ali nam nisu uvijek i jednako dostupni. Ono ato Skorupski zamjera Williamsu, Nietzscheu i Humeu je ato su iz otpora prema onome ato je nazvano moralnom to kom glediata i respektu prema pojedincu i onome ato su razlozi za njega, odlu ili inzistirati na subjektivnosti u prakti nom zaklju ivanju do te mjere da su radije odstranili moralni materijal koji je zapravo ondje. Hume se okrenuo emocijama, dajui razumu samo instrumentalnu ulogu, a Nietzsche je odbacio cijeli projekt moralnosti. Williams je pak uveo koncept internalnih razloga, a o eksternalnima rekao nedovoljno, rjeaivai da je siguran da ne postoje. Ali mo~emo isprobati taj realizam i na Williamsu. (...) Ako je Hume i bio jedan od najmudrijih starih ~abaca, koji svakako strai meu njima kao iskusan, iskren, suptilan i neoptimisti an intrepret ljudskih bia u druatvu - mo~emo se pitati je li subhjumovski model produkt iskustva ili joa jedna dogma empiricizma. Zaklju ak U ovome radu upoznali smo se s nekima od aktualnih tema suvremene rasprave o prakti nome zaklju ivanju. Najviae je rije i bilo o internalizmu, poziciji artikuliranoj u lanku Bernarda Williamsa Internalni i eksternalni razlozi. Williamsov je internalizam inspiriran hjumovskim vienjem prakti noga zaklju ivanja, onoga koje je bazirano na afektivnim i subjektivnim stanjima djelovatelja. Po njemu razloge za radnje nalazimo u subjektivnom motivacijskom skupu i ti su razlozi relativni s obzirom na djelovatelja. Naglasili smo i to ke razila~enja Humea i Williamsa. Meutim internalizam koji nas je ovdje ponajviae zanimao je kognitivni internalizam Johna Skorupskog. Varijacije internalisti koga zahtjeva koje je Skorupski ponudio kroz analizu Williamsovog internalizma uvele su nas u njegovu poziciju. Radi se o kantovskome internalizmu koji daje kogniciji, spoznaji razloga, za razliku od emotivne i afektivne hjumovske varijante, presudnu ulogu u prakti nome zaklju ivanju. Skorupskijev internalizam uvelike je druk iji od Williamsovog i nastojali smo ukazati na probleme s kojima se susreu i jedan i drugi. Dotakli smo i Skorupskijevu poziciju irealizma u pogledu razloga koja dodatno komplicira obranu Skorupskijevih stavova o prakti nome zaklju ivanju. Poseban naglasak stavljen je na domenu krivnje, odnosno Skorupskijevo poticajno nastojanje da kroz Williamsov internalizam preispita uvrije~ene pretpostavke o prirodi moralnosti i moralnoga djelovanja. Upravo je ta dimenzija njegovoga kognitivnoga internalizma od velikog zna aja i smatram da na nju treba skrenuti posebnu pozornost i pa~ljivo ia itavati ato Skorupski ~eli poru iti u svome nimalo zahvalnome pothvatu zdru~ivanja naoko nezdru~ivih pozicija - kognitivisti ke, internalisti ke i irealisti ke. Ono ato smatram da ~eli je uva~iti raznolikost ljudskih praksi, ali ujedno i ne odustati od zahtjeva moralnosti. Kantovski put koji pritom bira uistinu se ini najpogodnijim. On naime stavlja naglasak na kognitivnu sposobnost odreenog djelovatelja da neato spozna kao razlog za radnju. Ukoliko je takav razlog od strane toga djelovatelja spoznat, tada je on motiviran djelovati iz njega, a ujedno ga uspostavlja i kao normativni razlog, razlog koji u sebi nosi normativni zahtjev - treba u initi tako. Kada se radi o razlogu moralnosti, vrijedi isto pravilo. Ako ga internalno i kognitivno prepoznajemo kao razlog za naae djelovanje, tada je on razlog i potpadamo pod domenu odgovornosti i krivnje ukoliko ne djelujemo iz tog razloga. U slu aju kada ga ne prepoznajemo takvime, te~e je govoriti o krivnji. Ali bez obzira ato je teako, o krivnji moramo govoriti i upravo na tome je mjestu najvei problem. U redu, mo~emo pristati na preureeni, profinjeniji koncept moralnosti, ali ato to zna i u praksi? I kako razlikujemo ima li netko zapravo osjeaj zahvalnosti ili ga nema? Ako ga npr. nema, je li on manje kriv ako se pravi da ga ima pa nas ak mo~e i vrlo uspjeano uvjeriti da ga ima ili ako se ponaaa uistinu nezahvalno u najgorem smislu rije i? Uo imo i sljedee - govorimo o osjeaju zahvalnosti. Otkuda taj skok s kognicije koju smo cijelo vrijeme naglaaavali? Dakle ipak su nerazdru~ivo povezani na na in za koji nije dostatno ostajati u okvirima rasprave o hjumovstvu ili kantovstvu. `to ako djelovatelj pak ima osjeaj zahvalnosti, ali se ipak ponaaa nezahvalno, ili se tu i tamo ponaaa nezahvalno, ili se ponekad, esto ili nikad ponaaa nezahvalno. Sad smo ve u terminologiji psiholoakih anketa, ato zna i da gubimo nadu rei iata ja e o normativnosti. I na koncu, happy end, ato kad djelovatelj ima osjeaj zahvalnosti i zaista se ponaaa zahvalno? Na koncu niata viae od toga da su u tom partikularnom slu aju Williamsove nade o neegoisti nom djelovatelju obistinjene, a i Skorupski mo~e u njemu prepoznati vrlog pojedinca s visokim kapacitetom za moralnost. Prizivanjem vrline zgodno smo za kraj prizvali i Aristotela, ija etika vrline nas je i povijesno, ali i u ovom radu uvela u problem. Kako bilo, problem nismo, ne namjeravamo i neemo rijeaiti. Zacrtani cilj bio je detaljnije se upoznati s raspravom o razlozima za radnje i s kognitivnim internalizmom Johna Skorupskog koji na zanimljiv i uvjerljiv na in daje svoj doprinos. Literatura Blackburn, Simon, Oxford Dictionary of Philosophy, Oxford University Press, 2005. Brink, David O., Kantian Rationalism: Inescapability, Authority and Supremacy, u Ethics and Practical Reason, ed. Cullity, G. and Gaut, B., Oxford University Press, Oxford, 1997. Broome, John, Razlozi, Novi Kamov, br. 4, sv. 25, god. VII, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2007., 11. - 31. str. Cullity, Garrett i Gaut, Berys, Tri krajnje to ke u raspravi o prakti kom rasuivanju, Novi Kamov, br. 4, sv. 21, god. VI, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2006., 59.  79. str. Foot, Philippa, Morality as a System of Hypothetical Imperatives, Virtues and Vices, Oxford University Press, Oxford, 2002., 157. - 173. Hubin, Donald C., What s Special About Humeanism, Nous, 33:1, Blackwell Publishers Inc., Oxford, 1999., 30. - 45. str. Hjum, Dejvid, Rasprava o ljudskoj prirodi, Veselin Masleaa, Sarajevo, 1983. Jurjako, Marko i Brzovi, Zdenka, Racionalnost i moralni zahtjevi, Novi Kamov, br. 1, sv. 26, god. VIII, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2008., 89. - 100. str. Kant, Immanuel, Dvije rasprave. I. Prolegomena za svaku buduu metafiziku. II. Osnov metafizike udorea, Matica hrvatska, Zagreb, 1953. Korsgaard, Christine M., Skepticism about Practical Reason, The Journal of Philosophy, Vol. 83, No. 1, 1986., 5. - 25. str. Millgram, Elijah, Hume o prakti kom rasuivanju, Novi Kamov, br. 4, sv. 21, god. VI, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2006., 36. - 59. str. Millgram, Elijah, Was Hume a Humean?, Hume Studies, 21, 1995., 75. - 93. str. Nietzsche, Friedrich, S onu stranu dobra i zla, AGM, Zagreb, 2002. Nietzsche, Friedrich, Uz genealogiju morala, AGM, Zagreb, 2004. Pettit, Philip, Rules, Reasons, and Norms, Oxford University Press, 2005. Raz, Joseph, Mit o instrumentalnoj racionalnosti, Novi Kamov, br. 4, sv. 21, god. VI, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2006., 80. - 104. str. Scanlon, Thomas M., What We Owe to Each Other, Harvard University Press, 2000. Schroeder, Mark, Humeovska teorija razloga, Novi Kamov, br. 1, sv. 26, god. VIII, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2008., 70. - 89. str. Skorupski, John Maria, Internal Reasons and the Scope of Blame, Bernard Williams, Alan Thomas (ed), Cambridge University Press, Cambridge, UK, 2007., 73. - 103. str. Skorupski, John Maria, Irrealism about Reasons (Irrealist Cognitivism), Ratio Special Number, vol XII, 436. - 459. str. Smith, Michael, Internal Reasons, u Smith, Michael, Ethics and the A Priori, Cambridge University Press, New York, 2004. Smith, Michael, The Moral Problem, Blackwell Publishing, Oxford, 1994. Smith, Michael, Some not-much-discussed problems for non-cognitivism in ethics, Ratio (new series), XIV 2, Blackwell Publishers Ltd., 2001. Smokrovi, Nenad, Prakti ko zaklju ivanje: razlozi i motivi, Novi Kamov, br. 4, sv. 21, god. VI, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2006., 32. - 36. str. Smokrovi, Nenad, Uvod u teoriju normativnih razloga, Novi Kamov, br. 4, sv. 25, god. VII, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2007., 5. - 11. str. Svavarsdottir, Sigrun, How do moral judgments motivate?, in Contemporary Debates in Moral Theory, ed. J. Dreier, Blackwell, Oxford, 2005., 163. -181. str. Wallace, R. Jay, Practical Reason, Stanford Encyclopedia of Philosophy (http://plato.stanford.edu/entries/practical-reason/) Williams, Bernard, Internal and external reasons, u Williams, Bernard, Moral Luck, Cambidge University Press, London, 1981.  Blackburn, Simon, Oxford Dictionary of Philosophy, Oxford University Press, 2005., 277. str.  Cullity, Garret i Gaut, Berys, Tri krajnje to ke u raspravi o prakti kom rasuivanju, Novi Kamov, br. 4, sv. 21, god. VI, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2006., 59.  79. str.  Hume, David, Treatise of Human Nature, L. A. Selby-Bigge, ur. (London: Oxford, 1888.), 415. - 416. str., preuzeto iz Korsgaard, Christine M., Skepticism about Practical Reason, The Journal of Philosophy, Vol. 83, No. 1, 1986., 6. str.; dalje: 'Tis not contrary to reason to prefer the destruction of the whole world to the scratching of my finger. 'Tis not contrary to reason for me to chuse my total ruin, to prevent the least uneasiness of an Indian or person wholly unknown to me. 'Tis as little contrary to reason to prefer even my own acknowledg'd lesser good to my greater, and have a more ardent affection for the former than the latter.  Prijevod preuzet iz Cullity, Garret i Gaut, Berys, Tri krajnje to ke u raspravi o prakti kom rasuivanju, Novi Kamov, br. 4, sv. 21, god. VI, Izdava ki centar Rijeka, Rijeka, 2006., 64. str.  Vidi u Smith, Michael, The Moral Problem, Blackwell Publishing, Oxford, 1994., 94. - 98. str.  Vidi u Skorupski, John, Irrealism about Reasons, 15. - 24. str. i Skorupski, John, Internal Reasons and the Scope of Blame, 16. str.  Skorupski, John, Internal Reasons and the Scope of Blame, 2. str.  Isto, 40. str.  Williams, Bernard, Internal and external reasons, u Williams, Bernard, Moral Luck, Cambidge University Press, London, 1981., 104. str.  Isto  Isto, 104. 105. str.  Isto, 106. str.  Isto, 107. str.  Isto  Isto, 110. str.  Isto, 111. str.  Skorupski, John, Internal Reasons and the Scope of Blame, 38. 39. str.  Isto, 2. str.  Isto, 5. str.  Isto  Isto, 6. str.  Isto, 7. str.  Williams, Bernard, Internal and external reasons, u Williams, Bernard, Moral Luck, Cambidge University Press, London, 1981., 105. str.  Isto, 105. str.  Skorupski, John, Internal Reasons and the Scope of Blame, 13. str.  Williams, Bernard, Internal and external reasons, u Williams, Bernard, Moral Luck, Cambidge University Press, London, 1981., 103. str.  Williams, Bernard, Replies, u J. E. J. Altham and Ross Harrison, eds., World, mind and ethics, Essays on the ethical philosophy of Bernard Williams, Cambridge University Press, Cambridge, 1995., 220. str., biljeaka 3, (Williams odgovara vienju Martina Hollisa o tome da bi Kant trebao biti klasificiran kao eksternalist u pogledu razloga i sla~e se s internalisti kim itanjem Kanta Christine Korsgaard); preuzeto iz Skorupski, John, Internal Reasons and the Scope of Blame, 16. str.  Skorupski, John, Internal Reasons and the Scope of Blame, 17. str.  Isto, 19. str.  Isto, bilj. 24  Isto, 22. str.  Isto, 23. str.  Isto, 24. str.  Isto, 25. str.  Isto, 26. str.  Isto, 27. str.  Isto, 27. str.  Williams, Bernard, Making Sense of Humanity, Cambridge University Press, Cambridge, 1995., u How free does the will need to be?, 15. str., preuzeto iz Skorupski, John, Internal Reasons and the Scope of Blame, 28. str.  Skorupski, John, Internal Reasons and the Scope of Blame, 29. str.  Isto, 30. str.  Isto, 36. str.  Isto, 38. str.  Isto  Isto, 40. str.  Isto     PAGE  PAGE 2   "   0,^0*8(4tV!h!!!##&&())),,,<===TDVD~RR Y2Ygg"h6hiiijtj~jnnnnhoo,qFqBrDr~V~̗Η.jh`F0J6UmHsHjh`F0JUmHsHh`F6mHsHh`FmHsHh`F5mHsHM"#  |^V:<N0"dhgd`F$dha$dhФĶ"$&(*46&&&&(,|108<<==?8C $dh`a$$dha$$ dh`a$ $ dha$dh & F dhgd`Fdhgd`F8CHHDPYYYY Y2Y4Y_0cgkohu{~X~Z~ $ dha$$dha$ dh$ dh`a$ $dh`a$ċƋr  $dh`a$$ dh`a$ $ dha$$ dh`a$ "$&(*,.np޴$ 4@dh`a$ $ 4@dha$ $ & F dha$$ & F 0dh`0a$$dha$ $dh`a$ڴƵܹh(HLz~RTjn*6hjt v z!! "."%%4488N9P9;;lJnJX YY@YBYZZZZT]]^^^h`FmHsHjh`F0JUmHsHh`F6mHsHh`F5mHsHh`FmHsHh`FOfhN , \$dha$ $dh`a$$ 4@dh`a$ $ 4@dha$ X prnz "%%%%)4.V3R9;Bdh $dh`a$$dha$BrJNTXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX $dh`a$XXXXX Y YD`F```abcXdgk,s^xv},.L $ & Fdha$$dha$dh $dh`a$^^__n___2`@`F``PaZaDbPbc,cccnn oo>oBor.rp|FHД.LR^ `b*prZ\'*'''((jh`F0JUmHsHh`F5mHsHh`F6mHsHh`FmHsHh`FmHsHh`F6mHsHNLN&2~̱ȷr($ & F hdh^ha$ $dh`a$$dha$dh:dZ*,@  4 Zn"% $ & Fdha$$dha$ $dh`a$%L)6-/$2&2(2*2,2.20222426282:2<2>2@2p2r2223<8=$ & F hdh^ha$$dha$ $dh`a$(|,~, 2"2@22(O*OPPiiii|kk`lflllnoo o6w@wTwVw`wwJPء,Nbtִ2@0D6^,.%j% )()::CC6I@IRIh`F6mHsHjh`F0JUmHsHh`F5mHsHh`FmHsHU=>pApDEJ.O SULY ]]^bVffhh"oqXwZw\w^w`wwwxz{$dha$ $dh`a$z{~~^LƙVҟ¡¯tvB~jpt$dha$ $dh`a$t B,.>|B z F($ hdh`a$$dha$ $dh`a$("%%%%%%j%l%2(+.z04v7:>BDTHLSDVY]_$dha$ $dh`a$RIZISS\]c&cHeXezf|fjjjk||ZjƄȆچ *NŒt8l؏:ғL <:RϺh`F6CJaJmHsH h`FCJh`F6CJ]aJmHsHh`FCJaJmHsHh`F6CJaJh`FCJaJh`F5mHsHjh`F0JUmHsHh`FmHsHh`F6mHsH<_cfhjjjjknotx,"  ($ & F h0dh`0a$$dha$$ & F hhdh^ha$ $dh`a$(*Ό:&4|$gDZR͞4\$dha$dh$dha$R}ј&̚ޜ!5ݞfx~\آ"أɤͤФѤ%*0ƦjlnjƾЫЧДЋЫЋЋh`F6mHsHjh`F0JUmHsH h`F6h`Fjh`F0JUh`F5mHsHh`FmH sH h`F0JmH sH h`FmHsHh`F6CJ]aJmHsHh`F6CJaJmHsHh`FCJaJmHsH6HǤȤɤʤˤ̤ͤΤϤФ0j|d6Gӭڭ$a$ $dh`a$$dha$$dha$dhz|~Xl-defjm678GHIӭԭڭۭܭ !"234EFʮˮڮۮ%/ghz{ïįNO;<jh`F0JUmHsHh`Fjh`F0JUh`FmHsHh`F6mHsHS 2EʮڮfgzïN;ʴ۴"J\$dha$dhʴ˴۴ܴ"#7OJK\]noĶŶſſſŲſh`F0JmHnHu* h`F0Jjh`F0JUjh`FU h`F6h`Fjh`F0JUjh`F0JUmHsHh`FmHsH8\n¶öĶŶ$dha$h]h&`#$dh 1h/ =!"#$%@@@ NormalCJ_HaJmH sH tH \@\ Heading 2$<@& 56CJOJQJ\]^JaJDA@D Default Paragraph FontZi@Z  Table Normal :V 4 l4a _H(k@(No List 4 @4 Footer  _$.)@. Page Number>@>  Footnote TextCJaJ@&@!@ Footnote ReferenceH*>'@1> Comment ReferenceCJ4B4  Comment Text:jAB: Comment SubjectDbD  Balloon TextCJOJQJaJN^@rN Normal (Web)dd[$\$ mH sH u.X@. Emphasis6]HRU 7iJMstny7*&ZC3}0 h &&6-:bObV`esg`q |ƀݛhK  !"#$%&'()*+,-`dQ4;Tgz+;$   + < N ` r d  8      !"#$%&'()*+,-./012345678dQQTgz+   + + + < N r d    !"#$%&'()*+,-./01234567K 8!z z!z!z!z!z!z!z! z! z! z! z! z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z!z! z!!z!"z!#z!$z!%z!&z!'z!(z!)z!*z!+z!,z!-z!.z!/z 0z 1z 2z 3z 4z 5z 6z 7z 8z &"+d4=ENQXaPjs{/4ܩ ray ?  )Y23:BLRUC]forw1* UK -  {@7!tv1O|h !"|#$]%&a''()x*+,-.m/)01123B4)5 67 # {aN2 *        Ab "&+++++++_.0c2d4679J<===N@B`DaDeDfDEvGvKNQQQQQQQ Q Q Q Q QQQQQQQQQQQQQQ:Q;Q\Q]QTVXXXXXXXZ[]6_7_Y_Z_abbe ghhiJiik1moaqbq{q|qqtpyz|~Uփ/;<:STxy.,n˥˪̪ͪΪϪЪѪҪӪԪժ֪תت٪ڪ۪ܪݪުߪ خٮaد`Eb>_D\]^_`aigy]5y#JM0   k F)Hrc; h!#& (t))+-]--/1226X7/:0:1:2:3:F:G::@<>_?ABC2ELG|H)JfK.MlNdOPYRSdVXXXXYB[8\C]_`behinlmbqttttu"vvrwx$z |}Ȁك@~    89TǕ>ߛӟޤj  s:WJW+uUU  !"#$%;vY`y)9@P`I ,>Pas $%'(*+-.0:;<GHL0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf0Pf00`0`0`0@P 0ж0000000000@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P 0@P0@P 0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P 0@P 0@P 0@P 0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P 0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P 0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P 0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P 0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P 0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@P0@PX0A?0@@00@@00@@00@!@0 0  0A0@ MEA?  AL 00ŀ 0A? 0A? 0A? 0A? 0A? 0A? 0A? 0A? 0A? 0A? 0A? $$$'^(RIRŶ"8CBXL%=z{t(_(\ŶĶ  '!! !KL     FG78HJRTU^AB %%''++++--00P2Q222 33335566D6F677&7(777==`DfDHHiJkJMMMMQQ:Q;Q\Q^QzQ~QRRSSXXXXfYgYv[w[^^6_7_Y_Z_aaeeffgghh]h_hhhiiJiRiiiiijjnnooaqbq{q}qrrrrssttnypy}}ҀԀ8:UW݂ނ7:GISTxy./ޘ*,cd˪ ӫԫeg߭ QSخٮ01xy $%¾&(24ZaCE~ 35}yz02        h k xyHI&&&&''**++]-^-//0023j3k3}3~3D4E44466#:$:-:3:F:G:BBIIJJJJJJbOdOvOwOQQQQSSbVdVVVXXXXXXXX[[__````bbdd%e&eeeffsgughhiikkllmmnnoo`qbqttttuuyy | |}}ƀȀ 89>?ݛߛdf#$03ޤߤhj   /1ñټڼ  X^enry{ "ln)+TV2424RT+-13 AC%sw#$*+;=bd   "12<>TVcdvx"$X[_by{ )+9;@BPR`b;>IKkm  ,.>@PRacsu1BCTU| #%L  z{`aMN12 ) *      @Aab  ""&&++++^._.00b2c2c4d4666979I<J<====M@N@BB_DaDdDfDEEuGvGuKvKNNQQ9Q;Q[Q]QTTVVXXXXZZ[[]]5_7_X_Z_aabbbbeeg ghhhhiiIiQiiikk0m1moo`qbqzq|qqqttoypyzz||~~TUՃփ./:;;<9:RTwy-.+,mnʥ˥ʪ ׮ٮ`aׯد_`DEab=>^_CD[ahifgxy\]45~xy"#IJLM/ 0     j k EF()GHqrbc:;  g!h!##&&( (s)t)(+)+--\-]---//11222266W7X7.:3:E:G:::?<@<>>^?_?AAACBC1E2EKGLG{H|H(J)JeKfK-M.MkNlNcOdOPPXRYRSScVdVXXXXYYA[B[7\8\B]C]__``bbeehhiimlnlmmaqbqttttuu!v"vvvqwrwxx#z$z | |}}ǀȀ؃ك?@}~ 79STƕǕ=>ޛߛҟӟݤޤij   rs9:^VWIJVW*+tuTUTU %wy#%L: ?(_0Z0xGE&xl<w&U0ȃ l;*kG̰JPR?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLNOPQRSTVWXYZ[\cRoot Entry FZe1TableWordDocument"SummaryInformation(MDocumentSummaryInformation8UCompObjXObjectPoolZZ FMicrosoft Word DocumentNB6WWord.Document.8