Naslov
Festivalizacija hrvatske tradicijske glazbe u 20. stoljeću
(The Festivalization of Croatian Traditional Music in 20th Century)

Autori
Ceribašić, Naila

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Hrvatska glazba u 20. stoljeću

Urednik/ci
Hekman, Jelena, i Vesna Zednik

Izdavač
Matica hrvatska

Grad
Zagreb

Godina
2009

Raspon stranica
241-266

ISBN
978-953-150-872-8

Ključne riječi
festivalizacija, tradicijska glazba, Hrvatska, 20. stoljeće
(festivalization, traditional music, Croatia, 20th Century)

Sažetak
Osnovna je nakana ovoga rada pokazati kako se kontinuitet promjena hrvatske tradicijske glazbe u 20. stoljeću u najvećoj mjeri odnosi na njezinu festivalizaciju. Upravo je produkcija smotri folklora, koja je u nas ujedno i najvažnijim poljem primjene etnomuzikoloških i etnokoreoloških znanja, uvelike sudjelovala u kanoniziranju tradicijske glazbe, tj. profiliranju žanrova i stilova koji su ovjerenim tradicijama, kao i profiliranju izvođača koji su ovjerenim nositeljima tradicije, za razliku od onih koji to nisu. Istodobno su stručnjaci smotri stekli status poznavatelja tradicije. Pripremanje za nastupe i nastupi na folklornim smotrama i festivalima su tijekom 20. stoljeća postali najvažnijim prostorom tradicijske glazbe – njezinim autentičnim prostorom, premda i prostorom specifičnih uzusa i okvira, kao i prostorom snažne potpore očuvanju tradicijske glazbe. // U članku se najprije razmatraju implikacije pojma festivalizacije, naročito u odnosu na pojmovni par folklora i folklorizma, a zatim se donosi povijesni pregled koncepcija i prakse tradicijske glazbe u javnoj sferi od 1920-ih do danas. Tijekom 1920-ih i 1930-ih naglasak je bio na festivalskom ulančavanju seljačkih tradicija u nacionalnu kulturu prema dvama međusobno oprečnim modelima: modernističkom 1920-ih i tradicionalističkom 1930-ih. Potom se potkraj 1940-ih etablira koncepcija stilizacije, a od sredine 1960-ih koncepcija izvornosti, obnavljajući tradicionalistički model iz 1930-ih, ali i naslanjajući se na pojedine ključne odrednice prethodne koncepcije, tako da se od tog doba može govoriti o hibridnosti stilizacije i izvornosti. Od 1990-ih se oblikuje koncepcija kulturne raznolikosti, koja podrazumijeva umnažanje legitimnih baština, žanrova, nositelja tradicija, festivalskih programa i okvira, institucija i mehanizama potpore, da bi se posljednjih godina pojavile i naznake pomaka prema baštinizaciji tradicije. // The main intent of this work is to show that the continuity of changes of Croatian traditional music in 20th century relates first of all to its festivalization. The production of folklore festivals, which is at the same time the most important field for the application of ethnomusicological and ethnochoreological knowledge in Croatia, has played an important role in the canonization of traditional music, establishing particular genres and styles as validated traditions, as well as establishing particular performers as legitimate bearers of tradition, in contrast to those that are not. Simultaneously, festival experts have gained the status of knowers of traditions. In the course of the 20th century, rehearsing for and performances at folklore festivals have become the most important field of traditional music – its authentic field, but also the field of specific requirements and frames, as well as the field of powerful support to safeguarding traditional music. // The article first considers implications of the notion of festivalization, especially in relation to the notions of folklore and folklorism. It is followed by the historical overview of the concepts and practice of traditional music in the public sphere from the 1920s until today. During the 1920s and 1930s the emphasis was on festival binding of peasant traditions into the national culture according to two opposing models: the modernistic in the 1920s and traditionalistic in the 1930s. Than, towards the end of the 1940s, the concept of stylization was established, and from the mid 1960s the concept of authenticity, which revived the traditionalistic model from the 1930s, but also filtered in some of the key principles from the previous concept, so that from that time onwards we can speak of the hybridity of stylization and authenticity. The concept of cultural diversity, which presupposes multiplication of legitimate heritages, genres, bearers of tradition, festival programs and frames, institutions and mechanisms of support, has been operational since 1990s. In the last few years have appeared signs of a shift towards the heritagization of tradition.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA