Naslov
Mjesto sakramenta potvrde u kršćanskoj inicijaciji
(Nije poznat)

Autori
Pažin, Zvonko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, pregledni

Knjiga
Iščekivati i požurivati dolazak dana Božjega. Zbornik radova u čast prof. dr. sc. Peri Aračiću prigodom 65. obljetnice života

Urednik/ci
Džinić, Ivo ; Raguž, Ivica

Izdavač
Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Grad
Đakovo

Godina
2009

Raspon stranica
285-302

ISBN
978-953-6935-18-5

Ključne riječi
Sakramenti inicijacije, krst, potvrda, euharistija, dob za primanje potvrde, djelitelj sakramenta potvrde
(nisu poznate)

Sažetak
Potaknut određenim raspravama o prikladnoj dobi za primanje sakramenta potvrde autor daje povijesni pregled liturgijskog slavlja potvrde u sklopu ostala dva sakramenta inicijacije, jer je to nužna podloga za raspravu o današnjoj praksi. Mjesto sakramenta potvrde u sklopu sakramenata inicijacije autor razlaže pod nekoliko različitih vidova: pitanje sakramentalnog znaka, zatim pitanje djelitelja i primatelja, kao i pitanje redoslijeda primanja sakramenata inicijacije. Dok su se, prema drevnim uredbama (i danas prisutnima u Crkvama istočnoga obreda) sakramenti inicijacije (krst, potvrda i euharistija) podjeljivali zajedno, u istom bogoslužju, bez obzira radilo se o odraslima ili o sasvim malenoj djeci, na Zapadu ustalilo običaj da samo biskup podjeljuje sakrament potvrde. Uskoro se tako pojavila praksa da su po župama svećenici krštavali djecu čim je prije bilo moguće, a kad bi biskup došao u određenu zajednicu krizmao je sve krštene, bez obzira na dob. Od 13. st. potvrda se načelno odgađala do 7. godine života, s tim da bi se euharistija podjeljivala kasnije. Od vremena Pija X. (početak 20. st.) po prvi put se na Zapadu poremetio redoslijed. Umjesto drevnog redoslijeda: krst-potvrda-euharistija, sada se javlja novi: krst-ispovijed-pričest-potvrda. Iz povijesnog prikaza jasno proizlazi da je kršćanski Istok ostao vjeran drevnoj tradiciji (s izuzetkom djelitelja, što je praktična nužnost), dok se na Zapadu (uz razumljiv naglasak da djelitelj treba biti biskup), potvrda sve više odvajala od krsta i euharistije, sve do toga da se počela smatrati sakramentom kršćanske zrelosti, ali ne u smislu da ona, snagom Duha Svetoga vjernika vodi prema zrelosti i punini, nego se zrelost uzima kao preduvjet, kao da bi primanje ovog sakramenta bila neka "nagrada" za zreo i čestit kršćanski život. Svjestan da nije ni lako ni jednostavno mijenjati ustaljenu praksu i odredbe, autor se nada da će ovaj povijesni prikaz doprinijeti boljem razumijevanju ovoga pitanja, te da će sine ira et studio, biti podlogom zdravoj raspravi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA