Naslov
Primjena 5-azacitidina tijekom gestacije štakora inducira apoptozu u fetalnom testisu
(5-azacytidine applied during gestation induces apoptosis in fetal rat testis)

Autori
Katušić, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
08.02

Godina
2010

Stranica
159

Mentor
Bulić-Jakuš, Floriana

Ključne riječi
5-azacitidin; metilacija; testis; fetus; štakor; apoptoza; γH2AX; proliferacija
(5-azacytidine; methylation; testis; fetus; rat; apoptosis; γH2AX; proliferation)

Sažetak
DNA demetilirajuće sredstvo i odobreni epigenetski lijek u humanoj medicini, 5-azacitidin (5-azaC) remeti spermatogenezu u odraslih glodavaca nakon duže ekspozicije. Nakon samo jedne injekcije skotnim ženkama, 5-azaC je djelovao kao teratogen, pa su otkrivene malformacije štakorskog zametka i promjene na placenti. Cilj ovog rada bio je po prvi puta istražiti efekt 5-azaC na razvoj fetalnog štakorskog testisa in vivo tijekom gestacije, te moguće posljedice u postnatalnom periodu. 5-azaC (5mg/kg) je apliciran jednokratno i.p. injekcijom 13, 14, 15 ili 16 dana trudnoće skotnim ženkama štakora soja Fisher. Fetalni testisi su izolirani krajem trudnoće (E18-E20) ili nakon okota (PND28, PND33, PND75). Provedena je klasična histološka analiza (HE, Masson, toluidinsko modrilo), TUNEL i imunohistokemijska detekcija biljega apoptoze (γH2AX, pocijepana kaspaza-3), te TEM i imunooznačavanje markera dvolančanog loma DNA - γH2AX sa česticama zlata. Određen je apoptotični indeks. Imunohistokemijski je istražen proliferacijski biljeg fosforilirani histon H3 čija je ekspresija stereološki kvantificirana preko varijable numeričke gustoće (Nv). Provedena je odgovarajuća statistička analiza (ANOVA, t-test). U testisima E20 netretiranih kontrolnih fetusa nije bilo apoptotičnih stanica. U gonocitama središnjih dijelova testikularnih tračaka (budućih sjemenih kanalića) otkrivena je apoptoza. Apoptotični indeks u testisima E20 je uvijek bio statistički značajno veći nego li u kontroli, ali je u skupini tretiranoj 15. dan bio također značajno veći nego u ostalim eksperimentalnim skupinama. U testisima (E18, E19 i E20) skupine tretirane 15. dan apoptotični indeks je značajno porastao u razdoblju između 19. i 20.dana gestacije. Biljeg proliferacije fosforilirani histon H3 nije bio eksprimiran u gonocitama nego u perifernim dijelovima tračaka koji sadržavaju Sertolijeve stanice kao i u intersticiju. Numerička gustoća (Nv) za biljeg proliferacije bila je statistički značajno manja u svim eksperimentalnim skupinama nego u kontroli. Praćenjem okoćenih mužjaka tretiranih in utero 15. dana pronađena je apoptoza u testisima PND28 kao i u kontroli ; tjelesna masa mužjaka PND33 bila je manja od kontrolne ; a tjelesna masa i masa testisa PND75 mužjaka bez razlike sa kontrolom. U skupini tretiranoj 16. dana in utero pronađena je, ipak, značajno manja masa testisa PND75 mužjaka nego u PND75 mužjaka tretiranih 15. dana iako im je tjelesna masa bila podjednaka. Može se zaključiti da je po prvi put dokazano da je 15. dan gestacije posebno osjetljiv na proapoptotični učinak DNA demetilirajućeg agensa 5-azaC, ali se taj učinak najviše iskazuje u gonocitama tek 20. dana gestacije kada se normalno zbiva de novo metilacija. Za razliku od toga, antiproliferacijski učinak 5-azaC na testis nije vezan uz gonocite i nije specifičan za stadij gestacije. Otkrivene su i neke posljedice primjene 5-azaC tijekom gestacije na pubertetske i odrasle mužjake što ukazuje na potrebu detaljnijeg istraživanja postnatalnog razvoja u jedinki čije majke su samo jednokratno tretirane epigenetskim lijekom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija, Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA