Naslov
Mogućnosti primjene kasnih evociranih potencijala u procjeni kognitivnih funkcija
(The applicability of late evoked potentials in the assessemet of cognitive funcions)

Autori
Išgum, Velimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Neurologia Croatica, Knjiga sažetaka / Hanjšek, Sanja ; Petravić, Damir ; Petelin Gadže, Željka - Zagreb, 2009, 30-30

Skup
V. HRVATSKI NEUROLOŠKI KONGRES s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Vukovar, Hrvatska, 30.09.2009. - 04.10.2009

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
kognitivni evocirani potencijali
(cognitive evoked potentials)

Sažetak
Kognitivni evocirani potencijali predstavljaju električku manifestaciju mozgovnih procesa pri rješavanju zadatka postavljenih danim stimulacijskim paradigmama. Poznati su već više od 30 godina, ali njihova klinička primjena je intenzivirana tek tijekom zadnjeg desetljeća. Razlozi su višestruki. Prvi leži u relativno velikoj interindividualnoj varijabilnosti osnovnih dijagnostičkih pokazatelja, a to su amplitude i latencije specifičnih valova. Drugi proizlazi iz potrebe za složenim stimulacijskim paradigmama koje osim preciznog oblikovanja eksperimentalne procedure zahtijevaju još i složenu i preciznu multimodalnu stimulacijsku tehniku. Treći problem je u potrebi suradnje ispitanika te dugotrajnosti postupka. Naposlijetku, problem koji proizlazi iz svih navedenih činjenica je problem tumačenja rezultata ako eksperimentalni dizajn uključuje aktivaciju više paralelnih i/ili serijskih kognitivnih procesa, pogotovo onih nesvjesno izazvanih loše koncipiranim stimulacijskim paradigmama. Stoga je njihova primjena dugo ostajala u znanstveno istraživačkom području gdje se pokazala kao moćno sredstvo u razotkrivanju tajni kognitivnog procesuiranja. Upotrebljava se u analizama pažnje, očekivanja, pamćenja, govora, jezičnog procesiranja, emocija i sl., a dijagnostički svuda gdje su navedeni procesi kompromitirani. Rezultati dobiveni na grupama ispitanika su vrlo dobri i ponovljivi te se vrlo jasno mogu razlučiti različite grupe. Usporedba pojedinaca s grupom je zbog relativno velikih standardnih devijacija rezultata manje pouzdana, ali usporedba rezultata longitudinalnih snimanja se pokazala kao vrlo precizan pokazatelj i u bolesnika u subkliničkim stadijima bolesti. Zbog ovih činjenica elektrofiziološke metode se istovremeno nadopunjavaju i bihavioralnim tehnikama kao što su brzine reakcija te točnost ispitanikovih odgovora. Sve zajedno, u kombinaciji s kliničkim i drugim pokazateljima, kao što su EEG, NMR, fNMR, SPECT i ostale dijagnostičke metode, povećavaju preciznost konačnih dijagnostičkih zaključaka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA