Naslov
Neke teze za raspravu na javnome predavanju „Razumiju li ekonomisti hrvatsku ekonomiju?“, u organizaciji mjesečnika Banka, 19.01.2010., Profil Megastore, Bogovićeva 7., Zagreb.
(Economists and Croatian Economy - Some Theses)

Autori
Čengić, Drago

Izvornik
Http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/BankaTV/tabid/76/Default.aspx

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, popularni rad

Godina
2010

Ključne riječi
Hrvatska; poduzetnička elita; ekonomsko ponašanje; politička elita
(Croatia; entrepreneurial elite; economic behavior; political elite)

Sažetak
Teza 1. Ključni ekonomski sudionici su u svome ponašanju – zahvaljajući značajnome udjelu državnoga vlasništva u hrvatskome gospodarstvu ali i mrežama neformalnih utjecaja – od svih društvenih skupina najviše je pod utjecajem političko-interesnih mreža koje su u početku stvarale političke stranke, a kasnije i politička nomenklatura na vlasti te druge interesne skupine. Protekom vremena, a usljed izostanka bilo kakve javne kontrole i prešutnoga dogovora političkih stranaka da se određena poduzeća uzimaju s dolaskom na vlast pod svoju kontrolu, takve se mreže pretvaraju u moćne poslovno-političke blokove koji rentiraju pojedina poduzeća – pod sloganom poduzeća od nacionalnoga interesa ili javnih poduzeća – kao svoje nasljedno leno. (Ilustracija: aktualni slučaj Podravke). Teza 2. U takvim uvjetima ekonomsko ponašanje ključnih ljudi tvrtki (osim ako nisu izloženi međunarodnome tržištu) nije orijentirano ka proizvodnji dodane vrijednosti uz nove tehnologije i inoviranje poslovnih i tehnoloških procesa, već na osluškivanje želja patrona i lobiranje za određene povlastice na tržištu, povlaštene ugovore (javna nabava), subvencije , poticaje, kreditne linije, itd. Jasno, od takve poslovne prakse do tipičnih koruptivnih politika koje se, poput računalnih virusa, šire uzduž političkoga i gospodarskoga sustava mali je korak. Teza 3. Kad je riječ o strukturalnim ograničenjima ekonomskoga djelovanja, u njih valja – temeljem iskustva u zadnjih 20-ak godina – ubrojiti još i sljedeće konstante u djelovanju naših političkih „elita“: - izostanak ozbiljnijih pokušaja da se modernizira i učini funkcionalnijom neučinkovita, bahata i brojčano velika uprava na različitim razinama državne organizacije ; - izostanak sustavne i trajnije brige (mada je, kažu poslovni ljudi, bilo nešto bolje za koalicijske vlasti od 2000. do 2003. godine) za kidanje lanca nepravovremenog plaćanja za proizvode u poslovnim transakcijama ; lanac neplaćanja počinje najčešće od države i javnih poduzeća i unosi (usporedno s neučinkovitom zaštitom vlasničkih prava u poslovnim i drugim sporovima) trajnu neizvjesnost u poslovanje svih poslovnih subjekata ; - napetosti u gospodarskome sustavu proizvodi godinama i politički populizam, kojega prakticiraju sve naše garniture na vlasti još od 1991. godine i koji je državni proračun povećao do (kako otkriva sadašnja kriza) ekonomski neodrživa volumena ; to je uistinu politički sindrom sui generis u Hrvatskoj, a uključuje nekoliko ideja: a) kada poduzeće zapadne u nevolje, iz njih će najlakše izaći riješi li se radnika njihovim slanjem na zavod za zapošljavanje (praksa započeta u pretvorbi/privatizaciji), b) sudjelovanje u obrani domovine treba pretvoriti u sustave manjih ili većih beneficija – kako bi se zadovoljila „očekivanja naroda“ (a počelo je povlasticama za uvoz automobila u 90-tima), c) treba ulagati u „razvoj infrastrukture“ bez obzira koliko je to ekonomski smisleno i ima li pokriće u dugoročnim razvojnim planovima države/gradova/lokalnih zajednica... Postavlja se pitanje može li takav primitivni oblik političkoga populizma u budućem razdoblju prestati biti jedna od najvažnijih legitimacijskih poluga za opstanak na vlasti? S druge strane, premrežavanje gospodarskog i političkoga sustava s različitim „konglomeratima interesnih skupina“ (po političkoj, regionalnoj, tržišnoj okomici) možda opet nameće pomnu analizu jednoga već poznatoga pitanja: što je zapravo poduzeće za grabežljivce u „okolini poduzeća“? Samo politički pogon ili pak tržišno orijentirano poduzetništvo, u koje se – na razini službene ideologije – zaklinje i domaća politička elita? Teza 4. Kad je riječ o odnosu gospodarstva i društva, treba reći da su različiti oblici (ekonomskoga i ne-ekonomskoga) ponašanja domaće poduzetničke i menadžerske elite uvjetovani neobjavljenim (latentnim), ali već 15-ak godina vidljivim društvenim sukobom između te elite i političke elite. Dok ih međusobno povezuje kakva-takva briga za punjenje državnoga proračuna, kontrolu domaćega tržišta i rentiranje beneficija unutar političkoga i gospodarskoga sustava, dijele se na pitanjima koncepta vlasti i uprave, izazova međunarodnoga tržišta (pitanje konkurentnosti), EU integracija i mjesta Hrvatske kao male zemlje u svjetskoj podjeli rada. (Ilustracija: odnos HUP-a i političke elite, ulazak pojedinih poduzetnika u lokalnu izvršnu vlast kroz izbore za gradonačelnike, itd.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija

Napomena
Rad je nastao u okviru javnoga predavanja pod naslovom "Razumiju li ekonomisti hrvatsku ekonomiju?", organiziranoga 19.siječnja 2010. godine u organizaciji poslovnog mjesečnika "Banka". Može se pronaći na internetskim stranicama: http://www.bankamagazine.hr/Naslovnica/.

POVEZANOST RADA