ࡱ> q` fbjbjqPqP .::t(4( ( ( (8X(t)<R))")))234Q3PPPPPPP$Sh.VlP-8]2"2-8-8P))iR=M=M=M-8))P=M-8P=M=M6=M)) "Z (1G=MPR0R=MVKV=MV=Mlm3H4=M5[6m3m3m3PPLpm3m3m3R-8-8-8-8$$ }IVJETI U REALNOM. NEKE POSLJEDICE PRIMJENE TEORIJSKE PSIHOANALIZE NA KONSTRUKCIJU OBJEKTA I SUBJEKTA KULTURNE ANALITIKE TOMISLAV PLETENAC Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju 10000 Zagreb, Ivana Lu ia 3 UDK Izvorni znanstveni rad Original scientific paper Prihvaeno: 20. 6. 2009. Tekst razmatra teorijske i metodoloake mogunosti koje otvara psihoanaliti ka teorija Jacquesa Lacana za etnologiju i antropologiju. Prvenstveno se otvara problem razli itih instanci u kojima progovara etnoloaki diskurs, te se ukazuje na njihove meusobne odnose. Takva analiza nudi identifikaciju etnologije kao kritike razli itih simboli kih sustava upravo zbog svoje bliskosti s objektom analitike  domaim drugim. Klju ne rije i: psihoanaliti ka teorija, postsocijalisti ka antropologija, lokalna etnologija Proalo je ve viae od petnaest godina otkako se u nekolicini tekstova, koji su doduae rubno zahvatili mati ni idiom etnoloakog diskursa u Hrvatskoj, pokuaalo problematizirati same uvjete postojanja etnologije kao znanstvenoga, pa i politi kog oblika pisanja (Belaj 1989, Rihtman Auguatin 2001, Prica 2001a, Pletenac 2004). Radilo se o pokuaaju otvaranja problematike koja uporno stvara dovoljnu koli inu razlike izmeu zapadnih antropologija i isto noeuropskih etnologija. Radi se o diskurzivnim i teorijskim naporima koji se bave nejasnom granicom izmeu objekta i subjekta kulturne analitike. Bez obzira na razli itost moguih ciljeva koje etnologija mo~e imati ispred sebe (identitet, etnogeneza, kulturni procesi) etnolog sam dio je one iste objektivne stvarnosti koju ~eli razumjeti te su stoga uvijek teorijsko interpretativne sheme slu~ile nekoj vrsti legitimizacije znanstvenog identiteta, a zajedno s time i konstrukciji objekta  domaeg Drugog. Ono ato odmah pobuuje pozornost jest  kulturizacija teorije koja u takvim uvjetima nije isklju ivo metafizi ka kategorija, skup pravila, ve kulturna alatka s jasnim druatvenim ciljevima. Njezina transkulturacijska karakteristika tako nije uspijevala razrijeaiti identitetske probleme koji su se postavljali pred etnologa i njegov predmet interesa, ve ju je tek dodatno komplicirala. Drugost etnologije tako bi se mogla potra~iti ne na onom mjestu koje je otvorila zapadna antropologija  geografske udaljenosti i razli itosti objekta, ve izgleda negdje drugdje. Jednostavnije, teako je sasvim jasno nazrijeti razloge stvaranja znanstvenog interesa za vlastitost/bliskost u podru ju toliko airokom i sveopem kao ato je to kultura. Mogue je doduae iskoristiti staru radievsko/burkeovsko/gramscievsku ideju o postojanju dviju kultura, no i njezini autori sami nailaze na nejasne granice kada takav globalni stav pokuaaju mikroskopski primijeniti na samom materijalu. Suvremenija ina ica istog problema postoji u podru ju kulturalnih studija koji pate od problema identifikacije popularne i elitne kulture. Postkolonijalna kritika, prvenstveno Homi Bhabha (2004), upuuje na uvijek unaprijed hibridiziran identitet takvih kulturnih podvajanja. Naime, da bi se identificirao jedan kulturni identitet, potrebno ga je razlikovati od drugog, ato drugi ini uvjetom pojavljivanja prvog, njegovom posljedicom. Jednako kao i kod ozna itelja unutar jezi nog sustava nailazi se u svakom ozna itelju samo na tragove ostalih koji su ve u njega upisani (Culler 1982). Koliko god da se dovijao, etnoloaki diskurs je naprosto dio iste one kulture kojoj pripada. Na elno bi se mogla ispisati cijela povijest etnologije koja bi bila pripovijest o na inima bijega iz radikalne istovremenosti (denial of coevalness, Fabian 1984) etnoloakog diskursa i objekta istra~ivanja. Mo~da jedan metodoloaki prijepor daje mogunost jasnijeg uvida u takvo stanje. Svaka etnografija otvara problem nesigurnosti u autorstvo teksta. S jedne strane etnografija bilje~i stanje kulture i kao takva ona bi morala biti autorstvo osoba koje su odgovorne za realnost koja je prenijeta u tekst. No s druge strane to ato je neato postalo tekstom ili biljeakom svjesni je rad etnografa, sama kultura ne bi nikada bila opisana ako ne bi postojao etnograf. Dodatna komplikacija jest prisutnost etnografa koji, htio to ili ne, uklju uje (vjerojatnije i stvara) sasvim drugu kulturnu zbilju nego u trenucima kada ga nema pa je stoga svaka etnografija posljedica etnografske prisutnosti. Tada se ne radi viae o univerzalnom opisu, ve o opisu specifi nog slu aja kulture u dodiru sa stranim tijelom s Drugim. Svaka je etnografija stoga kolaboracija, razmjena iskustava, prilagodba. U takvim uvjetima etnograf je zauvijek upisan u kulturni materijal istra~ivane kulture. Opisano stanje, kulturna realnost, zapravo je etnografska realnost u kojoj on uspostavlja razliku prema zajednici koju opisuje, a i zajednica ostvaruje nov kulturni identitet u koji je upisan etnograf. U svaki od njih upisan je onaj drugi, nema autohtonih identiteta. Autohtonost i izvornost posljedica su upisivanja tuih kulturnih formi. U skladu s tim izvoriate etnografskih podataka ne bi trebalo tra~iti u samom kulturnom materijalu koji se naprosto uvijek iznova stvara u dodiru s ozna iteljskim lancem, ve na nekom izvanjskom mjestu, mjestu koje je jednako udaljeno i od subjekta i od objekta zna enja. Neka je druga instanca odgovorna za nastanak domaeg Drugog. IMAGINARNI SUBJEKT Problem postavljen u prethodnom poglavlju uvodi novi element u klasi nu dijadu objekta i subjekta kulturne analitike. Neku vrst obilaznice preko koje se sama ta dijada uspostavlja. Unutar postkolonijalne kritike ta se instanca mo~e itati kao udvajanje Drugog domaeg, terenskog i onog stranog teorijskog Drugog (Pletenac 2004). U takvom prostoru domai subjekt rastrgan je izmeu dvaju zahtjeva. S jedne strane namee mu se direktiva  gravitiranja stanju preklapanja jezika etnologije i jezika kulture (Prica 2001b:41) kao jedinstvenom cilju realnog opisa i dokidanja problema podvojenosti, a s druge zadovoljenja vlastite znanstvene identifikacije, podreivanja univerzalnosti znanstvenog diskursa. Uhvaena u takvoj liminalnoj poziciji etnologija je ostala vje ito odvojena od obaju zahtjeva, a povijest njezina diskursa oslikavala se kao stalno pribli~avanje/udaljavanje od jedne od nemoguih pozicija. U pojedina nim je vremenskim razdobljima uspostavljala matricu u kojoj se i sama opisivana kultura dobro osjeala, a u drugima se naala pred nerjeaivim eti kim problemima reprezentacije pristiglim iz pokuaaja razumijevanja kulturnih praksi kao refleksija airih ideoloakih, ekonomskih i politi kih konteksta. Osim ato bi se takvu obilaznu instancu moglo tretirati kao strano tijelo teorije uklju ivanjem lacanovske algebre mo~emo u njoj o itati ozna iteljski lanac (S2), mjesto u kojem se subjekt ozna en gubitkom pokuaava ispuniti (izgovoriti, izraziti). Rije  je tek o preformulaciji pitanja koje je u pozadini cijele dosadaanje argumentacije: odakle se pojavljuje taj utemeljujui nedostatak koji nastoji popuniti etnoloaki diskurs, pa joa k tome na dva na ina? Ne bi li se jednako tako moglo rei da mo~da u slu aju etnologije postoje dva ozna iteljska lanca, ako ve operiramo s dva Druga? Klini ki primjer nedostatka jest dijete koje svoju potrebu (za hranom na primjer) pretvara u zahtjev (makar i neartikuliranim pla em, koji je znak jer dijeli, razmi e svijet na pla  i ne-pla ), a tako izgovoren postaje istovremeno i ~elja za hranom, ali i za dolaskom majke  ~elja postaje ~elja za postajanjem objekta ~elje Drugog. Dijete ~eli naprosto biti voljenim, prepoznatim. Jednako tako ~elja mo~e postati i prihvaanjem pravila igre Drugog, dijete ~eli samo one stvari koje su vrednovane ~eljom Drugog. Stoga je ~elja uplitanje druatvenog i odmaknuta bilo od potreba ili instinkta. Time ~elja nije neato ato se poput potrebe zadovoljava, do nekog sljedeeg trena, ~elja je stalna sila (konstante Kraft) i izvire iz nemogunosti da se zadovolji zahtjev za bezuvjetnom ljubavi. Ona se unutar druatvenog konteksta ostvaruje u porivu, nagonu, nagona je mnogo, a ~elja je uvijek jedna. Za razliku od nagona koji se uvijek opredmeuje u nekom objektu  postoji samo jedan objekt ~elje, objekt malo a (objet petit a) i on je predstavljen razli itim parcijalnim objektima u razli itim parcijalnim nagonima. Objekt malo a nije cilj kojemu ~elja te~i ve je uzrok ~elje (Evans 2007:37). Takav parcijalni objekt mo~e nastati u zrcalnoj fazi po kojoj je Lacan postao vjerojatno najpoznatiji (Lacan 2006). U svojim kasnijim radovima Lacan e malo a koristiti kako bi ozna io ostatak u procesu ozna avanja. Dakle jednak ostatak onome koji ostaje nakon zadovoljenja zahtjeva, a nezadovoljenja priznanja  ~elji. Malo a prvi puta izrasta u trenutku kada se stvara imaginarna slika sebe. Subjekt u nemogunosti artikulacije vlastitog stanja pose~e za zrcalnom slikom ne bi li uspio artikulirati vlastito stanje (ovladavanje zrcalnim odrazom ili jezikom) i time prepuata svoju cjelovitost ne em vanjskom, odrazu. U tom procesu u njemu ostaje ostatak transfiguracije, iskliznue ozna enog ili rastrgano tijelo. No, tog tijela etnologija postaje svjesna tek kada joj se u predjelu ~elje za kontrolom ukazuje cjelovito nacionalno tijelo. Taj cijeli proces usporediv je s konstruiranjem disciplinarne moi (Foucault) nad tijelima pojedinaca. Tijelo se razvrstava, klasificira i uvje~bava kako bi se postiglo novo, svrsishodno, koherentno jedinstvo iz pojedinih dijelova, ideal. Stoga se i etnologija uspostavlja kao mjesto disciplinarne moi koja mora zaaiti dijelove vlastitoga etni kog tijela. Cjelina se, kao i u slu aju Lacanovog imaginarnog, unosi iz vanjskog i proizvodi ostatak, objekt malo a, koje se gubi u prijenosu na ozna itelja. Invencija etnologije kao specifi noga nacionalnog diskursa tako je fantazma prouzro ena izgubljenim objektom, ~elja za ispunjenjem. Stoga je ona nu~no vanjska svojem objektu i zaprije ena njegovom razumijevanju: da bi ostvario samoidentitet, subjekt mora identificirati sebe s imaginarnim drugim, on se sam mora otuiti  premjestiti svoj identitet izvan sebe, takorei u sliku svojeg dvojnika (}i~ek 2002:147). Paradoks se dakle ponavlja, kako bi uspostavila domaeg drugog, etnologija se mora odvojiti od svojeg konteksta, postati vanjska sama sebi. No s te je razine mogue samo promatrati smrt objekta. Naime objekt etnografije vidljiv je tek kada nestaje, ne iz nekih naknadnih razloga (urbanizacija, industrijalizacija itd.), ve stoga ato onaj koji gleda viae nije dionik tog kulturnog sadr~aja; udaljenost postaje prevelika. Nestajanje i stalan osjeaj hitnosti (Potkonjak 2004) zaatite preostalih parcijalnih elemenata usporediv je upravo s Imaginarnim registrom kod Lacana. U njemu objekti nisu zauzeli razlikovne polo~aje. Svi su oni nepregledna masa elemenata u kojima je sadr~ana identificirajua slika subjekta. Svaki je od njih mjesto u kojem je sadr~ana neka od karakteristika, u ovom slu aju etni nosti. Jedan je nedavni pokuaaj rjeaenja takve metodoloake zavrzlame ponuen u uvodnom tekstu zbornika Etnologija bliskoga. Kreui se povijesno-kriti kim okvirom kroz razli ite metodoloake i teorijske prakse hrvatske etnologije, apo }mega , Gulin Zrni i `antek nude sliku etiriju faza etnoloakih istra~ivanja. Kreativni antagonizam (dualnost) koji je ozna io drugu i treu fazu, izmeu metode uvjetovane kulturno-povijesnim pretpostavkama istra~ivanja i istra~ivanjima utemeljenima na istra~iva koj prisutnosti i razumijevanju tekuih kulturnih procesa, zamjenjuju dualnoau izmeu kli~uega etnografskog autora, koji sumnja u vlastitu poziciju, termine, pa mo~da i samu stvarnost, i empirijskog istra~ivanja koje uspostavlja oblik opreznog realizma, empirizma s konstruktivisti kim licem. Temelj takve pozicije pronalazi u teako odredivom pojmu iskustva: Legitimitet, dakle, antropoloakom terenu viae ne daju objektivisti ke epistemologije niti izbor lokaliteta, jer se niti kultura viae ne poima u svojem prostornom ili objektivisti kom konceptu, nego iskustvo intenzivnog terenskog rada koji se ostvaruje dugoro no i potpuno& ( apo }mega , Gulin Zrni i `antek 2006:23). No, kada se pokuaa prodrijeti u koncept iskustva, koje ine sve one moralne, politi ke, znanstvene i ine osobnosti etnografa u terenskoj situaciji, otvara se problem odakle se taj koncept uspostavlja. On, naime, nije dat kao neka realnost sama za sebe, neka kontingentna druatvena smjesa u kojoj se, osim ostalih, nalazi i etnolog koji onda  nakon terenskog istra~ivanja & zahtijeva rekontekstualizaciju (ibid.), ve je sam unaprijed konstrukt upravo analiti ke paradigme. Kompleksnost iskustva prije je jamac da se ima ato istra~ivati, podmetnuti element izba en iz analiti kog vremena u terensko vrijeme, pa se time etnograf ponovno nalazi u svojem starom podvojenom mjestu. Ukoliko ~eli naknadno preoblikovati to iskustvo, mora unaprijed biti svjestan da se nalazi u iskustvu, ato samo iskustvo ini neiskustvenim ili ukoliko po inje kopati po vlastitom sjeanju, ostaje zapleten u radikalnoj autorefleksivnosti. Kada se i promotri koji su sve resursi uklju eni u iskustvo  intelektualni, fizi ki, emocionalni, politi ki i intuitivni  upada u o i kako je temeljni resurs, onaj etnografski, ispuaten, prikriven. Iskustvo se tako mo~e jedino definirati potisnutim etnografskim identitetom. Unato  pokuaaju objedinjenja etnografskog i ~ivotnog (subjekta i objekta), u primordijalnom iskustvu nailazi se tek na ponovni rascjep etnografskog identiteta ili onoga ato je Saidova zamjerka antropologiji joa od formativnih dana na primjeru diskursa knjige "Prikaz navada i obi aja modernih Egipana": I dok jedan dio Laneova identiteta lako pluta u nesumnji avome muslimanskom moru, onaj zaronjeni dio odr~ava svoju tamnu europsku mo da komentira sve oko sebe, da dopre do svega oko sebe i da svime ovlada (Said 1999:210). Mo~da se problem podvojenosti treba razmotriti kroz jednu drugu prizmu. Nadreeni sustav Simboli kog u kojem se objekti izmi u povezanosti sa subjektom i time postaju imenovani unutar neke zakonitosti (imenu Oca, zakonu, Drugom) postaju elementi vanjski subjektu, elementi koje e subjekt po eti kontrolirati. Prijelaz iz Imaginarnog u Simboli ko obi no se ozna ava igrom fort-da, prvobitnom kontrolom djeteta nad objektom. No, u takvom postupku dolazi do daljnjeg udaljavanja, alijenacije subjekta. Subjektu se otvara prostor, zijev, kojim je omogueno stalno popunjavanje razli itim sadr~ajima  stalnim isklizavanjem ozna enog ispod ozna itelja. Jezik etnologije tako je dvostruka alijenacija etni kog identiteta koji otvara dvojnog Drugog  jednog kao simboli ki poredak i drugog kao izgubljenu stvar. ONAJ ZA KOJEG SE PRETPOSTAVLJA DA ZNA Va~no je ovdje primijetiti kako ni Lacanovsko Imaginarno ni Simboli ko nisu isklju ivo razvojne faze stvaranja subjekta. I jedan i drugi registar supostoje u stalnom dodiru. Vjerojatno se isto mo~e ustvrditi i za etnologiju. Ve je jednom spomenut paradoks o smrti objekta koji se mo~e konceptualizirati i kao mjesto koje samo sebi stvara nejasno polje identifikacije. S jedne strane postoji kulturni sadr~aj koji je utemeljen u pretpostavci kako postoji nesumnjiva veza s njegovim etni kim aspektom, a s druge ta se veza omoguuje tek kada je nepovratno raskinuta. Spomenuto je takoer kako je ta mogunost ostvarena uvla enjem tree razine, u slu aju etnologije pomou simboli kog registra znanosti. Dolazi do stalnog pokuaaja zadovoljenja imaginarne slike idealnog sebe i mjesta s kojeg se ta idealna slika gradi. Razina uspostave idealnog etni kog tijela posredovana je vanjskim mjestom Simboli kog registra, onog kome se ~eli ta slika pokazati. Rije  je o obratu koji nudi }i~ek u nekoliko primjera, a jedan vrlo slikovito objaanjava opis seljaatva: Isti raskorak zapa~amo u Breughelovim kasnim idili nim prizorima iz selja kog ~ivota (seoske svetkovine, ~eteoci tijekom podnevnog odmora itd.): Arnold Hausser je naglasio da su te slike koliko je god to viae mogue udaljene od bilo kakvog stvarnog plebejskog stava, od bilo kakvog mijeaanja s radni kim klasama. Njihov pogled je, naprotiv, izvanjski pogled aristokracije na selja ku idilu, nipoato pogled seljaka na vlastiti ~ivot (}i~ek 2002:151). Etnologija dakle ne ~eli prikazati selja ki ~ivot, ve je nu~no upletena u svojevrsni pogled treeg i njemu nudi mogunost identifikacije. Sama je u svoje konstitutivno doba uvelike bila odreena sli nom idealizacijom kakvu nalazimo u }i~ekovu primjeru, ali i odlu nim priklanjanjem "kriteriju forme" u kojem je viaak koji se upleo oko njega bio veinom prepuaten drugim znanostima ili poreknut kao naknadno priveden, neva~an za originalno razumijevanje. Odnosno, mo~da je bolje rei kako je ta izmaknuta, izvedbena, razina bila prepuatena interpretativnoj imaginaciji. Tko je trei u etnografiji namee se kao nu~no pitanje, koji je to simboli ki poredak kojem je potrebna takva slika? Tu je teren viae nego sklizak. Nekoliko je kandidata za tu treu stranu. Prvo, to mo~e biti nacionalni mit o nekom odavno ostvarenom jedinstvu koje je pre~ivjelo na marginama povijesti, kao ato je to obi no slu aj kod kritike Rihtman Auguatin: Ve sam viae puta spomenula kako su se, primjerice, u hrvatskoj etnologiji i folkloristici skupljali i opisivali samo izabrani lijepi, etni ki uzorni i nadasve pristojni obi aji koji su u tom kanoniziranom obliku postajali nespornima pa onda i kvalificiranima da se pretvore u simbole narodne kulture, ali i nacije& Istra~ivali su se i opisivali obi aji koji su sadr~avali eti ku, moralnu ili ak nacionalnu politi ku poruku, ali ne i oni oporiji koji su funkcionirali kao nemilosrdna druatvena kontrola unutar malih zajednica (Rihtman Auguatin 2001:276). Jednako je tako ako se pogled svrne na analizu putopisa 19. stoljea koje pru~a Dean Duda kada se bavi adresatom tih putopisa. Drugi bi mogao biti statisti ki koji uvodi klasifikacijsku podjelu u druatvo kako bi ga lakae kontrolirao, ato bi omoguilo objaanjenje nepostojanja kaziva kih tekstova. Jasnu sliku odreenja mjesta kojem se govori dala je i postmoderna etnografija u sada ve notornim Cliffordovim (1988) odreenjima etnografskog teksta u kojima jednu od presudnih uloga igra i samo akademsko pisanje. Metodoloaki to je instanca koja se raskriva obi no u analizama svjedo anstava, usmenoj povijesti i sl. Tu se naime tra~e elementi ato ostvaruju koherenciju tekstualiziranih dogaaja koji dodjeljuju smisao kontingentnim dogaajima  omoguuju zaposjedanje nekog mandata koji nudi simboli ko polje. Svi navedeni primjeri pozicije kojoj se govori, prilikom ega subjekt izgovaranja pronalazi mjesto identifikacije samo su razli ita polja u registru Simboli kog. Trei koji se ovdje pojavljuje kao svojevrstan prazni ozna itelj mo~e u tom sustavu lako preuzeti mjesto adresata (kako je to ve u slu aju analize putopisa kod Dude), meutim adresat se mora prepoznati u tom simboli kom polju, odrediti se kako se "ilokucijski in" odnosi upravo na njega. To komplicira kako etnografiju, tako i eventualnu interpretaciju. Tekst koji stvara kaziva  odgovarajui na pitanje jest mjesto u kojem se ostvaruje takozvani naknadni diskurs. U tom prostoru, u o ekivanju odgovora, subjekt koji odgovara mora se uhvatiti za isti onaj diskurs koji mu je nametnut pitanjem (vidi elaboraciju cijelog problema kod Salecl 2002:45-53). Tako se posredno diskurs etnografije uvijek uzastopce upisuje u istra~ivani kulturni sadr~aj te ga jasno svaki puta iznova stvara. No, isto se dogaa i s etnografijom samom. I ona odgovara na airi druatveni zahtjev, popunjava neki od prostora izgovaranja, diskursa, kojim nekom ideoloakom mjestu dodaje snagu. Mogue je da je Bratani bio svjestan takvog raspleta teksta te se pokuaava dovinuti upitnici kao mjestu koje pro iaava kulturni sadr~aj od svih moguih upletanja Simboli ke razine. No, preostaje mu cijeli klasifikacijski postupak koji je izum kolonijalnih uprava, nacionalnih dr~ava usmjeren prema kontroli prostora i vremena (Cohn 1996). Upravo bijegom od Simboli kog pronaaao se duboko ukopan u njega. U tom smislu Lacanovo Simboli ko u antropoloakom registru mo~e biti ekvivalent kulturi. Iako je neupitna spornost samog pojma kultura, koji mo~emo shvatiti kao podmetanje kontingenciji sa ~eljom za prisvajanjem i kontrolom tue izvedbe, $&L   N P T V p j¶~rf^VNVh!mHsHh>qmHsHhN-mHsHh!h%v6mHsHh!hN-6mHsHh!hN-56mHsHhikhN-6mHsHh 6mHsHh`9o6mHsHhikhik6mHsHhikh 6mHsHhAymHsHh!hAy5mHsHhFmHsHh!5mHsHh!hF5mHsHh!h!5mHsH& l   : n $.$dh`a$gd! $dh@&a$gdo$a$gdAy $@&a$gdAy $dha$gdc : $dha$gd! $dh@&a$gdAy[xfffjl   *\p4Pdpp"$^x0>N P D"萰h/*mHsHhmHsHh!mHsHhlmHsHh?^mHsHhmHsHhNmHsHhmHsHh%vmHsHhVB/mHsHh* mHsHhemHsHhPmHsHh>qmHsHhj(mHsH5D"F"N"# $4$6$8$D$N$$$$$$*%,%F%j%l%%%%( (J(L(n((((((())B)* *8,"-$---P.......//0v1x1जhmHsHhsmHsHh9EmHsHh/*mHsHhs;mHsHh?^mHsHhFmHsHh*mHsHh* mHsHh5,h5,6mHsHh mHsHhmHsHh!mHsHhPmHsH7.x1z11$;?N&UVV]c8f:fqsDtzzPz$dh`a$gde $dha$gd5,$dh^a$gd5, $dha$gdc :$dh`a$gd!x1z111 3"33$4445 5"5$50525H5J5V5X5l5n5p5r5~555555@6,7.778z888888 999v::::::: ;";$;Z<صȩСЙh|mHsHhTmHsHh{mHsHhEmHsHhemHsHh(h(h(mHsHh mHsHh!mHsHh%mHsHh(mHsHh!h|5mHsHh!h!5mHsHhmHsH6Z<`<b<d<<<<==$=L=N=h======.>0>@>L>R>v>>??D@X@AB&B6B>B@BRBRDDDDD E&EDEzEEEzF|FFFFǿ׷׷׷׷hcNmHsHhzmHsHh xmHsHhcNhK4'6mHsHhK4'mHsHhKmHsHhkTmHsHh!mHsHhyFmHsHhe mHsHh&0mHsHh;ymHsHhTmHsHhyFH*mHsHh8 mHsH3F~GGGGlHxHHHHHH*IDIIIII,J8J|KKM8N:NNNNNNNDOZQhQRR2RŽ}u}ume]emeh~ mHsHh|mHsHh`f:mHsHhnL'mHsHhmHsHh*mHsHh@mHsHhh D6mHsHhcNh D6mHsHhSmHsHhtmHsHh DmHsHh!mHsHh5,mHsHh*hz6mHsHhhz6mHsHh5,hzmHsHhzmHsH$2R4RRRR S&S|SSSSSTT$U&UbVVVVVV6W8W~WWWWX@XLX`XXXX6Y8YYĵԃԃԃԃ{{s{k{{h~mHsHh*mHsHh,smHsHh::mHsHh5,h5,CJaJmHsHh5,h!CJaJmHsHh5,CJaJmHsHh5,h'CJaJmHsHh5,mHsHh$dmHsHh'mHsHh`f:h`f:6mHsHh`f:mHsHh|mHsHhe mHsH&YYYZ$Z&Z(ZbZlZ:\J\N\ ]]]^^^__2_6_v_z_|_~___@`B`&a6aXapaaaaaaaXbZb\bbbbccج|h5,mHsHh mHsHhEU&mHsHhB3mHsHhwmHsHh&;mHsHh19mHsHh10h106mHsHh10mHsHh*_mHsHhhQmHsHh!mHsHhF~mHsHh,smHsHh::mHsHhdBmHsH/cFeVeee f*f2f4f6f8f:f>f@fffffffff^g`gggggggggg h h0h2hhhhh i"idifipiôåҝ}uuh!mHsHh mHsHh<(mHsHhwmHsHh2mHsHh5,mHsHh5,h2CJaJmHsHh5,h19CJaJmHsHh5,h!CJaJmHsHh5,h5,CJaJmHsHh5,hEU&5CJaJmHsHh5,hEU&CJaJmHsH-piritivixi:jljnjjjjjkkkkkkkmmfmmmmmZn^nnnn"p$ppppp,qqqqqqq2r4r^sssظذȰ衕zh5,h!CJaJmHsHh5,CJaJmHsHhVB/CJaJmHsHh5,h[CJaJmHsHhmHsHh[mHsHhmHsHh2xjmHsHhhQmHsHh mHsHh!mHsHh5,mHsHh<(mHsHh19mHsH0sssstt$t&t0t2t>t@tBtDtFtDu|u~uuuuvvvww6yzNzPzRzz˻˳ymaYQhZmHsHhemHsHhehdB5mHsHhehe5mHsHhdBmHsHjh>q"0JUmHsHh h 6mHsHh mHsHh(mHsHh>q"mHsHh*_mHsHh mHsHh2xjmHsHhmHsHh5,h5,CJaJmHsHh5,hCJaJmHsHh5,h[CJaJmHsHzz||T~Z~~~~~j~&.8z|·ևNPnp.$`bЉhemHsHjhZ0JUmHsHh5,h5,CJaJmHsHh5,CJaJmHsHh5,heCJaJmHsHh5,hZCJaJmHsHh5,mHsHhimHsHh!mHsHh~mHsHhZmHsHh+xmHsH2b ,H$dh`a$gd!$dh`a$gde $dha$gdc : $dha$gd p$dh^a$gd p$dh`a$gd! $dha$gd5,$dh^a$gd5,bB~ޑĖ̖rFHfhj 24Xž⼴~vvnfnhemHsHhJmHsHhjmHsHjh )C0JUmHsHh!mHsHh(mHsHh )CmHsHhimHsHh umHsHhZmHsHh5,mHsHh5,hhQCJaJmHsHh5,heCJaJmHsHh5,h5,CJaJmHsHh5,hZCJaJmHsH%žĞ̟<z &(8ܤ "b|ĥȥʥ:Tbd"<>b6:<|Zlp"68ЬЬЬЪЬТh\!h\!6mHsHh\!mHsHh[mHsHUh`BmHsHh#h#6mHsHh#mHsHh5,mHsHhZmHsHhjmHsHhemHsHhl_;mHsHhJmHsHhOFmHsH6upravo poststrukturalisti ki antropoloaki diskurs, koji uvodi pitanje postojanja termina kojima se slu~imo, u istoj relaciji koju posjeduje prema utemeljenosti u druatvenoj moi dodjeljuje sam sebi mjesto kreativnog (dijaloakog, eksperimentalnog, socijalno kriti nog i.td.) stvaranja. Inkorporacija u Simboli no nu~na je kako kulturnom sadr~aju, tako i njegovoj analizi. Svaka kulturna izvedba, bila znanstvena ili ne, ra una na instancu Simboli kog. Govorenje, izvedba ili sama mogunost izricanja odreena je vanjskim simboli kim diskursima. To ujedno zna i kako se identifikacija ne dogaa zahvaljujui nekoj tvrdoj jezgri, ve upisivanjem na jedno od ponuenih mjesta u Simboli kom. Postajati subjektom zna i izmicati svoju unutraanjost u vanjski poredak (ono ato e Lacan nazvati ekstimnost). S druge strane, Simboli ko ne uspijeva u potpunosti pokriti realitet, ono uvijek ostavlja nepokriveni dio koji jest upravo sama nemogunost Simboli kog ato je u njezinoj sr~i. Takve relacije u etnologiji djeluju dvojako. S jedne strane Imaginarni subjekti zazivlju Simboli ko kako bi bili imenovani, a time se tek dodatno alijeniraju. Radi se dakle o dvostrukom udaljavanju. Meutim, problem ne staje u dvostrukom odvajanju jer se Simboli ko kojem nesumnjivo pripada etnoloaki diskurs uspostavlja kroz drugi poredak, ono se ozakonjuje uslijed nekog praznog mjesta negdje drugdje. Problem tog praznog mjesta bitno je kompliciraniji od onog antropoloakog. Rije  je ovdje o podvajanju znanstvenog diskursa. Etnologija, osim ato se uklapa u vlastiti kulturni sadr~aj koji je istovremeno i objekt njezina istra~ivanja, mora ra unati i na pronala~enje vlastitog mjesta unutar nadreene strukture samog Simboli kog. Primjeri suvremenog stanja to viaestruko pokazuju. Politi ko prizivanje europskih standarda nije tek pokuaaj redefinicije vlastite situacije u skladu s nekim Simboli kim, samo zazivanje proizvedeno je iz Simboli kog. Stvara se rascjep u kojem se etnoloaki subjekt i objekt u vanjskom Simboli kom njih samih do~ivljavaju kao dvostruki ostatak, dvostruko malo a. Ako neuspjeh ozna itelja ozna ava nedjeljivost subjekta, njegov identitet, onda postaje jasno kako je dvojna artikulacija objekta kulturne analitike nu~nost, a njena artikulacija nemogua. Simboli ko se meutim stalno ukazuje kao odreeni entitet kojem se pridaje karakteristika onog za kojeg se misli da zna (paralele s politi kim identificiranjem suvremene Hrvatske mislim da su notorne), onog koji je jamstvo tog skrivenog znanja (demokracije, ljudskih prava, ali onda i nevidljiva ruka tr~iata). Tu je temeljni problem koji raskriva i Prica (2001a) kada pokuaava ukazati na sva voriana mjesta termina obi aj. Od znanstvenih definicija do problema preklapanja analiti kog teksta i kulturnog sadr~aja ustanovljava se neki "otpor materijala", neka neslomljiva fenomenalnost koju nikakav teorijski postupak ne dovodi u red. To jasno viae ukazuje na nemo akademskog diskursa, negoli na samu pojavu koja se ne mo~e imenovati. Etnologiji se namee u takvom stanju pristanak ili na ujedna enje vlastitog govora i govora kulture ili na subjektivizaciju vanjskom antropoloako-znanstveno-eti kom simboli kom: Ne uzme li u obzir kulturnu kompetenciju nositelja, znanost nezakonito improvizira interpretaciju, no uzme li ju u obzir u punom smislu tada je nu~no ili 'izmialjati interpretaciju' ili miriti se s tim da etnolog nije potreban druk ije nego kao glasnogovornik usmenih sadr~aja kulture (Prica 2001a:61). To je pitanje izazvano dvostrukim viakom Simboli kog koje se standardizira kao traumati na jezgra etnoloakog znanstvenog teksta i njezine stalne podvojenosti. S obzirom na uvjete u kojima se takav tekst proizvodi, subjekt analiti kog diskursa imao bi trajniju zadau uspostavljati se kao nerjeaiva trauma vanjskog simboli kog, njegov ru~an san. Mjesto u kojem antropoloaka definicija zjapi prazna, a njena je vlastita histeri na potraga za novom egzotizacijom paralizira. Ipak, kako stvarnost nije tako jednodimenzionalna, pa stoga niti diskurs koji se proizvodi o njoj, onaj za kojeg se pretpostavlja da zna, jamac istinitosti, pojavljuje se i s druge strane etnoloakog diskursa. Domae znanje jednako tako jam i istinitost etnoloake izvedbe kao i ideal-ja stranih teorijskih konstrukcija. Na to ra una "glasnogovorniatvo usmenih sadr~aja kulture" bez obzira rekonstruirale im se intencije negdje u apotropejskoj proalosti ili u ljepoti nacionalnog bia. Tu je etnografski ili antropoloaki teren konstruiran kao velika avantura, mjesto na kojem u imo i spoznajemo kako svoj vlastiti individualni svijet, tako i cjelokupni kolektiv, a u slu aju zapadnih antropologija i ljudskost samu (na primjer: Stoga ne mislim da etnologija svakodnevice rezultira istra~ivanjem svega i sva ega: i dalje tvrdim kako baa istra~ivanje tih takozvanih banalnih tema nerijetko otkriva nepoznate svjetove pokraj nas i u nama samima; Rihtman Auguatin 2001:283, istaknuo T. P.). Tu se etnologija i kulturna antropologija u bitnome ne razlikuju pa se mo~da upravo stoga o cijelom kompleksu pitanja o njihovoj razlici baa na tom mjestu dugo i ~u no raspravljalo. Naizgled radi se doista samo o tome hoe li se za onog za kojeg se pretpostavlja da zna preuzeti neki vanjski simboli ki poredak ili e se on pronalaziti u objektu. No za omoguavanje diskurzivne operacije zaaivanja potrebna su oba. POVRATAK U REALNO Stanje postsocijalizma ponovno obnavlja dvojnost etnoloakog diskursa, ali sada u globalnom oblikovanju. Nakon skidanja ~eljezne zavjese, prizor s one strane zapadnoj je antropologiji postao mjesto moguega novog upisivanja i eksperimentiranja s vlastitim teorijskim praksama koje su bile usporene eti kim i ideoloakim kritikama. Kao da se odjednom desio novi moralni zalet predstavljanja. Same kulture naizgled su bile ~eljne transformacije, a baraunasta je revolucija bila shvaena kao poziv u pomo upuen Zapadu. Takva perspektiva zbacila je eti ku om u reprezentacije s bremena etnografije i kao da je ranih devedesetih etnografija do~ivljavala svoj procvat na tlu isto ne i srednje Europe. Postsocijalisti ka Europa do~ivljena je kao mjesto na kojem postoji stalni sukob ~elje stanovniatva za dostojnijim ~ivotom i ostataka socijalisti kih poredaka koji ih u tome onemoguavaju  stvorena je ideja tranzicije. Pokuaavajui opravdati novi regionalni pojam Euroazije Chris Hann ga definira kao mjesto na kojem su joa uvijek ~ivi socijalisti ki standardi: Prvi okvir je airoko rasprostranjeno iskustvo socijalisti ke vladavine & koje je pre~ivjelo dovoljno dugo kako bi ostavilo neizbrisiv trag (Hann 2003a:7). Taj neizbrisiv trag postaje rigidni ozna itelj kojim se dio Euroazije zauvijek odvaja od ostatka. No, s druge strane, kada u pojam ulazi i zapadni dio toga zamialjenog superkontinenta, fokus se njegova interesa seli u neolitik, otkrie pluga, stratificiranog politi kog ureenja te bioloake i klimatoloake raznolikosti. U pomo priziva Patriciu Crone te sa~ima jedan citat koji se bavi razlozima za Euroazijsku civilizacijsku dominaciju nad svijetom: Jednako (kao i za biljke, op.a.) vrijedi i za ljude koji su nastavili istim tragom kao trgovci, osvaja i, airei nove tehnologije, ideje bolesti (pa i imunoloaki odgovor na njih). Biljke, ljudi, know-how i ideje relativno su se lako airile s jedne na drugu stranu Euroazije& Stalna interakcija u Euroaziji stvorila je novi razvoj koji je odr~avao natjecanje izmeu razli itih centara u viaoj brzini (Crone prema Hann 2003a:8). Evolucionisti ka ideja naprednosti Euroazije u odnosu na ostale kontinente izvla i se iz ideologije liberalizma, ali i socijalnog darwinizima te konstruira kontinent kao prirodno mjesto nastanka  civilizacijskog apsoluta . Postsocijalizam u takvom kontekstu joa je jedan izazov za liberalni kapitalizam, joa jedno mjesto na kojem se Zapad mo~e ustoli iti kao gospodar ostatka, onog koji e izbrisati povijesne naplavine i privui istok tamo gdje mu je od neolitika i mjesto. U takvim uvjetima nije puno bolje proala niti etnologija s kojom ipak postupa neato opreznije za razliku od njegovih prethodnih tekstova. Naime prije radnog teksta iz kojeg se crpi argumentacija na ovom mjestu Chris Hann je ponudio sljedeu opservaciju: Mnogi ljudi ~ele biti antropolozi, ali malo za to ima kvalifikacije i terenskoga iskustva. Postoje goleme poteakoe oko osoblja, profesionalizacije, nabavke knjiga. }eljeli bismo da Max Planck Institut bude prepoznat kao centar otvorene, kozmopolitske antropologije, eksplicitno komparativne i odbojne prema sputanosti 'nacionalne etnografije', koja je u nekim periodima vodila zastarjelu bitku protiv inovacije, bilo izvana ili iznutra. Mi mo~emo poatovati te oblike lokalnoga znanja, ali svejedno ponuditi svoju pomo kad god to bilo mogue, da bismo promovirali ekspanzivnije i uklju ivije pristupe. (& ) Mogli bismo, drugim rije ima, kroz naae gostujue programe omoguiti barem neizravnu pomo kolegama koji rade na stabiliziranju postojee situacije i osiguranju naae discipline u postsocijalisti kom akademskom ozra ju (Hann 2003b:64). Antropologija se tu namee kao kozmopolitska dok je lokalna etnografija nacionalna i sku ena. Tome bi se, naravno, barem iz perspektive hrvatske etnologije, moglo prigovarati prili no dugo i argumentirano, samo ako se u obzir uzme komparativna etnologija Branimira Bratania i njegova ideja Etnografskog atlasa Europe i susjednih zemalja. U tom smislu je potraga za neoliti kim izvoriatima Euroazije i difuzija kulturnih obrazaca bitno bli~a Brataniu i lokalnoj etnografiji, a ne 'kozmopolitskoj antropologiji' Chrisa Hanna. No ono ato je zanimljivije jest potreba brisanja lokalne etnografije kojoj se nije priznavala unutarnja napetost i povijest, ve se smatrala jednostavnim nazadnim ostatkom jednako kao socijalizam. Socijalizam i etnografija u antropoloakoj perspektivi Chrisa Hanna tako zadobivaju sli no mjesto. Uklju ivanjem navedenih Lacanovih registara zapadna antropoloaka perspektiva i u postsocijalizmu pokuaava uravnote~iti, o istiti prostor za vlastitu fantazmu u kojoj je objekt malo a jedinstven i nedjeljiv. U tom smislu proale simboli ke prakse moraju biti odba ene u Realno, a s njima i nosioci. No, s druge strane, to doista zna i kako isto noeuropske etnologije stoje u polo~aju dvostrukoga ozna iteljskog lanca sa svim njegovom implikacijama, ato airi graf ~elje koji je ponudio Lacan:  SHAPE \* MERGEFORMAT  U ovom grafu A predstavlja velikog Drugog, simboli ki poredak u kojem se sada ve rascijepljeni subjekt (precrtano S) nakon imaginarne faze uspostavlja kao I(A)  ime dodijeljeno nakon retrogradnog proaivanja kroz ozna iteljski lanac. Na strani antropologije na mjestu velikog Drugog lako je prepoznati akademski diskurs i metodologiju, a nakon lingvisti kog obrata i opi kulturni kod. No na strani etnologije to je mjesto proaivanja barem podvojeno, prvenstveno vlastitim kontekstom, a onda i ve proaivenim antropoloakim kontekstima. Naime u slu aju Hrvatske, ali i veine isto noeuropskih zemalja (onog ato Belaj naziva panonskim etnologijama) etnologija se ostvaruje kao transkulturirana antropologija, antropologija za vlastite kontekste, teorija i metodologija protuma ena u vlastitom kulturnom kodu i pripremljena za domau upotrebu. Veliki Drugi tako postaje mjesto odluke za domaeg etnologa, ra vanja (ozna eno crtkano), a ne istog priaivanja kao ato je to slu aj u klasi nim primjerima ozna iteljske identifikacije imaginarnog subjekta. Gledajui iz sustava Simboli kog ('kozmopolitske antropologije'), mali lokalni modeli simboli kog stalna su smetnja izravnanju pogleda i glatkoj tranziciji jednoga u drugi sustav. Nekadaanje Simboli ko vrlo teako postaje Realno. Izgleda da proaivanje tranzicijskih diskursa, od kojih je jedan i postsocijalisti ka antropologija, nije uspjelo stvoriti iluziju  po kojoj subjekt postaje 'ono ato je ve oduvijek bio' (}i~ek 2002:147). Time se barem udvaja (ako se ne radi i o utrostru ivanju, u etverostru ivanju itd.) i s(A) ozna eno, stvoreno nakon proaivanja. Na tom mjestu jednostavno propada bilo kakav pokuaaj ustoli enja ideoloake prakse. Meutim i pogled  kozmopolitskog antropologa odreen je nekim mjestom kojemu se ~eli svidjeti (I(A)), u slu aju Chrisa Hanna to je, zanimljivo, bruxelleska administracija: Ali, smatram kako je za nas va~no, ukoliko ~elimo da antropologija bude prepoznata od ostalih disciplina, a vjerojatno ak i bruxelleske administracije, proairiti horizonte (Hann 2003a:9). No kada upravi pogled prema Euroaziji, umjesto jedinstvenoga rigidnog ozna itelja koji omoguava jasno imenovanje objekata dolazi do traumati ne jezgre samog svojeg ideoloakog sklopa. Etnologija je tamo joa jedna mogua antropologija, njeno ne~eljeno dijete neato poput glasa nakon zna enjskog proaivanja, objekt bez ozna itelja. Problemati nost grafa je ato se on komplicira s obzirom na mjesto promatranja. Svaki od navedenih elemenata u grafu mogue je ponovno razlo~iti i nikada se ne pojavljuje ista instanca koja bi mogla pru~iti vrsto interpretativno tlo. Naime, proces proaivanja ne odnosi se samo na prekri~eni subjekt, on stvara manjak i u Simboli kom, njegovu stalnu nemogunost uspostavljanja autoriteta (imena oca), stvara se strukturna nemo sustava da u potpunosti prekrije realnost ozna avanjem. Upravo je ta nemogunost mjesto na kojem izrasta fantazma koja mora prikriti taj gubitak. Antropologija je samo joa jedna od takvih fantazmi pa time i njezina postsocijalisti ka varijanta. Razlika je jedino u mjestu na kojem e se pronai tvrdoglava drugost koja naizgled preuzima krivicu za neuspjeh simboli kog poretka kojem antropologija slu~i kao fantazmatski dodatak, u ovom slu aju kapitalizma. Panonske etnologije tako antropologiji postsocijalizma postaju mjesta koja su na ovaj ili onaj na in odgovorna ato fantazma kapitalisti ke ideologije ne uspijeva, one su samo joa jedan socijalisti ki relikt. Etnologija s obzirom na svoju poziciju dvostrukog simboli kog poretka mo~e izabrati nekoliko mogunosti, ili zaboraviti na strani element ato ukazuje na aupljine simboli kog koje upravlja njezinom fantazmom (ahistorijski nacionalni identitet) ili zauzeti mjesto stalnog propitivanja fantazme, nuditi prolazak kroz druatvenu fantazmu u kojoj se raskriva kako incidenti koji remete navodno neupitni autoritet nisu vanjski ve konstitutivni dio samog Simboli kog. Etnologiji tu mogunost pru~a bliskost s vlastitim objektom. On je njezina imaginarna identifikacija, mjesto koje stalno ukazuje na nemo bilo kakve zaatite fantazme. Domai drugi jamac je zdravog razuma, prolaska kroz svaku moguu fantazmu upravo zahvaljujui svojoj interpretativnoj snazi koja je esto vrlo bliska samoj etnoloakoj vrstoj, metodoloakoj zgradi. Iako je rat doista specifi ni slu aj, kako to naglaaavaju apo }mega , Gulin Zrni i `antek, pa se bliskost objekta i subjekta kulturne analitike u ratnoj etnografiji mo~e smatrati incidentom, nije li ipak, u skladu s prethodnim dijelom teksta, prikladnije takav incident proglasiti konstitutivnim i va~nim djelom etnologije, onim ato etnologija ne mo~e prikriti kako bi ostvarila vlastiti autoritet? Nije li stogodianje iskustvo etnologije bliskosti prikladan teren za polivokalnost etnografskog teksta u kojem je stroga metodoloaka interpretacija tek jedna u nizu? LITERATURA: BELAJ, Vitomir. 1989. Plaidoyer za etnologiju kao historijsku znanost o etni kim skupinama. Studia ethnologica Croatica, vol. 1:9 13. COHN, Bernard S. 1996. Colonialism and its Forms of Knowledge. Princeton, New Jersey: Priceton University Press. CULLER, Jonathan. 1982. O dekonstrukciji. Teorija i kritika poslije strukturalizma. Zagreb: Globus. APO }MEGA , Jasna, Valentina GULIN ZRNI i Goran Pavel `ANTEK. 2006. Etnologija bliskog. Poetika i politika suvremenih terenskih istra~ivanja. U (J. apo }mega , V. Gulin Zrni i G. P. `antek, ur.): Etnologija bliskog. Poetika i politika suvremenih terenskih istra~ivanja. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Naklada Jesenski i Turk. DUDA, Dean. 1998. Pri a i putovanje. Hrvatski romanti arski putopis kao pripovijedni ~anr. Zagreb: Matica hrvatska. EVANS, Dylan. 2007. An Introductory Dictionary of Lacanian Psychoanalysis. London and New York: Routledge. FABIAN, Johannes. 1983. Time and the Other. How Anthropology Makes its Object. New York: Columbia University Press. FOUCAULT, Michel. 1994. Nadzor i kazna. Zagreb: Informator, Fakultet politi kih znanosti. HANN, Chris. 2003a. The anthropology of Eurasia in Eurasia. Working Paper No. 57. Halle/Salle: Max Planck Institute for Social Anthropology. HANN, Chris. 2003b. Postsocialist Eurasia. http://www.eth.mpg.de/pubs/jb-02-03/jb2003-008department2.pdf (12. 3. 2009.) LACAN, Jacques. 2006. Ecrits: the first complete edition in English. New York, London: W. W. Norton & Company. PLETENAC, Tomislav. 2004. Etnologija kao proizvod transkulutracije. Doktorski rad, Zagreb: Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu, rkp. POTKONJAK, Sanja. 2004. Vid Vuleti Vukasovi i spasiteljska etnografija. Studia ethnologica Croatica, vol. 16:111 138. PRICA, Ines. 2001a. Mala europska etnologija. Zagreb: Golden marketing. PRICA, Ines. 2001b. "To be here  to publish there". Zur Situationen einer kleinen Europaeischen Ethnologie. U (J. apo }mega  et. al., ur.): Kroatische Volkskunde (Ethnologie) in den Neunzigen. Ein Reader. Be : Institut fuer Europaische Ethnologie. 31 51. RIHTMAN AUGU`TIN, Dunja. 2001. Etnologija i etnomit. Zagreb: Naklada Publica. SALECL, Renata. 2002. Protiv ravnoduanosti. Zagreb: Arkzin & `TO KAKO I ZA KOGA. }I}EK, Slavoj. 2002. Sublimni objekt ideologije. Zagreb: Arkzin. LIVING IN REAL. SOME CONSEQUENCES OF APPLYING THEORETICAL PSYCHOANALYSIS ON CONSTRUCTION OF OBJECT AND SUBJECT OF CULTURAL ANALYSIS Summary Most of local ethnologies in Eastern Europe facing problem of duality of their theoretical and methodological approach. This duality was differently analyzed through history of discipline, sometimes as difference between ethnology and cultural anthropology, sometimes even as two different disciplines. On the other hand reasons for duality was more or less neglected. Through employment of theoretical psychoanalysis of Jaques Lacan and Slavoj }i~ek some new possibilities for understanding ethnological discursive duality can appear. It is highly visible if ethnology is get through lacanian graph of desire. In addition local position of producing scientific knowledge can also expanded the significance of psychoanalytic theory. Klju ne rije i: psihoanaliti ka teorija, postsocijalisti ka antropologija, lokalna etnologija  Radi se o primjeru koji koristi Freud u kojem se dijete igra klupkom vune te ga naizmjence udaljava od sebe kotrljanjem i nakon toga privla i koncem iz klupka. Uz taj primjer mogu se navesti i igre skrivanja u kojima dijete rukama skrivajui lice odgovara na poticaj "ima te  nema te"  To je viae nego o igledno u jednom od kanonskih djela hrvatske etnologije Godina dana Hrvatskih narodnih obi aja u kojem je nesuvislim postupcima zabilje~enima na terenu ili pridano magijsko obilje~je kojemu je cilj navodna obrana od prirodnih sila, ili automatsko oponaaanje tuih kulturnih sadr~aja.  Misli se na teoriju govornih inova Austina.  Naime, ovog puta se inilo kako druatva ~ude za interpretacijom, ~eljom kako bi objasnili svoj simptom, pa je etika postala sekundarna.  Tu je potrebno naglasiti druga iji put od standardnog desaussureovskog u kojem ozna eno proizvodi ozna itelja. Za Lacana je ozna eno efekt ozna itelja, naknadni proizvod.  Bhabha to prepoznaje kao ambivalentnost kolonijalnog diskursa, koji ini sve kako ne bi uspio u svojoj civilizacijskoj nakani.  ato se lako uo ava u pokuaajima iscrtavanja metodoloakih granica izmeu etnologije i kulturne antropologije  Upravo sada svjedoci smo jednog takvog pokuaaja. Grupa kulturnih antropologa eake i Slova ke priprema skup pod nazivom  What is capitalism and what comes next? parafrazirajui temeljno djelo antropologije socijalizma Katrin Verdery What was socialism and what comes next.     PAGE  PAGE 16 A s(A) I(A) S 8XZlt \lvz(ZHJ\`blnpxzмммxhmHsHhemHsHhemHsHh!mHsHhdF mHsHhXigmHsHh>h>6mHsHh>mHsHhhQmHsHh&h&6mHsHh&mHsHh/mHsHhKmHsHhJmHsHh`BmHsHh cmHsH/z|Bh|~. (*,.0:>Lntĵ̀̀̀x̀hhQmHsHh <mHsHh5,heCJaJmHsHh5,heCJaJmHsHh5,h5,CJaJmHsHh5,hdF CJaJmHsHh5,mHsHhwXmHsHhXigmHsHhdF mHsHhXigh>6mHsHh>mHsHhmHsH-tz|8*v:<^rļpdh pCJaJmHsHh phN-CJaJmHsHh pheCJaJmHsHh ph pCJaJmHsHh phc :5CJaJmHsHh phc :CJaJmHsHh pmHsHhc :mHsHhemHsHhP>hP>6mHsHhmHsHhP`mHsHhwXmHsHhP>mHsH#"(NR\`rt$ںʺºwwwwwhh-Ih-CJaJmHsHh-CJaJmHsHh-Ih+CJaJmHsHheh%_5mHsHhehe5mHsHh+mHsHhmHsHhc :mHsHhmHsHh>mHsHh pmHsHhP>mHsHh ph pCJaJmHsHh phP>CJaJmHsH&jl(FH,\hrtz|~JLָ֬֝vgXgI==h-ICJaJmHsHh ph pCJaJmHsHh ph CJaJmHsHh pheCJaJmHsHh pCJaJmHsHh ph-ICJaJmHsHh pCJaJmHsHh-Ih-ICJaJmHsHhbDbCJaJmHsHh-CJaJmHsH#jh0JCJUaJmHsHh-Ih]CJaJmHsHh-Ih+CJaJmHsHh CJaJmHsHH~ `  $)<+>+-9FAHAdhgdKpf$dh`a$gd! $dha$gd$dh^a$gd p$dh`a$gd p $dha$gd p$dh`a$gd p$dh`a$gd!$dh^a$gd pLjl nt&JTV\^`b@BfhymamamamamamUmh CJaJmHsHh>CJaJmHsHhcCCJaJmHsHh ph CJaJmHsHh pheCJaJmHsHh ph pCJaJmHsHh pCJaJmHsHh phcCCJaJmHsHh ph;ACCJaJmHsHh pCJaJmHsHh;ACCJaJmHsHh-CJaJmHsHh-ICJaJmHsH!       H|~N`ĸpdXdXddHdh,h,6CJaJmHsHh>CJaJmHsHh,CJaJmHsHh ph pCJaJmHsHh pheCJaJmHsHh ph]-CJaJmHsHh ph_*CJaJmHsHh pCJaJmHsHheCJaJmHsHh_*CJaJmHsHh CJaJmHsHh-ICJaJmHsHhcCCJaJmHsHhC}CJaJmHsH`bNP$HJvln&( "$ĸzk\ThumHsHh phrCJaJmHsHjhshsUmHsHjhsUmHnHuhsmHsHjhsUmHsHhshs6CJaJmHsHhsCJaJmHsHheCJaJmHsHh4CJaJmHsHheCJaJmHsHhCJaJmHsHh,CJaJmHsHh>CJaJmHsHB"*$0$$$$%%%p&&&b'd'''''d(v(((\)^))))))))<***ز誢ચthhKCJaJmHsHh phCJaJmHsHh phOkVCJaJmHsHh pmHsHh.@ymHsHhmHsHhOkVmHsHjh%0JUmHsHhKmHsHhN-mHsHhemHsHh%mHsHhemHsHh4mHsHhKmHsHh!mHsH(****$+6+8+:+<+>+++,,,,----///00P0T000111ĵ}uuumu_mWmhPmHsHjh;0JUmHsHh UmHsHh;mHsHh.@ymHsHhrmHsHhFSmHsHh4mHsHhmHsHhmHsHh pmHsHh ph pCJaJmHsHh phCJaJmHsHh pheCJaJmHsHh ph4CJaJmHsHh phOkVCJaJmHsH1223&33444`6t7|77777D8F8999999::::,<0<x<= =D=H=R=`=b===>>??DAFAJAкº躢hVB/hN-mHsHhrmHsHh19mHsHhzmHsHh[mHsHhTmHsHh;mHsHhcmmHsHjh:p~0JUmHsHh:p~mHsHh UmHsHh!mHsHh mHsHhmHsHhadmHsH.HAJAbAnBPCDFGHtI(JBK2LM&NOOQDRRhSjSlS $dha$gdc :$0dh^`0a$gde dh`gdedhgdKpfJA^A`AbAlApA~AAAAAAAAAAAAAAAAAAABBBBB*BPBVBdBfBjBnBvBBBPC\CpCtC|C~CCCƻƷͲƚƷƷ}hehe6h_m_hN-6B*phhN-B*phheB*phhThehKpfhN-6 h[6hN-hVB/hemHsH hKpfhN-hVB/hN-mHsH hKpfhehVB/hN-5mHsHhVB/he5mHsHhehe5/CCCCCDDDDD>D@DnDpDDD>EDEZEdEzEEEEEE8F:FKBKJKjKKKLLLL"L$L2L*mHsHhi1mHsHhKpfhemHsHhehe6mHsHhehN-6mHsHhKpfhN-mHsHhN-mHsHhemHsHhN-hN-6B*phhN-B*phheB*phhN- hKpfhN-he hN-6hKpfhN-6&DLFL\L^LLLLLLL MM MDMM$N&N8NOnOOOOOOOOP|PPPPPPPPԿ{l{]{l{hVB/hi1B*mHphsHhVB/h[B*mHphsHhVB/hN-B*mHphsH hVB/hN-B*\mHphsHhehi1B*\phhi1B*\phhehN-B*\phheheB*\phh19hN-6hN-hi1hKpfhN-\ hKpfhN-he he6]hKpfhN-6]PP*Q@QQQQQQQQR2R4RBRDRpRRRRRSsg\OG\<\hz"heB*phhz"B*phhz"hz"6B*phhz"hz"B*phhN-B*mHphsHhVB/hi1B*mHphsH hVB/hN-6B*mHphsHhVB/hN-B*mHphsHhVB/heB*mHphsHhVB/hi1B*mHphsHhVB/hN-B*mHphsHhVB/h[B*mHphsH hVB/h[6B*mHphsH hVB/hN-6B*mHphsHSSDSHSlSSStTxTTTBUUpYrYY@ZDZdZ[[[[2[4[]]*]0]>]@]B]D]ǿףwowowowog\h>q"h>q"mHsHhmHsHh+xmHsHh>q"mHsHh>q"jh>q"0JUhehN-B*phhB3h[mHsHhB3h[5mHsHh^B*phh!B*phhk#B*phhz "B*phh9 B*phh[B*phhN-B*phhz"hN-6B*phhz"hN-B*ph lSSxTTBZDZ[[D]_`apbrcNdvfxf|f~ff$a$gde$dh`a$gd8D$dh@&`a$gd[$dh`a$gd! $dh@&a$gd[ $dha$gd[ $dha$gd^D]F]H]^^8_:_______````aaaaaaaanbpbrbtbncŽxphphpx^SKh;mHsHh;h;mHsHjh;0JUhTmHsHh%mHsHh%h%mHsHjh%0JUhmHsHhhmHsHjh0JUh )Ch )CmHsHh>mHsHh )CmHsHhVB/h )CmHsHjh )C0JUhimHsHhZmHsHhZhZmHsHjhZ0JUncpcrctcvcxcLdNdPdRdjdddddddde&f:frftfvfxfzf~ffffffffffffffffffffاthz"0JmHnHuh1h! h!0Jjh!0JUhT%hajh^=Uh^=hcmhcm6mHsHhcm6mHsHhcmmHsHh:p~mHsHhTmHsHh:p~h:p~mHsHjh:p~0JUh;h;mHsHhPmHsH-fffffffffffffffffffffffff$dh`a$gd8Dh]hgd! &`#$gd1$a$gdafffffffffffffffffffǼhehN-B*phhChC}hshC}hC}CJaJmHsHhC}CJaJmHsHh^=h1h! h!0J,1h/ =!"#$% Dd D  3 @@"?@@@ NormalCJ_HaJmH sH tH DA@D Default Paragraph FontRiR  Table Normal4 l4a (k(No List>@> [G Footnote TextCJaJ@&@@ [GFootnote ReferenceH*4@4 aHeader  !4 @"4 aFooter  !.)@1. a Page Number6U@A6 _* Hyperlink >*B*phFV@QF * FollowedHyperlink >*B* phZYbZ o Document Map-D M CJOJQJ^JaJB'qB pWComment ReferenceCJaJ<< pW Comment TextCJaJ@j@ pWComment Subject5\HH pW Balloon TextCJOJQJ^JaJ7EAIf}lk!Q 8 k kyz7PQRTUUpJ#&\']'*-//45"699(9H= ? ?BDNRWZ[\d^;a>b@bbccchhxj#lmnHrhww~݀*Z΍9 {~Ƒǒf/7stř~+./124578:;<=FGHTUVWYZ_`efhil0000@0z@0z@0z@0z@0z@0z@0z@0z0z0z0z0z00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@0@0@0@000@0I00@0I00@0I00@0I00@0@0@0@0@0@0@0@0I00l 00000000Pw%yz7PQRTUUpJ#&\']'*-//45"699(9H= ? ?BDNRWZ[\d^;a>b@bbccchhxj#lmnHrhww~݀*Z΍9 {~Ƒǒf/7stř~+./147:<FGHTUl00000{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{0{000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 00@0@0@0@0@0@0@0@0 00@0@0@0@0@0y0 0 py0 0y0 0@0@0 00 '''*jD"x1Z<F2RYcpiszbž8ztL`*1JACHDLNPSD]ncffSVWYZ[\]^_`acd.HHAlSffTXbfUhwwwk_ #*!!8 !@  (    % #  s"*?`  c $X99? %42  |?42  | TB B C DG ZB  S D?   fB CDEFhb X @  |  VBTCDEF;FZT@  J   fBCDEFZ:EZ@  ?|ZB  S D J#  n  C "`GsJ n  C "`?J n  C "` k n  C "` s TB B C D     B$ CDEFfrp$ @  "`G|B S  ?wk!t OLE_LINK1 OLE_LINK2 _Hlt227725305 _Hlt227725306 _Hlt227724947 _Hlt227724948ΏΏ؏؏l@@@@TTϏϏُُl%&ܸ'#(d)d{*{+Td,|9-c./D0d212223$34p5Tp6p7p8q9Tq:q;qit$$ՎՎTl     r~,,ێێbl =*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceName=*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttags PlaceType9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsState9*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsplace8*urn:schemas-microsoft-com:office:smarttagsCity &016dklt{8E   ) * 6  "  "rx'n s !! ###(# $$H%Q%%%&&J'O'(())**f+j+k+q+s+x+y+~+++,,--."......../// //000022x44 55)57555N7R798F8W8b8K9U9F:W:<<a=m=====>>??BBBBB CDDDD/E3EEE?FJFkFwFCGEG|GGHHII&K,KLLMMNNNNNOQQRRW!W$Y)Y["[x\}\I^V^__``bbb"bc dgggghhhh\ikij j jj;k?kl lll$l4llllmmmnnnnooooCqNq8rDǒΒϒג#+12?IOPQRUVZ]_fkms{ܕtƚ -3 !"'(,//11224578:;VWlxz67ORSUTUopI#J#&&[']'**--//4455!6"699'9(9G=H= ? ?BBDDNNRRWWY[Z[\\c^d^:a;a=b@bbbcccchhhhwjxj"l$lmmnnGrIrgww~~܀݀Ahŋ?YیYZ z{OӑAeft7xtwrtvęǙ}*--//11224578:;VWYZ^`dfhl333333333333R*ŋ?YAe/7t//11224578:;VWXZ^`dfglPQt//11224578:;VWl>e x\|;*_t&0 {^  dF 8   Tem+xB3>q&cNeTJLP9 z " "C\">q"k#T%EU&K4'nL'(<(/*_*8s+j>,].VB/10!2c :::`f:l_;Gw; <^=6? q?qAdBC )C;AC,vDH-IB@J(K$PhQkT UOkVZ[]-^?^_m_P`bDbade*eKpf|fXigj2xjikl`9o ps,s u%v xCx.@yAyzC}:p~[%-FG$do~ F~Ds; D^5,%w!E*19| ]- N-yF)h>weuSNcmk=j(fOFw&;>s1#XcCa%_Y'8DKP>:@K~[G\!zJkwX;yjZ@/L)4(K+* xqpWz"`Bi19E !FS! cigI[,2lr{P@PP`PP #%()014569:=?AHJKNNkPP PPPPP P$P(P*P.P4P6P:P@PBPDPFPNPRPXPZPhPjPpPrPtPzP|PPPPPPPPUnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma"1hMچ Ӧ ڀMڀM!4d''2QKX ?F2}ivjeti u RealnomkorisnikkorisnikOh+'0 ( H T ` lxivjeti u Realnom korisnik Normal.dot korisnik3Microsoft Office Word@H'@़@J2S@!Zڀ՜.+,0 hp  FFZGM' ivjeti u Realnom Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~    Root Entry Fp"ZData 1TableVWordDocument.SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8 CompObjq  FMicrosoft Office Word Document MSWordDocWord.Document.89q