Naslov
Suradnja medicine i teologije
(Collaboration of medicine and theology)

Autori
Aberle, Neda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo

Skup
Interdisciplinarni znanstveni simpozij "Crkva i medicina pred izazovom alternativnih i iscjeljiteljskih tehnika"

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 13.11.2009. - 15.11.2009

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
iscjeljivanje; vjera; placebo; epigenetika
(faith healing; religion; placebo; epigenetics)

Sažetak
Znanost i vjera nikada nisu bili bliži nego zadnjih godina, zahvaljujući znanstvenim otkrićima u kojima neka objašnjenja nesumnjivo vode prema vjerovanju u Boga. U svojoj nepobitnoj snazi znanost pomalo kroči u otkrivanje misterija prirodnog svijeta, a u tome osobito prednjače fizika, kemija, biologija i medicina. Poznato je da je čovjek cjelovito biće. Svjetska zdravstvena organizacija u svojoj modificiranoj definiciji priznaje i duhovnu komponentu jer se kaže da "zdravlje nije puko nepostojanje bolesti, već stanje potpunog fizičkog, mentalnog, duhovnog i socijalnog blagostanja". Otkriće ljudskog genoma (koji šifrira 3, 1 milijardi slova koda DNK i koji je nobelovac Francis Collins nazvao je Božjim jezikom) upućuje nas u misterij života gdje je Bog "progovorio" o postanku života. Epigenetika, tj. nova perspektiva molekularne biologije otkriva važnost percepcije i/ili interpretacije okoline i njenog direktnog utjecaja na aktivnost gena. Do sada se mislilo da je jezgra stanice (gdje su smješteni geni) njezin "mozak". Dokazalo se međutim da stanična membrana u svojoj interakciji sa okolišem nadzire aktivnost jezgre. Informacije iz životne sredine prenose se u jezgru preko stanične membrane, što utječe na gensku aktivnost. Promjenom percepcije ili vjerovanja možemo slati poruke svojim stanicama i tako izazvati reprogramiranje njihovog oblika izražavanja. Time se objašnjavaju spontane remisije u bolesnih ljudi i ukazuje na važnu ulogu uma i duha u upravljanju biologijom. Percepcija ili interpretacija okoline upravlja aktivnošću naših gena. Psihička i duhovna komponenta djeluje na neurohumoralne regulacijske mehanizme te tako može utjecati na imunoreaktivnost organizma i na otpornost prema zaraznim, autoimunosnim i neoplastičkim bolestima. Akutni i kronični stresori kojima smo izloženi u svakodnevnom životu (a koji imaju učinak na neuroendokrine i imunosne mehanizame) mogu se ublažiti zaštitnim oblicima ponašanja. Treba razvijati duhovnu inteligenciju (SQ) koja omogućava da se prema zbivanjima odnosimo s dubokim, smirenim, uravnoteženim povjerenjem, treba pokušati živjeti iz središta, živjeti potpuno prirodno, duboko spontano i s puno ljubavi, iskreni prema sebi, duboko svjesni sebe. Takav pristup životu velik je doprinos našem zdravlju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA