Naslov
Liječenje pnrumonija iz opće populacije
(Treatment of community acquired pneumonia)

Autori
Kuzman, Ilija ; Puljiz, Ivan ; Tudorić, Neven

Izvornik
Medicus (1330-013X) 17 (2008); 29-36

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Pneumonija; liječenje; smjernice; antibiotici
(Pneumonia; treatment; guidelines; antibiotics)

Sažetak
Etiološka dijagnostika pneumnija izuzetno je teška i komplicirana, pa se smjernice za liječenje temelje na empirijskom izboru antibiotika. Danas je općeprihvaćen stav da u inicijalnom empirijskom liječenju treba primijeniti antibiotik koji dobro djeluje na Streptococcus pneumoniae i na atipične uzročnike. Za ambulantno liječenje preporučuju se novi makrolidi (azitromicin, klaritromicin), doksiciklin ili respiratorni fluorokinoloni, a za hospitalizirane bolesnike beta-laktamski antibiotik, odnosno kombinacija s makroilidom ili monoterapijski fluorokinolonski antibiotik s dobrim učinkom na S. pneumoniae. Liječenje težih pneumonija u bolnici se započinje parenteralnom primjenom antibiotika, a nakon stabilizacije stanja bolesnika prelazi se na peroralnu primjenu (switch therapy). Respektirajući brojne čimbenike koji utječu na zbrinjavanje pneumonija u nas, uključujući već tradicionalno kliničko razvrstavanje pneumonija na bakterijske i atipične, za učinkovito i racionalno liječenje treba prihvatiti vlastite smjernice na nacionalnoj razini. U načelu, bolesnike mlađi od 65 godina, bez kroničnih poticajnih bolesti, s kliničkom dijagnozom bakterijske pneumonije treba liječiti ambulantno, peroralnom primjenom beta-laktamskih antibiotika (amoksicilin, amoksicilin s klavulanskom kiselinom, 2. generacija cefalosporina), a makrolidima ako je riječ o atipičnoj pneumoniji. Respiratorni fluorokinolon (moksifloksacin) treba primijeniti u bolesnika s težim oblikom bolest i s težim poticajnim stanjima, te ako postoji dovoljno podataka o infekciji rezistentnim sojem pneumokoka. Bolesnike starije od 65 godina i mlađe s poticajnim stanjima, u pravilu, treba hospitalizirati, a najčešće zahtijevaju parenteralnu primjenu antibiotika (amoksicilin s klavulanskom kiselinom, ceftriakson), katkad u kombinaciji s makrolidom. Monoterapijska alternativa jest primjena moksifloksacina. U većine bolesnika moguć je prijelaz s parenteralnog na peroralni oblik primjene lijeka, najčešće nakon 48 do 72 sata od početka liječenja. Bolesnike koji zahtijevaju zbrinjavanje u jedinici intenzivne skrbi treba liječiti intravenskom primjenom beta-laktamskog antibiotika (amoksicilin s klavulanskom kiselinom, ceftriakson), u pravilu, u kombinaciji s makrolidnim antibiotikom (azitromicin) ili kinolonom (ciprofloksacin, moksifloksacin).

Izvorni jezik
Engleski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA