Naslov
Bartolijev zbornik (Collectanea Bartoliana) – dragocjeno vrelo za povijest grada i otoka Krka
(The Bartoli codex (Collectanea Bartoliana) - a valuable source for the history of the city and the island of Krk (Croatia))

Autori
Galović, Tomislav

Izvornik
Krčki kalendar (1330-1535) 2010 (2009); 83-89

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, stručni

Ključne riječi
Bartolijev zbornik (Collectanea Bartoliana); povijest; grad Krk; otok Krk
(The Bartoli codex (Collectanea Bartoliana); history; city and the island of Krk (Croatia))

Sažetak
U arhivu samostana Sv. Franje Asiškoga u gradu Krku, inače prvom poznatom franjevačkom samostanu na otoku Krku, čuva se dvosvešćani rukopisni zbornik, naziva se ljetopis ili kronika samostana, kojem je autor franjevac-konventualac Feliks Marija Bartoli. Zbornik se stoga – po svome priređivaču – u znanstvenoj literaturi uobičajeno naziva Bartolijev zbornik.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
U arhivu samostana Sv. Franje Asiškoga u gradu Krku, inače prvom poznatom franjevačkom samostanu na otoku Krku, čuva se dvosvešćani rukopisni zbornik, naziva se ljetopis ili kronika samostana, kojem je autor franjevac-konventualac Feliks Marija Bartoli. Zbornik se stoga – po svome priređivaču – u znanstvenoj literaturi uobičajeno naziva Bartolijev zbornik. O Bartoliju Feliks Marija Bartoli (tal. Felice Maria Bartoli) rođen je 8. svibnja 1679. godine u gradu Krku. Njegovo ime i prezime naći ćemo u različitih pisaca kao Blagoslav (Feliks), odnosno kao Bartolić (Bartoli). Na jednom mjestu u Bartolijevu zborniku naknadno je zabilježeno da je on rođen 1679. u Poreču. Odnosno, netko je izračunao godinu njegova rođenja tako da je vlastito svjedočanstvo Bartolija, koje je zapisano u zborniku, o tome da je 1743. bio u 64. godini života oduzimanjem došao do 1679. godine. Međutim, podatak o mjestu rođenja s pravom je ispravio fra Bernardin Polonijo konstatirajući temeljem povijesnih izvora da je on rođen u gradu Krku. Osnovno školovanje stječe u matičnom franjevačkom samostanu Sv. Franje u Krku kojeg su tada držali konventualci. Daljnje teološko obrazovanje nastavlja u Padovi gdje 1711. stječe i doktorat. Tu je vršio službu regensa padovanske samostanske bogoslovije. Završetkom studija jedno je vrijeme bio gvardijan krčkoga samostana, a zatim je premješten na istu funkciju u Poreč. Također je bio tajnik Provincije i kustos istarskih samostana te provincijal. U Bartolijevu zborniku spomenuti fra Polonijo zapisao je i ovo: prema Aktima jugosl. franovačko-konventualačke provincije iz g. 1738., kad je mletački dužd prisilio p. Feliksa Bartolija, da napusti Poreč i posinaštvo porečkog samostana što ga je bio dobio za nagradu, te da se vrati na posinaštvo krčkog samostana i u Krk, „essendo nativo di codesta città“ [di Veglia], kako je dužd pisao krčkom providuru. P. Bartoli se je pokorio duždevoj naredbi, pa se od g. 1738. opet zove „de Vegla“ i „Veglensis“ kako se zvao do g. 1724. i od g. 1738. pa do smrti (g. 1744) boravi u Krku. Povratkom u rodni Krk Bartoli se predano posvetio skupljanju i prepisivanju isprave i svih drugih spisa koje se odnose na povijest samostana Sv. Franje i njegove posjede, ali i grada i otoka, te je tako u biti sastavio samostanski kartular. Tim je radom ostavio trajni spomenik ne samo svoga nastojanja već poviše toga vrijedan izvor za povijest grada i uopće otoka Krka u cjelini. Spomenimo i to da je upravo Bartolijevim poticajom za zaštitnika grada Krka bio izabran sv. Antun Padovanski. Zaslužni franjevački povjesničar fra Stjepan Ivančić zapisao je to riječima: Dne 3. svibnja 1741. zastupstvo obćine krčke jednodušno prihvati ponudu ondašnjeg samostanskog starješine O. Feliksa Bartoli, te izabra sv. Antu od Padove za zaštitnika grada. To potvrdi ondašnji biskup Petar Antun Zucceri i prokurator Andjeo Priuli. (Danas je zaštitnik grada sv. Kvirin.) Feliks Marija Bartoli umro je u gradu Krku, 5. veljače 1744. godine. O Bartolijevu zborniku Bartolijev zbornik sastoji se od dva sveska. Prvi svezak zaveden je u katalogu samostanske knjižnice s podnaslovom Cattastico documentato del monastero di Veglia dei Min. Conv. dal 1284. al 1781. Zbornik I. je pisan latiničkim pismom latinskim i talijanskim jezikom na papiru, a uvez mu je pergamenti. Na svakom listu bilo je moguće ispisati do 37 redaka teksta. Sastavljen je u gradu Krku u razdoblju od 1741. do 1743. godine trudom i nastojanjem Feliksa Marije Bartolija i kasnijih nastavljača (ali pod njegovim imenom). Potpuni naslov Bartolijeva zbornika glasi: Collectanea Bartoliana a Croatis Bartolijev zbornik dicta, ab auctore patre magistro fratre Felice M.a Bartoli Veglensi, ordinis minorum conventualium ex-provinciali, Veglae = Krk, annis 1741 – 1743. Documentis de bonis realibus oneribusque piis monasterii minoritici conventualis s. Francisci de Vegla provisa, rectius, in dorso involucri, ''Cattastico'' nuncupata. Pleno ergo titulo esto: Cattastico documentato del monastero di Veglia dei minori conventuali (dal 1284 al 1781) compilato dal p. magistro Felice Maria Bartoli Vegliese esprovinciale nei minori conventuali. Volume I., di folii 286, comprendente gli anni 1284 – 1607. Veglia = 1741–43. U prvom svesku (Bartoli I) nalaze se isprave od 1284. do početka 17. stoljeća, no one nisu prepisane kronološkim redom već shodno tome kako su priređivaču došle pod ruku. Uz svaku ispravu na marginama je naznačeno ukratko o čemu se radi kao pomoć svakom budućem korisniku ovoga zbornika (npr. na fol. 42v stoji: Campo in Canait 1555.). Danas se na njegovu početku nalazi kasnije umetnuto pismo dr. fra Bernardina Polonija naslovljeno na mons. Mata Polonija s nadnevkom Šibenik, 5. siječnja 1957. U pismu se donosi u prijepisu oporuka iz 1277. godine Stošije Aurumelechino iz Krka (prethodno publicirana u Miscellanea Državnog arhiva u Zadru, sv. II–IV/1950–1952) i još nekoliko sitnica. Bartolijev zbornik otpočinje kasnije ispisanom napomenom (Nota bene! De patris Felicis Bartoli patria, regularique…) u kojoj se ukratko upućuje i govori o nekim momentima iz Bartolijeva života kao i njegovu radu na sastavljanju ovoga zbornika. Također su zabilježeni navodi iz literature u kojoj se Bartolijev zbornik koristi kao povijesno i diplomatičko vrelo. Napomenu potpisuje dr. fra Bernardin Polonijo (pr. fr. Bernardinus Franciscus Polonijo Veglensis de Verbenico, ordinis minorum conventualium exprovincialis, sacrae theologiae doctor et magister) u Krku 1952. godine koji je – vrijedi to svakako navesti – gotovo u cijelosti i prepisao Bartolijev zbornik I-II. Taj se prijepis – kao rukopis nazvan Bartolijev zbornik krčkih isprava – danas čuva u Arhivu Provincije franjevaca konventualaca u Zagrebu. Nakon napomene slijedi kazalo pod naslovom: Indice delle scritture del convento di San Francesco della città di Veglia fedelmente copiate da me fra Felice Bartoli esprovinciale negli anni 1740., 1741 – 1743. Pod ovim je nazivom također poznat Bartolijev zbornik iako on u biti samo djelomično odgovara samom naslovu zbornika, ali je napisan rukom samoga Bartolija dok prethodno citirani naslov datira iz kasnijeg vremena. Drugi svezak Bartolijeva zbornika (Bartoli II), tj. izvorni Bartolijev dio – sve što je stigao prepisati do 1743. godine – i njegov kasniji nastavak, sadrži isprave od 1300. do 1813. godine. Naslovljen je kao: Collectanea Bartoliana Latinis ; Croatis Bartolijev zbornik ; menti auctoris propius: Cattastico documentato del monastero di S. Francesco in Veglia – Krk dell' epoca dei frati minori conventuali 1284. – 1781. Volume II.o di foli 152. Nonchè Libro novo di foli 62 del tempo dei terziari francescani claustrali 1783. – 1813. Preceduto dall' Indice di nomi locali e personali ricordati da Bartoli nel presente volume ff. 171-180. U literaturi se ovaj svezak, ali podjednako i prvi, zna nazivati i ''franjevački stari katastik''. Kao i u prvom svesku, uvodne napomene naknadno je napisao fra B. Polonijo. Zatim slijede pravila bratovštine Sv. Franje iz 1300. u istoimenoj crkvi u gradu Krku (Statuti e Leggi della Confraternita di S. Francesco) s popisom bratima. Nakon niza isprava, većinom na talijanskom jeziku, dolazi zajedničko kazalo imena i mjesta za cjelokupni zbornik. Nakon kazala započinje već spomenuti Libro novo, uvezan u Bartolijev zbornik II., a odnosi se na vrijeme kada su trećoredci već preuzeli od konventualca samostan Sv. Franje u Krku. Naime, ovaj je samostan prvotno bio u rukama konventualaca koji su samostan morali napustiti i zatvoriti zbog nedostatka redovnika. No, na njihovo su mjesto, s obvezom podučavanja mladeži (di istruire nei cristiani costumi e religiose educazioni per il bene spirituale e temporale quell' isolana gioventù), 1783. godine došli franjevci trećoredci glagoljaši, a koji su tu i danas. U Libro novo ima zapisa i na hrvatskom jeziku glagoljicom sukladno – dakako – glagoljaškoj tradiciji naših trećoredaca. U ovom svesku ima dosta i praznih, neispisanih stranica te kazalo. Bartolijev zbornik proučavala je i koristila nekolicina istraživača (Ivan Črnčić, Stjepan Ivančić, Mile Magdić, Bernardin Polonijo, Marin Oreb, Mihovil Bolonić, Ivan Žic Rokov, Nikola Mate Roščić, Dionizije Drnić, Marijan Žugaj, Petar Runje i dr.), a jedan je od vodećih hrvatskih diplomatičara uopće, Tadija Smičiklas, u predgovoru drugoga sveska Diplomatičkog zbornika Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae) zapisao kako se u gradu Krku, u franjevačkom samostanu nalazi rukopis pod naslovom: Indice delle scritture del Convento di San Francesco della città di Veglia fedelmente copiate da fra Felice Bartoli Esprovinciale negli anni 1740. – 1741. Smičiklas ističe da taj rukopis broji 101 list folio formata, a sadrži listine ''upravo dragocjene 13. i 14. vijeka''. No, žali da se tek u 18. stoljeću našao netko, misleći pritom upravo na Bartolija, da te listine ''sabere u jedan zbornik''. Kao svoju ocjenu ovoga zbornika Smičikilas je sažeo u činjenici kako je sam sabirač Bartoli u rukama imao mnoge originalne isprave, ali da ih je slabo čitao. Kako je vrijeme prolazilo originali su iščezli, a nama – konstatira Smičiklas – ''ostadoše samo njegovi loši prijepisi''. No, unatoč tome Bartolijev je zbornik Smičiklas redovno koristio prilikom priređivanja svoga Diplomatičkog zbornika. U skladu s izrečenim i Nikola Mate Roščić zaključuje kako: ''Bartolijevi prijepisi nisu uvijek potpuni, ni u svakoj pojedinosti vjerni originalu, no to im ne umanjuje vrijednost povijesnog izvora ne samo za sâm samostan Sv. Frane u Krku već i za povijest Krčke, Osorske, Rapske, Senjsko-modruške biskupije i krčkih knezova Frankapana''. O potrebi publiciranja Bartolijeva zbornika Bartolijev zbornik – Collectanea Bartoliana zbog svoga sadržaja zavrjeđuje posebnu pažnju istraživača, ali i potrebu da se njemu pristupi kao cjelovitom diplomatičkom spomeniku – zborniku i kao takvoga publicira. U tome nastojanju trebala bi biti združena znanja iskusnog latinista, talijanista i kroatista (glagoljaša) jer je zbornik pisan trojezično i dvopismeno, a podatci sadržani u njemu povjesničaru omogućuju brojna istraživanja, kojima na koncu obogaćujemo našu sliku minulih vremena – napose srednjega i ranoga novog vijeka.

POVEZANOST RADA