Naslov
Responsibilitatea elitor sociale in procesul de tranzitie
(Responsibility of Societal Elites in Transition Processes)

Autori
Ivanović, Milan

Izvornik
Europa (Novi Sad) (1820-9181) 1 (2009), 2; 13-22

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
elitor sociale; procesul de tranzitie
(societal elites; transition processes)

Sažetak
Procesi tranzicije u novim zemljama nastalim nakon raspada Jugoslavije nisu se odvijali ni u smjeru niti dinamikom (osim u Sloveniji) koja se logično očekivala na temelju ostvarenog nivoa društveno-ekonomskih odnosa i privredne efikasnosti te demokratskih tekovina koje je SFRJ ostvarila u odnosu na druge socijalističke zemlje centralne i istočne Europe u to vrijeme. Autor smatra da su za neuspeh tranzicije u novonastalim državama u tim zemljama najviše odgovorne tada vodeće društvene elite, koje su pale na torn ispitu, a na štetu, prije svega, svojih nacija/zemalja. Autor smatra da su u tranzicijskim procesima naj-važniji element! koji se pridružuju pojmu elite: simbolizacija određenih vrijednosti i znanje, odnosno ističe pet bitnih karakteristika koje elita treba da ima u svom djelovanju: veliki vremenski horizont, javno djelovanje, zaštita javnog interesa, moralna čistoća, principijelnost. Na primjeru tranzicijskih zemalja južne Europe, posebno Hrvatske, autor razmatra djelovanje vodećih društvenih elita u prvoj dekadi tranzicije kroz tri konstitutivna elementa društva: politička kultura, sistem društvenih vrijednosti i intelektualci te ukazuje na niz pogrešaka u usmeravanju procesa tranzicije. Mnogi pogrešno usmjereni i nepovoljni, all vrlo odmakli, tranzicijski procesi u Hrvatskoj donekle su zaustavljeni i započet je niz novih procesa, pobjedom koalicije šest pro-evropskih demokratskih političkih stranaka na parlamentarnim i Stjepana Mesica na predsjedničkim izborima u Hrvatskoj 2000. godine. Stvaraju se nove vodeće društvene elite, reorganizira se politička, društvena i državna upravna scena u Hrvatskoj. Hrvatska kreće k modelu građanskog društva zapadno-europskog koncepta, a počinje i proces euro-integracija. Smjer društvenih promjena i kvalitativni pomaci ostvareni u proteklih devet godina su neupitni, ali ostaje pitanje dinamike tih pomaka kao i niz nasleđenih (inercijom dalje razvijanih) vrlo teško rješivih društvenih i ekonomskih pitanja hrvatskog društva. Nepotrebno izgubljene godine u procesima tranzicije i nesprovedene društvene reforme umnogome ograničavaju moguće scenarije daljeg razvoja. Autor smatra da je moguće razviti i realizirati povoljne scenarije za društveni razvoj i veću kvalitetu života u Hrvatskoj, a rješenja temelji na: a) razvoju građanskog identiteta stanovnika, b) povratku povjerenja stanovnika u institucije društva i države, c) na nižoj etničkoj distanci u društvu, i d) na većem građanskom aktivizmu, volonterstvu i filantropiji. „Samo – potrebno je da sada vodeća društvena elita u Hrvatskoj to shvati" - zaključuje autor.

Izvorni jezik
Ostalo

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija), Ekonomija, Sociologija

Napomena
Rad je objavljen na rumunjskom jeziku

POVEZANOST RADA